Objavljeno u Nacionalu br. 423, 2003-12-23

Autor: Berislav Jelinić

POZADINA NAPADA NA SUVLASNIKA NOVE TV

Atentat na Ivana Ćaletu dio je bitke za kontrolu Grupa

Zločinačko ranjavanje Ivana Ćalete dovodi se u vezu sa zastrašivanjima kojima su bili izloženi suvlasnik EPH Ninoslav Pavić i njegov urednik Denis Kuljiš

Ćaleta je zadnja žrtva u bespoštednom ratu za prevlast nad tajnom ortačkom medijskom grupom koja na razne načine kontrolira gotovo 90 posto medija u Hrvatskoj.Ćaleta je zadnja žrtva u bespoštednom ratu za prevlast nad tajnom ortačkom medijskom grupom koja na razne načine kontrolira gotovo 90 posto medija u Hrvatskoj.U utorak, 16. prosinca, u središtu Zagreba oko 21 sat hicima iz pištolja ranjen je Ivan Ćaleta, jedan od suvlasnika Nove TV, prve privatne televizije s nacionalnom koncesijom u Hrvatskoj. On je zadnja žrtva u bespoštednom ratu za prevlast nad tajnom ortačkom medijskom grupom koja na razne načine kontrolira gotovo 90 posto medija u Hrvatskoj. Krugovi bliski istražiteljima za Nacional su posredno potvrdili da na temelju rekonstrukcije taj napad ne smatraju napadom na slobodu medija.

Indikativno je da je Ćaleta napadnut u trenutku kad kao vlasnik Nove TV pregovara o njenoj prodaji medijskom magnatu Rupertu Murdochu Krugovi bliski istražiteljima napada na Ivana Ćaletu potvrdili su da atentat ne smatraju napadom na slobodu medija Vinko Grubišić, jedan od aktera afere Grupo, uoči napada na Ćaletu trebao je na sudu objasniti okolnosti u kojima je dionice Jadran filma prebacio na maloljetnog sina Ćaleta je počeo sukob s ortacima iz kartela Grupo potkraj 2002. kad su njegove tvrtke počele otkupljivati dionice Nove TVĆaleta se pješice vraćao s masaže prema svom Mercedesu parkiranom u Bauerovoj ulici. Nedaleko od križanja s Lopašićevom muškarac visok oko 180 cm u tamnoj odjeći, s kapom na glavi i šalom oko lica, prišao je Ćaleti i ispalio prema njemu šest hitaca iz pištolja zasad nepoznate marke i kalibra. Tri hica prostrijelila su mu obje potkoljenice i stražnju stranu zgloba lijevog koljena. Napadač je potom nestao a Ćaleta se autom odvezao u KB Dubrava. Liječnici su konstatirali lakše ozljede.

Nakon nepunih sat vremena dežurni liječnik koji je primio Ćaletu obavijestio je policiju, koja je zaključila da je pucao profesionalni atentator. Zabrinula se misija OESS-a u Hrvatskoj. Ivica Blažičko, predsjednik Uprave Nove TV, procijenio je da je to bilo upozorenje.

U javnosti su zaredale posve neutemeljene ocjene. Branko Vukšić, direktor programa Nove TV, izjavio je da je to najbrutalniji napad na slobodu medija. Komentatori Jutarnjeg lista tvrdnjama o napadima na slobodu medija namjerno zamagljuju motive incidenta ne bi li zaštitili svog šefa Ninoslava Pavića, koji bi se u istrazi lako mogao naći među zainteresiranim da Ćaleti pošalju okrutnu opomenu. Hrvatsko novinarsko društvo zatražilo je od policije maksimalne napore u rasvjetljavanju još jednog slučaja koji simbolizira nasilje nad medijima. Ako policija doista uloži maksimalne napore, mogla bi razočarati HND jer će otkriti da je Ćaleta tek zadnja žrtva nasilnih obračuna u kojima su zadnjih mjeseci slična upozorenja primili i protagonisti medijskog kartela Grupo koji također polažu vlasnička prava na Novu TV i ostale pisane i elektronske medije unutar tog tajnog, kriminalnog kartela.

Još 1 ožujka miniran je džip Mercedes ML Ninoslava Pavića, suvlasnika Europapress Holdinga, najveće novinske kuće u Hrvatskoj. Bombu pod Pavićev automobil postavio je također profesionalac i namjerno je aktivirao u gluho doba noći, oko 4 ujutro, dok je Pavić spavao, a džip bio parkiran ispred njegove kuće. Razumljivo koliko i licemjerno, Pavićevi mediji od svog su gazde tada posve neosnovano pravili žrtvu borbe za slobodu medija.

A 30. listopada oko 18 sati pretučen je Zdravko Jurak. Dvojica nepoznatih napadača nanijeli su mu lakše ozljede pred njegovom kućom u ulici Vinogradi. Navodno je razlog to što je Jurak na policiji ispričao sve o prljavim poslovima Pavića i Kutle. Već 20. studenoga dvojica maskiranih napadača pretukli su Denisa Kuljiša ispred njegova stana na Starčevićevu trgu u Zagrebu. Jurak je bivši Pavićev partner a Kuljiš Pavićev najamni radnik, nekoć uspješan urednik koji je potkraj 90-ih kao zaposlenik Miroslava Kutle, privilegiranog HDZ-ova tajkuna, obavljao za njega prljave poslove protiv medija koji nisu bili pod kontrolom Grupa. Zahvaljujući milosti HDZ-a, Kutle je 90-ih uništio desetke poduzeća, počinio brojne kriminalne radnje, ali se i s Pavićem tajno medijski uortačio ne bi li ovladali svim važnim medijima u Hrvatskoj. U kolopletu tajnih medijskih ortakluka s njima je godinama surađivao i Juraj Hrvačić, kojem je kao Kutlinu čovjeku zaduženom za radio svojedobno dodijeljena koncesija za Obiteljski i Narodni radio, a prije nekoliko mjeseci i za gradsku televiziju u Zagrebu. Hrvačiću je nekoliko dana prije atentata na Ćaletu ispred kuće postavljena protutenkovska nagazna mina. Hrvačić ju je slučajno otkrio i obavijestio policiju koja je bombu demontirala. Hrvačić se otad kreće u pratnji nekoliko umirovljenih pripadnika SIS-a a u kući i oko nje”Sokol Marić” mu je postavio suvremenu sigurnosnu opremu kako nitko nezvan ne bi njegovu obiteljskom domu mogao prići nezamijećen.

Prošlog tjedna prostrijeljeni Ćaleta i ostali pobrojani medijski “stradalnici” dobro se poznaju. Brojni su njihovi neriješeni sukobi zbog vlasništva nad brojnim hrvatskim medijima, uključujući i Novu TV, na koju odnedavna najveća vlasnička prava polaže upravo Ćaleta. Ti sukobi vjerojatno nasilno eskaliraju kad netko od “stradalnika” pokuša ignorirati prave vlasnike medija kojima nominalno upravlja, koji su skriveni iza tajnih ortačkih ugovora. Policijskim bi istražiteljima moglo biti indikativno i to što je Ćaleta napadnut upravo kada, gotovo kao isključivi vlasnik, o prodaji Nove TV pregovara s medijskim tajkunom Rupertom Murdochom. Murdoch i njegov News Corporation prije nekoliko mjeseci nisu uspjeli pobijediti na natječaju za drugu privatnu nacionalnu televizijsku koncesiju u Hrvatskoj pa sada navodno žele kupiti Novu TV. Murdoch je navodno spreman platiti 20-25 milijuna eura, a to je dostatno da uznemiri sve koji jesu, ili sebe smatraju suvlasnicima Nove TV, osobito ako misle da ih Ćaleta želi izigrati pri podjeli bogatog plijena.

Prave vlasnike Nove TV otkrio je u prosincu 2000. dnevnik Republika. Te danas ugasle dnevne novine 4. prosinca 2000. u svom su prvom broju objavile dokumente koji pokazuju da su se Pavić, Kutle, Ivić Pašalić i Vinko Grubišić tajnim ortačkim ugovorom udružili u kartel Grupo, kako bi nesmetano manipulirali javnim mnijenjem i kreirali politička zbivanja u Hrvatskoj. Da bi u tome uspjeli, odlučili su ovladati svim važnijim medijima u Hrvatskoj, uključujući i Novu TV. To im je usput trebalo omogućiti i basnoslovne zarade od prodaje novina i marketinga.

Začeci ideje o tajnom udruživanju radi kontrole medija u Hrvatskoj sežu još u 1991. kad je Grubišić, tadašnji zamjenik ministra informiranja, zajedno sa Antom Barišićem, bivšim članom jugoslavenske tajne policije koji je kratko bio Tuđmanov savjetnik, napravio model tzv. medijske akcije po kojem je cijeli medijski prostor trebalo staviti pod kontrolu “stožera” HDZ-a. Ideja je bila odbačena jer su u Hrvatskoj već postojali utjecajni privatni mediji, koji se nisu mogli podvrgnuti kontroli HDZ-a. Barišić je uskoro odstranjen iz Tuđmanove blizine, djelomice zbog svojih teorija zavjere protiv Hrvatske, koje su ocijenjene nebuloznima, a djelomice vjerojatno i zato što crkveni predstavnici nisu bili oduševljeni naglim političkim usponom bivšeg pripadnika jugoslavenske tajne policije koji je špijunirao svećenike. Grubišić se iz Vlade vratio na OTV, gdje je kao vječni student režije i bivši partijski aktivist s dobrim rodbinskim vezama u HDZ-u glumio neovisnog medijskog djelatnika. Ubrzo se zbližio s Kutlom, postali su kumovi, a Kutle je 1993. financirao privatizaciju OTV-a, postavši njenim pravim vlasnikom, iako su to nominalno bili Grubišić, Romano Bolković, Frane Boban.

Godinu poslije, 1994., tadašnji zajednički vlasnici EPH Pavić i Jurak zajedno s Kutlom osnovali su Međunarodnu novinsku korporaciju radi osvajanja svih tiskanih medija u Hrvatskoj. Taj je plan odgođen i modificiran zbog poslovnog razlaza Pavića i Juraka. Jurak je Pavića prilično živcirao jer se nije razumio u uređivanje novina i nije bio odveć poduzetan. A Jurak nije konfliktna osoba i, kako je poznavao mnoge istaknute dužnosnike HDZ-a, bilo mu je neugodno zbog tadašnjeg kritičkog pisanja Globusa o HDZ-u. Zato je nastojao izići iz partnerstva s Pavićem, a to se podudarilo sa željom HDZ-a da nepoćudne medije podvrgne svojoj kontroli. Pavić je izjavljivao da nije najsretniji zbog razlaza s Jurakom, da ga je isplatio i sam preuzeo kontrolu nad EPH. Ali umjesto Pavića to je nakon dugih pregovora 12. travnja 1996. učinio Globus Holding, krovna Kutlina tvrtka koja je objedinjavala upravljanje svim tvrtkama koje je Kutle sumnjivo stekao HDZ-ovom naklonošću. U protokolu između Globus Holdinga i Juraka, koji je definirao što će Jurak dobiti kako bi Kutlinoj tvrtki prepustio svoj udio u MNK, već u prvom članku stoji: “Stranke potpisnice nadalje suglasno utvrđuju da je Zdravko Jurak formalni imatelj 50 posto udjela u EPH d.o.o. Zagreb, dok je stvarni vlasnik navedenog udjela Globus Holding.” Juraku je MNK isplatio 500.000 DEM gotovine te nekretninama i strojevima u vlasništvu Kutlinih poduzeća. U članku 4. dogovoreno je i da će pri preoblikovanju EPH u dioničko društvo s obzirom na stvarne udjele u EPH d.o.o. Kutlina tvrtka preuzeti 50 posto dionica EPH. Kutle je tada u ime HDZ-a kupio polovicu tvrtke koja je izdavala tjednik Globus i još nekolicinu relativno uspješnih tjednika. Dotadašnji Globus jako je smetao HDZ-u, jer ga je nemilice kritizirao. Od Kutlina ulaska u EPH Pavić više nije bio neovisni novinski izdavač, kakvim se i danas voli nazivati, nego suvlasnik medija koji su pomno pazili da ne ugroze desnu radikalnu struju HDZ-a predvođenu Ivićem Pašalićem, Kutlinim političkim pokroviteljem i moćnim Tuđmanovim savjetnikom za unutarnju politiku koji se smatrao prirodnim Tuđmanovim nasljednikom. Uskoro je reanimirana Grubišićeva ideja o stvaranju mreže medija pod kontrolom jednog centra moći i 17. rujna 1997. Pavić, Kutle, Grubišić i Pašalić potpisali su Ugovor o nastupu na tržištu, svojevrstan inventurni popis svih njihovih poznatih i skrivenih vlasničkih udjela u hrvatskim medijima. Taj ugovor pisan je istim fontom, možda čak i na istom kompjuteru na kojem je pisan i tajni ortački ugovor kojim je dio ortaka iz afere Grupo skovao plan za pljačku dionica Dubrovačke banke, što se prometnulo u najveći skandal HDZ-a, koji ga je dobrim dijelom stajao gubitka vlasti 2000.

Pavić, Kutle, Pašalić i Grubišić bili su svjesni da je njihov plan osnova nezakonite monopolske organizacije koju treba sakriti od javnosti i nadležnih državnih tijela. Zato su svoj tajni plan za ovladavanjem medijima napisali u šiframa, kako bi njegov sadržaj ostao nerazumljiv čak ako ugovor slučajno i dospije u javnost. No dnevni list Republika 4. prosinca 2000. objavio je i Šifrarnik tog ugovora, kao i brojne druge ortačke ugovore iz kojih se vidjelo koje sve osobe u kojim medijima udjele drže u ime i za račun tajnih ortaka iz kartela Grupo.

Tako se otkrilo da je Pavić taj ugovor potpisao pod pseudonimom Zdravko Tonković, Kutle kao Tonči Horvatić, Grubišić kao Franjo Zdravković a Pašalić kao Hrvoje Franjić. Kako je Pašalić bio utjecajan savjetnik Franje Tuđmana za unutarnju politiku, njegovo ime nije bilo napisano nego je konstatirano da se radi o osobi poznatoj svim potpisnicima ugovora. Taj ugovor bio je u sefu odvjetničkog ureda Marijana Hanžekovića u Zagrebu. Zbog trostruke brave nitko od potpisnika nije imao samostalni pristup dokumentima. Potpisnici su precizno razradili kako i koje medijske udjele vlasnički prebacuju pod okrilje tvrtke Grupo, u vlasništvu njih četvorice. Radilo se o nizu lokalnih i regionalnih radijskih i televizijskih postaja, izdanjima EPH i produkcijskim kapacitetima Jadran filma. Potpisnici su definirali da će sve svoje raspoložive snage i utjecaje iskoristiti radi dobivanja Oscara. Kodni naziv Oscar se prema šifrarniku odnosio na nacionalnu televizijsku koncesiju koju je poslije dobila Nova TV, tobože u vlasništvu Miroslava Lilića i Tomislava Marčinka i još nekih tvrtki. Ta poduzeća te Lilić i Marčinko bili su vlasnički paravan za kvartet Grupo.

