Objavljeno u Nacionalu br. 809, 2011-05-17

Autor: Renato Baretić

Nije lak križ Andrije Hebranga (sina)

Andrija Hebrang (otac) organizirao je partizanski pokret u koji je bio uključen i Tuđman (otac), a za koji Andrija Hebrang (sin) na Bleiburgu traži da se pokaje za zločine iako je Hebrang (sin) bio odan Tuđmanu (ocu) koji je Hebrangu (ocu) dao Ulicu braće Kavurića (terorista) koja izlazi na Trg maršala Tita koji je ševio (još mladu) Sofiju Loren i kojem je bio odan Tuđman (otac)

“Po svoj prilici ćemo i ostaviti kosti ovdje, ali vi s time nećete spriječiti komunizam!” – povijesna je rečenica koju je Andrija Hebrang, otac istoimenog sina, ujesen 1929. izgovorio stanovitom Petroviću, pomoćniku upravitelja kaznionice u Srijemskoj Mitrovici. Osamdesetak godina kasnije, u svibnju 2011., Andrija Hebrang, sin istoimenog oca, poručio je na Bleiburškom polju, na komemoraciji za žrtve komunističkih zločina: “Priznajte zločine svojih otaca i pokajte se za njih!”. Znamo li da je Hebrang (otac) kasnije bio najuspješniji organizator partizanskog otpora na području cijele Jugoslavije i jedan od utemeljitelja ZAVNOH-ovske Federalne države Hrvatske u kojoj je, uz ostalo, zagovarao ravnopravnost latinice i ćirilice, da je bio Titov ministar industrije i štošta još, te da je 1948. mučki likvidiran pod bizarnom optužbom da je i staljinist i nacionalist, jasno nam je, zar ne, na čije je očeve i njihove grijehe ponajprije mislio Hebrang (sin) u svojem govoru prošle subote: na očeve svih triju dosadašnjih hrvatskih predsjednika, potom i na prvog među samim tim predsjednicima (oca Nevenke, Miroslava i Stjepana), te tko zna na kojeg još sina ili kćer koji bi, eto, danas trebali Andriji Hebrangu (sinu) priznavati i okajavati neosporno jezive zločine svojih otaca iz vremena kad je na čelu partizanskog pokreta u Hrvatskoj, odnosno Centralnoga komiteta Komunističke partije Hrvatske, bio Andrija Hebrang (otac).


Nije lak Andrijin (sinov) križ. Zagrebačka ulica koja nosi njegovo ime (zapravo očevo, što je još teže) uvire u jedan od tri najljepša trga glavnoga grada – Trg maršala Tita, trg očevog bezdušno ljubomornog egzekutora. Da je po Andriji (sinu), taj bi trg već od sutra nosio ime štapskoga ćate i najmlađega generala u armiji istoga toga Tita, ponosnog nositelja crvene zvijezde na titovki, predsjednika FK “Partizan” i Republike Hrvatske, čovjeka u kojem je, prema vlastitom priznanju, naš Andrija (sin) našao drugog oca (Franju, ne Andriju).

Za nevolju, kad bi se to preimenovanje i dogodilo, trg bi ponio ime čovjeka bez čijeg odobrenja ništa takvo ne bi ni bilo moguće: Franjo Tuđman je, naime, dopustio da se ime dvojice komunističkih terorista i zločinaca (braće Kavurić) makne iz te ulice i zamijeni imenom njihova šefa, zapovjednika i partijskog sekretara, neprijepornog hrvatskog hrvatskog domoljuba i ratnoga sekretara CK KPH, Andrije Hebranga (oca). Ali, u deset godina svoje vladavine najmlađi general JNA, predsjednik FK “Partizan” i Republike Hrvatske te drugi otac Andrije Hebranga (sina) nijednom nije niti pokušao – uza sve one nakaradne igrarije s hrvatskim mučenicima i vladarima i tko zna kime – promijeniti ime Trga maršala Tita u neko drugo. Bilo bi zanimljivo doznati je li njega, Franju Tuđmana, kao svoga zamjenskog oca, Andrija Hebrang (sin) ikad zapitao zašto je Andriji Hebrangu (ocu) od svih ulica u centru Zagreba 1990. namijenio baš onu koja, tako nepopravljivo jednosmjerna, završava upravo na trgu što toliko uporno nosi ime opskurnog ubojice koji je plesao s mladom Elizabetom Drugom i, kako tvrde neki, ševio čak i (još mladu!) Sofiju Loren? Težak je, velim, križ Andrije Hebranga (sina), a put mu je još teži i tegobniji. Primijetio je u svome govoru na Bleiburškom polju da nitko u medijima nije primijetio nedavno saborsko usvajanje Zakona o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, ali je zaboravio primijetiti da je isto tako u medijima neprimijećena ostala i 67. obljetnica Trećeg zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (Topusko, 8. i 9. svibnja 1944.) na kojem je Andrija Hebrang (otac) imao i više no zapaženu ulogu... Plasirao je Andrija Hebrang (sin) u istom tom govoru i dvije revolucionarne teorije (dobivene, vjerojatno, uz pomoć sofisticiranih dijagnostičkih uređaja japanske proizvodnje) o statusu ustaša i domobrana koji su bježali predati se licemjernim Britancima: prva teorija kaže da su oni bili pripadnici Hrvatske vojske (zanimljivo, Glavni se stožer i MORH, pa ni vrhovni zapovjednik HV-a, još nisu oglasili glede te revizionističke objede govornika!) a druga bi htjela reći da su, tek što su predali puške, pištolje i metke, svi ti ustaše i domobrani, do jučer službeni globalni neprijatelji istih tih Britanaca i mnogih drugih nacija, učas postali – civili!

I ne samo civili, nego većinom djeca, žene i starci! U slapu biserja što ga je Andrija Hebrang (sin) prosuo na 66. obljetnici bleiburškog ratnog zločina sasvim je nezapaženo prošla jedna njegova rečenica, možda i jedina suvisla, ona u kojoj se zapitao: ako su sami Tito i Ranković govorili o 200 do 500 tisuća likvidiranih – koliko je onda bilo likvidatora?! Zasjenjeno tragikomičnim govornikovim akrobacijama, to je pitanje, premda suvislije i značajnije od svega izgovorenog, prhnulo u kristalno svibanjsko nebo i nestalo kao da nikad nije ni postavljeno. I ostat će gore dovijeka, sve dok Bleiburg bude ekskluzivna pozornica za pokazivanje desnih bicepsa. A bit će to sve dok ljevica bude šutjela kao da ima neke veze s time, ili se kukavički skrivala iza mesićevskog “pa šta?!” stava o ratnim zločincima iz 1945. Teški su, ponavljam, i križ i put Andrije Hebranga (sina). Ali, ni naši nisu bitno lakši. “Saka hiža nosi križa”, govorila je moja baka, pa mi se nekako čini da bi bilo u redu kad bi – uz naše puno razumijevanje i iskreni respekt prema njemu! – dr. Andrija Hebrang svoj križ napokon krenuo nositi sam, umjesto da ga, kao zadnjih dvadesetak godina, prebacuje na križa cijele jedne nacije.

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

registracija
21/2/11

skyway, 17.05.11. 02:55

Sjajno Renato...Zao mi je sto nisam u prilici procitati cijeli komentar, ali je razvidna poanta i zaista ste pogodili pravu stvar. Medjutim za konstataciju "Nije lak kriz Andrije Hebranga", mislim da ste fulali. Andrija Hebrang je budala; i sve mu je lako i sve mu je tesko podjednako.


registracija
8/4/08

arisa, 17.05.11. 07:46

Odlicno Renato


registracija
30/9/09

davor12345, 17.05.11. 10:21

Andrija Hebrang je član HDZ-a!


registracija
30/9/09

davor12345, 17.05.11. 10:25

I njegov tata bi bio samo da je živ!


registracija
17/6/10

jjkeizerin, 20.05.11. 12:40

Ovo je dobro napisano, svaka cast autoru gosp. R. Bareticu! Bravo!


registracija
27/8/09

Lujo1, 21.05.11. 18:19

Da bi reč rekel - i samo da eksplicite dodam - u vrijeme največih zločina o kojima budali lažljivac hebrang njegov je tatek bil alfa i omega (kak bi pijani šeks - moj prijatel - rekel) i gospodar života i smrti u Hrvatskoj.
Sve do 1948. kad je probal Staljinu prodati Tita i sesti na njegovo mesto, pa ga je Titek smaknul (a kaj je stari hebrang očekival - radi veleizdaje svaki vladar smakne izdajicu) tata hebrang je odlučival ama baš o svemu, pa i o sudbini ljudi s blajburškog polja!
Hajd lažljivće hebrang daj nestani!!!


registracija
23/5/11

ivan25zg, 23.05.11. 08:48

Drug andrija hebrang je član komunističke partije hdz!!!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika