Mišetić se trudi racionalno obrazložiti postavke na kojima temelji Gotovininu obranu, a ni jednom gestom ? za razliku od desnih populista ? ne dovodi u pitanje način rada Međunarodnog tribunala za ratne zločine u Haagu.Iako se njegovo ime često spominje u medijima, Luka Mišetić, odvjetnik generala u bijegu Ante Gotovine, za javnost je prilično tajnovita osoba. O njemu se zna samo to da je američki Hrvat, rođen u Chicagu, a zbog žestine kojom se sukobljavao s Carlom Del Ponte nerijetko je apostrofiran kao osoba bliska desnim snagama hrvatske političke scene. No u razgovoru Mišetić ostavlja prilično drugačiji dojam: trudi se racionalno obrazložiti postavke na kojima temelji Gotovininu obranu, a ni jednom gestom ? za razliku od desnih populista ? ne dovodi u pitanje način rada Međunarodnog tribunala za ratne zločine u Haagu. Ovu instituciju imao je vremena dobro upoznati jer je prije Gotovine branio i Antu Furundžiju, pripadnika HVO-a optuženog za kršenje ratnih običaja. Po stažu ga se već može uvrstiti među haaške veterane jer je na Tribunalu duže od sedam godina.

Luka Mišetić odlično govori hrvatski što pripisuje u zaslugu svojim roditeljima koji su, kako kaže, inzistirali na učenju materinjeg jezika. Na North-western Universityu diplomirao je političke znanosti, nakon čega je, završivši trogodišnji poslijediplomski studij prava na Notre Dameu, postao odvjetnik. Zaposlen je u odvjetničkoj firmi u Chicagu i specijalizira kazneno i civilno pravo. S Gotovinom je bio prijatelj, upoznali su se 1998 i družili do generalovog bijega. No ako se može suditi po načinu kako gestikulira, čini se da je uvjeren kako će njegov klijent ipak izbjeći višegodišnji haaški proces, ako ne i nešto gore.

NACIONAL: Kakva je sadašnja pravna situacija u slučaju Gotovina, posebno nakon njegovog intervjua Nacionalu? – Mislim da se stvari mijenjaju u korist generala Gotovine. Mi branitelji smo zadovoljni odlukom nove hrvatske vlade da nam dostavi dokumente vezane uz njegovu obranu, čime je bitno poboljšan i generalov položaj. Nadamo se da će i Carla Del Ponte, nakon što prouči dokumente koji su joj dostavljeni u ljeto 2003., u skladu sa svojim obvezama iz statuta suda u Haagu preispitati i optužnicu protiv Gotovine.

NACIONAL: Kolika je stvarna važnost tih dokumenata? – Tek analiziramo dobivene materijale, a riječ je o ukupno 77 dokumenata, tako da je teško dati definitivan odgovor. Za sada još ne mogu otkriti njihov sadržaj jer dobiveni materijal i dalje analiziramo, ali u većini slučajeva to su zapovijedi koje je u Oluji izdavao general Gotovina. Koliko nam je poznato, u kolovozu ili rujnu prošle godine u haaško tužiteljstvo je poslan čitav niz dokumenata i njih se još uvijek analizira. Ne mogu decidirano kazati o kojim se dokumentima radi, ali prema presudi Općinskog suda u Zagrebu branitelji generala Gotovine imaju pravo na sve dokumente koju su prethodno dostavljeni haaškom sudu.

NACIONAL: Jeste li razgovarali s predstavnicima Sanaderove vlade o obrani svog štićenika? – Kao njegovi branitelji sasvim sigurno želimo dobre odnose s vlastima u Hrvatskoj. Naš trajni stav je da ne želimo sukobe nego suradnju s relevantnim institucijama ove zemlje. Tako ćemo raditi i ubuduće.

NACIONAL: Još u kolovozu 2002. izrazili ste uvjerenje da će Carla Del Ponte povući optužnicu protiv Ante Gotovine. Prošla je 1,5 godina a optužnica ipak nije povučena? – Teško mogu govoriti u ime Care Del Ponte, ali osobno i dalje smatram da je optužnica neutemeljena, posebno nakon novih dokaza koje je bivša vlada prije šest mjeseci poslala u Haag. Oni sasvim sigurno ruše tezu da je general Gotovina odgovoran za zločine počinjene nakon Oluje. Upravo je na tribunalu pobijena i teza da je Hrvatska vojska isplanirala i provela etničko čišćenje od 150.000 do 200.000 Srba. To je učinila upravo tužiteljica Carla Del Ponte u procesu protiv Slobodana Miloševića, kada je na njezin zahtjev svjedočio Peter Galbraith, bivši veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj. U svom svjedočenju koje je uvršteno na zahtjev tužiteljstva, Galbraith je izjavio da HV nije planirala i provela etničko čišćenje srpskog stanovništva, što je glavna optužba protiv Gotovine. Baš suprotno, zahvaljujući Oluji kasnije je došlo do Daytonskog sporazuma i prisiljavanja Miloševića da ga potpiše. Zato sam oduvijek tvrdio da Carla Del Ponte prema Statutu suda ima obvezu povući optužnicu za koju je utvrđeno da je etički neutemeljena. A neosporno je da je priznala kako je Gotovinu optužila za ubojstva nekih ljudi koji su dandanas živi. Prema tome, nadam se da će Carla Del Ponte povući optužnicu jer je neutemeljena.

NACIONAL: Namjerava li i Gotovinin odvjetnički tim u slučaju suđenja kao svjedoka angažirati Galbraitha? – Pozvat ćemo sve relevantne svjedoke koji mogu doprinijeti utvrđivanju činjeničnog stanja tijekom i nakon Oluje, a veleposlanik Galbraith to sigurno jeste. Njegovo svjedočenje u slučaju Milošević bilo je izuzetno važno za utvrđivanje je li pod Gotovinom izvršeno etničko čišćenje Srba. Sasvim sigurno ćemo ga pozvati na suđenje ako dođe do suđenja.

NACIONAL: Prema pisanju medija, jednom ste izjavili da Gotovina ne može ogovarati za nedjela svojih podčinjenih. Ne predstavlja li ovakav zaključak odbacivanje principa zapovjedne odgovornosti? – Nisam to rekao jer je po međunarodnom pravu jasno da zapovjednik odgovara za svoje vojnike ako je znao ili je trebao znati da su oni izvršili zločin, a nije ništa učinio da ga spriječi. U pitanje sam doveo tezu da general Gotovina treba odgovarati za krivična djela počinjena u sektoru Jug, bez obzira jesu li počinitelji njegovi vojnici ili nisu. Njegov zadatak bila je provedba operacije Oluja koja je trajala četiri dana, a zločini su se dešavali tijekom naredna tri mjeseca kada Gotovina više nije imao nadzor nad oslobođenim teritorijem. On može odgovarati samo za zlodjela koja su se dešavala uz njegovo znanje, a poznavajući ga siguran sam da o takvim eventualnim događajima nije imao informacije. Osim toga, on čak nije imao nadležnost kažnjavati vojnike jer je to bilo u ingerenciji nekih drugih državnih institucija.

NACIONAL: Ali, svatko tko je prošao kroz tzv. Krajinu je vidio tisuće spaljenih kuća i svjedočanstva o likvidacijama civila. Očigledno je da za te događaje mora odgovarati netko iz tadašnjeg zapovjednog lanca? – Ne slažem se s tezom da “netko mora odgovarati” jer odgovarati mora konkretan počinitelj. Nikada nismo tvrdili da se nije ništa dogodilo, ali smatramo da onaj tko je ubio, ukrao ili zapalio, treba i odgovarati. U tome je važnost prošlogodišnjih dokumenata koje je hrvatska vlada poslala u Haag jer oni sadrže čak 4000 kaznenih procesa za djela počinjena nakon Oluje. To nije samo dokaz da su nezakonitosti bile procesuirane, već i da su organi vlasti odrađivali svoj posao koji ionako nije bio u Gotovininoj nadležnosti jer on nije ni pravnik, ni tužitelj, ni sudac.