Nacional je potkraj 90-ih sustavno opisivao nepravilnosti i političke zloupotrebe koje su tajnim partnerima omogućavale stjecanje kontrole nad nizom medija. Tako se otkrilo i da je Kutle nezakonitim izvlačenjem novca iz tvrtki pod svojom kontrolom financirao osvajanje većine medija, pa i Nove TV. Zbog otkrića tih skandala novinari Nacionala bili su tajno praćeni i prisluškivani, privođeni u policiju na informativne razgovore. A mediji pod kontrolom tajnog kvarteta Grupo već su tada počeli služiti za kontrolu štete za HDZ-ov režim. Nakon otkrivanja afere Dubrovačka banka Jutarnji je list objavio izmišljeni intervju s Markom Marčinkom, šefom Glumina banke, koji je tobože priznao da je on, a ne Pašalić, skriveni peti ortak umiješan u pljačku Dubrovačke banke.

Unatoč svemu, rejting HDZ-a nezaustavljivo je padao. Nastojeći spasiti barem dio izgubljena imidža, jedna frakcija HDZ-a suprotstavljena radikalima oko Pašalića odlučila je pritvoriti Kutlu, koji je po ocjeni javnosti bio simbol korupcije režima. Kutle se suočio s optužbama o nezakonitom poslovanju u Tisku, monopolskoj tvrtki za distribuciju medija koju je sumnjivo preuzeo i doveo na rub propasti, iako je imala dnevni prihod od nekoliko milijuna DEM. Unatoč Kutlinu pritvaranju, HDZ je izgubio vlast. Dok je njegov ortak Kutle bio u pritvoru, Pavić je s novim premijerom Račanom i slikarom Edom Murtićem u luksuznom restoranu “Paviljon” dijelio grafike za doprinose demokratizaciji.

Ali nakon smjene HDZ-a počela se istraživati pozadina vlasničkih odnosa u hrvatskim medijima. Nakon višemjesečne policijske istrage, podudarno s objavljivanjem dokumenata o monstruoznom medijskom monopolu u dnevniku Republika, početkom prosinca 2000. nakratko su uhićeni Ninoslav Pavić i Vinko Grubišić. Policija ih je sumnjičila da su se s Kutlom i “nepoznatom” osobom, koja je bila Ivić Pašalić, udružili u zločinačku organizaciju radi nelegalnog ovladavanja medijima. Račanova vlada tada se prvi put suočila s pravosudnom blokadom. Pavić i Grubišić začas su pušteni iz pritvora, korumpirani pravosudni djelatnici ocijenili su da u njihovim aktivnostima nije bilo protuzakonitosti. Ako se o kvalifikaciji udruživanje u zločinačku organizaciju još i moglo pravno raspravljati, nekoliko tisuća stranica dokumenata o njihovim aktivnostima nudilo je niz mogućnosti za njihovo pritvaranje zbog nezakonitog izvlačenja novca i otuđivanja nekretnina iz brojnih tvrtki.

To se zbog silnog političkog pritiska i orkestriranih napada medija pod kontrolom kvarteta Grupo nije dogodilo. Račan je kalkulirao i nastalu medijsku situaciju licemjerno nazvao medijskim ratom, sugerirajući da je sve zakuhao dio medija koji je otkrio aferu radi vlastitog probitka.

Račan je pogrešno procijenio da će mu prokazani tajni ortaci, zajedno s brojnim dužnosnicima HDZ-a koje je Kutle korumpirao isplatama iz svojih “crnih blagajni”, omogućiti da trajno vlada Hrvatskom. Poštedjevši Pavića kaznenog progona, Račan je u njegovu medijskom imperiju dobio vjernog saveznika. Usporedo s tim, Pavićevi su mediji stvorili mit o nepotkupljivom istražnom sucu Radovanu Ortynskom, koji je uoči smjene vlasti 2000. sudjelovao u privođenju navodne zagrebačke mafije. Uz blagoslov Račanove vlasti Sabor je Ortynskoga imenovao glavnim državnim odvjetnikom, koji je spise neugodne za Pavića, Pašalića i Grubišića “držao u ladici”.

