U intervjuu HTV-u je Carla del Ponte prvi put javno izrekla ono što su njeni emisari nudili odbjeglome generalu još prošloga ljeta, preciznije 1. kolovoza.Iako Carla del Ponte nije ponudila ništa novoga generalu Gotovini, intervju Silvije Luks s haaškom tužiteljicom, koji je emitirao HTV u subotu 31. siječnja, ipak je vrlo značajan. U tome intervjuu je Carla del Ponte prvi put javno izrekla ono što su njeni emisari nudili odbjeglome generalu još prošloga ljeta, preciznije 1. kolovoza. Tada je Thomas Osorio, njen glavni igrač u Hrvatskoj, došao do autora ovoga članka u redakciju Nacionala s porukom glavne haaške tužiteljice. Kako me je Haag uzeo kao nepristranog posrednika (tako su bar izjavili u službenom dijelu razgovora), zamoljen sam da generalu predam ponudu koja se sastojala od desetak točaka, a na prvome mjestu je bila ponuda da mu se omogući obrana sa slobode. No tu postoji jedna zamka. Ne može haaško tužiteljstvo odrediti tko će se braniti, a tko ne sa slobode. To radi sudsko vijeće a tužiteljstvo može jedino izreći stav da se ono slaže ili ne s obranom sa slobode. Dakle, kada Carla del Ponte tvrdi da se Gotovina može braniti sa slobode ako se preda, misli na to da se neće suprotstaviti zahtjevu obrane. U većini slučajeva stajalište tužiteljstva po tim pitanjima uvažava i sud. Ali, i ne mora, jer to zavisi od slučaja do slučaja.

Ako se kvalitativno ocjenjuje položaj odbjeglog generala danas i prije godinu dana, vidan je bitan napredak. Do prije godinu dana, dok nije objavljen intervju u Nacionalu i napravljen napor od strane Račanove vlade i Ureda predsjednika da se skupe i dokumenti koji idu Gotovini u prilog, bivši šef vojnih operacija u sektoru Jug bio je u bezizglednom položaju. Nije postojala ni teoretska šansa da haaška tužiteljica javno izjavi takvu ponudu i obećanje da se u slučaju predaje može braniti sa slobode te “samo neka dođe i da će njih dvoje za čas dogovoriti sve”. No da je Gotovina bio za takvo rješenje problema, on i tužiteljica bi se sve dogovorili već prošloga ljeta. U ljeto prošle godine Gotovina joj je preko mene i Thomasa Osorija poručio da je izuzetno poštuje i da nimalo ne sumnja u njenu profesionalnost, ali da ne može pristati na njene uvjete. Naime, on ne želi niti čuti za riječ predaja i smatra da nema razloga za takvo što jer nije kriv. Tada ju je još jednom zamolio da mu omogući iste uvjete kakve su imali i ostali generali (primjerice, status generala Stipetića) te da će se istoga trenutka vratiti u Hrvatsku i u Zagrebu razgovarati s njenim istražiteljima. Ako i nakon toga razgovora Tužiteljstvo ostane kod svojih tvrdnji, spreman je otići u Haag.

Zamolio je da prije toga razgovora Tužiteljstvo dobro prouči nove dokumente koji idu generalu u prilog. Među dokumentima najvažnije su 129 zapovjedi koje je izdao prije i tijekom akcije “Kozjak”, kako je pravo, vojničko ime “Oluje”. U tim zapovijedima se vidi da nije propustio dužnu radnju, zapovijedajući podčinjenima da se ponašaju po ratnim pravilima, da štite civile, ne ruše i ne pale te da se prema zarobljenicima ponašaju u skladu sa Ženevskom konvencijom. Uz to, u Haag je Državno odvjetništvo putem vladina Ureda za suradnju poslalo i preko 4000 predmeta koji dokazuju da su se zločini i druge kriminalne radnje za vrijeme i nakon “Oluje” procesuirali. Taj svoj stav general Gotovina ponovio je i u svakom kontaktu koji je autor ovoga članka imao s njime nakon intervjua i posredničke misije prema tužiteljstvo, do koje je došlo na molbu stranih diplomata i samoga Haaškoga suda.

Opravdanje za svoj zahtjev Gotovina vidi u nekoliko činjenica a najvažnija je slučaj srpskog generala Zeca, kojeg je Carla del Ponte optužila za raketiranje i razaranje Dubrovnika. Protiv njega je podignuta optužnica, koju je sud prihvatio. Zec je, vidjevši što mu se sprema, pobjegao i više se nije javljao. Sud ga je tražio no on je istovremeno došao do nove dokumentacije koja je pobijala optužnicu. Nakon više od dvije godine, Carla del Ponte je sama povukla optužnicu a da se Zec nikada nije pojavio pred sudom. Ako se moglo tako postupati sa Zecom, Gotovina smatra da se može i s njim. Za razliku od Zeca, on želi doći u Zagreb i raspraviti sva sporna pitanja s haaškim istražiteljima. A da je to moguće, govori još petnaest optužnica koje su bile dignute i povučene a da se optuženi uopće nisu pojavili pred haaškim tribunalom i odsjedili godinu, dvije ili tri u Scheveningenu.

U intervjuu Silviji Luks Carla del Ponte je spomenula i “mali broj novih optužnica koje će doći u Hrvatsku”. Sve su češće glasine da se taj “mali broj novih optužnica” odnosi na dva generala i jednog visokog policijskog dužnosnika, a sve su vezane za zločine počinjene za vrijeme i nakon “Oluje”. Pojedinci iz najviših krugova vlasti se kunu da ništa ne znaju, osim neslužbene informacije da je haaška tužiteljica potpisala tri optužnice koje su otišle na potpis sucu. Ako ih sudac odobri, njihov dolazak u Hrvatsku se očekuje najkasnije do sredine ožujka. Unutar Vlade je prisutno određeno nezadovoljstvo zbog istupa predsjednika Mesića, koji je ponedjeljak u intervjuu izjavio da dolaze dvije nove optužnice. Najviši krugovi unutar Vlade ne odobravaju takav predsjednikov istup, smatrajući da bespotrebno uznemiruje javnost i potencijalne haaške optuženike.

S druge strane nitko iz Vlade još nije s potencijalnim optuženicima razgovarao. Zna se kako je krug potencijalnih optuženika sveden na desetak imena. Unutar Vlade netko je morao preuzeti odgovornost, pozvati te ljude i pripremiti ih na najgore. Time bi se spriječila moguća natezanja kada optužnice dođu a i pomoglo ljudima da se brane sa slobode. Osnovni preduvjet za to je mirna predaja bez skandala i čvrsto jamstvo države da garantiraju njihov povratak na suđenje. U tom slučaju možda bi se nakon nekog vremena svi novi slučajevi mogli prebaciti na suđenje u Hrvatsku, što će biti tendencija rada suda u Haagu. Naime, prema sadašnjem stanju spisa, do 2008. ne mogu biti gotovi ni procesi koji su sada u postupku a kamoli nove optužnice. Sud je pod sve većim suptilnim pritiskom SAD-a koje još nisu uplatile novac za njegovo ovogodišnje funkcioniranje. Pitanje je hoće li osoblje suda dobiti ovaj mjesec plaće a to im je ipak puno važnije od toga hoće li imati jednu optužbu više ili manje u svojoj nadležnosti. A prema onome što mi je rekao Gotovina, njegovo pitanje Carla del Ponte mogla bi riješiti u roku 24 sata. Samo je potrebno da ona prouči za njega oslobađajuće dokumente i odobri status sličan Stipetićevom. Istoga trenutka spreman je stati pred haaške istražitelje i razgovarati direktno s Carlom del Ponte u Zagrebu.

Ipak, na kraju se može reći da je javni istup Carle del Ponte i priznanje da Gotovina nije u Hrvatskoj ( a nije bio ni prošle godine, iako ona tvrdi drugačije) velika šansa za Sanaderovu vladu. Njena izjava da će dati pozitivno mišljenje Vijeću sigurnosti UN-a o suradnji Hrvatske s Tribunalom širom otvara vrata Hrvatskoj da dobije avis, odnosno da kupi ulaznicu za priključenje EU 2007. To ipak neće ovisiti o Gotovini, već o ponašanju Sanaderove vlade prema tim novim optužnicama. Ako to prođe u najboljem redu, parlamenti Velike Britanije i Nizozemske trebali bi ratificirati dokumente, toliko potrebne za ulazak Hrvatske u EU, već početkom travnja.

Unutar Vlade je optimističko raspoloženje nakon sastanka Sanadera i Berlusconija u Sloveniji prošloga tjedna. Sanader je obećao talijanskom premijeru da će riješiti pitanje optanata i platiti im za učinjenu štetu 37,5 milijuna dolara. Osim toga, učinit će i još neku gestu dobre volje i pokloniti veći objekt ili malo selo u unutrašnjosti Istre. Isto tako riješit će se brzo i pitanje ribolovnog područja, na kojem je zbog predizbornih poena inzistirao HSS. Zauzvrat, Berlusconi će lobirati za Hrvatsku u direktnim kontaktima s Blairom i nizozemskim premijerom Peterom Balkenendeom. Ovaj tjedan će se organizirati jedan od presudnih događaja za ulazak Hrvatske u EU. U srijedu i četvrtak je kongres Europske pučke stranke koja se sastoji od 65 stranaka a čiji je član i HDZ. Sastanak je u Bruxsselesu a bit će prisutni premijeri sedam zemalja članica EU, među kojima su: Berlusconi (Italija), Aznar (Španjolska), Schiessel (Austrija), Junken (Luksemburg), Balkenende (Nizozemska) i Joao Barosso (Portugal). Na skupu koji treba poslužiti za lobiranje govorit će i Sanader. Wilfried Martens, predsjedavajući Europske pučke stranke, inače bivši belgijski premijer, tražit će donošenje zajedničkog dokumenta, rezolucije svih članica kojim bi se dala potpora Hrvatskoj da dobije do lipnja status kandidata za ulazak u EU.