Postoji opća suglasnost da on treba završiti pred sudom, ali dio svjetskih političara smatra da zaslužuje smrtnu kaznu.Velika se rasprava rasplamsala o tome kakva bi sudbina trebala snaći uhvaćenog bivšeg iračkog vođu Saddama Husseina. Postoji opća suglasnost da on treba završiti pred sudom, ali dio svjetskih političara smatra da zaslužuje smrtnu kaznu, dok su drugi protiv toga.

Američki predsjednik Bush izjavio je u intervjuu za televiziju ABC u utorak, 16. prosinca: “Vidjet ćemo kakvu će kaznu dobiti, ali mislim da on, za sve što je učinio svom narodu, mora dobiti maksimalnu, smrtnu kaznu. No to nije nešto o čemu će odlučivati predsjednik SAD-a nego građani Iraka.”

I vodeći ljudi Iračkog vladajućeg vijeća, zasad najvažnije iračke državne institucije, koju su osnovali Amerikanci, koja ima uglavnom savjetodavne ingerencije pri američkoj okupacijskoj administraciji, smatraju da Hussein treba biti osuđen na smrt. Pravni je problem u tome što je baš privremena iračka vlast proljetos, čim je Hussein svrgnut, ukinula smrtnu kaznu. Sad glavni članovi Iračkog vladajućeg vijeća najavljuju da će smrtnu kaznu ponovno uvesti radi svrgnutog tiranina.

Mouwafak al-Rabii, šiitski predstavnik u Vijeću, izjavio je da bi suđenje Husseinu trebalo početi za nekoliko tjedana i da Irak ima dovoljno iskusnih sudaca. Privremena je iračka vlast, nekoliko dana prije nego što je Hussein uhvaćen, donijela odluku o osnutku posebnog suda za ratne zločine. Al-Rabii smatra da bi suđenje trebalo početi što prije, najkasnije u ožujku i da bi Hussein trebao biti smaknut već 1. srpnja, kad Iračani od Amerikanaca preuzmu upravljanje svojom zemljom.

Takvi planovi u mnogim dijelovima svijeta izazivaju zabrinutost da bi Hussein mogao biti osuđen bez poštenog suđenja. Ima i načelnih primjedaba. Glavni tajnik UN-a Kofi Annan usprotivio se smrtnoj kazni: “UN neće sudjelovati ni u kakvom suđenju Husseinu za ratne zločine bude li moguća smrtna kazna”. Švedski diplomat Hans Blix, šef UN-ovih inspektora koji su u Iraku tragali za oružjem za masovno uništavanje ? koje do dan-danas nije pronađeno ? podržao je Annana jer je “apsolutno protiv smrtne kazne”, jer se “civilizirani svijet mora ponašati na način suprotan neciviliziranom svijetu”.

Protiv smrtne je kazne i Vatikan. Kardinal Renato Martino izjavio je da Hussein treba biti izveden pred sud, ali je podsjetio da je Katolička crkva protiv smrtne kazne i kritizirao način na koji su se Amerikanci ponijeli pri Husseinovu uhićenju: “Iako je bio diktator, osjećao sam samilost prema Husseinu vidjevši kako ga Amerikanci ponižavaju a američki mu vojni liječnik pregledava usta kao kakoj kravi”. Založio se da se suđenje održi “na odgovarajućem mjestu”.

Britanska vlada načelno je protiv smrtne kazne i “neće sudjelovati ni u kakvom suđenju koje bi impliciralo smrtnu kaznu”. Smrtna kazna u Britaniji je ukinuta 1964. Britanski veleposlanik pri UN-u Jeremy Greenstock rekao je: “S obzirom na to što je on učinio Iračanima, možda i jest opravdano da bude smaknut, iako smo mi protiv toga. Stoga neka mu sudi vlastiti narod, u skladu s vlastitom kulturom.” Vlada Australije, gdje je smrtna kazna davno ukinuta, također se načelno protivi, ali smatra da Husseinovu sudbinu treba prepustiti Iračanima pa je premijer John Howard izjavio da će podržati smrtnu kaznu ako je izreče irački sud, ali da mu treba suditi “u okolnostima koje je on uskratio vlastitoim narodu”, i to u Iraku, a ne pred međunarodnim sudom u Haagu.

Čini se da je očito da će se Husseinu suditi u Iraku, gdje će najvjerojatnije ponovno biti uvedena smrtna kazna i gdje će biti smaknut. Amerikanci pak upozoravaju da to neće biti tako brzo kako to Iračani najavljuju jer su Husseinu zajamčili prava ratnog zarobljenika a CIA ga želi podrobno ispitati.

Husseinova kći Raghad, sada u Jordanu, na arapskoj televiziji Al Arabiya izrazila je zgranutost obitelji izgledom zarobljenog oca, smatra da je pri snimanju nakon uhićenja bio drogiran: “Mi smo protiv toga da mu sudi Iračko vladajuće vijeće, ili bilo tko od njega imenovan, jer su to vijeće osnovali okupatori. Tražimo da mu sudi međunarodni sud na pošten i zakonit način. Angažirat ćemo najbolje odvjetnike.”

Međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International upozorava da Amerikanci ne poštuju prava uhićenika, iako je pozdravila Husseinovo uhićenje, podsjetivši da su se, dok je bio na vlasti, u Iraku masovno i teško kršila ljudska prava i počinjeni mnogi ratni zločini i zločini protiv čovječnosti. AI stoga smatra da mu je nužno suditi, ali i da sud bude pravičan i neovisan, u skladu s međunarodnim standardima. AI je priopćio: “Način suđenja bit će presudan za budućnost Iraka i razmjere poštovanja zakona u budućem Iraku. Ključno je da se otkrije istina, ali i da pobijedi pravda.” Svaki sud koji bude sudio Husseinu, kaže AI, mora biti pravičan i ostaviti dojam da je pravičan. Mora biti kompetentan, neovisan i nepristran i slijediti proceduru prema međunarodnim kriterijima za pošteno suđenje: “Težina i razmjeri zločina za koje je Hussein optužen iziskuju da on bude izveden pred lice pravde na pravičan način, to je najmanje što dugujemo žrtvama opresije u desetljećima njegova režima.” AI poziva iračku vlast da u sud koji će suditi Husseinu budu uključeni i inozemni pravnici: Irak ima dugu pravnu tradiciju, ali irački se pravnici još nisu suočili s ovako složenim procesom na kojem će se suditi optuženima zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Iako je važno da se takav proces održi u Iraku, ne može se jamčiti da će nepristranost tužitelja i sudaca biti zaštićena u politiziranom okruženju. AI ocjenjuje: “Privremena koalicijska vlast i Iračko vladajuće vijeće trebali bi pozvati UN da pošalje stručnjake s iskustvom u sličnim okolnostima u drugim zemljama da im pomognu u stvaranju suda. Sve drugo bilo bi loša usluga Iraku i cijelom svijetu. AI je jako zabrinut što smrtna kazna nije isključena kao kazna tog posebnog suda koji se sada stvara. Suđenje Husseinu i drugima ne smije se shvatiti kao osveta. Koalicijska privremena vlast ukinula je smrtnu kaznu i AI očekuje da to bude trajno rješenje. Za nas je veliko razočaranje što se predstavnici okupacijskih snaga o tom pitanju više ne žele izjašnjavati, umjesto da se zalažu da se smrtna kazna trajno ukine.” U priopćenju se nadalje govori o sadašnjem Husseinovu statusu: “Kao bivši vrhovni zapovjednik iračkih vojnih snaga Hussein i kao ratni zarobljenik mora biti tretiran prema tom svom statusu, što znači da predstavnicima Međunarodnog Crvenog križa mora biti omogućen hitan pristup do njega. Kao svaki drugi osumnjičenik za kažnjiva djela, i Hussein ima pravo na svu zaštitu u skladu s međunarodnim pravom, u što spada i pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili zlostavljanju i da mu se pravedno sudi. AI izražava zabrinutost jer su objavljene snimke liječničkog pregleda Saddama Husseina. Treća ženevska konvencija koja se bavi odnosom prema ratnim zarobljenicima zahtijeva da se prema njima stalno postupa humano u svim prilikama, u što spada i to da ih treba štititi od ‘javne znatiželje’. Standardi koji se trebaju primjenjivati pri zatvaranju, ispitivanju i suđenju Husseinu i njegovim suučesnicima mora se zasnivati upravo na onim načelima koja su Hussein i ostali uskraćivali iračkom narodu, na načelima međunarodnoga prava.” Amnesty International očito sumnja da će se Amerikanci pravično i čovječno odnositi prema Husseinu. Iako je američki ministar obrane Donald Rumsfeld obznanio da će Hussein biti tretiran kao ratni zarobljenik, ima znakova da će se pravila Ženevske konvencije u njegovu slučaju svjesno kršiti. Američka televizija CBS objavila je da CIA već priprema razne metode mučenja i prisile kako bi od njega izvukla važne vojne i političke informacije. CBS tvrdi se tim metodama nitko ne može oduprijeti. Stručnjaci za ispitivanja zatvorenika objasnili su da je riječ o metodama kojima se osobama onemogućuje spavanje, što najčešće slomi čovjeka, o potpunoj vremenskoj dezorijentaciji držanjem u stalno osvijetljenoj ili stalno zamračenoj sobi bez prozora, o neprestanom ispitivanju satima i danima, a jedan od intervjuiranih stručnjaka rekao je da je i nemogućnost obavljanje nužde snažno oružje pritiska.

Uvelike se sumnja da se tim metodama Amerikanci već naveliko služe u odnosu prema ranijim zarobljenicima. To što je Amnesty International objavio o Husseinovu tretmanu samo je jedno u nizu priopćenja kojima ta organizacija izražava zabrinutost zbog ponašanja okupacijske vlasti prema uhićenim Iračanima. U srpnju je AI osudio američku vojnu vlast u Iraku zbog nehumanog, protuzakonitog i brutalnog ponašanja prema zarobljenicima. Zatražio je da se zarobljenicima omogući primanje posjetitelja i pristup odvjetnicima, da se pokrenu istrage o pretjeranoj upotrebi sile pri uhićenju i zatvaranju osumnjičenika: “Uvjeti u kojima žive zatvorenici u logoru Cropper na bagdadskom aerodromu i u bagdadskom glavnom zatvoru Abu Ghrain spadaju, čini se, u kategoriju okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg kažnjavanja.”

Amerikanci u iračkim zatvorima drže vrlo mnogo ljudi. Nakon što je u travnju srušen Husseinov režim uhićeno je mnogo visokih dužnosnika bivšeg režima, osoba koje su zatečene u kriminalu i pljački, oonih koje su pružale oružani otpor američkoj vojnoj vlasti. Zbog povećanja broja oružanih napada na američke vojnike u nizu akcija uhićene su stotine novih osumnjičenika. Što se zbiva s ljudima koje uhite Amerikanci, javnost ne zna. Dugo se nije znalo što se događa s bivšim iračkim ministrom vanjskih poslova Tariqom Azizom, koji se sam predao Amerikancima nakon propasti režima. Njegova supruga Zureida i dvojica sinova prebjegli su u Jordan i sad žive u hotelu u Amanu. Sinovi su od američkih diplomata u Jordanu zatražili obavijesti o očevoj sudbini i dozvolu da ga posjete. Nakon niza urgiranja iz logora na bagdadskom aerodromu, gdje je on zatočen, posredstvom Crvenog križa od oca su dobili dopisnicu na kojoj je Aziz napisao samo dvije rečenice, od kojih druga glasi: “Ja sam dobro i stalno mislim na vas, Tariq.” Na dopisnici je bio i žig Crvenog križa “Na sigurnom je i dobro”. Članovi Azizove obitelji ništa nisu doznali o njegovu statusu, koliko će dugo biti zatočen, hoće li protiv njega biti podignuta optužnica, kako će mu se i kada eventualno suditi.

Nešto poslije jedan od uhićenika iz logora Cropper, koji je oslobođen, ispričao je da je vodio Aziza i druge Husseinove suradnike, ali s njima nije mogao razgovarati. Žive u posebnom šatoru. Zatvorenik tvrdi da je vidio Aziza kako si sam kopa lopatom rupu za poljski zahod, neopran, duge kose, umoran i nesretan.

