17.05.2011. / 15:02

Zoran Pusić

O 'novinarima' i novinarima: Veleizdaja zdravog razuma u prime timeu

Nažalost, u Hrvatskoj nije ništa novo da osobe poput vlč. Miklenića, koje bi zbog vlastitih izjava predstavljale sramotu za svaku organizaciju, pa i za Katoličku crkvu, zauzimaju odgovorne i ugledne pozicije s kojih bitno utječu na javno mnijenje (Piše: Zoran Pusić)

Zoran Pusić: Photo: Davor Puklavec/PIXSELLNa TV Jabuka (bivši OTV), u emisiji „Bujica“ koju vodi novinar Velimir Bujanec, nastupio je 10. svibnja glavni urednik Glasa Koncila, velečasni Ivan Miklenić. U tom razgovoru g. Miklenić je, između ostalog, tvrdio da je pokojni svećenik Luka Vincetić bio suradnik UDBe. Za tu tvrdnju Miklenić ne daje nikakve dokaze. To je i inače karakteristika njegovih istupa, uglavnom kroz uvodnike Glasa Koncila, gdje ne uspijeva razlikovati vlastiti animozitet prema ljudima i idejama s kojima se ne slaže od iznošenja olako izrečenih objeda koje predstavljaju utužive klevete.

Tako u svom uvodniku u GK od 8. svibnja Miklenić proglašava medije „antihrvatskim, antidržavnim, antidruštvenim, antikatoličkim, anticrkvenim i antivrijednosnim" zato jer su kritički komentirali otvaranje superluksuzne palače biskupske konferencije, izgrađene u doba sve raširenijeg siromaštva. Na te neumjerene i ničim argumentirane tvrdnje čovjek bi još mogao slegnuti ramenima, tumačeći ih ostrašćenom zaslijepljenošću i skromnim intelektualnim dometima autora. No vlč. Miklenić ne može se zaustaviti na tim optužbama; on decidirano dalje tvrdi da su neki urednici agenti stranih tajnih službi i da imaju poznata kodna imena (koji urednici, kojih službi, koja imena - s takvim sitnicama glavni urednik GK ne želi zamarati svoje čitaoce).

Hrabri i pošteni svećenik L. Vincetić

Ivan MiklenićU lipnju 2009. Miklenić u GK proziva Predsjednika Mesića jer se ne slaže s kritikom koju je Mesić uputio Vladi oko suradnje s Haaškim sudom. Mikleniću to nije dovoljno nego Predsjednika RH proglašava veleizdajnikom (zbog njegovih izjava, i ponašanja u skladu s tim izjavama, da treba poštovati zakon RH o suradnji s Haaškim sudom).

Svećenika Luku Vincetića poznavao sam kao hrabrog i poštenog čovjeka, uistinu odanog onim moralnim vrijednostima koje je i kršćanstvo uzelo za svoje temelje. Vincetić je kritički i argumentirano pisao o pojavama u društvu, pa i u Katoličkoj crkvi, koje su u praksi bile negacija upravo tih kršćanskih vrijednosti. To mu mnogi bigotni licemjeri nisu nikad mogli oprostiti. Za njegova života sve su činili kako bi mu spriječili bilo kakvo napredovanje u crkvenoj hijerarhiji, a kad je umro njegov pretpostavljeni, biskup Srakić, govoreći nad njegovim odrom, nije mogao naći ni toliko ljudske pristojnosti da se suzdrži od kritike pokojnika: „koji je previše pisao, a premalo bio u sakristiji".

Sramota za svaku organizaciju

Naravno, ja ne znam, za razliku od Miklenića, da li su i čiji su tajni suradnici bili Miklenić ili Vincetić. Međutim, sve što znam o pokojnom Luki Vincetiću, kroz višegodišnje poznanstvo, nespojivo je s bilo kakvim nečasnim djelovanjem.

Promotor ustaštva i ulični nasilnik

Velimir BujanecTaj V. Bujanec godinama je bio glasni promotor najcrnje ustaške ideologije i obični ulični nasilnik (npr. stolicom je „jurišao" na M. Pupovca na jednoj tribini KICa gdje su Bujanec i nekoliko sličnih nasilnika došli fizički spriječiti tribinu). Hrvatska je stvarnost da takva ponašanja i takve stavove nadležne državne institucije nisu procesuirale, a mnogi mediji su ih tretirali kao legitimni politički stav. Tako u rujnu 1994. Globus pravi intervju s V. Bujancem u kojem ovaj kaže: „Jasno je za kakvo se rješenje srpskog pitanja zalažem: jednu trećinu iseliti, jednu trećinu, lojalnih, prekrstiti, a jednu trećinu, zločince, poubijati ."

Sve ovo je vrh ledenog brijega koji ukazuje na ozbiljniji problem nego što je jedan urednik sklon klevetama ili jedan novinar koji spada u kategoriju novinara B. Hategekimane (novinar iz Ruande koji je pozivao Hute da likvidiraju Tutsije; osuđen u Haagu na doživotni zatvor). Država i društvo u kojoj takvi tipovi predstavljaju „ugledne" novinare i, svakako, drže prestižna mjesta, a ljudi poput Viktora Ivančića i čitave plejade vrsnih novinara, s kojima bi se ponosile najprestižnije novine na svijetu, preživljavaju pišući u manjinskom listu zanemarive tiraže ili su, poput Denisa Latina, plaćeni da ne rade, „u banani" je ne samo zbog korupcije.

Napisao: Zoran Pusić

Vezane vijesti

Documenta 'brani' Dragu Hedla

Voditeljica nevladine organizacije Documente, Vesna Teršelič, pohvalila je odlikovanje novinara Drage Hedla Redom Stjepana Radića i izrazila… Više

Komentari

registracija
31/1/10

STTony, 17.05.11. 15:26

Svaka čast Pusiću, potpisujem sve napisano.

A taj Miklenić je jedna gnjusna nemoralna karikatura, prava slika današnje crkve i onog za što se oni zauzimaju a što je sve obrnuto istinskim kršćanskim načelima.

Na njega jedno veliko PLJUCC

registracija
28/4/10

Zvonko, 17.05.11. 16:03

Ne pada jabuka ispod jablana! Jelte, rode Grge Angjelinovića?

Moj Pusiću, ti si samo dokaz da živiš u najdemokratskijoj državi na svijetu! U Izraelu, udruge tvoga tipa i tvoga kalibra, zabranjuju. Najprije ih financiski skeniraju i istraže tijek novca. Potom identificiraju "big brothera" i korelaciju uloženog novca sa učincima "showa za stoku sitnozubu". Ostalo postaje rutina.

Pusić je samo replika, istina više od pola stoljeća poslije, metoda komunista u borbi prema klasnom neprijatelju. U svakoj knjizi u kojoj se obrađuje povijest nastanka i rada komunističke partije, jasno se vide, gotovo preslike, ciljeva i metoda obračuna.

Da je Hrvatska imala snage, obračunati se sa stvarnim neprijateljima njezine "budućnosti", sasvim sigurno bi u procesu zvanom DEKOMUNIZACIJA, Zoran Pusić i njegova sestrica, zauzeli svoja počasna mjesta!

Jedna osoba, nedvojbeno upitne moralne vjerodostojnosti, štićenik i propovjednik vrednota zločinačkog režima Tita i njegove partije, ne može biti apostol i propovijednik duha "nove pravednosti" Ive Josipovića i njihovog suočavanja sa prošlošću kroz REKOM (skr. Regionalna komisija). Nek se izvole gospoda suočiti sa prošlošću svojih predaka, daljnjih i bližih, te po pokajanju uz "mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa" nestati iz medijskog prostora Hrvatske. Ovo drugovi orjunaši nije više Jugoslavija, niti bude više ikad!

registracija
21/2/11

skyway, 17.05.11. 16:48

Svaka cast cestitom covjeku Zoranu Pusicu, ali steta papira i vremena potrosenog na mizernog Miklenica.
Spominje se Luka Vincetic i covjek se tom uzoritom sveceniku mora duboko pokloniti, a Crkva umjesto da se ponosi njime, ona ga se odrice, pa to najvise kazuje o njoj samoj.
A Ivancic. St.Viktor. Eh, takva se novinarcina nije pojavila na ovim prostorima sve odonda od kada je covjek izmislio ovih tridesetak olovnih vojnika za spas svoga dostojanstva...

registracija
11/10/10

agaSovulj, 17.05.11. 17:13

stvarni neprijatelji hrvatske buducnosti su po meni oni koji su radili na tome, izvana kao i iznutra, da Hrvatska bude ociscena po gore iznesenom obrascu "jednu trecinu iseliti, jednu trecinu prekrstiti i jednu trecinu pobiti." Klan iz Hercegovine, na celu sa Suskom, je u tome prednjacio, i slizao se uz njihovog istomisljenika, Pogrebnika Domovine. Kakve su im bile duse, takvu buducnost su nam i donijeli, tamnu da svijetlo dana jos dugo necemo ugledati.