Zbog otkrića Republike i pisanja Nacionala planovi tajnog kvarteta Grupo trajno su poremećeni, kao i njihovo uzajamno povjerenje. Dok se Pašalić skrivao iza imuniteta saborskog zastupnika, Pavić iza novog prijateljstva s Račanom, a Grubišić uživao u blagodatima tvrtki koje je platio njegov kum Kutle, sam Kutle sjedio je u pritvoru. Njegovi tajni ortaci preprodali su i obilno unovčili dobar dio zajedničke imovine.

Kutle se osjećao prevarenim, ali svoja potraživanja nije mogao javno dokazati, jer bi se tada moralo priznati i da se vlasništvo nad najutjecajnijim medijima ne može rekonstruirati iz knjiga dioničara u Trgovačkom sudu, nego samo kroz mrežu podzemnih ortačkih ugovora koje je Kutle potpisao s Pavićem, Pašalićem i Grubišićem.

Kad je nakon 16 mjeseci pritvora Kutle pušten da se brani sa slobode, u proljeće 2001. netko mu je pucao u auto dok je bio na sastanku u kavani “Lisinski”, što je on prijavio policiji. Možda je to bila poruka njegovih tajnih ortaka što bi mu se moglo dogoditi ustraje li na ortačkim potraživanjima. Uskoro je zvjerski premlaćena Branka Bolković, tadašnja supruga Romana Bolkovića, jednog od suvlasnika Kutlina OTV-a, lokalne zagrebačke televizije. Ona je bila jedan od krunskih svjedoka tajnog ortačkog udruživanja kvarteta Grupo, a dvojica batinaša poručili su joj je da je tuku kako bi vidjela kako se čovjek osjeća u zatvoru.

Metak u Kutlinu automobilu bio je tek početak nasilnog razračunavanja tajnih ortaka oko vlasništva nad profitom koji su donosili njihovi zajednički mediji, koje je kulminiralo prošlotjednim hicima upozorenja u Ivana Ćaletu.

Ćaleta je potkraj 2002. nehotice reaktivirao aferu Grupo, sukobivši se na Novoj TV s tajnim ortačkim vlasnicima iz klana Grupo, čije interese na Novoj TV štiti Vinko Grubišić, nominalni većinski vlasnik OTV-a i Jadran filma. Ćaleta nije član medijskog kartela Grupo, ali je kroz neke marketinške firme koje je kontrolirao, kao spretan i lukav poduzetnik, počeo surađivati s Novom TV. Poput kartela Grupo, i Ćaleta je vjerovao da se s nacionalnom TV koncesijom može zaraditi golem novac. Nije bio suvlasnik Nove TV, ali su dionice te televizije u kolopletu poslovnih odnosa preuzele tvrtke koje su s Ćaletom interesno povezane. Nova TV od 2000. ima ugovor o ekskluzivnom partnerstvu s Operativnom kompanijom koju kontroliraju Ćaletini poslovni partneri, zbog čega je nazivaju dijelom “Ćaletine grupe”. Operativna kompanija vlasnik je odašiljača koje iznajmljuje Novoj TV, koja istodobno koristi marketinške usluge GRP medije, tvrtke kojoj je Ćaleta direktor i vlasnik.

