Lustig je prije otprilike mjesec dana bio u nekadašnjem najzlogasnijem nacističkom logoru Auschwitzu gdje je imao bar micvu, židovski obred punoljetnosti, kojim se dječaci primaju u zakonsko članstvo vjerske zajedniceFestival židovskog filma, koji je počeo u nedjelju navečer u kinu Europi dokumentarnim filmom Branka Ivande “Dječje carstvo – Lea i Daria”, ove godine obilježava mali jubilej – petu godišnjicu, a posvećen je stradanju žena i njihovoj borbi za opstanak u koncentracijskim logorima. Tim povodom razgovarali smo s Brankom Lustigom, dobitnikom Oskara za filmove “Schindlerova lista” i “Gladijator”, počasnim predsjednikom tog u svijetu jedinstvenog festivala te bivšim zatvorenikom zloglasnog logora Auschwitz s brojem A3317, koji na otvorenju nije govorio fraze, nego je skrenuo pozornost, između ostaloga, i na najnovije statistike o zlostavljanju žena u cijelom svijetu.

“U HRVATSKOJ JE svakih 15 minuta zlostavljana jedna žena, dok u SAD-u svaka šesta žena strada od grubih partnera ili usputnih nasilnika”, rekao je Lustig, kako je nazvan, “čovjek koji oprašta, ali ne zaboravlja”, te zapitao publiku što mi danas činimo “da zaštitimo žene u svijetu krize, korupcije, nemorala, nasilja, gramzivosti, otimačina, prevara i laži, u kojem su one i dalje najveće žrtve”. Lustig je na kraju uputio poruku mira i tolerancije, rekavši da moramo ulagati napore kako bismo poštovali i voljeli jedni druge, tako da se strašni dani holokausta nikada više ne vrate. Na festivalu su sve projekcije besplatne, a bit će prikazano više od 50 igranih, dokumentarnih i kratkih filmova iz raznih kinematografija. Govoreći o najzanimljivijim filmovima te velikoj novosti festivala – komedijama, Lustig je rekao da mu je žao što Branko Ivanda zbog skučenih novčanih sredstava nije stigao završiti svoj igrani film o Lei Deutsch, zagrebačkom “čudu od djeteta”, koja je uoči rata bila velika zvijezda u Zagrebu.

KAKO JE UPRAVO završio sjajan dokumentarac o toj temi, koji govori o dvjema mladim djevojkama – Lei i Dariji, odlučili su da Ivandin film otvori festival. “Trudili smo se da nađemo odlične filmove o ženama koje su bile u logorima, gdje su činile više nego što se od njih tražilo te su u nastojanju da prežive spašavale druge”, ispričao nam je Lustig, istaknuvši nekoliko filmova koje bi svakako trebalo vidjeti. To su dva filma o liječnicama – poljska “Posljednja postaja”, prvi film o holokaustu, snimljen 1948. na originalnim lokacijama u Auschwitzu i Birkenau u Poljskoj, zatim američki “Podići se iz pepela” o ginekologinji koju je vrbovao dr. Mengele te je radila sa zarobljenicama u ambulanti u Auschwitzu i tako spasila mnoge živote, te francuski film “Svadbena pjesma” o Muslimanki Nour i njezinoj prijateljici Židovki Myriam, a posebno ga se dojmio film Michaela Verhoevena “Hrabrost moje majke”, temeljen na sjećanjima pisca Georgea Taborija na njegovu majku u Auschwitzu. Iako je Festival tijekom pet godina postao prepoznatljiv po zanimljivim i jakim gostima, ove godine zbog manjka novca u Zagreb neće doći velika imena. “Pozvali smo Gerarda Depardieua u Zagreb, koji glumi u odličnoj komediji ‘Zdravo doviđenja’ o francuskom paru koji se odluči preseliti u Izrael kako bi se povezao sa svojim židovskim korijenima, međutim, tražio je 50 tisuća eura, što mu nismo mogli dati”, objasnio je Lustig. Dodao je da su planirali dovesti i Meryl Streep te prikazati njezin film “Sofijin izbor”, sniman u Zagrebu, međutim, njezin agent im je rekao da je njena početna cijena 637.000 dolara, pa su iz programa izbacili taj film. “Pokušao sam sve, ali nisam uspio, nažalost, veliki filmski glumci ne prave presedane, čak ni kad je riječ o ovakvom tipu festivala”, kaže, dodavši da u Zagreb dolazi jedan redatelj iz Izraela te nekoliko sjajnih dokumentarista, koji su snimili izvanredne dokumentarne filmove.

PRIMJERICE, TU JE SJAJAN Spielbergov dokumentarac “Izgubljena djeca Berlina”, zatim DRAGI SURADNICI I PRIJATELJI Lustig s Natašom Popović, direktoricom Festivala židovskog filma, te redateljem Brankom Ivandompotresna priča “Arnina djeca” pokojnog glumca Juliana Mera Khamisa o teatru u izbjegličkom kampu osnovanom za vrijeme prve Intifade, te potresan film “Nasljeđe” o Moniki Hertwig, koja se bori s teškom ostavštinom svoga oca Amona Goetha, zloglasnog komandanta logora u Plaszowu – igra ga Ralph Fiennes u “Šindlerovoj listi”. Na pitanje jesu li te svote uobičajene u svijetu filma, Lustig je rekao da se velike zvijezde po ugovoru moraju pojaviti na festivalskim premijerama u Cannesu, Tribeci ili Sundanceu i promovirati svoj film. “Kad se film počne prikazivati na ostalim festivalima kao što su oni u Karlovym Varyma, Moskvi ili Jeruzalemu, onda ih njihovi distributeri prisile da idu besplatno, no plate im se avionske karte prve klase, apartmani u hotelima te im se daju skupocjeni pokloni”, objasnio je Lustig dodavši da je Dubajski filmski festival Georgeu Cloooneyju nedavno platio milijun i pol dolara da se samo pojavi pred publikom, a Sharon Stone čak tri milijuna i dvjesto tisuća dolara, doduše, ne u kešu, nego su tu svotu uplatili u njezin dobrotvorni fond. Branko Lustig je zadnjih godina namjeravao realizirati film o hrvatskim braniteljima, no taj je projekt propao jer nije dobio adekvatni scenarij. Naime, želio je scenarij koji ne govori samo o poslijeratnim poteškoćama, nego i o optimizmu, a takvih nije bilo. Osim toga, u Hrvatskoj se nitko nije potrudio da raspiše natječaj za filmski scenarij o braniteljima, kaže, pa da onda autori budu i nagrađeni te plaćeni za svoj trud. “Kod nas uvijek sve stane zbog nedostatka novca”, kaže Lustig. Ove godine koncentriran je na film o Jasenovcu i holokaustu u Hrvatskoj. Naime, u Hrvatskoj je snimljen samo jedan film o Jasenovcu i to “Deveti krug” po scenariju Zore Dirnbach i u režiji Slovenca Francea Štiglica, koji je svojedobno bio veliki hit pa bi Lustig htio snimiti film dok još postoje živi svjedoci.

VLASTITI IZBOR SURADNIKA Lustig je izabrao Slavka Goldsteina i Miljenka Jergovića da napišu scenarij za film o Jasenovcu“MOJA JE IDEJA bila da se snimi film o Jasenovcu i zato sam izabrao Slavka Goldsteina i Miljenka Jergovića da napišu scenarij, no oni su imali potpunu slobodu”, rekao je Lustig. Na pitanje zašto se odlučio baš za Jergovića, čiji su roman “Ruta Tannenbaum” o životu zagrebačke Židovke u predratnom i ratnom Zagrebu, neki predstavnici židovske zajednice kao što su Zora Dirnbach i Zlatko Crnković negativno ocijenili, rekavši da nije pogođena ni atmosfera ni duh židovskog života, Lustig je izjavio “da je lako kritizirati”. “Smatram Jergovića velikim ovdašnjim piscem i mislim da bi on to mogao dobro napisati”, zaključio je izrazivši nadu da će pronaći novac za taj film. “Neka se hrvatska vlada i Ministarstvo kulture ne boje jer neću tražiti novac od njih, nego ću ga donijeti iz Amerike, pa će to onda biti američki film”, poručio je Lustig ispričavši nam da i srpski redatelj Goran Paskaljević zajedno sa scenaristom i piscem Filipom Davidom snima film o Sajmištu u Beogradu, gdje je u tadašnjem koncentracijskom logoru pobijeno šest tisuća Židova. “Mislim da će se takvi filmovi snimati i dalje, kao vesterni, dok bude čizme i konja, ali više neće biti nas koji smo preživjeli holokaust.” Iako ima 78 godina, Lustig je prije otprilike mjesec dana bio u nekadašnjem najzloglasnijem nacističkom logoru Auschwitzu, gdje je imao bar micvu, židovski obred punoljetnosti, kojim se dječaci u 13. godini primaju u zakonsko članstvo vjerske zajednice. Međutim, po njegovu mišljenju, njegova bar micva pred barakom broj 24 gdje je bio zatočen u Auschwitzu uopće nije toliko važna. “Puno je važnije što se na tom Maršu živih na Dan sjećanja na holokaust okupilo više od 9500 ljudi iz cijeloga svijeta koji su izvjesili 56 zastava, no Hrvatske nije bilo među njima”, kaže Lustig. “Zar je odlazak delegacije hrvatskih Židova u Auschwitz toliko skup da ni jedna od dvije Židovske općine u Zagrebu ne može sakupiti novac i platiti autobus za Poljsku kako bi se tamo zavijorila i hrvatska zastava? Taj su novac mogli sakupiti tako da izdvoje godišnji prihod od samo pet automobila parkiranih na mjestu bivše židovske sinagoge u Praškoj ulici i nitko to ne bi ni osjetio. Lustig je dodao da u ovoj zemlji nitko nema interesa za snimanje filmova o holokaustu, osim gradonačelnika Milana Bandića. Ni jedna Židovska općina nije im dala novac za festival, kaže, a hrvatska vlada svake godine daje sve manje, dok je ove godine dala najmanje. “Ove godine čak nitko iz Vlade nije zatražio ulaznice za festival, pa pretpostavljam da nitko nije ni došao na otvorenje, jer su valjda svi išli u Budvu gdje je bio bivši američki predsjednik Bill Clinton, što im je očito bilo atraktivnije”, rekao je Lustig.

NA KRAJU nam je otkrio da su Festival podržali jedino Emil Tedeschi iz Atlantic Grupe te Branko Roglić, vlasnik Orbiko Grupe, dok ostali, poput Ivice Todorića i Ivice Mudrinića, uvijek kažu “druge godine”, a zatim iduće godine ponove te iste riječi. Iako je Lustig svjestan da su to floskule, zaključio je da neće odustati od festivala i borbe za bolje i pravednije društvo.