registracija
1/3/11

Laudate, 17.05.11. 17:44

Da, da, tako to g. Pusić netolerancijom priča o toleranciji, etiketiranjem o etici itd.
Prvo se pogledat u ogledalo, a zatim se laćat pera. Kad bi novinari tako radili tekstovi bi drugačije izgledali.

g. Miklenić kao urednik se ne razlikuje puno od urednika Nacionala ili Jutarnjeg lista samo s njima ne dijeli isti svjetonazor.

registracija
3/12/10

Yoda, 17.05.11. 19:22

Mirko (Zvonko) i Slavko (vinko12) opet kopaju po povijesti, a o njoj ne znaju ništa, odnosno, znaju toliko koliko su im isprali mozgove.
Zadnja Miklenićeva izjava dovoljnoi govori tko je taj ustašoid kojeg bi se svatko razuman, a najviše oni u Crkvi, trebao/li stidjeti...

registracija
23/8/09

xaron, 17.05.11. 21:05

Zoran i Vesna Pusić su se (ne)ocekivano visoko
uzdigli zahvaljujuci nedostatku bilo kakvih osobnih
kvaliteta. To ukazuje na njihov polozaj sluga u necijem , za sada, nepoznatom projektu. Ima ih previse u medijima , obzirom na njihov stvarni znacaj a pogotovu obzirom na njihov kvalitet. Vlasnistvo listova koji ih forsiraju bi moglo ukazati na stvarne razloge njihovog problematicnog angazovanja u nasem politickom zivotu.

registracija
28/4/10

Zvonko, 17.05.11. 21:46

Domaći navijači za haaško tužiteljstvo tipa Zoran Pusić, Žarko Puhovski, Ivan Zvonimir Čičak, Vesna Teršelić, Damir Kajin itd. uporno, čak i nakon presude generalima, ponavljaju i ponavljaju svoje brojke “žrtava ratnih zločina”, "Srba civila”, navodno ubijenih tijekom i nakon Oluje. Evo jednog od primjera:

"HHO: Svi ubijeni nakon Oluje su žrtve ratnog zločina, ali za to nitko nije osuđen" (Novi list, 27. 04. 2011.)
http://www.novilist.hr/hr/Vijesti/Hrvatska/HHO-Svi-ubijeni-nakon-Oluje-s...

Citiram: “…podatci HHO-a, koji govore o 677 ubijenih… Na popisu žrtava … nalaze se isključivo i samo civilne žrtve ubijene poslije službenog okončanja vojno-redarstvene akcije Oluje”, tvrde u HHO-u…”

Dakle 677 (slovima: šest stotina sedamdeset sedam) “civilnih žrtava”, tvrdi HHO. Ali, što piše u haaškoj presudi generalima?

Predlažem da sjednete.

Ukratko: presuda se ukupno bavi slučajevima 86 (slovima: osamdeset šest) ljudskih žrtava.

Od toga, haaški suci ne prihvaćaju valjanim dokaze za 42 (slovima: četrdeset dvije) žrtve, odnosno, prihvaćaju da ima dokaza za 44 (slovima: četrdeset četiri) žrtve ratnih zločina.

Moram ponoviti: 44 (slovima: četrdeset četiri).

Par zanimljivosti: od te prihvaćene 44 žrtve, jedan dio su nesporno bili vojnici “krajine” (tužiteljstvo se složilo), ili su bili zatečeni u vojnim uniformama, ili u njihovim dijelovima, ili su na ovaj ili onaj način imali dodir s oružjem. Naravno, ni vojnike se ne smije ubijati nasuprot ratnom pravu, ali… HHO tvrdi da se radilo o “civilima”.

Od te prihvaćene 44 žrtve, za nekoliko slučajeva je već vođen sudski postupak u Hrvatskoj, nekoliko ljudi je i osuđeno. Možda medijski najeksploatiraniji slučaj Varivode, uopće nije priznat kao potkrijepljen relevantnim dokazima. Naposlijetku, u nekim slučajevima prihvaćenih žrtava jedan od sudaca se nije složio.

Dakle – 44 (slovima: četrdeset četiri) dokazane žrtve ratnih zločina u vojnoj akciji u kojoj je samo na hrvatskoj strani sudjelovalo preko 100.000 vojnika (Mate Granić neki je dan rekao čak 183.000), vođenoj na više stotina kilometara bojišnice.

I što ćemo sad?

Pa, pada mi na pamet, recimo, posthumno predložiti dr. Franju Tuđmana za Nobelovu nagradu za mir.

Ali vi, naravno, ne morate ništa.

Samo usporedite HHO-ovih (naravno, Veritasovih) besramno izmišljenih "677 civilnih žrtava” s 86 priznatih slučajeva žrtava, za koje je haaško tužiteljstvo, nakon silnih godina potrage, pretrage, silovanja i razvlačenja predsjedničke Tuđmanove arhive i strahovite medijske preparacije i pranja mozga koji nažalost u ovoj tupoj i glupoj Hrvatskoj još uvijek traju, uspjelo pribaviti kakve-takve dokaze.

Samo usporedite HHO-ovih besramno izmišljenih "677 civilnih žrtava ratnih zločina” s 44 stvarne žrtve ratnih zločina za koje su haaški suci odlučili da zaista postoje validni dokazi.

Ti ljudi zloupotrebljavaju okvire demokracije kako bi se sa suprotne strane nas koji volimo ovu zemlju obračunali sa svojih jugoslavenskih poltronskih i izdajničkih pozicija. Zato, smatram, da se institucije trebaju obračunati s njima, a kako to nije ni na vidiku, onda je jasno, da se mi svi trebamo na izborima obračunati i s ovakovim institucijama države Hrvatske!

http://luxver.files.wordpress.com/2011/04/savozare1b1.jpg

registracija
9/8/09

vinko12, 18.05.11. 00:40

Zanimljivi mali broj zrtava ili stradalih. Toliki broj se odprilke maksimalno planira pri nekim vecim vojnim manevrima ili gradnji mega gradjevinskih objekata, sto govori da u svakim slicnim ljudskim okolnostima uvijek ima stradalih.

Medjutim za osudu je svaki zlocin iako je neizbjezno stradao mali broj osoba. Ali je opet zanimljivo kako isti pojedinci koji danas urlicu i odobravaju namjestenu Haasku osudu, godinama negiraju, sakrivaju i pak cak opravdavaju komunisticke masovne zlocine, sto govori o moralnim kretenima koji rase za necije interese.
Ti moralni-mentalni ograniceni pojedinci nanose neprocjenjivu stetu pa cak i najerno ruse RH kao drzavu, Svaka pravna drzava bi nasla nacina da ih zatvori i onemoguci u sirenju mrznje.

registracija
5/3/10

starimudrac, 18.05.11. 07:15

zvonko, ti si bedak.

registracija
8/8/09

tovar62, 18.05.11. 10:15

Zoran Pusic je zasluzija posteno sudenje kao i zrtve Blajburga,i to podhitno da mu se pridruze Cicak,Puhovski,Banac i sve nevladine udruge,,,

registracija
28/4/10

Zvonko, 18.05.11. 12:06

Kada bi se bilo koji katolički svećenik uključio u aktivnu politiku i izjavio da očekuje dva saborska mandata, mediji bi ga raščerečili, s pravom. K tome, i crkveni zakoni to izričito brane.
No kada to učini don Ivan Grubišić, milozvučno splitsko nevinašce i teološki žigolo, onda on postaje "heroj ulice", medija, borac protiv crkvenog i političkog licemjerja. Čim taj pop buntovnik, zapravo govorni automat koji desetljećima vrti nekliko populističkih fora u svrhu samopromocije, zucne o politici, pune su ga novine. Afirmativno, dakako.

registracija
28/4/10

Zvonko, 18.05.11. 12:07

Taj isti skromni don prokazuje i bogatstvo Crkve, iako je sam pun ko brod. Prima(o) je istovremeno više plaća: kao župnik, na Institutu “Ivo Pilar”, gdje je bio šef (uz župničku službu!), i na fakultetu. I, naravno, predstavlja se javno kao žrtva svih spomenutih. Ni predsjednik države, ni svi omrznuti mu i licemjerni političari i "preplaćeni i privilegirani" saborski zastupnici, kojima stalno nešto popuje, kao ni predsjednik HBK, i svi "idioti" koje proziva nisu mu (bili) po primanjima ni do koljena.

registracija
12/11/09

mario1, 18.05.11. 15:55

ma vidi ti Pusica kako on 'voli' Hrvatsku. Pusicu moj znam da ti je tesko, ali Hrvatska je stvorena i ostat ce. Nemoj mnogo da se nerviras, nadji neki hobi radije.

I onda kazu da mediji ne rade protiv Hrvatske, ima pravo Miklenic

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.