Britanski odvjetnik arapskog podrijeta Abdul Haq al-Ani kao branitelj Tariqa Azizanamjerava otputovati u Irak kako bi od američke vojne vlasti zatražio da mu se u skladu sa Ženevskom konvencijom o zarobljenicima i britanskom zakonu o ljudskim pravima omogući pristup potencijalnom branjenika kako bi provjerio njegovo stanje i dao mu pravne savjete. Ako mu to ne bude omogućeno, pokrenut će sudski postupak protiv britanskog ministra obrane Geoffa Hoona, smatrajući da on, budući da su SAD i Britanija u Iraku saveznici, mora osigurati da se u Iraku primjenjuju zakoni i poštuju ljudska prava.

U britanskim medijima sve je više kritika na račun odnosa američkih i britanskih okupatora prema zatvorenicima. Prije nekoliko mjeseci britanski vojnik koji je služio u Iraku dao je u Engleskoj razviti fotografije na kojima se vidi kako su britanski vojnici mučili i seksualno zlostavljali iračke zarobljenike. Čuju se i kritike da je nečovječno ponašanje prema zatvorenicima samo nastavak onoga što su Amerikanci počeli u Afganistanu, gdje zarobljenicima također ne dopuštaju kontakte s s obiteljima, odvjetnicima, medijima. Više stotina afganistanskih zatvorenika prebačeno je u američku bazu Guantanamo na Kubi, drugi su zatvoreni u vojnoj bazi Baghram kraj Kabula, a tvrdi se da je dio potajno prebačen i u britansku vojnu bazu na otoku Diego Garcia u Indijskom oceanu. Nagađa se da su i neki irački zatvorenici prebačeni u Guantanamo i na Diego Garciju. Britanski mediji sve oštrije zahtijevaju da se vojna vlast u Iraku očituje o tim tvrdnjama i da se prema zarobljenicima čovječnije postupa.

Londonski dnevnik Guardian podsjetio je prije nekoliko tjedana da je britanski ministar vanjskih poslova Jack Straw pismom u Financial Timesu prosvjedovao jer je burmanski režim neopravdano zatočio oporbenu političarku Aung San Suu Kyi i drži je u vojnom zatvoru. Guardian smatra da bi se slični kriteriji trebali primjenjivati i prema iračkim zatvorenicima. Aziz i drugi pripadnici Husseinova zločinačkog režima ne mogu se uspoređivati s hrabrom burmanskom nobelovkom i predvodnicom borbe za demokraciju, ali i irački zatvorenici moraju imati osnovna ljudska prava, u koja spadaju kontaktiranje s drugim ljudima, pa i pravo, ako se sumnja da su krivi, na sudski proces u dogledno vrijeme uz pomoć odvjetnika.

Posebno je mnogo primjedbi bilo zbog tretmana zarobljenih talibana i pripadnika Al Qaede u Afganistanu koje su Amerikanci prebacili u svoju bazu Guantanamo na Kubi. Prije nekoliko dana Bush je doživio dva teška pravna udarca koji su ugrozili njegovu strategiju postupanja prema zatvorenicima osumnjičenima za terorizam.
Američke i njihovi saveznici iz Sjevernog saveza u Afganistanu su u jesen 2001. uhitili brojne pripadnika Al Qaede i istaknute talibane. I u Pakistanu su u suradnji s Amerikancima uhićeni razni osumnjičenike za terorizam. Američko ministarstvo pravde Bushu je predložilo da se ti zarobljenici tretiraju kao “ilegalni borci” protiv SAD-a, koji nisu zaštićeni ni međunarodnim konvencijama ni američkim zakonom. Stoga je odlučeno da se ne prebace u SAD, jer bi dobili prava prema američkom zakonu, nego u pomorsku bazu Guantanamo na Kubi, gdje se mogu tretirati kao “ilegalni borci” bez ikakvih prava. Tamo je dopremljeno više od 800 zarobljenika koji su strpani u kaveze. Dobili su zatvorski kombinezon, papuče, četkicu za zube, čašu, dva ručnika, od kojih jedan služi za muslimansku molitvu, uskraćeno im je komuniciranje s obiteljima, odvjetnicima, međunarodnim humanitarnim organizacijama, pravo na međusobne kontakte, na poštu i pakete, na novine i televiziju, na telefoniranje, na šetnje. Objavljeno je da će svi oni biti ispitani, provjerena njihova krivnja, a o njihovoj će sudbini odlučiti prijeki sud pred kojim neće imati pravo na odvjetnika i obranu, koji im može izreći i smrtnu kaznu. Ti su zatvorenici ondje već dulje od dvije godine, neki su oslobođeni, ali ih je 660 još u kavezima. Ovih je dana najavljeno da će uskoro prva šestorica biti izvedeni pred vojnu komisiju.
Način na koji je po nalogu predsjednika Busha američka administracija postupila prema tim zarobljenicima izaziva zgražanje diljem svijeta. Australska i britanska vlada prosvjedovale su protiv takvog postupka, jer su među zatvorenicima kojima prijeti smrtna kazna po kratkom postupku i neki njihovi državljani. Prosvjedovali su i američki pravnici, udruge za zaštitu ljudskih prava, rođaci uhićenika. Libijac Salim Gherebi, zatvorenik s Guantanama, ima brata u Kaliforniji, a on je zatražio pomoć odvjetnika koji je uložio žalbu na postupanje američkih vlasti prema Gherebiju i ostalim zatvorenicima u Guantanamu, tvrdeći da američka vlast nema pravo oduzeti im sva ljudska prava.
Slučaj je preuzeo Deveti okružni sud, koji je kao drugostupanjska sudska instancija nadležan za pacifička područja SAD-a. Sud je presudio u korist zatvorenog “ilegalnog borca” Gherebija jer mu je američka vlast uskratila osnovna prava stvarajući “pravnu crnu rupu”. Suci smatraju da se američki zakoni moraju odnositi i na američku bazu Guantanamu, jer ona nije pod kubanskom nego pod američkom jurisdikcijom. Ako za vojnike vrijedi američki zakon, vrijedi i za američke zarobljenike.
Presudi je vrlo neugodna za američku administraciju, koja je isprva dokazivala da IX. okružni sud uopće nema pravo razmatrati tu žalbu, jer se ona odnosi na osobu izvan područja pod nadležnošću pravosuđa SAD-a. No sud je ipak odlučio razmatrati žalbu i time dao do znanja da i Guantanamo smatra područjem gdje vladaju američki zakoni, što je vrlo neugodno za Bushovu administraciju, koja je najavila da će se žaliti Vrhovnom sudu.
Vrhovni će sud morati razmotriti još jedan srodan slučaj. Na temelju obavještajnih podataka dobivenih od uhićenih operativaca Al Qaede u lipnju 2002. uhićen je pri povratku iz inozemstva američki državljanin Jose Padilla. Taj bivši pripadnik ulične bande iz Chicaga prešao je na islam, postao pripadnikom Al Qaede i navodno se vratio u SAD radi terorističkog napada tzv. prljavom radioaktivnom bombom. Nakon što je uhićen, odlukom predsjednika Busha, koji se opet pozivao na svoje ovlasti u vrijeme rata, i on je proglašen “ilegalnim borcem” protiv SAD-a, stavljen pod vojnu jurisdikciju i strpan u vojni zator u Južnoj Carolini, gdje mu je onemogućen kontakt s odvjetnicima, a trebalo mu se suditi ? kao i zatvorenici iz Guantanama ? pred vojnom komisijom. Njegovi odvjetnici smatraju da ne može biti proglašen “ilegalnim borcem” na teritoriju SAD-a već i stoga što tu nema nikakva rata, te da on kao američki državljanin, uhićen na američkom teritoriju, mora imati pravo na pravnu zaštitu zajamčenu američkim zakonom. Obratili su se Drugom okružnom sudu, koji je nadležan za atlantsko područje SAD-a, a sud je presudio u korist Padille, naredivši da ga vojna vlast pusti u roku od 30 dana, s obrazloženjem da mu može suditi jedino civilni sud. Ministarstvo pravde objavilo je da će se i na tu presudu žaliti Vrhovnom sudu.