Pet godina nakon takve suradnje odašiljači bi trebali postati vlasništvo Nove TV. Kako bi se ti odašiljači u međuvremenu mogli iznajmljivati i drugima, tajni vlasnici Nove TV pokušali su ih i prije isteka ugovora nezakonito prisvojiti. A “Ćaletina grupa” počela je otkupljivati dionice Nove TV legalnim financijskim aranžmanima. U jednom takvom aranžmanu Ćaleta je kroz svoju marketinšku firmu GRP Media u rujnu i listopadu 2000. Grubišiću posudio 5 milijuna kuna. Kao osiguranje povrata kredita, Grubišić je vjerovniku zajamčio dionice Jadran filma. Jadran film je tada bio i vlasnik 24 posto dionica Nove TV. Kako Grubišić nije vraćao kredit, Ćaleta mu je odlučio i službeno oduzeti dionice putem kojih bi stekao i 24 posto dionica Nove TV. Kako bi prevario vjerovnika, Grubišić je tvrtku s tim dionicama prenio na svog trogodišnjeg sina Jagora. Suočena s mogućnošću gubitka kontrole nad Novom TV, ortačka četvorka Grupo kroz medije koje kontrolira u javnosti je stvorila dojam da se radi o okršaju dvaju klanova za kontrolu marketinškog i televizijskog prostora. Ćaletina uprava već se mjesecima sukobljava s upravom Damira Vujinovića koja predstavlja tajne ortake.

Tako su eksponenti Grupa htjeli napraviti i kontrolu štete nastale nakon što je Ćaleta prijavio Uskoku njihove manipulacije dionicama Nove TV. Osim Grubišića, Ćaleta je zbog manipulacija dionicama i prijevare tužio i Envera Hadžiabdića, koji je 15 posto dionica Nove TV držao kroz tvrtku Continental koja se bavi kupoprodajom filmova. Continental je svoj filmski i video asortiman mjesecima oglašavao na Novoj TV, ali nikada nije platio niti jedan termin emitiranja. Hadžiabdić je tvrdio da nije ni trebao platiti, jer je bio takav dogovor s Ćaletom. Kad je dug dosegnuo 4 milijuna kuna, blokiran je račun Continentala, uz sudsku odluku o ovrsi. U panici od bankrota, Hadžiabdić je pristao svoj dug platiti dionicama Nove TV. Tako je vjerovnik odustao od ovrhe Continentala, a zauzvrat su dionice Nove TV u vlasništvu Continentala prebačene na tvrtku Pitos iz “Ćaletine grupe” uz dodatnu nadoplatu. Prijenos dionica odobrilo je i Vijeće za telekomunikacije. Kad je Pitos povukao ovršni zahtjev nad Continentalom, Hadžiabdić je istih 15 posto dionica prodao Chrisu Bojanoviću, poznatom kao otjerani direktor Tiska iz doba kad je tu tvrtku sustavno uništavao Kutle za račun kartela Grupo i nekih frakcija HDZ-a. Vijeće za telekomunikacije odobrilo je i tu transakciju. Naravno, Bojanović te dionice nije kupovao za sebe, nego je bio pokriće za interesnu grupu koja je htjela maknuti Ćaletu.

“Ćaletina grupa” potom je prijavila Hadžiabdića Uskoku, koji je te transakcije ocijenio kao klasičnu prijevaru. Hadžiabdić i nije bio pravi vlasnik tih dionica, nego ih je čuvao u ime i za račun dvojice direktora Večernjeg lista, koji su svoje “poduzetničke” akrobacije odlučili sakriti nakon što je Večernji list prodan austrijskoj Styriji.
Ninoslav Pavić svoje je dionice u Novoj TV, doznavši da se Ivo Pukanić, tadašnji glavni urednik Nacionala, uspio domoći svih dokumenata o tajnom društvu Grupo, prenio na nepostojeće tvrtke kako bi privremeno ondje sakrio svoj vlasnički udjel. Pavić je u osnutku Nove TV sudjelovao kroz EPH i Sportske novosti. Dionice u vlasništvu tih tvrtki Pavić je prenio na tvrtke Orlando F i Sportel KA-VA. Istražitelji Uskoka otkrili su da ta poduzeća ne postoje, da su njihovi osnivači i direktori lažni, da je prijenos suvlasničkih prava ovjeren krivotvorenim žigom. Pavić je tom manipulacijom kupovao vrijeme, a kalkulacija mu je bila sljedeća: kad bi bio siguran da je afera Grupo zauvijek skinuta s dnevnog reda, njegovi pravni zastupnici “shvatili” bi da su ugovori o prijenosu njihovih dionica bili potpisani s fiktivnim tvrtkama, pa bi se dionice opet vratile pod okrilje EPH. U tome mu je na početku pomogao i sam Ćaleta, koji je Paviću osigurao da mu 25 posto dionica “kupi” Rick Sheldon, Ćaletin partner iz Londona. Pavić je bi uvjeren da će im država nakon otkrivanja afere Grupo oduzeti koncesiju, odnosno dionice Nove TV, pa je predajući fiktivno vlasništvu strancu htio spriječiti takav potez države. No njegov je strah bio izlišan. Kako nije postojala pravna država, nikom se ništa nije dogodilo, osim što je Pavić jednu noć preležao u zatvoru.