NACIONAL: Zašto Gotovina nije otišao u Zagreb na razgovor s haaškim istražiteljima kao što ste najavili u srpnju prošle godine? – Jednostavno zato jer još uvijek nije dobio status osumnjičenika nego je i dalje optuženik. Za ovakvu situaciju je odgovorno tužiteljstvo jer nije prihvatilo njegov prijedlog za promjenom statusa. General Gotovina traži samo ono što je dobio general Petar Stipetić, koji je u Oluji bio zapovjednik sektora Sjever. Spominjete spaljena naselja, iako se u sektoru Jug nije dogodilo ništa što se nije dogodilo i u sektoru Sjever, ali je Stipetić u statusu osumnjičenika uspio uvjeriti Carlu Del Ponte da nije zapovjedno odgovoran za ono što se na njegovom sektoru dogodilo. General Gotovina kao zapovjednik drugog sektora iste operacije traži samo da se njemu omogući isto ono što se omogućilo generalu Stipetiću. Uvjeren je da bi u tom slučaju njegovo svjedočenje završilo na isti način kako je završilo i Stipetićevo.

NACIONAL: Gotovina je bjegunac, a Stipetić to nije bio. Ako bi se njemu nakon svega dopustilo ispitivanje u statusu osumnjičenika, zašto ista stvar ne bi bila omogućena i jednom Ratku Mladiću koji se također krije? – Razlika između Mladića i Gotovine je ogromna jer nitko ne spori da se, recimo u Srebrenici, dogodio masakr. S druge strane, sporno je da li je HV izvršila etničko čišćenje 200.000 Srba iz Hrvatske. Zato ne prihvaćam paralelu o podjednakoj odgovornosti Mladića i Gotovine. Uvjeren sam da bi u slučaju da mu se omogući status osumnjičenika general Gotovina isto kao i Stipetić dokazao nevinost, a Mladić bi samo potvrdio svoju krivnju. Kad bi se Mladić pojavio u Beogradu, odmah nakon svjedočenja bi prvim avionom odletio u Haag, a Gotovina bi poslije susreta s haaškim istražiteljima ostao živjeti u Zagrebu sa obitelji kao slobodan građanin.

NACIONAL: Sudeći prema priopćenjima koje dajete kao njegovi branitelji, čini se da imate kontakt. Je li to točno? – Na ovo vam ne mogu odgovoriti jer sam dužan čuvati tajnu vezanu uz odnos odvjetnika i klijenta. Zato vam na ovo pitanje ne mogu niti demantirati niti potvrditi.

NACIONAL: Utječu li na braniteljsku ekipu česti tekstovi o tome da je vaš branjenik nedavno viđen u Rimu, a ranije u Belfastu ili negdje drugdje u Italiji? – Te priče slušamo već dvije i pol godine. Ako se sjećate, Gotovina je viđen kod franjevaca u kanadskom Norwallu, zatim u Bosni i Hercegovini pa u Irskoj i Francuskoj. Čini mi se da je i u Hrvatskoj postalo passe objavljivanje informacija da je viđen u ovom ili onom mjestu jer se u ovom periodu pokazalo da su sve te informacije nevjerodostojne. Osobno ne znam gdje se on nalazi.

NACIONAL: Kada ste upoznali Gotovinu? – Upoznali smo se slučajno negdje 1998., u vrijeme dok sam u Haagu branio bosanskog Hrvata Antu Furundžiju. S vremenom smo se sprijateljili, a onda smo, uslijed nesretnog spleta okolnosti koje su dovele do podizanja optužnice protiv njega u Haagu, došli u sadašnji odnos odvjetnik-klijent.

NACIONAL: Kakav ste dojam stekli o njemu? – Imam dojam da je Gotovina osoba čvrstih uvjerenja i principa. Toga se drži i u najtežim trenucima što je dokazao u najproblematičnijim životnim prilikama. Iznimno cijenim njegov doprinos u ratu, a siguran sam da je vrlo uvjeren u vlastitu nevinost i želi da se to konačno utvrdi.

NACIONAL: Jeste li u tim neformalnim druženjima razgovarali o događajima u Oluji? – Naravno da smo razgovarali o stvarima relevantnim za ovaj postupak. Ali, kao što sam rekao, o tome ne mogu govoriti u cilju zaštite interesa klijenta.

NACIONAL: Odakle kod vas takav antagonizam prema Carli Del Ponte da ste od UN-a zatražili da pokrene istragu protiv haaške tužiteljice? – Tužiteljstva imaju ogromnu moć, bez obzira radi li se o državama ili međunarodnim sudovima poput ovog u Haagu. Upravo zbog te moći ide i odgovornost, ali i etičke obveze. Upozorio sam da bi u svakom pravosudnom sistemu, američkom, francuskom ili kineskom, nakon što bi tužiteljica saznala da se optužnica temelji na krivim pretpostavkama, ona optužnicu izmijenila ili povukla. Više mjeseci od tužiteljstva sam tražio izmjenu optužnice, ali kako nisam dobio nikakav odgovor obratio sam se Vijeću sigurnosti UN-a koji su nadležni za rad suda u Haagu i tužiteljstva. Za sada mi nije poznato što planiraju poduzeti.

NACIONAL: Politički pritisak na Hrvatsku zbog slučaja Gotovina ipak nije popustio, o čemu govori i izjava britanske vlade kako neće ratificirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju prije pozitivnog mišljenja iz Haaga? – Ako su točne špekulacije u medijima da se Gotovina nalazi izvan zemlje, onda Hrvatska ne može odgovarati za osobe koje se ne nalaze na njezinom teritoriju. A osim toga, nigdje nisam vidio najavu da će Velika Britanija prihvatiti ulazak Hrvatske u Europsku uniju ako se Gotovina preda Haaškom sudu. Gotovina je samo izgovor Britancima da ne ratificiraju Sporazum, ali istovremeno nigdje i nikada nisu rekli da će to učiniti ako se on ipak preda. To je politički pritisak, ali problem generala Gotovine se neće riješiti političkim, nego pravosudnim sredstvima. Bude li mu omogućen status osumnjičenika i razgovor bez lisica na rukama, on će se dobrovoljno odazvati.

NACIONAL: Međutim, i u tom slučaju on može završiti u Haagu kao optuženik? – Nemam razloga ne vjerovati njegovim riječima koje je izrekao u razgovoru za Nacional. Potpuno mu vjerujem kada kaže da se nema čega sramiti i kako u svakom trenutku ponašao u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom.

NACIONAL: Koliko bi, prema vašim procjenama, trajao haaških proces protiv generala Gotovine? – O tome možemo samo špekulirati, a kao pokazatelj može poslužiti dosadašnji status generala Rahima Ademija. On je optužen otprilike u isto vrijeme kao i Gotovina, i premda su od trena kad mu je uručena optužnica prošle 2,5 godine, njegov postupak nije niti počeo. Da sutra počne postupak protiv generala Ademija, trajao bi najmanje godinu dana, zatim bi se tužili obrana ili tužiteljstvo ili jedni i drugi, tako da bi u najbržoj opciji sve bilo riješeno za četiri godine. Uostalom, uzmite Tihomira Blaškića koji je u Haagu već sedam godina. U takvim okolnostima proces generalu Gotovini vjerojatno ne bi okončao za manje od pet godina, od čega bi vjerojatno polovicu vremena morao provesti u zatvoru u Haagu. Zato i ne čudi njegovo ustrajavanje na tome da bude ispitan kao osumnjičenik i u tom svojstvu dokaže Galbraithovu tezu kako Hrvatska vojska nije etnički očistila 200.000 Srba.

NACIONAL: Kako objašnjavate haaška međuetnička prijateljstva ljudi koji su organizirali i provodili najveće zločine u Europi poslije Drugog svjetskog rata? – Rekao bih da kada čovjek uđe u zatvorsku ćeliju, počinje shvaćati da je sada ostao sam i bez ikoga. Tada su jednostavno prisiljeni družiti se s drugim osuđenicima jer je nemoguće psihički izdržati neprestani boravak u ćelijama. Osim toga, većina njih je na slobodi imala visoke funkcije i puno ljudi oko sebe, a sada su sami i logično je da očekuju pomoć od onih koji razumiju kako se osjećaju, a to su drugi haaški pritvorenici.

NACIONAL: Dolazite iz Amerike pa me zanima podržavate li smrtnu kaznu za zločince kakav je Milošević? – Ne, iako je to veliko pitanje. Kada vidim neki strašni zločin, pomislim da treba napraviti iznimku, ali zakon se ne provodi zbog iznimaka. Nasilje rađa drugo nasilje, a to nije put kojim se rješavaju problemi. Zato ni Miloševiću ne bih želio smrtnu kaznu koja bi ga pretvorila u nacionalnog heroja jer smatram da je za njega gora kazna da ostatak života provede sam u zatvorskoj ćeliji.