NEWT GINGRICH (u sredini) bivši predsjednik Predstavničkog doma Kongresa bio je jedan od najmoćnijih ljudi SAD-a, ali je progoneći Clintona uništio vlastitu karijeruAmerički predsjednik Barack Obama, koji će na sljedećim američkim predsjedničkim izborima 2012. godine sigurno biti demokratski predsjednički kandidat, dobio je napokon jednog ozbiljnog republikanskog rivala. Do sada su se spominjali tek neki manje poznati desno orijentirani političari, koji su se mahom već natjecali na prijašnjim predsjedničkim izborima, svi bez većih izgleda da ga na izborima 2012. godine pobijede, posebno nakon nedavne likvidacije terorističkog vođe Osame Bin Ladena. No ovog je tjedna svoju predsjedničku kandidaturu objavio jedan vrlo ozbiljan republikanski političar, koji je prije 15 godina bio jedan od najmoćnijih ljudi u SAD-u i koji je umalo uništio političku karijeru tadašnjeg predsjednika Billa Clintona, ali je u svojoj tadašnjoj bahatosti i osjećaju svemoći napravio neke krupne greške, pa je umjesto da uništi Clintona, uništio samoga sebe. To je Newt Gingrich, nekadašnji predsjednik Predstavničkog doma američkog Kongresa, čovjek koji je sredinom devedesetih uspio revitalizirati američku Republikansku stranku, a ona to očekuje od njega i sada. Gingrich je svoju predsjedničku kandidaturu – kako se to u ovo moderno doba već i čini – objavio preko Twittera:

“Objavljujem svoju kandidaturu za predsjednika Sjedinjenih Država zato što vjerujem da mi možemo vratiti Americi nadu i perspektivu. Mi Amerikanci morat ćemo zajedno razgovarati, zajedno raditi, zajedno naći rješenja i inzistirati da se ta rješenja nametnu i onim snagama koje se protive promjenama. Ima ovdje ljudi koje nije briga što će Amerika postati olupina ako oni potom mogu dominirati tom olupinom. No vi i ja znamo kako to možemo spriječiti. Ujedinimo se, pogledajmo stvarnosti u oči, kažimo istinu, donesimo teške odluke i obavimo posao. Pred nama je mnogo bolja budućnost Amerike.” Mnogi republikanci su pozdravili Gingrichevu kandidaturu uvjereni ne samo da se – eto – sada napokon pojavio jedan ozbiljan kandidat, nego i stoga što su uvjereni da Gingrich ima tih sposobnosti da dinamizira cijelu republikansku politiku. On je desničar, ali ne pripada tom neozbiljnom desničarskom krugu koji se oformio oko bivše potpredsjedničke kandidatkinje, bivše guvernerke Aljaske Sare Palin i pokreta “Čajanki”, nego pripada republikanskom stranačkom establishmentu i aparatu koji jedini na ozbiljan način može voditi neku buduću republikansku predsjedničku kampanju. Newt Gingrich je sredinom devedesetih relativno naglo izbio u prvi plan američke politike. On se rodio 17. lipnja 1943. godine u Harrisburgu u Pennsylvaniji, u vojničkoj obitelji. Roditelji mu nisu bili imućni, dosta su se selili te su se na kraju smjestili u južnoj američkoj saveznoj državi Georgiji. Tamo je Gingrich završio koledž, pa potom studij povijesti. Godine 1970. zaposlio se kao profesor povijesti na sveučilištu Tulaneu, na kojem je i doktorirao. Zainteresirao se za politiku te je 1978. godine prvi put izabran u Predstavnički dom Kongresa kao predstavnik Šestog izbornog okruga Georgije, koji obuhvaća zapadni i dosta konzervativan dio te savezne države. Na početku se nije osobito isticao. No nakon poraza američkog republikanskog predsjednika Georgea Busha na izborima 1992. godine te dolaska demokrata Billa Clintona u Bijelu kuću, težište republikanske politike preselilo se u Kongres.

Tamo su republikanci tada bili u manjini, a predvodio ih je umjereni, ali moćni vođa republikanske manjine u Senatu Robert Dole. Među republikancima u Predstavničkom domu događalo se, međutim, nešto zanimljivo: oni su se počeli radikalizirati u konzervativnim pitanjima, a na njihovo čelo stavio se Gingrich, koji je tada počeo stjecati nacionalnu slavu. On je radikalne mlađe republikance u Predstavničkom domu Kongresa organizirao u političku akcionu grupu kojoj je predložio i politički program pod naslovom “Ugovor s Amerikom”. Bio je to skup konzervativnih političkih ciljeva koji su se odnosili na jačanje lokalne vlasti i smanjenje utjecaja federalne vlade u Washingtonu, jačanje prava poduzetnika, pooštravanje borbe protiv kriminala jačanjem policije, a program se bavio i pitanjem pobačaja, tzv. obiteljskim vrijednostima, smanjenjem poreza. Taj je program, uperen protiv liberalističkog programa predsjednika Billa Clintona, izazvao dosta pozornosti javnosti, posebno u unutrašnjosti SAD-a, a taj su program preuzeli i neki novi republikanski kandidati na izborima za Kongres 1994. godine. Nezadovoljni prvim dvijema godinama Clintonova predsjednikovanja, američki birači su se 1994. godine značajno opredjeljivali za republikance, pa su republikanci, prvi put nakon mnogo desetljeća, osvojili većinu i u Senatu i u Predstavničkom domu. Pri konstituiranju novoizabranog Predstavničkog doma početkom siječnja 1995. godine, Newt Gingrich je velikom većinom izabran za predsjedavajućega. On je izuzetno energično tada ušao na nacionalnu političku scenu, nastojeći provesti program “Ugovor s Amerikom”, ali je smjesta došao u sukob s demokratskim predsjednikom Clintonom koji je redovito stavljao veto na najradikalnije zakone što bi ih izglasao Kongres na temelju Gingrichova programa. Ipak, tijekom 1995. godine Gingrich je zadržao svoj utjecaj i popularnost, pa ga je krajem te godine američki magazin Time proglasio Čovjekom godine. No zimi 1995-1996. godine Gingrich je ušao u svoj najžešći sukob s Bijelom kućom, i to oko budžeta. Budući da ni Clinton ni republikanski Kongres, koji su predstavljali tadašnji vođa republikanske većine u Senatu Robert Dole i predsjednik Predstavničkog doma Newt Gingrich, nisu popustili oko budžeta, u duljem razdoblju tijekom tih zimskih pregovora - zato što budžet nije bio izglasan, pa nije bilo ni financiranja vladine aktivnosti - mnoge vladine službe nisu radile. To je američka javnost loše primila, a krivnju za to svalila prvenstveno na Gingricha, ocjenjujući ga kao kapricioznog, ambicioznog čovjeka, a ne kao osobu s vizijom. Gingrich je i dalje vrlo oštro nastupao, a posebno nakon što je izbila seksualna afera Lewinsky, koju je on želio iskoristiti da Kongres smijeni američkog predsjednika Clintona.

SARAH PALIN je favoritkinja pokreta 'Čajanka', ali nije prihvatljiva umjerenim biračimaU tome nije uspio, pa je to dodatno jako naštetilo njegovoj uvjerljivosti i karijeri. Uz to, jačale su kritike na njegov račun zbog njegova općeg ponašanja, ali i zbog konkretnih financijskih prekršaja, neetičnosti, primanja novca za predavanja, laganja u Kongresu, a raširile su se i neugodne priče o njegovu osobnom životu, ljubavnicama i slično. To je toliko eskaliralo da je on 1998. godine bio prisiljen dati ostavku na mjesto predsjednika i objavio da napušta Predstavnički dom. On je ostao jako utjecajan u Republikanskoj stranci, ali iza kulisa, te je tako ostalo sve do danas. Zato je procijenio da ima snage da se kandidira za predsjednika te misli da će Obami biti sigurno neugodan protivnik. Gingrich je, međutim, svoju kandidaturu objavio u za njega nezgodnom trenutku, upravo kada je popularnost predsjednika Obame naglo porasla, pa mnogi američki novinski komentatori tvrde da on sada ima izvanredne izglede da bude ponovno izabran na izborima 2012. godine. Američka novinska agencija Associated Press i institut za ispitivanje javnog mnijenja GFK napravili su prije nekoliko dana zajedničku anketu o popularnosti američkog predsjednika Baracka Obame, nakon što je on naredio akciju da se ubije vođa terorističke međunarodne organizacije Al Qaede, Osama bin Laden. Rezultati su u jednom dijelu bili očekivani jer je popularnost predsjednika Obame nakon tog događaja naglo porasla. No neki odgovori na pitanja ankete upućuju i na neke zaključke koje je malo tko očekivao, jer pokazuju da Obamina popularnost nije temeljena samo na likvidaciji Osame bin Ladena, nego i na nekim drugim postignućima predsjednika Obame u posljednje vrijeme. Zbog toga su izgledi predsjednika Obame da na predsjedničkim izborima sljedeće godine izbori novi mandat mnogo veći i čvršći nego što se pretpostavljalo, i to upravo u ovom trenutku, kada se kao prvi ozbiljniji republikanski predsjednički kandidat pojavio Newt Gingrich. Prema spomenutom ispitivanju javnog mnijenja AP-a i GFK-a, popularnost predsjednika Obame je jako poskočila, pa sada 60 posto Amerikanaca smatra da Obama radi dobro svoj posao, što je najviši postotak u posljednje dvije godine. Više od 50 posto Amerikanaca u ovom trenutku smatra da je on zavrijedio drugi mandat, što je također najviše u posljednje doba. Taj visoki rejting on ponajviše može zahvaliti tome što sada Amerikanci smatraju da se on dobro bori protiv terorizma te da dobro vodi vanjsku politiku. No ono što najviše zabrinjava njegove republikanske rivale jest činjenica da mu Amerikanci daju visoke ocjene i kada je riječ o vođenju ekonomije. Tu on posebno dobre ocjene dobiva među nezavisnim biračima, a ti uvijek odlučuju rezultat američkih predsjedničkih izbora. Ti pojedinačni regionalni rezultati posebno su zanimljivi. Republikanci su stalno napadali Obamu da je mekan i neodlučan u vođenju rata protiv terora te da je njegov prethodnik George W. Bush u tome bio mnogo uspješniji, a sada čak 73 posto američkih građana smatra da je on sposoban efikasno obraniti Sjedinjene Države od terorističkih prijetnji. Podržavaju i njegovu politiku jačanja vojne aktivnosti u Afganistanu, kako bi rat tamo što prije završio, a podržavaju i povlačenja američkih snaga iz Iraka. Iako se američka privreda relativno sporo izvlači iz recesije, ipak čak 52 posto Amerikanaca podržava način na koji Obama djeluje u ekonomskoj sferi, što je izuzetno visoko, s obzirom na stanje ekonomije i visoku nezaposlenost od čak devet posto.

On sada u toj sferi dobiva pozitivnije ocjene nego u bilo kojem drugom razdoblju otkada je ušao u Bijelu kuću. Amerikanci imaju osjećaj da se ekonomija zahuktava, postoje najave većeg zapošljavanja, što sve pridonosi Obaminoj popularnosti. Zanimljivo je da je kod sličnog ispitivanja javnog mnijenja u ožujku samo 35 posto ispitanika ocijenilo da “zemlja ide u dobrom pravcu”, a sada taj postotak iznosi 45 posto. Prema ocjeni Associated Pressa, sve se to događa u za Obamu vrlo važnom trenutku kada je riječ o izbornom kalendaru. Iako do predsjedničkih izbora ima još godina i pol, ovo je trenutak kada se jako mnogo toga definira kada su ti izbori u pitanju. Pojedini potencijalni predsjednički kandidati odlučuju hoće li ući ili neće u izbornu trku. Obamina popularnost mogla bi od toga odvratiti razne republikanske aspirante. Doduše, Gingricha nije. Ovo je trenutak kada stranački stožeri odlučuju o svojoj predizbornoj strategiji. Obično stožer stranke koja nije na vlasti tu strategiju temelji na kritici ekonomske politike dotadašnjeg predsjednika, ali tu će Republikanska stranka imati slabe argumente ako većina Amerikanaca podržava ono što Obama radi u sferi ekonomije. Za Republikansku stranku je posebno neugodan podatak da čak dvije trećine nezavisnih birača sada podržava ono što Obama radi, što je značajno povećanje prema posljednjem ispitivanju javnog mnijenja u ožujku. A kod predsjedničkih izbora najvažnije je k sebi privući te nezavisne birače. Ima i nekih sfera u kojima Amerikanci nisu zadovoljni s Obamom. Oko 60 posto ga kritizira zbog visokih cijena goriva, iako to nije u njegovoj ingerenciji, a ni on kao predsjednik nema ikakve moći da na to neposredno utječe. Obamu birači loše ocjenjuju i kada je riječ o njegovoj poreznoj politici, jer žele niže poreze, a mnogi su nezadovoljni i njegovom politikom kada je riječ o državnom proračunu za sljedeću godinu. Državnu potrošnju drže prevelikom te traže od predsjednika da je smanji. Upravo o financijskim pitanjima Obama će u narednom razdoblju morati ući u teške pregovore s republikanskim vodstvom, koje ove godine ima ojačanu poziciju u toj vrsti pregovora jer su republikanci na prošlim izborima preuzeli kontrolu nad Predstavničkim domom američkog Kongresa. No, s druge strane, upravo zbog takvih dobrih ocjena koje dobiva od birača, Obama sada ima učvršćenu poziciju u tim pregovorima, pa će stoga ti vrlo važni pregovori biti vrlo zanimljivi.

BARACK OBAMA nakon smrti Osame bin Ladena opet dobro stoji u anketamaIstini za volju, treba napomenuti da neka druga recentno provedena slična ispitivanja javnog mnijenja daju nešto niže konačne rezultate kada je riječ o popularnosti predsjednika Obame, ali ne toliko niže da bi se mogla osporiti osnovna konstatacija da je Obama prilično popularan. Ono što je postigao likvidacijom Osame Bin Ladena u ovoj sferi jeste značajno, ali ne mora biti trajno. Odrazi ovakvih događaja na popularnost nekog predsjednika traju najčešće nekoliko mjeseci, a do predsjedničkih izbora mnogo je, mnogo dulje. Gingrich očito računa na tu činjenicu, da će se Obamina sadašnja popularnost istopiti te da će on naći prostora da napadne Obamu s neke desne platforme, koju će tek morati definirati. Bit će zanimljivo pratiti kako će se Gingrich odnositi prema pokretu “Čajanki”, koji sada uvelike definira smjer politike Republikanske stranke.