A da je država funkcionirala, kazneno bi odgovarali svi koje je Pavić preko Grubišića uvukao u lanac kažnjivih djela: Orsat Zovko koji se lažno predstavljao kao direktor nepostojećeg Orlanda F, Davor Vrbanjac, nezaposleni novinar koji je stavio svoj potpis i krivotvoreni žig u ime izmišljenog Sportel KA-VA, te Enver Hadžiabdić, koji se kao predsjednik Nadzornog odbora Nove TV pobrinuo da se nepostojeće tvrtke upišu u knjigu dionica kao novi i punopravni suvlasnici Nove TV.

Pavić se jako uznemirio kad ga je Vrbanjac izigrao i “Ćaletinoj grupi” prodao dionice Nove TV koje je držao za Pavića. Utoliko je lakše razumjeti zašto su eksponenti Grupa kroz svoje medije raspirivali priču o navodnim sukobima dualne uprave na Novoj TV. Iako su sudske tužbe podizane na sve strane, unatoč trajnim frakcijskim sukobima, Ćaletina je grupa posljednjih mjeseci kontrolirala program Nove TV i razvijala ga. U posljednje vrijeme program Nove TV postao je posebno popularan zbog showa SuperNova Music Talents, a gledani su i sportski program i serije. Sve je to znatno povećalo njihove prihode od reklama, koje prema Novoj TV usmjerava Ćaletina GRP Media.

Nakon što je prije nekoliko mjeseci drugu nacionalnu TV koncesiju u Hrvatskoj osvojio konzorcij pod okriljem njemačke televizije RTL, interes za kupnju Nove TV pokazala je Murdochova News Corporation, konkurent RTL-a s tog natječaja. Ćaleta je počeo pregovarati o prodaji Nove TV za 20-25 milijuna eura. No nepoznato je kako su na to reagirali stvarni vlasnici dijela dionica Nove TV, poput Pavića i Kutle. Indikativno je, međutim, da je, samo dan uoči napada na Ćaletu, Grubišić trebao na Županijskom sudu u Zagrebu objasniti u kojim je okolnostima prenio dionice Jadran filma (posredno i Nove TV) na svog trogodišnjeg sina Jagora. Te dionice Ćaleta mu je kanio oduzeti, jer mu Grubišić nije na vrijeme vratio kredit od 5 milijuna kuna.

Policija ima obilje putokaza tko bi mogao imati motiv za napad na Ćaletu. Kako Nacional doznaje, policija i Državno odvjetništvo smatraju da su profesionalnog atentatora angažirale osobe iz kruga medijskog kartela Grupo. Ako je to točno, pokazalo bi se da jedan tajni ortački kartel zbog dominacije nad najutjecajnijim hrvatskim medijima ne preže ni od ubojstava kako bi zaštitio svoje sumnjive medijske stečevine kojima je htio ovladati Hrvatskom.

Vezane vijesti

Dobar posao s Matešom: Pavić nakon višegodišnjeg truda pronašao način kako da...

Dobar posao s Matešom: Pavić nakon višegodišnjeg truda pronašao način kako da uđe u TV biznis?

Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatko Mateša potvrdio je u razgovoru za Poslovni dnevnik kako još uvijek nemaju potvrdu o tehničkoj,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika