Hebrang je u razgovoru s voditeljem Petrom Vlahovom izjavio da je "Stipe Mesić obezvrijedio funkciju predsjednika Republike", ponovivši to dva puta.U ponedjeljak, 26. siječnja, predsjednik Republike poslao je kratko ali vrlo oštro pismo Ivi Sanaderu. Za pismo bi se moglo reći i da je tajno, jer je zahtijevano da ne ode u javnost. Razlog slanju toga pisma je prošlotjedni istup potpredsjednika Vlade Andrije Hebranga u emisiji “Drugo lice” Nove TV. Hebrang je u razgovoru s voditeljem Petrom Vlahovom izjavio da je “Stipe Mesić obezvrijedio funkciju predsjednika Republike”, ponovivši to dva puta. Povrijeđen tom izjavom, koju smatra neprimjerenom ministru u Vladi kojoj je dao podršku i s kojom usko surađuje, Mesić je prvo čekao da se Hebrang javno ispriča i objasni svoje navode. Kako se to nije dogodilo, u subotu, 24. siječnja, predsjednik Mesić odlučio je u pismenoj formi upozoriti Ivu Sanadera na moguće posljedice takva Hebrangova ponašanja na daljnje odnose između Vlade i Ureda predsjednika.

Iako pismo nije namijenjeno javnosti i poslano je izravno premijeru Ivi Sanaderu, Nacional je iz izvora bliskih Vladi uspio saznati sadržaj pisma koje je po Mesićevim naputcima sastavio njegov savjetnik Ivica Maštruko. Pismo je otprilike sljedećeg sadržaja:

“Poštovani gospodine predsjedniče,
Ministar i potpredsjednik Vlade RH Andrija Hebrang u emisiji ‘Drugo lice’ na Novoj TV izjavio je da sam obezvrijedio funkciju predsjednika Republike te da je Hrvatskoj potreban čovjek koji bi bio stup njene orijentacije. Vjerujem da ćete se složiti da je riječ o istupu koji je potpuno neprimjeren dužnosti koju dr. Hebrang obnaša. Morao bi biti svjestan da takvom izjavom dovodi u pitanje najavljenu suradnju Vlade s predsjednikom Republike. Uvjeren sam da ćete kao predsjednik Vlade i stranke koja je tu Vladu formirala procijeniti moguće posljedice Hebrangove izjave na odnose Vlade i predsjednika. Predsjednik Republike Stjepan Mesić”

Na prvi pogled pismo izgleda blago i bez većih aspiracija, u što su nas željeli uvjeriti i neki Mesićevi savjetnici, koji su željeli ostati anonimni. No ako se pismo prevede s diplomatsko-političkog rječnika na jezik običnog čovjeka, njegov se sadržaj može protumačiti na samo jedan način: ako Sanader ne spriječi daljnje gafove Andrije Hebranga, može zaboraviti na dosadašnju podršku i suradnju predsjednika Republike. A to je situacija koja Sanaderu nikako ne odgovara. Naime, bez jake podrške predsjednika Republike teško će dočekati kraj mandata s dva čovjeka prevage u Saboru. Ako Mesić Sanaderu okrene leđa, novi predsjednik Vlade ostat će na vjetrometini Račanovih igrača iz sjene koji su u četiri godine vlasti ovladali tehnikom medijskih igara. U takvom odnosu snaga Ivo Sanader ima malo šanse da preživi.

Još prije izbora i formiranja Vlade, dobronamjerni su upozoravali Sanadera da mu je u cijelome lancu vlasti najslabija karika upravo isključivi Andrija Hebrang, kojem pozicija potpredsjednika Vlade ni približno ne ispunjava ambicije. Na to ga je nekoliko puta upozorio i sam predsjednik Mesić. Sanader je odgovarao da nema mjesta nikakvome strahu jer je to jedan drugi Hebrang, koji s onim bahatim, prepotentnim i isključivim čovjekom iz Tuđmanova režima nema ništa. Bio je u krivu. A zašto je uopće u kadrovsku križaljku Sanader uključio Hebranga koji je kao politički pervertit i konvertit stalna neposredna opasnost i tempirana bomba za Sanadera?

Nacional iz izvora bliskih Sanaderu doznaje da je Hebrang kupio ulaznicu za Sanaderovu ekipu na 5. općem saboru HDZ-a, održanom 29. i 30 travnja 2000. Nakon izbornog debakla, do nogu poražena stranka pokušala se konsolidirati. Spasitelj je trebao biti tada još uvijek svemoćni Ivić Pašalić. Dok su svi mislili da je “doktora” nemoguće pobijediti, u igru je ušao Sanader, koji je smatrao da je dovoljno snažan i bez repova iz prošlosti, te da će moći voditi stranku na sljedećim izborima i pobijediti. Do tada je Hebrang davao javnu podršku Pašaliću. Zbog svog krutog, nacionalističkog stava Hebrang je, prema Sanaderovu mišljenju, imao težinu kod unutarstranačkih desničara. Sanader smatra da je Hebrangov govor na Petom saboru, kojim se priklonio sadašnjem premijeru, bio jedan od presudnih trenutaka koji su mu omogućili preuzimanje vlasti nad strankom. A to je nešto što Sanader nije mogao zanemariti tijekom formiranja Vlade.

Kada je Sanader u subotu saznao da će mu Mesić poslati pismo u kojem iznosi svoje ogorčenje Hebrangovim potezom, pokušao je cijelu stvar izgladiti. Znao je da bi se sve moglo pretvoriti u skandal koji mu zaista u ovome trenutku nije potreban, jer je tu već skandal vezan uz Stipu Čačiju, njegovog osobnog tjelesnog čuvara kojega je unatoč apsolutnom nedostatku kvalifikacija i dvojbenom poštenju za vrijeme službe u MORH-u postavio za pomoćnika ministra unutarnjih poslova. Sanader je u ranim poslijepodnevnim satima u subotu nazvao predsjednika i molio ga da ne pošalje pismo. Rekao mu je da će ga Hebrang nazvati i ispričati se te da će to učiniti i javno. Predsjednik je to odbio, što je sutradan potvrdio i na televiziji, kada su ga pitali o “slučaju Hebrang”. Rekao je da ne želi izravno komunicirati s Hebrangom i da sve što s njim bude pričao može ići preko premijera. Na taj način Sanader je doveden u težak položaj jer s jedne strane ne želi ulaziti u rat s nepredvidljivim Hebrangom koji mu drži veliki resor u Vladi, a kontraproduktivno mu je i ulaziti u sukob s predsjednikom države bez čije potpore bi njegovo vladanje bilo puno teže. Od dva zla morat će odabrati manje, a to vjerojatno neće imati povoljan ishod za ministra Hebranga.

S druge strane, svojim je pismom Mesić otvorio manevarski prostor Ivi Sanaderu da uputi svojem ministru zadnje upozorenje pred isključenje iz igre. Osim što je zaratio Vladu i Sanadera s cijelom liječničkom kastom u državi, na najboljem je putu da ga posvađa i s predsjednikom. Iako se Hebrang, nakon što ga je Sanader u subotu ukorio, ispričao Mesiću s nemuštim objašnjenjem “da je obezvrijedio funkciju predsjednika zbog toga što je prepustio ovlasti”, predsjednik nije odustao od pisma. Naprotiv, Hebrangovo objašnjenje je shvatio kao novu uvredu i poniženje. Ipak, za cijelu, nimalo ugodnu situaciju za Vladu ne treba otpuživati Hebranga. Za njega su svi znali kakav je i pitanje je samo kada će ponovo eksplodirati s nekom sličnom izjavom, od koje će Sanadera još više boljeti glava. I umjesto da se bavi državničkim poslovima, Sanader mora trošiti energiju na krpanje rupa koje su nastale zbog nesmotrenosti.

Sličan je slučaj i sa Stipom Čačijom. Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih MORH-u, sam je Sanader molio Mesića da umirovi Čačiju s obrazloženjem da ga treba zbog vlastite sigurnosti. Ni u jednom trenutku nije rekao da ga želi postaviti na visoku funkciju pomoćnika ministra MUP-a. Kad je Mesić dobio uredni zahtjev iz MORH-a za umirovljenje, potpisao ga je i istoga trenutka nastradao jer su ga mediji napali potpuno opravdano. Nije smio potpisati umirovljenje čovjeka koji je eskivirao svoj posao skrivajući se iza bolovanja. Po tom pitanju Mesić bi morao upitati nešto i svog savjetnika za vojna pitanja Imru Agotića, koji je morao upozoriti svoga šefa na moguće posljedice i tako ga zaštititi. No to nije bio jedini Mesićev ustupak novoj vladi.

Još prije formiranja Vlade Sanader je Mesića zamolio da se pomiri s Vladimirom Šeksom. Nekada najbolji prijatelji prekinuli su sve odnose 1994. kada je Šeks s Branimirom Glavašem organizirao ispisivanje uvredljivih parola po kućama i ulicama u Slavoniji za vrijeme Mesićeva posjeta. Na taj su se način Šeks i Glavaš htjeli dodvoriti Tuđmanu koji je Mesića stavio na crnu listu. Takvu izdaju prijateljstva Mesić nije mogao podnijeti i nije razgovarao sa Šeksom sve do prije mjesec dana. Ta pomirba nije dobro prihvaćena u Mesićevoj bližoj okolini, no prešao je i preko toga samo da se uspostavi dobra atmosfera u društvu za promjene na bolje.

Ipak, za Sanaderovu vladu najvažnija je Mesićeva javna podrška. Ocijenjenu kao nacionalističku i desničarsku, s javnom Mesićevom potporom ubrzo ju je prihvatila međunarodna zajednica, kao i veliki broj birača koji HDZ-u nisu vjerovali. S takvom podrškom Sanaderovoj vladi Mesić je s druge strane dobio neprijatelje u Račanu i SDP-u, što su mu oni sa svoga skupa u Tomislavcu i poručili prije sedam dana. I nakon svega što je učinio, dobio je od potpredsjednika Vlade javni šamar. Stoga je potpuno jasno zašto je tako reagirao. Ako se ne riješi ova situacija, vjerojatno će se nepovjerenje između njih dvojice dalje širiti poput pukotine i teško će ga biti zakrpati. Stoga bi Sanader morao biti svjestan da je pred njim teška misija u kojoj će morati odlučiti ? hoće li i dalje tolerirati Hebrangove eskapade ili će se ozbiljno baviti politikom. Imat će priliku da se o tome izjasni vrlo jasno već u srijedu kada ima zakazan ručak s predsjednikom Mesićem.

Nacional je u provjeri autentičnosti pisma razgovarao s jednim od savjetnika predsjednika Mesića, koji je želio ostati anoniman. On je u razgovoru za Nacional pokušao relativizirati važnost pisma, svjestan da bi moglo pokrenuti lavinu, za koju nitko ne zna gdje bi se mogla zaustaviti. Evo dijela razgovora s tim anonimnim dužnosnikom.
NACIONAL: Što znači Mesićevo pismo poslano Sanaderu? – Ništa posebno, samo da ostane zabilježeno. Pismo nema nikakav efekt, osim činjenice da je emisiju gledao i u pisanom obliku upozorio predsjednika Vlade na Hebrangovo ponašanje. Sanader je rekao da je tumačenje bilo krivo i da neće utjecati na suradnju Vlade i predsjednika. Isto tako misli i predsjednik. Predsjednik ne želi ulaziti u polemiku s Hebrangom i ne želi reagirati u javnosti, ali je morao upozoriti Sanadera da istup Andrije Hebranga nije bio primjeren i da se spriječe slični istupi.
NACIONAL: De facto, to je Hebrangu žuti karton. – Nije žuti karton nego sudačko upozorenje da pripazi kako se ponaša jer to može ostaviti posljedice.
NACIONAL: Kakve bi mogle biti posljedice? – Ako bi ponovno napali predsjednika, to bi značilo da on više ne može surađivati s tim ministarstvom i takvim ministrom, a to se ne odnosi na cjelokupnu suradnju s Vladom.