Objavljeno u Nacionalu br. 809, 2011-05-17
Velika naftna pomirba
Započelo čišćenje Inine prošlosti
Nakon višemjesečnih sukoba najveći dioničari Ine, hrvatska vlada i mađarski MOL, uspjeli su normalizirati svoje odnose i riješiti većinu svojih nesuglasica
PREDSJEDNICA VLADE Jadranka Kosor i Zoltán Áldott, predsjednik Uprave Ine, dogovorili su se da se provede temeljita analiza nekih Ininih poslovnih transkacija u 2008. i 2009. godiniProšlotjedna sjednica Nadzornog odbora hrvatske naftne kompanije Ine može se smatrati prvom naznakom normalizacije odnosa između dvaju velikih dioničara u toj kompaniji - hrvatske vlade i mađarskog MOL-a. Njihovi sukobi trajali su nekoliko mjeseci, a njihov temelj bile su nesuglasice oko upravljačkih prava u kompaniji, kao i oko raspodjele prošlogodišnje dobiti. Prošlog tjedna dio tih problema je riješen, MOL i Vlada dogovorili su se da će pola Inina profita biti isplaćeno u formi dividende, a dogovoreno je i kako će biti izrađena nova pravna regulativa vezana za prava, obveze i odgovornosti članova Uprave i izvršnih direktora kompanije. Te odluke temelj su buduće uspješnije suradnje dvaju velikih dioničara u Ini, a čini se kako bi jedna od prvih posljedica nove suradnje trebala biti i detaljna analiza nekih spornih poslovnih poteza kompanije u prošlosti.
Radi se o poslovanju Ine u razdoblju od kraja 2008. do 2009. godine neposredno prije nego što je MOL preuzeo operativnu kontrolu nad tvrtkom, kad je Ina imala goleme poslovne gubitke i porezni dug prema državi od 2 milijarde kuna. Naime, kako doznaje Nacional, na prošlotjednom sastanku nadzornog odbora kompanije odlučeno je da se provede temeljita analiza nekih Ininih poslovnih transakcija iz tog vremena, a kako je ta odluka faktički donesena jednoglasno, uz podršku predstavnika MOL-a i hrvatske vlade, može se smatrati kako je među dioničarima postignut konsenzus o tome da se provede objektivna evaluacija dijela kompanijina poslovanja u spornom razdoblju. Tako bi se jednom zauvijek stalo na kraj brojnim glasinama o nepravilnostima koje su se u prošlosti pojavljivale u dijelu javnosti i štetile poslovanju tvrtke. Prema informacijama kojima raspolaže Nacional, prva od takvih spornih transakcija je kupovina mađarskog poduzeća Drill Trans koje je Inina tvrtka kći Crosco kupila krajem 2009. godine za 20 milijuna dolara. O preuzimanju tog poduzeća već se pisalo u domaćim medijima, nakon što je prije mjesec i pol uhićen glavni izvršni direktor Ine Bojan Milković. Milković je uhićen na temelju USKOK-ovih sumnji da je primao mito na poslovima obnove Croscovih bušaćih platformi dok je bio čelni čovjek te kompanije, no u nekim domaćim medijima spekuliralo se da će ga istražitelji ispitati i o okolnostima kupnje Drill Transa, s obzirom na to da je ta transakcija započeta za vrijeme njegova mandata u kompaniji, a dovršena nakon što je unaprijeđen na menadžersku poziciju u Ini. Prema tada dostupnim informacijama, DORH-ovi istražitelji navodno su bili zainteresirani da utvrde cjelokupni kontekst kupnje Drill Transa, osobito s obzirom na to da se radilo o poslu vrijednom 20 milijuna američkih dolara koji je Ina pokrenula i sklopila u jeku svoje najveće poslovne krize u zadnjih deset godina, kad je imala ogromne gubitke, te državi na ime neplaćenih poreza dugovala gotovo 2 milijarde kuna. Takve spekulacije očito su utjecale i na predstavnike Vlade i MOL-a, koji su u nadzornom odboru tvrtke da naruče detaljno izvješće o cijelom poslu. Tako bi se navodno uskoro trebala provesti dubinska analiza detalja i efekata preuzimanja Drill Transa, ali i druge mađarske tvrtke Rotary, nekoliko godina kasnije. Rotary Drilling bila je MOL-ova tvrtka specijalizirana za razvoj i servisiranje naftnih i plinskih bušotina, svojevrstan pandan Croscu.
Međunarodni dio poslovanja te tvrtke, faktički nekoliko velikih bušilica koje se koriste na ugovorenim poslovima u Siriji i Tunisu, Crosco je kupio još 2002. za 6,5 milijuna američkih dolara. MOL je tada Rotaryjev domaći dio prodao lokalnoj mađarskoj kompaniji, no Ina je 2007. krenula u pregovore preuzimanja i tog dijela tvrtke. Nakon višemjesečnih pregovora posao je sklopljen u listopadu iste godine, a Ina, odnosno Crosco preuzimanje je platio 38 milijuna dolara. U vrhu kompanije tada su tvrdili kako se radi o značajnom preuzimanju koje će rezultirati povećanjem prihoda Crosca, te da će ta hrvatska kompanija faktički postati tržišni lider u svom segmentu u srednjoj Europi, no u javnosti su se pojavljivale i glasine kako je Crosco nakon preuzimanja Rotaryja otpuštao radnike, te kako je Ina i nakon kupnje tvrtke bivšim vlasnicima isplatila dividendu. Te informacije nikad nisu potvrđene, no neosporna je činjenica da je na temelju preuzimanja mađarske tvrtke Crosco dobio i nekoliko unosnih projekata u Mađarskoj, te tako povećao svoje prihode. Jedan od većih kooperanata mađarske kompanije na tim projektima bila je tvrtka Drill Trans, specijalizirana za cestovni prijevoz bušaće opreme i ostale mehanizacije. Procedura kupnje Drill Transa počela je u ožujku 2009. kad je Nadzorni odbor Crosca, u kojem su sjedili tadašnji član Uprave Ine Zalán Bács, Tomislav Thur i Niko Dalić, donio odluku o kupnji te tvrtke po cijeni od 20 milijuna dolara. Nekoliko tjedana kasnije tu je odluku potvrdila i Glavna skupština kompanije, čiji su članovi ujedno bili članovi Uprave Ine, na čelu s Tomislavom Dragičevićem. Cijeli posao ipak nije bio završen još pola godine, jer u Ini nisu mogli donijeti odluku o tome kako da se formalno financiranje cijelog posla provede. Crosco je u startu tražio da ga Ina dokapitalizira u iznosu od 20 milijuna dolara i da se tako namakne novac za kupnju Drill Transa, ali na kraju se to nije dogodilo. Naprotiv, prema saznanjima Nacionala, Ina je u rujnu 2009. na račun Crosca uplatila 100 milijuna kuna, no zasad je nejasno radi li se o dokapitalizaciji, kreditu ili običnoj financijskoj doznaci za kupnju određenih roba ili usluga. Istoga dana Crosco je uplatio 20 milijuna dolara na račun prethodnih vlasnika Drill Transa, tvrtki Everest Group i Topaz Finance, registriranih na istoj adresi na britanskom otočiću Anguilli, poznatoj off-shore zoni. Ako su te informacije točne, a transakcija novca kojim je kupljen Drill Trans još uvijek pravno neodređena, razumljiv je interes DORH-a za cijeli slučaj.
BRANKO RADOŠEVIĆ, nekadašnji predsjednik Uprave Plinacra, s Josipom Petrovićem, jednim od članova Uprave Ine u razdoblju kad je sklopljen ugovor o kupnji mađarske tvrtke Drill Trans za 20 milijuna dolara u još neraščišćenim okolnostimaNaime, zakonska je obveza da svaka financijska transakcija ima svoju svrhu, odnosno pravnu kvalifikaciju. Na temelju te kvalifikacije određuje se niz drugih obveza, od plaćanja poreza do formalnopravnih obveza. Pojednostavnjeno rečeno, ako je Ina Croscu isplatila novac na temelju ugovora o kreditu, morao bi biti sklopljen ugovor, a visina isplate ugovorene kamatne stope ukalkulirana u godišnja financijska izvješća tvrtke. Ako se radilo o običnoj doznaci za kupnju nekih roba ili usluga, postoji mogućnost da je trebao biti plaćen porez, dok je u slučaju dokapitalizacije morao biti proveden cjelokupni postupak, ali i izviještena burza gdje Inina dionica kotira. U tom kontekstu, a doda li se svemu i činjenica da je novac isplaćen na račune opskurnih tvrtki u off-shore državi, shvatljivo je da su se pojavile sumnje u nepravilnosti cijelog posla. Upravo zato vrlo je dobra odluka Nadzornog odbora Ine da se proanalizira cijeli slučaj, osobito u kontekstu vremena u kojem se cijeli posao odvijao, krajem 2008. Ina je u tek nekoliko mjeseci pretrpjela gubitke od 1,5 milijardi kuna na nabavi nafte, te zbog financijskih problema bila prisiljena obustaviti isplatu trošarina prikupljenih prodajom goriva prema državi. Bilo je to neposredno prije nego što je upravljanje kompanijom preuzeo mađarski MOL, a u javnosti se zbog tih gubitaka često nagađalo kako ti gubici nisu bili posljedica isključivo loših poslovnih odluka, nego je u njima bilo i protuzakonitog djelovanja, odnosno izvlačenja novca iz kompanije. Iako se radilo o razdoblju kad je glavnu riječ u kompaniji faktički vodila hrvatska uprava, a MOL tek imao ulogu manjinskog strateškog partnera, takva nagađanja u prošlosti su nanijela znatnu štetu i ugledu MOL-a kao kompanije i njegovim poslovnim interesima u Ini. S obzirom na to da je u istom razdoblju MOL na temelju novog dioničarskog ugovora sklopljenog s hrvatskom vladom preuzeo veće ovlasti u upravljanju kompanijom, u domaćim medijima često se nagađalo kako su ta dva događaja bila povezana, odnosno da su u MOL-u znali i ignorirali loše poslovne odluke, a nekoliko mjeseci kasnije preuzeli kontrolu nad tvrtkom. Dakako, za takve tvrdnje nema formalnih dokaza, no činjenica je da su gubici u poslovanju kompanije krajem 2008. i početkom 2009., te spekulacije o razlogu nastanka tog gubitka bile značajno opterećenje u odnosima Vlade i MOL-a.
Utoliko je razumljivo zašto su u vrhu hrvatske naftne kompanije odlučili provesti analizu i tim glasinama jednom zauvijek stati na kraj. Uostalom, niz ključnih aktera tadašnjih događaja, uključujući i kupnju Trans Drilla, kao što su Tomislav Dragičević, Josip Petrović, Dubravko Tkalčić, Zalán Bács i László Geszti, danas više ne radi u kompaniji, pa i s te strane nema zapreka da se provede objektivna analiza spornih poslova. Bez tereta sumnji u prošlosti, Ina će se sasvim sigurno još brže okrenuti lijepoj budućnosti i planiranom povratku titule regionalnog naftnog lidera.
Vezane vijesti
Sanader nikad nije tražio da razgovaramo o INA-i i MOL-u
Josip Friščić, bivši potpredsjednik Hrvatskog sabora i bivši čelnik Hrvatske seljačke stranke (HSS-a), HDZ-ovog koalicijskog partnera u bivšoj Vladi,… Više
- Vlada ne odustaje od Čačića i Linića u Nadzornom odboru Ine
- Štrajk u Ini
- Linić: O Aldottu ne razgovaram preko medija
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu