Mirna Žagar ispred Zagrebačkog plesnog centra u Ilici s volonterima i plesačima uoči početka 28. Tjedna suvremenog plesa u ZagrebuMirna Žagar, bivša plesačica i voditeljica Zagrebačkog plesnog ansambla, zatim ravnateljica Tjedna suvremenog plesa i Zagrebačkog plesnog centra te direktorica Scotiabank Dance Centra u Vancouveru, gdje živi već 15-ak godina, jedna je od rijetkih hrvatskih kulturnih menadžerica s uspješnom karijerom u inozemstvu. Odrasla je u Gani, a studirala u Hrvatskoj gdje je imala zapaženu plesnu karijeru, a zatim je počela, još prije 20-ak godina, u Zagrebu organizirati prve seminare o kulturnom menadžmentu. Već godinama paralelno radi na dva kontinenta – Europi i Americi, a to joj omogućuju suvremene digitalne tehnologije te brojna putovanja avionom preko Atlantika.

SADA JE PONOVNO u Zagrebu zbog 28. tjedna suvremenog plesa, koji se otvara u utorak, 24. svibnja, u Movieplexu Kaptol centra pretpremijernom projekcijom 3D filma “Pina” redatelja Wima Wendersa. Na festivalu će nastupiti grupe iz deset zemalja – Izraela, Austrije, Španjolske, Švicarske, Australije, Nizozemske, Hrvatske i drugih, održavat će se i u Rijeci i Splitu, a trajat će do 2. lipnja. Na pitanje o programu ovogodišnjeg Tjedna suvremenog plesa, Mirna Žagar ispričala je da dovode recentne predstave iz cijelog svijeta, koje su oduševile kritiku i publiku. Istaknula je englesku grupu Yasmin Vardimon, podrijetlom iz Izraela, koja će izvesti hit predstavu “7734” u kojoj koreografkinja “iznosi” sjećanja i priče svoje obitelji o holokaustu i strahotama za vrijeme II. svjetskog rata. Dojmljiva će biti i predstava “LOL - Lots Of Love” Luce Silvestrinija u izvedbi engleske grupe Protein Dance, poznate po bravuroznim koreografijama i provokativnom humoru, koja se bavi internetskom komunikacijom i Facebookom. Tu je i predstava magične i hipnotičke atmosfere skupine Alias, te donekle spektakularan izraelski “Projekt”, nastao u koprodukciji Izraelske opere i Suzanne Dellal Centra s 12 plesača, “koji nas ostavlja bez riječi perfekcijom izvedbe plesača”. Posebno je istaknula Sol Pico i Claru Andermatt koje su ostavile velik trag u plesu Španjolske i Portugala, a uz to na optimističan i poučan način poručuju da se “ne treba sustezati u ostvarenju svojih snova bez obzira na godine”. Vidjet ćemo i nagrađivani komad “Your Majesties” Marte Navaridas, koja je pronašla inspiraciju u govoru Baracka Obame povodom dodjele Nobelove nagrade 2009. u Oslu, te renomiranu austrijsku skupinu Liquid Loft i njihovu predstavu “Running Sushi” temeljenu na rekonstrukciji svijeta stripa i Mangi te MTV-ja kao novih formi komunikacije. Prisjećajući se svojih početaka kao kulturne menadžerice u Hravstkoj, Mirna Žagar je ispričala kako je sredinom 80-ih pokušala u suradnji sa Sveučilištem u Utrechtu na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu potaknuti osnivanje kolegija kulturnog menadžmenta, no to je završilo neumjesnim pitanjem tipa “što si ta plesačica umišlja”. “Tada nitko nije shvaćao da je kulturni menadžment mnogo više od organizacije, a podrazumijeva znanja i vještine o tome kako nešto efikasno napraviti s postojećim resursima te kako to dalje razvijati”, objasnila je i dodala da sve što je učinjeno samo da se na brzinu okrene novac uglavnom propadne sa strašnim posljedicama. Nakon dolaska u Kanadu, gdje joj je već živjela obitelj, u oštroj je konkurenciji od 50 kandidata izabrana za ravnateljicu Scotiabank Dance Centera, iako nije imala kanadsko državljanstvo. Ispričala nam je da se već htjelo odustati od stare ideja o plesnom centru u Vancouveru, no tada se kao novi sponzor pojavila Scotiabank, jedna je od najvećih i najkonzervativnijih sjevernoameričkih banaka s godišnjim prihodom od 232 milijarde dolara, koja nije imala veliku tradiciju izdvajanja novca za kulturu, no ipak se upustila u taj projekt. Poklonili su im zemljište sa svojom starom poslovnicom na atraktivnoj i skupoj lokaciji u središtu Vancouvera, kaže, što je tada prije 15-ak godina vrijedilo 3,5 milijuna dolara. Zatim su tu staru zgradu nadogradili i adaptirali u plesni centar, vrijedan 11,5 milijuna dolara, tako da danas ima osam etaža i proteže se na više od četiri tisuće četvornih metara. “Centar je već nakon godinu dana rada dobio nagradu Spirit of Vancouver, jer je unio novi duh i totalno promijenio imidž tog dijela grada”, kaže Mirna Žagar. Kako je u Vancouveru bila bačena na tržište, to joj je pružilo šansu da primijeni sva svoja znanja i iskustva, a osobito ona stečena na ranije završenim tečajevima kulturnog menadžmenta na Amsterdam Summer University i u Centre for Arts and Media Management u Utrechtu, te iskoristi poznanstva iz svijeta.

NA PITANJE KAKO JE Tjedan suvremenog plesa opstao ovih 28 godina, unatoč manjku novcaPredstava '7734' engleske grupe Yasmin Vardimon zbog kojeg je nekoliko puta bio pred ukidanjem, te kako su na odabir ovogodišnjih grupa i koreografa utjecale financije, odgovorila je da nema idealne situacije i da je kompromis uvijek potreban. “Ove godine nismo mogli ugostiti najnoviju predstavu grupe Random Dance ‘FAR’ jer nismo uspjeli rezervirati HNK dvije do tri godine unaprijed, a već smo ranije propustili mogućnost da u Zagreb dovedemo velikane kojih više nema poput Mercea Cunninghama ili Pine Bausch s kojima smo pregovarali od početka festivala”, kaže Mirna Žagar, objasnivši da je razlog uvijek bio u nedostatku novca, adekvatnog prostora i tehničke opremljenostoi dvorana. Zbog toga još neko vrijeme neće moći ugostiti, nastavlja, legendarnu sklupinu La La La Human Steps. Iako je novac važan pokretač, ona smatra da to nije najveći problem. “Koči nas tromost sustava, nedostatak poticajnih partnera i dobre volje onih koji imaju moć da pokrenu pozitivne inicijative”, objašnjava i dodaje kako srećom imaju sponzore koji su prepoznali jedinstvenost njihove ponude. “Lijepo je znati da smo ih možda i zarazili svojom pozitivnom vizijom koja ne prihvaća poraz.” Dugogodišnji entuzijazam Mirne Žagar okrunjen je u jesen 2009. otvaranjem Zagrebačkog plesnog centra u bivšem kinu Lika, u koji je, kako kaže, uloženo puno truda i dobre volje, te upornog uvjeravanja da je takav plesni centar neophodan Zagrebu. Iako u reguliranijim sredinama takvim centrima treba tri, četiri godine da se postave na noge, oni su odmah počeli raditi 12 sati dnevno, i to sedam dana u tjednu, a već su prošle godine opslužili 30-ak premijernih naslova. Usprkos tome što je Centar otvoren u vrijeme duboke krize i rezanja dotacija i Grada i države, nastavlja, plesačima je otvorio brojne mogućnosti, od rezidencijalnih programa do profesionalne edukacije. No i dalje su neriješeni neki pravno-vlasnički odnosi pa je zbog toga nastao problem s označavanjem Centra i još ne mogu “izvjesiti plahtu preko Ilice koja bi ukazala na postojanje Centra”. “Ne bih željela ostaviti dojam da je lako – nije, uopće, no svaki dan nešto riješimo - žurimo koliko možemo, ali polako.”

UZ SVE TO, među prvima su preko HIPP-a počeli surađivati s Europskom komisijom i dobivati donacije iz europskih fondova. Dosad su sudjelovali u projektima Beyond Front@, zatim W-est Where, Cabaret i Choreoram, kao partneri ili nositelji programa, te su uputili oko četrdesetak hrvatskih umjetnika na razne seminare, radionice, rezidencijalne boravke i slično u europska plesna središta. No zbog novca iz europskih fondova, nastavlja, često nailaze na nerazumijevanje u lokalnoj sredini jer se događa da se neki prijedlog za sufinanciranje u Hrvatskoj odbije s obrazloženjem da su već “pokriveni iz Europe”. “Kao da smo kažnjeni lokalno jer radimo globalno”, kaže Mirna Žagar.

Grupa Sol Pico izvodi predstavu 'Jezero komaraca'NA PITANJE da usporedi plesnu scenu u Kanadi i Hrvatskoj, napomenula je da su to dva potpuno različita sustava. “Kanadski sustav me potiče da radim i ustrajem jer se vide rezultati - u Vancouveru sam bez ikakva zaleđa, osim vlastitog znanja, uspjela izgraditi najveći centar plesa u Kanadi, koji je nedavno kao primjer uspješnog modela predstavljen i na konferenciji kanadsko-američkih neprofitnih centara raznih struka, od školstva do zdravstva”, kaže. Ispričala nam je da je u Kanadi uobičajeno da velike korporacije, koje ulažu u neprofitni sektor, od kulture do socijalne skrbi i zdravstva, dobivaju velike porezne olakšice od države, a postoje olakšice čak i za osobne donacije. “Primjerice, porezna olakšica za ulaganje u kulturu iznosi 30 posto, a za političku stranku čak 70 posto, dok je u SAD-u čak 100 posto za sve vrste ulaganja”, objasnila je dodavši da se u Kanadi i SAD-u jako potiče i volonterstvo. “Primjerice, nama u Scotiabank Dance Centar jednom godišnje u sklopu Day of Care dolazi generalni direktor s tajnicom i 40-ak zaposlenika, koji nam besplatno, kao volonteri, oboje cijelu zgradu i tako nam uštede oko 30, 40 tisuća dolara. Dakle, banka nam donira svoj rad i materijal, te tako u kontaktu s plesačima razvija svijest o važnosti plesa i kulture u korporativnoj zajednici, što je u Hrvatskoj nezamislivo”, zaključila je Mirna Žagar, rekavši da je Tjedan suvremenog plesa prvi u Hrvatskoj promovirao volonterstvo. Po njenom mišljenju u Hrvatskoj se stalno kreće ispočetka, umjesto da se gradi na onome što već postoji, a ne cijeni se ni talent ni rad. Zaključila je da je danas, kad sve više prevladavaju korporativne inicijative i konzumerizam, važno ulagati u kulturne industrije jer one pozitivno utječu na zdravlje – mentalno i fizičko, te na turizam, malo poduzetništvo i razvoj novih zanimanja, pa zbog toga smatra da i plesu treba pružiti šansu.