Zbog stabilnosti Agrokora na domaćem tržištu, ali i širenja u regiji, od čega je najpoznatija kupnja srbijanskog Frikoma, ali i reputacije sindikatima prihvatljivog poslodavca, žiri od 15 novinara u ovogodišnjem, trećem po redu Nacionalovu izboruPosljednjih desetak godina osporavan i hvaljen, Ivica Todorić, vlasnik Agrokora, ima sve više razloga za zadovoljstvo: prošle je godine povećao prihod svog poslovnog imperija gotovo 40 posto, ostvarivši ukupni prihod oko devet milijardi kuna. Više od njega imala je samo Ina. Zbog stabilnosti Agrokora na domaćem tržištu, ali i širenja u regiji, od čega je najpoznatija kupnja srbijanskog Frikoma, ali i reputacije sindikatima prihvatljivog poslodavca, žiri od 15 novinara u ovogodišnjem, trećem po redu Nacionalovu izboru proglasio ga je najboljim menadžerom godine.

Menadžer nema cijene, no koliko god on pridonosi kompaniji realnost je takva da se bez svakoga može, inače bi se sustav urušio Kada smo došli u TP DC, kojeg smo upravo kupili u Sarajevu, dočekalo nas je samo nekoliko zaposlenih, samo zato jer je radno vrijeme isteklo prije tri minute Biznis u Hrvatskoj već smo zaokružili i nemamo se kuda širiti, zato nam je sada cilj regija i tržište Europske unijeI Todorićev ured na 20. katu Agrokorova poslovnog tornja iza Cibone dijelom potkrepljuje imidž o njemu kao poduzetniku koji “voli imati situaciju pod kontrolom”: apotekarski uredan, zajedničko je djelo strane arhitektice i njegovih osobnih projektantskih zamisli, a prema najvećem privatnom biznismenu u Hrvatskoj suradnici se odnose s neskrivenim poštovanjem, ne pokazujući nestrpljenje ni u devet sati navečer dan prije stare godine. Ovaj put Ivica Todorić je Nacionalovu novinarku dočekao srdačno i dobro raspoložen, pod dojmom još jednog uspješnog preuzimanja – netom potpisanog ugovora o kupnji novog golemog distribucijskog centra od 30.000 četvornih metara u Sarajevu.

NACIONAL: Kako ste doživjeli to što su vas novinari izabrali za menadžera godine? – Nama je prioritet ostvariti naše zadatke i ne smatram da imam razloga biti medijski eksponiran, ali svjestan sam da se naše aktivnosti medijski prate. Globalni svijet je jako nepravedan u svojim bitkama za uspjeh, nitko nije dovoljno snažan da ga promijeni. Sam uspjeh je u modernoj ekonomiji postao nešto nedostižno: to što je netko danas uspješan ne znači da će biti i sutra. Okrutno je to što tome jednostavno nema kraja: kompanije trebaju neprekidno povećavati svoju konkurentnost, rasti i otimati se za tržište, vlastiti uspjeh nerijetko dovodi do bankrota drugih i preuzimanja njihova dijela tržišta. Mi koji pripadamo tom svijetu jako dobro znamo što naši uspjesi uistinu znače. Agrokor je druga kompanija po veličini ukupnog prihoda u Hrvatskoj, a mi očekujemo da ćemo vrlo brzo biti i najveća kompanija. To je uspjeh koji nitko ne može osporiti, pa su i novinari prepoznali te rezultate.

NACIONAL: Kako ste se uspjeli riješiti negativnog imidža iz HDZ-ova doba, pa vas danas i sindikati i novinari smatraju najpoželjnijim poslodavcem? – U poduzećima u kojima smo radili, uvijek smo imali izvanredan status. Ponosim se što se Agrokor može pohvaliti velikom homogenošću ljudi, što smo se uspjeli održati bez obzira na imidž o kojemu govorite. Uopće se nismo trudili mijenjati predrasude, nego smo nastojali što odgovornije raditi svoj posao, ne razmišljajući kako nas netko doživljava. Radili smo danonoćno, riskirali smo sa svojim novcem, natjecali se s najvećim svjetskim tvrtkama. Godinama nam nisu htjeli priznati taj uspjeh, a danas jednostavno više ne mogu negirati da smo imali svoju strategiju i viziju i da smo znali što hoćemo.

NACIONAL: Tko je vaš favorit među menadžerima u Hrvatskoj? Koga biste kao poslodavac voljeli imati u svojim redovima? – Svakog poduzetnika možemo procjenjivati subjektivno, ali ne možemo pobjeći od objektivnih vanjskih pokazatelja, a to su rezultati, kao i njihov kontinuitet. Jako poštujem Ivana Ergovića iz Našicecementa: on perfektno vodi svoju tvrtku, ima udjele na tržištu, postiže izvanredne rezultate, i u zemlji i inozemstvu.

NACIONAL: Kakve osobine svojih suradnika cijenite? – Masu puta sam bio očaran nekim svojim suradnicima, a poslije sam shvatio da su me “izblefirali”. Nikad neću zaboraviti jednog kolegu koji je došao ovamo s diplomama najprestižnijih svjetskih sveučilišta. Bio je stvarno dojmljiv: suvereno je komunicirao na pet stranih jezika i djelovao uvjerljivo. Međutim, u šest mjeseci nije napravio ni jedan posao. Tako je i s dijelom novinara ? impresionira ih nečiji dobar nastup i prezentacija. S vremenom sam naučio ljude cijeniti po tome kakve rezultate postižu, a ne po tome kakav im je osobni marketing. Najviše cijenim one koji su hrabri u donošenju odluka i okrenuti su budućnosti. Samo takve osobe mogu imati snage ostvariti svoje vizije. I, naravno, važno je biti moralan. Uostalom, ni mene moji suradnici ne cijene zato što sam vlasnik kompanije, nego zato što razumijem modernu ekonomiju i posao kojim se bavim.

NACIONAL: Je li točno da vaši menadžeri imaju izrazito visoke plaće? – Upravo suprotno. Trebao bih se ispričati svojima menadžerima, ali i zaposlenicima, makar su oni, možda, bolje plaćeni od prosjeka, što nisu primjereno nagrađeni svome angažmanu. Nije lako objasniti zašto je to tako. Agrokor je prije deset godina postavio strukturu kompanije: mi smo ustrojeni kao holding u sklopu kojeg je deset poduzeća. Za razliku od onih koji imaju jedinstveno poduzeće, poput Plive s jedinstvenim menadžmentom, mi imamo deset poduzeća, 70 članova uprave, da ne spominjem direktore unutar kompanije Agrokor. To je teška struktura, koja sa sobom povlači goleme troškove. Usto, mi imamo višak zaposlenih, ali smo odlučni u tome da teret tih troškova restrukturiramo ne kroz otkaze ljudima, nego kroz povećanje kapaciteta. No postoji i druga strana medalje: upravo zbog te strukture Agrokor je jedna od rijetkih hrvatskih kompanija koja je sposobna preko noći preuzeti više poduzeća i njima uspješno upravljati.

Treba također znati da u Hrvatskoj devedesetih nismo imali kvalitetnih menadžera, ljudi koji razumiju globalno gospodarstvo. Agrokor je uložio desetke milijuna eura u edukaciju svojih mladih ljudi, oni su godinama bili veliki trošak, a da nisu bili u stanju biti dovoljno efikasni. Jednim od najvećih Agrokorovih uspjeha smatram stotine mladih ljudi koji bi danas mogli uspješno raditi u bilo kojoj svjetskoj kompaniji. Moj sadašnji prioritet je da u budućnosti poboljšam status i menadžmenta i zaposlenika, i stvorim uvjete dostojnog življenja u tržišnom gospodarstvu, ne samo kroz plaće, nego i bolje životne uvjete, stambene kredite.

NACIONAL: Koliko realno vrijedi jedan menadžer? – Naravno da velike multinacionalne kompanije sa svojim poduzećima u Hrvatskoj, koje imaju malo zaposlenih, male troškove, a veliki obrt kapitala, izrazito dobro plaćaju svoje čelne ljude. Zadovoljan sam što Agrokor nema veliku fluktuaciju kadra, od nas nije otišlo mnogo ljudi, “kostur” Agrokora isti je već godinama. A to je pokazatelj da moji zaposlenici vjeruju u mene i u to da ću biti pravedan i jednog dana im se znati odužiti za rast koji smo ostvarili. Teško je reći koliko menadžer vrijedi ? gotovo da nema cijene. No koliko god da menadžer može pridonijeti kompaniji, realnost je takva da se bez svakoga može. Uostalom, dobro ustrojena i moderna kompanija mora biti takva: da su svi zamjenjivi. Inače bi se sustav urušio.

NACIONAL: U Upravi Agrokora samo su dvije žene: Ljerka Puljić i Piruška Canjuga. – Danas je lakše biti menadžer u razvijenim zemljama, poput Belgije, Njemačke, Japana, gdje se uspješnost mjeri i količinom slobodnog vremena i privatnošću, negoli u Hrvatskoj. Mi smo, ipak, država u tranziciji, u kojoj je bio rat, i da bismo postigli rezultat – moramo raditi mnogo više. Menadžerski posao u Agrokoru užasno je naporan. Onaj tko se odluči za njega, gubi privatnost u velikoj mjeri, a to ne može svatko.

NACIONAL: Za vas tvrde da ste radoholičar. Kako vaša okolina podnosi taj pritisak? – Kad smo došli u TP DC u Sarajevu koji smo upravo kupili, fasciniralo me je što nas je dočekala tek nekolicina zaposlenih. I to samo zato što smo došli tri minute poslije radnog vremena. Unatoč tome što već tri godine ništa ne rade, pa čak ne primaju ni plaću, nisu bili znatiželjni da vide kako im izgleda novi vlasnik. Meni je to nepojmljivo: takva apatija i odsutnost interesa. Na ovim prostorima ljudi se teško rješavaju loših radnih navika i nonšalantnosti, još vjeruju da će drugi raditi umjesto njih i da će sve biti dobro. A nema druge nego zasukati rukave i raditi.

NACIONAL: Kritičari vam zamjeraju da vodite kompaniju na staromodan način, da volite imati sve pod kontrolom. – Agrokor sigurno ne bi imao tako dobre rezultate da sam staromodan. Ili, možda, staromodnost znači upravo to. Onda je dobro da sam staromodan. Nisam sklon kontroli. Baš naprotiv, trebao bih je povećati. Moderan način vođenja posla sam dovodi do kontrole. Kontroliram jedino globalne poslovne rezultate i proračune naših kompanija, ali mislim da Agrokor ima mnogo unutarnjih rezervi za pojačanje kontrole, što bi sigurno donijelo profitabilne rezultate.

NACIONAL: Često se naglašava da je Agrokor prezadužen. Koliko zapravo imate kredita? – Prije deset godina prvi put je lansirana priča o našoj golemoj zaduženosti i posijana sumnja što će se s nama dogoditi. Sveučilišni profesori predviđali su nam slom sustava. Sada se pokazalo da čak i njima nedostaju praktična znanja o biznisu i bilancama. Agrokor ima međunarodna zaduženja, u ugovorima su vrlo striktno regulirani omjeri i postavljena ograničenja. Ne mogu biti zadužen iznad svojih mogućnosti, više nego što mi to inozemni investitori dopuste. Ostao bih bez tvrtke, a to sigurno ne želim.

NACIONAL: Bojite li se bankrota? – Za svakog menadžera bankrot je realnost moderne ekonomije. Međutim, kad bi se čovjek stalno bojao propasti, ne bi imao snage i vjerojatno bi od straha radio pogrešne poteze. Mi u Agrokoru svi pretpostavljamo da znamo što činimo.

NACIONAL: Često vam spočitavaju monopolističku poziciju. Tvrdilo se da iza ukidanja nedjelje kao radnog dana stoji Agrokor, jer je vama ostavljena mogućnost rada. – Agrokor je također podržao inicijativu s Kaptola, premda smo svjesni da će ona nas također jako pogoditi. Jer i većina naših trgovina radi nedjeljom i dobro posluju, pa ćemo i mi sami snositi troškove te odluke. Hrvatska je malo tržište i kad se proizvodi sladoled – može ga proizvesti jedna tvornica za cijelu državu, to nas tjera na koncentraciju. Čak i da nismo razumjeli globalne procese i zakone tržišta, trebalo je samo pogledati velike multinacionalne kompanije ? one svake godine kupe po nekoliko novih kompanija. Ta koncentracija poslodavce dovodi na određeni način u položaj monopolista. No treba također znati kako na hrvatskom tržištu gotovo da ne postoji nikakva zaštita za domaće proizvode: naše tržište je potpuno otvoreno, a mi smo se, ipak, uspjeli othrvati i najjačima, i stranoj konkurenciji. A uspjeli smo zato što smo napravili konkurentan proizvod, organizirali optimalnu distribuciju, prodaju, kontrolu i troškove. I kad netko dođe – s tim malim postocima ne može nam konkurirati. No takvi su zakoni tržišta.

NACIONAL: Koga smatrate svojom konkurencijom? – Agrokor je toliko odskočio u odnosu na druge hrvatske tvrtke, razvio svoju snagu na tržištu, da smo od naše konkurencije tri puta veći i jednaka nam je jedino Ina, koja je ipak najvećim dijelom državna tvrtka, sa stranim strateškim partnerom. A Agrokor i kad malo raste, puno raste. Usto, činjenica je da Agrokor danas više nije Ivica Todorić, nego 11.000 zaposlenih ljudi.

NACIONAL: Prošlo je godinu dana od kupnje Frikoma. Sami ste priznali da je 11 milijuna dolara i obveza da uložite još 17,5 milijuna u nove investicije, te 18,5 u socijalni program, te pokrijete dugove, više od realne cijene. Analitičari procjenjuju da je nova godina u Srbiji nakon smjene vlasti izgubljena za ekonomiju. Kako vi vidite svoje šanse da povratite svoju investiciju? – Kad smo kupovali Frikom, nismo planirali ostvariti profit u prvim godinama rada. Bitno nam je da taj biznis pokrije svoje troškove, s obzirom na to da imamo interes i dalje investirati na tom tržištu, ni tamo ne mislim ubirati dividendu. Jako smo zadovoljni, ne sumnjamo više u uspjeh te kompanije, jer sve što se tamo dogodilo u posljednjih godinu dana ? ljudi su se preporodili, svi su željni uspjeha ? dokaz je da je kupnja Frikoma bila dobar potez. Ne opterećujemo se političkim promjenama, radimo svoj posao profesionalno i naravno da ćemo poštovati sve uvjete na tržištu.

NACIONAL: Pričalo se da ste u Srbiji u jeku pregovora o kupnji Frikoma bili izloženi golemim pritiscima i ucjenama. – To je potpuno pogrešna informacija. Agrokor u Srbiji nije imao nikakvih problema: nije bilo ucjena, poziva. Mi smo Frikom kupili na međunarodnom natječaju, a znali smo da će hrvatska kompanija dobiti otvorene ruke za investicije samo ako ponudi mnogo više od drugih. Ako je neka transakcija zahtijevala da bude čista i transparentna, onda je to svakako bila ta s Frikomom. Agrokor toliko dobro stoji, da nam se nije isplatilo prljati sumnjivim poslovima. Uostalom, to ne bi bilo u skladu s našom poslovnom filozofijom.

NACIONAL: U Srbiji ste sa 23 poduzeća sklopili sporazum o plasiranju njihovih proizvoda na hrvatskom tržištu. Ne vidim baš srpske proizvode na hrvatskim policama. Kako se zapravo ta suradnja odvija? – Koliko će biti srpskih proizvoda u Hrvatskoj ovisi u prvom redu o konkurentnosti proizvoda, kvaliteti, cijeni. Taj je sporazum bio prije svega znak naše dobre volje i otvorenosti. Njime smo htjeli pokazati da je Hrvatska otvorena i tržišno orijentirana država. Ovdje se prodaje roba s Dalekog istoka, pa ne vidim zašto ne bi i iz Srbije, a koliko će tko i kako biti zastupljen ovisi prije svega o njemu. Mi ne možemo nikome narediti da pije neku drugu kavu, a ne Franckovu, kad su se ljudi na nju navikli.

NACIONAL: Agrokor je član HRTL-a, konzorcija koji je dobio koncesiju za Treći program. Kakva je vaša uloga u njemu, što vas privlači televiziji? – Nas privlači već sama ideja konzorcija. Mi smo prvi predložili osnivanje konzorcija za kupnju Croatia osiguranja, ali nam to nije uspjelo. Svoju ulogu u HRTL-u vidimo i kao vlasničku i kao upravljačku. Riječ je o fantastičnoj sinergiji: Agrokor, Atlantic i Podravka imaju velikog strateškog partnera koji poznaje tehnologiju, način rada i upravljanja, a mi sa svoje strane poznajemo domaće specifičnosti, pravila igre, ljude. Od samog početka smo inzistirali na partnerskom odnosu, pa s Atlanticom imamo više od 25 posto udjela. U vlasničkoj strukturi, dakle, imamo kontrolni paket, ali to je manje važno od dogovora da ćemo Treći program pokrenuti kao partneri.

NACIONAL: Hoćete li sada svoj proračun za oglašavanje preusmjeriti s HTV-a? – Za nas je HTV prvi partner i to se sigurno neće mijenjati idućih nekoliko godina. Vjerujem da će konkurencija HTV-u omogućiti da se restrukturira i postane bolja i kvalitetnija.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi, što je domet Agrokora? – Agrokor je danas perjanica hrvatskoga gospodarstva, o nama se sada u poslovnim krugovima od Londona do Antene govori s poštovanjem, a takav status promovira Hrvatsku i dovodi u nju ugledne svjetske investitore. Agrokor će u skladu sa svojim mogućnostima investiranja, znači slobodnog kapitala, nastaviti svoj razvoj na područjima kojima se bavimo, što ne znači da se nećemo upuštati u nove projekte. Biznis u Hrvatskoj već smo zaokružili i nemamo se kuda širiti – nama se na hrvatskom tržištu više ništa dramatično ne može dogoditi, udjeli nam neće bitno rasti, zato nam je sada logičan cilj regionalno i tržište EU. Agrokor će i dalje najvećim dijelom investirati u Hrvatsku, pomagati razvoj hrvatskoga gospodarstva, ulagati u obrazovanje menadžerskog kadra. Cilj nam je da zemlji pomognemo najviše što možemo, jer znamo da ekonomska snaga države ovisi o tome koliko ima jakih Agrokora.

NACIONAL: Koliko ste vi osobno profitirali kao vlasnik Agrokora? – Nikada nisam uzeo ni jedne kune dividende. I utoliko Agrokor kao kompanija lakše posluje. Pliva mora stvoriti dovoljno velik profit da isplati svoje dioničare, a mi sve reinvestiramo.

NACIONAL: Ali vlasnici i suvlasnici vole dividendu. – Kad bih ja volio dividendu, kad bih bio takav investitor kakvi su neki drugi, onda bi to bila druga priča. Sve što sam zaradio uložio sam u daljnji razvoj kompanije. To je moja poslovna filozofija.

NACIONAL: Koliko vam je obiteljski biznis – trgovanje cvijećem – pomoglo u današnjem vođenju Agrokora? – Obiteljski odgoj definitivno je bio osnova za moje daljnje uspjehe u životu. Ako netko uspije postati velik, bilo bi neskromno žaliti se i misliti da sam trebao više. Ipak sam vlasnik kompanije u kojoj sam mnogo toga izgradio sam, a jako malo naslijedio. Mi smo mukotrpno u tržišnoj konkurenciji od relativno malih kompanija postali druga tvrtka u državi, s izgledom da budemo najveći u regiji, a uspjeli smo u posljednje dvije godine udvostručiti ukupni promet kompanije. Sigurno da danas neke poteze koje sam masno platio ne bih povukao. No imam razloga za zadovoljstvo – Agrokor je u tih 25 godina uspio mnogo toga prepoznati u globalnom svijetu i postati njegov dio.

NACIONAL: Ne poželite li se katkad povući i brigu za 11.000 ljudi prepustiti nekome drugome? – Oni koji nas poznaju, znaju da naši rezultati nisu cilj Agrokora sam po sebi. Agrokorov cilj nije bilo devet milijardi ukupnog prihoda, nego je on došao kao plod rada. Vjerujem da ćemo dogurati i do 30 milijardi, ali ne radi megalomanije, nego jednostavno zato što je to zakon biznisa. Danas se ne može opstati na tržištu bez rasta, poboljšanja konkurentnosti svojih proizvoda, koje mora valorizirati tržište. To je jednostavno nezaustavljiva ekonomska priča. Pogledajte velike multinacionalne kompanije: one rastu skoro kao čitavo hrvatsko gospodarstvo zajedno. Napravili smo mnogo, ali ne mislim da smo napravili sve. Još uvijek smo na početku. A ja sam kao osoba uvijek okrenut budućnosti, to me kao poslovnog čovjeka najviše uzbuđuje. I zato nisam umoran.