Nakon Budišine ostavke oboje kandidata je krenulo u rovovski, lobistički rat.Unatoč tome što je Dražen Budiša napokon napustio mjesto predsjednika HSLS-a, za tu gubitničku stranku na ovim izborima ipak neće svanuti ljepši dani. Nakon pet godina frakcijskih borbi i rastakanja HSLS-a na tri strančice, mnogih propuštenih prilika, neodgovornosti i neodlučnosti, vrh stranke napravio je novu pogrešku koja će stranku do kraja odvesti na političku marginu. Novi sukob tek slijedi i dogodit će se poslije božićnih i novogodišnjih praznika. Glavni akteri dvoboja bit će bjelovarska gradonačelnica Đurđa Adlešić i varaždinski joj kolega Ivan Čehok. Njih dvoje su ujedno jedini predstavnici HSLS-a u Saboru i zapravo jedini imaju poziciju da kroz Sabor politički prežive iduće četiri godine. U tom razdoblju mogli bi konsolidirati stranku, osnažiti je te pokušati ujediniti sve tri liberalne stranke u jednu jaku, koja bi mogla preživjeti u perspektivi. No ima li HSLS za to uopće snage? Sudeći po onome što se ponovno kuha u stranačkom establishmentu, ta snaga ne postoji. Gdje su problemi?

U siječnju se predviđa održavanje stranačke konvencije koja bi trebala iznjedriti novoga predsjednika. Nakon izbornog debakla, i Budišine odluke da se povuče, bila je već gotova stvar da će ga naslijediti Đurđa Adlešić. No stvari su se zakomplicirale jer se i Ivan Čehok odlučio natjecati za predsjedničku funkciju. Nova polarizacija vrha stranke oko ova dva kandidata, te generiranje novih neprijateljstava među dojučerašnjim saveznicima dovodi stranku do pozicije potpunog samouništenja. Po svemu sudeći takva sudbina se neće moći izbjeći, osim ako prije same izborne konvencije jedan od kandidata ne odustane. A to se najvjerojatnije neće dogoditi. Nakon Budišine ostavke oboje kandidata je krenulo u rovovski, lobistički rat. Tko u tome ratu ima veće šanse za pobjedu? Zašto je pukla najavljena postizborna koalicija s HDZ-om i zašto je HSLS ostao bez ijednog ministarskog mjesta u vladi Ive Sanadera?

Sanader je HSLS-u ponudio ministarsku fotelju u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Predsjednik HDZ-a je smatrao da bi to bilo izvrsno mjesto za doktora znanosti Ivan Čehoka, no on je prijedlog mrtav hladan odbio. MORH je bilo drugo ministarstvo koje je ponuđeno HSLS-u, no Čehok je i to prepotentno odbio. Kako Nacional doznaje, Čehok je Sanaderu vrlo bahato rekao da će HSLS dobiti Ministarstvo gospodarstva ili neće ništa. Kada je vidio da je Sanader osoba kojoj ne može postavljati ultimatum, Čehok je podvio rep i povukao se na rezervni položaj tražeći za HSLS Ministarstvo mora, prometa i veza. Ponovno je odbijen jer Sanader smatra da su to ključna ministarstva preko kojih on mora provesti gospodarski plan razvitka zemlje te da će mu upravo o tome ovisiti uspjeh na sljedećim izborima. Sanaderova politička budućnost, moglo bi se reći čak i opstanak, ovisi o uspjehu Ministarstva gospodarstva. To je prevelik ulog da bi se njime kockao i dao ga u ruke HSLS-u.

Čehokov deal oko preuzimanja Ministarstva gospodarstva napravljen je s “tvrdom” zagrebačkom HSLS-ovskom jezgrom predvođenom nekadašnjim “mladim lavovima” HSLS-a – Darinkom Kosorom i Hrvojem Vojkovićem, kojima se pridružio Herman Vukušić, koji je de facto postao idejni vođa te grupe.

Računica je bila vrlo jednostavna ? Čehok će izlobirati i izgurati Vojkovića za ministra gospodarstva, kome bi zamjenik trebao postati Darinko Kosor. Zauzvrat su oni trebali izlobirati i postaviti Čehoka za predsjednika HSLS-a. Kosor je čak počeo otvoreno i pričati kako su “Đurđi Adlešić dani odbrojeni”.

U svemu tome bilo je zanimljivo i ponašanje Dražena Budiše. On nije htio dva tjedna sazvati sjednice ni Velikog niti Malog vijeća HSLS-a na kojima bi se odredila strategija suradnje s novom vladom, odnosno odredilo koga da se postavi u Vladu za ministra od strane HSLS-a. Kako Nacional doznaje, u vrhu HSLS-a se tvrdi da Budiša nije htio pregovarati sa Sanaderom kako ne bi trebao podržati Vojkovića za mjesto ministra gospodarstva. Zašto zagrebački HSLS ne podržava Đurđu Adlešić za novu stranačku predsjednicu? Na nju je najogorčeniji Darinko Kosor koji smatra da je ona izdala stranku prije dvije godine, kada se u zadnji tren povukla iz utrke za predsjednicu stranke. A upravo su joj Kosor i ostali pripadnici “mladih lavova” izlobirali većinu regionalnih organizacija da glasuju za nju. Petominutni razgovor s Jozom Radošem bio je dovoljan da ona odustane. Još uvijek se spekulira o tome da ju je tada Radoš ucijenio nekim kompromitirajućim materijalima, što je ona nekoliko puta javno porekla. I tu Kosor ima pravo. Da je ona preuzela odgovornost i organizaciju, HSLS bi danas vjerojatno bio među dobitnicima. No nije imala hrabrosti suprotstaviti se pritisku i ucjenama i napravila je, prije svega stranci a onda i sebi, veliku štetu. To joj Kosor i društvo nikad nisu oprostili, smatrajući je kukavicom i prevrtljivkom. A takav njihov stav sada misli dobro iskoristiti Čehok i ugurati se na predsjedničko mjesto.

Glupo inzistirajući na Ministarstvu gospodarstva, Čehok je HSLS-u uskratio šansu da se kroz rad u Vladi rehabilitira u javnosti. Uz to, kao ministar bio bi medijski atraktivan i sveprisutan i u novinama i na televiziji. Budući da im je Sanader dao po prstima, “mladi lavovi” su promijenili taktiku te skupljaju snagu da mu kažu kako bi se složili s tim da im se da nekoliko zamjeničkih mjesta. A Sanader je Vojkoviću upravo i nudio da bude zamjenik ministra gospodarstva.

Kako sada stvari stoje, Đurđa Adlešić je u prednosti. Nju čak podržava i Varaždinsko-međimurska regionalna HSLS-ova organizacija, u kojoj je Čehok ušao u Sabor. Premda je Čehok na svome terenu zapravo doživio veliki poraz, jer je na ovim izborima HSLS s njim kao nositeljem liste dobio 10 posto a prije četiri godine čak 20 posto glasova. Čehok sigurnost i izbornu bazu ima jedino unutar zagrebačkog HSLS-a. Veći dio organizacija s juga je za Đurđu Adlešić, kao i sjeverni dio Hrvatske. Hoće li ga Kosor i društvo uspjeti do sredine siječnja izlobirati, vidjet će se tek na konvenciji.

Joško Kontić i njegovi desničari više ne predstavljaju neku snagu unutar HSLS-a nakon što su ispali iz Sabora. Od izbora Kontić jedva da se i javio u stranku i po svemu sudeći zajedno sa svojim najbližim igračima Kovačem i Grabovcem sprema transfer u njima primjeren Đapićev HSP. Zbog HSP-a je i došlo do sukoba između njih i ostatka stranke. Naime, Kontić i društvo su tražili da se koalira s HSP-om na izborima, a drugi nisu htjeli niti čuti za to, bojeći se da ih ne izbace iz Liberalne internacionale. Nakon što mu prijedlog nije prošao, Kontić se do kraja distancirao od “lijevog” krila liberala.

Prema ostvarenim rezultatima na izborima, Đurđa Adlešić ima najveće pravo da postane predsjednica HSLS-a. Ona je po osvojenom postotku (24,6 posto) glasova najpopularniji i najuspješniji dio HSLS-ova establishmenta. S te pozicije pobjednice ona može diktirati mnoge stvari u stranci. Jedino ako se ponovno ne predomisli u zadnji tren. Bez obzira na to postala ona predsjednica HSLS-a ili ne, prihvatljiva je Sanaderu i dobit će sigurno predsjednikovanje jednim odborom u Saboru. Prema njenom psiho-političkom profilu , uzimajući u obzir sve njene mane iskazane u zadnje dvije godine, ona je jedina u HSLS-u dovoljno lukava, iskusna, snalažljiva i uporna da u jednu stranku ujedini HSLS, Libru i Liberalnu stranku. Pri tome bi joj najveća prepreka bio Ivo Banac, predsjednik Liberalne stranke, koji bi se tako našao osobno ugroženim i pokušao bi to odmah sasjeći u korijenu. No njegovo vrijeme u Liberalnoj stranci je i tako pri kraju, jer se u ovih nekoliko ministarskih i predsjedničkih mjeseci pokazao potpuno nesposobnim. Prema njemu je čak i smotani Zlatko Kramarić visoko organizirana i političke realnosti svjesna ličnost. S Kramarićem i Adlešićkom mogle bi se ujediniti bar te dvije stranke. S Librom bi bilo teže, jer Radošu se jako sviđa biti predsjednik. Pa makar i takve marginalnosti kao što je Libra. I on bi trebao uvidjeti da je ujedinjavanje jedini izlaz. Bez toga, svi će otići s političke pozornice. Ovaj put ih je nekolicina imala sreće. Sljedeće izbore nitko od njih neće proći.