Objavljeno u Nacionalu br. 810, 2011-05-24

Autor: Nacionalova redakcija

Pismo s Rajne

Zašto je Kahn morao pasti

Malo je pažnje posvećeno činjenici da se uhićenje Dominquea Strauss-Kahna podudarilo s tim da je javni dug SAD-a dosegnuo plafon od 14.294 bilijuna dolara koji je postavio američki Kongres te da od 14. svibnja američka vlada svoje vojnike, državne službenike i dobavljače plaća jedino zahvaljujući računovodstvenim trikovima

Michel LiebigMichel LiebigSve u svemu, Bill Clinton je bio dobar američki predsjednik. Pa ipak, 1998. Clinton je umalo opozvan jer je imao izvanbračni izlet s mladom ženom, Monicom Lewinsky, a na početku je lagao o tome. Sve u svemu, Dominque Strauss-Kahn bio je dobar, možda i jako dobar izvršni direktor MMF-a. Pa ipak je DSK - kako su ga često zvali – morao dati ostavku na čelno mjesto u MMF-u nakon optužbe zbog spolnog napada na sobaricu u hotelu Sofitel na Manhattanu. DSK je dao ostavku 19. svibnja, dva dana nakon što ju je zatražio američki ministar financija Timothy Geithner. Ja ne znam što se zaista dogodilo u toj newyorškoj hotelskoj sobi. DSK kategorički niječe optužbe za seksualni napad. Bez obzira na to što se dogodio, “slučaj DSK” i njegova medijska orkestracija djeluju neobično.


PREMA FRANCUSKOJ agenciji za istraživanje javnog mnijenja 57 posto Francuza misli da je DSK bio žrtva urote. Imaju li Francuzi popustljiv stav prema teorijama urote? Svi upućeni u političke znanosti znaju da su teorije urote – za razliku od urotničkih ideologija – često utemeljene u realnosti. Većina političkih akcija je bitno “urotnička”: neki politički faktori sastanu se i odluče da nešto treba poduzeti. Vrlo često neki politički čimbenici organiziraju “urotu” da se riješe drugog čimbenika koji je na nekom važnom položaju. Također je nerijetko orkestracija “skandala" – u kojoj se iskorištava slabost ciljane osobe – način da se postigne cilj. 28. travnja 2011. DSK se sastao – neslužbeno – s novinarima francuskog dnevnika Libération. Nakon DSK-ova uhićenja u New Yorku Libération je izvijestio da je DSK rekao da se plaši seksualne namještaljke koja bi se pretvorila u skandal te bi mu uništila karijeru. Još 1999. DSK je morao napustiti položaj ministra gospodarstva u Francuskoj zbog optužbi za političku korupciju – dvije godine kasnije na sudu je bio oslobođen optužbi i rehabilitiran. Iako je trenutačno nemoguće odrediti je li DSK počinio zločin ili nije, može se postaviti pitanje postoje li sukobi interesa u pozadini želje da se DSK politički neutralizira? Evo nekoliko tema koje bi se mogle razmotriri: 1) na predsjedničkim izborima 2012. DSK se namjeravao kandidirati u ime Socijalastičke stranke – s dobrim izgledima da pobijedi Nicolasa Sarkozyja; 2) DSK je kanio MMF pomaknuti iz neoliberlane paradigme i transformirati ga u instituciju koja uvažava višepolarni svjetski sustav i realnu težinu Kine, Indije i Brazila; 3) dužnička kriza SAD-a i uloga MMF-a u njoj; 4) uloga MMF-a u dužničkoj krizi na jugu eurozone, u Grčkoj i Portugalu, a možda i u Španjolskoj.

USREDOTOČIT ĆU SE na zadnje tri teme. Nakon što je DSK postao izvršni direktor MMF-a 2007., odmaknuo ga je postupno od politike usmjerene gotovo ekskluzivno na financijsku deregulaciju, privatizaciju državnog vlasništva, fleksibilnost tržišta rada i fiskalnu strogost. Takve su neoliberalne strukturalne prilagodbe bile u središtu politika MMF-a u Južnoj Americi, Istočnoj Europi i Aziji sve dok ga nije počeo voditi DSK. 5. svibnja 2011. dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Joseph Stiglitz napisao je članak “Promjene u MMF-u” u kojem je pisalo: “Čini se da nastaje novi MMF, postupno i oprezno, pod vodstvom Dominiquea Strauss-Kahna... No još je važnija promjena to što je MMF napokon povezao nejednakost i nestabilnost... Kao što je Strauss-Kahn nedavno zaključio u svom govoru na Brookings Institution: ‘Na koncu, zaposlenost i jednakost temeljni su čimbenici ekonomske stabilnosti i prosperiteta, političke stabilnosti i mira. To je u srcu poslanja MMF-a. Mora biti u srcu naših planova.’ Strauss-Kahn pokazao se lucidnim vođom MMF-a. Možemo se samo nadati da će vlade i financijska tržišta obratiti pažnju na njegove riječi.” Dva tjedna nakon što je Stiglitz objavio te riječi Strauss-Kahn je nestao.

Dominique Strauss KahnDominique Strauss KahnDSK JE OTVORIO MMF prema novim silama u usponu u Aziji i Južnoj Americi, povećavajući im težinu u politici MMF-a, povećavajući njihov udio u glasačkim pravima i prihvaćajući njihova gospodarstva i monetarne trgovinske politike koje su bile više pod državnom kontrolom. DSK je jasno predvidio nastanak multipolarnog svjetskog monetarnog sustava i nadilaženje američkog dolara kao svjetske monete. DSK je promicao korištenje MMF-ove jedinice za preračunavanje novčane vrijednosti SDR utemeljene na košari valuta: američkog dolara (44%), eura (34%), yena (11%) i britanske funte (11%), a želio je i da kineski yuan bude uključen u košaru. Navodno je DSK želio i da idući šef MMF-a dođe iz jedne od novih sila. MALO JE PAŽNJE posvećeno činjenici da se uhićenje DSK-a poklopilo s “tehničkim dugovanjem” SAD-a čiji je javni dug dosegnuo plafon od 14.294 bilijuna dolara koji je postavio američki kongres. Od 14. svibnja američka vlada svoje vojnike, državne službenike i dobavljače plaća jedino zahvaljujući računovodstvenim trikovima. Naravno, Kongres će ponovno podići plafon za dugovanja – kao što je učinio već 12 puta od 1995. Ali američki javni dug je neodrživ – samo je proračunski deficit tekuće fiskalne godine 1,5 bilijuna dolara. Najveća vojna i politička sila ujedno je i svjetski dužnik broj 1. Zadnja dva desetljeća znatan dio američkog javnog duga financirali su stranci – Japanci, Kinezi, Arapi i Europljani. 19. travnja 2011. agencija za procjenu kreditne sposobnosti Standard & Poors snizila je ocjenu američkog javnog duga sa “stabilno” na “negativno”, što znači da bi američka vlada mogla izgubiti rejting AAA u iduće dvije godine. Američki javni dug ima sličan udio u BDP-u kao i u Grčkoj - otprilike 10 posto. Kao i grčka, američka vlada više se ne može osloniti na financijska tržišta kako bi prodavala svoje dugove - morala je uskočiti američka središnja banka. Dosad su Savezne rezerve otkupile američkih obveznica vrijednih više od tisuću milijardi – a za to su morale tiskati novac. Kad je izbila grčka dužnička kriza 2010, “paket za spas” složili su EU i MMF. Zanimljivo, MMF kojeg je vodio DSK zauzeo je fleksibilniju i dugoročniju poziciju od EU u tom pogledu. Grčka je trenutno pod nadzorom MMF-a I EU – a nešto bi se slično moglo desiti i SAD-u. Nezamislivo? S obzirom na stanje američkih financija te velikom neskladu između podmirivanja obaveza i trgovinskog deficita – te slabim izgledima za oporavak – strani američki kreditori mogli bi zatražiti nadzor MMFa nad američkim javnim financijama. U prošlosti, kada bi god neka zemlja imala takvih ozbiljnih fiskalnih i novčanih problema, MMF bi se uključio. Po tome bi SAD prošao neku vrstu MMF-ova tretmana kakve je inače SAD podržavao nekada prema zaduženim zemljama kao što su Brazil, Rusija, Južna Koreja ili Turska. Uz malo mašte možemo uvidjeti da bi dolazak pod nadzor MMF-a bio najgori mogući scenarij za SAD i financijasku zajednicu. Sprečavanje toga, ili barem odgađanje, bio bi američki najvažniji prioritet. Nije nevjerojatna pretpostavka da je DSK kanio preoblikovati MMF tako da se ne prepadne mogućnosti da nadzire financije SAD-a. Isto vrijedi i za nagađanja da su ga druge sile u tom podržavale. Stoga bi najveći interes SAD-a bio da iskoristi sva sredstava da spriječi takav razvoj događaja. DSK je rekao Liberationu da je kanio krajem godine dati ostavku na položaj MMF-ova izvršnog direktora i kandidirati se za francuskog predsjednika. Ali DSK bi imao mogućnosti da snažno utječe na odluku o tome tko će ga naslijediti na čelu MMF-a. Vrijeme će pokazati jesu li ti mogući sukobi oko politike ili osoba u MMF-u relevantni i važni za razumijevanje moguće pozadine “afere DSK”.

ZADNJIH TJEDANA pozornost međunarodnih medija usredotočila se na obnovljenu krizu eurozone – Portugal i Grčku – i, dakako, na DSK-a, zanemarujući Ameriku. 19. svibnja glavni ekonomist Središnje europske banke Jürgen Stark rekao je za Frankfurter Allgemeine Zeitung: najnovije medijske i političke rasprave o “Grčkoj krizi lansirali su u Londonu i New Yorku određeni krugovi radi svojih interesa”. Doista neobična izjava za središnjeg bankara. Nedvojbeno, grčka dužnička kriza ozbiljna je stvar, ali sve treba sagledati u perspektivi. Treba uvidjeti ekonomsku težinu Grčke unutar EU: 1,9% ukupnog BDP-a EU (Portugal 1,4%, a Irska 1,2%). Problemi tih triju zemalja – i Španjolske – očiti su: pridruživanje europskoj monetarnoj uniji značilo je mnogo jeftinih kredita za javne i privatne čimbenike. Neki od tih jeftinih kredita iskorišteni su produktivno, napose za infrastrukturne projekte, ali mnogi su potrošeni neproduktivno, za špekulacije nekretninama. Prisutno je i bujanje birokracije, kombinirano sa sve većim porezima, a u slučaju Grčke i s prevelikim vojnim troškovima. Mjehur nekretnina i sve veći javni dug postali su neodrživi. Korekcija je bila nužna: neugodna, bolna za većinu Grka, ali nipošto katastrofalna kao u Turskoj prije nekog vremena. Jug eurozone izgubio je prednost u tržišnom natjecanju zbog devalvacije te se sada mora okrenuti postizanju tehnoloških prednosti - razvoj proizvodne baze ključan je za južnu Europu kao i suradnja sa zemljama Južne Amerike, Bliskog istoka i Azije.

MOŽE SE ZAKLJUČITI da će sjever eurozone s jakom proizvodnom bazom i izvozom i dalje financijski podržavati jug – uključujući i smanjenje duga. Ubrzo će se kreditori odreći određenog dijela duga tako da prolongiraju otplatu, smanje kamate ili dijelove jedostavno otpišu. Takvi pregovori nisu spektakularni i dramatični – banke su mogle računati na rizik. U multipolarnom svijetu, u kojem se težište pomiče prem Aziji, EU si ne može priuštiti zonu ekonomske, a možda i političke nesigurnosti na jugu. Geoekonomska i geopolitička stvarnost diktira Europi koheziju – bez obzira na beskonačna današnja trvenja i rasprave.

DA SE VRATIMO MMF-u i “slučaju DSK”: privremeni čelnik MMF-a je Amerikanac John Lipsky. Idući izvršni direktor MMF-a doći će iz Europe ili iz neke od novih sila. Kancelarka Merkel rekla je da Njemačka i EU žele Europljanina, dodajući: “Priznajemo da su u srednjoročnom razdoblju nove sile zaslužile čelni položaj u MMF-u, kao i u Svjetkoj banci.” Ma tko bio čelnik MMF-a, bit će u velikom sukobu interesa s SAD-om, a imat će i težak zadatak da ustanovi svjetski multipolarni monetarni sustav. DSK, čovjek koji je nanovo izmislio MMF, izbačen je iz igre. No ne smijemo zaboraviti da je u ožujku 2009. čelnik Središnje kineske banke Zhou Xiaochuan predstavio svjetski multipolarni monetarni sustav – plan vrlo sličan DSK-ovim idejama za MMF. “Zhouov plan” kao da je nestao, ali Kinezi razmišljaju i postupaju dugoročno. Prije ili poslije “Zhouov plan” će se vratiti u MMF. U međuvremenu, možemo se samo nadati, iako strepimo, da će DSK imati pošteno suđenje.

Michel Liebig

Vezane vijesti

Izrael na staklenim nogama

Izrael na staklenim nogama

Samo tjedan dana uoči palestinskog podnošenja zahtjeva za puno članstvo u UN-u Izrael se gotovo našao u izolaciji bez presedana. Prvi put ova je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika