Poput čuvenog Gregora Samse i Marko Biočina jednog se jutra probudio preobražen. Doduše, za razliku od Kafkinog junaka preobrazba se nije dogodila tijekom nemirnog sna, već usred monotonog ispijanja jutarnje kavice, no efekti su bili jednako grozni. Nervozno je naćulio svoje ogromne uši, dlakave nožice dignuo do razine usta, a dugi rep omotao oko nogu neudobne drvene stolice na kojoj je sjedio. Nakon što mu je nametljivi konobar iznenada ponudio bananu sve je bilo jasno - Biočina je postao majmun.

Dakako, takav preobražaj, koliko god bio iznenadan nipošto nije bio slučajan. Kao i svoj slavni prethodnik, novinar Nacionala u majmuna se pretvorio jer je ta preobrazba najbolje oslikavala njegova unutarnja i psihička stanja. U svijetu u kojem je živio, majmun u kojeg se pretvorio bio je tek jedna neprivlačna, prostačka i glupa životinja, potpuno nesposobna da dosegne ono čemu su svi ostali oko njega težili.

Majmun, ako to niste znali, nikada ne može postati leptir, pa tako niti odlepršati u slobodu nebeskih visina. Majmun, u najbolju ruku, svoj život može provesti skačući s grane na granu gorostasnog baobaba u južnoameričkim džunglama i gledati kako njegovi dojučerašnji drugovi leptiri plahutaju na visinama kristalno plavog neba, slobodni od svih okova, dugova i gospodara svoga prethodnog života. Majmunu Biočini te visine bile su nedostižne, no ne samo zato što mu nikad neće narasti krila, već i zato što nijedan leptir koji drži do sebe ne želi imati posla s majmunom.

Naime, i mala djeca znaju da leptir ne može postati leptir bez da prethodno bude kukac. Da bi jednom poletio u visine slobode, prvo moraš biti bespomoćni kukac kojeg svi gaze i uz izraz gađenja na licu mehaničkim pokretom ruke uklone s revera kaputa na kojeg sleti. Biočina kukac nije želio biti, pa je stoga postao majmun, nedostojan toga da jednog živi u stratosferi blagostanja ostalih leptira.

U tom kritičnom trenutku svoje preobrazbe majmun ipak nije gledao sebe - gledao je preobražaj jednog leptira kojeg je nekoć poznavao. Kako je Biočina postajao majmun, ostarjeli leptir ispred njega pretvarao se u dlakavu ličinku, potpuno nenalik na nekadašnje živopisne šare koje su ukrašavale njegova krila. Istina, leptir je bio vremešan, boje su mu izblijedile, a vrhovi krila požutili - no njegov preobražaj u dlakavu ličinku bio je posve neočekivan - jednako kao i postanak majmuna koji je sjedio u stolici preko puta.

Što će se na kraju izroditi od oba nejasno je. Iz ličinke osim leptira često izađu crne udovice, bogomoljke i svakojaki kukci. Majmuni, pak, kako nalaže evolucija, jednog dana ipak mogu postati ljudi - kukci to ne umiju. Kukci uvijek ostaju kukci, sa krilima ili bez njih.