U posljednjih desetak godina protiv Čačića je iznesen niz optužbi zbog navodnih poslovnih malverzacija, međutim do danas ni jedna nije dokazana.Skandal koji potresa Hrvatsku narodnu stranku poslije eliminacije čelnika zagrebačkog ogranka Mislava Žagara, Krešimira Franjića i desetak njihovih istomišljenika prošle je subote dobio nastavak. U razgovoru sa slušateljima Radija 101 čak se i predsjednik Stipe Mesić zauzeo za provjeru optužbi koje su iznijeli sada već bivši haenesovci ? a to je da su poduzeća Marije Čačić, supruge Radimira Čačića, te glavnog tajnika HNS-a Srećka Ferenčaka na POS-u zaradila gotovo 200 milijuna kuna. Tako se čak i Mesić distancirao od svojih nekadašnjih stranačkih suradnika.

Brine me Hebrang koji je potpredsjednik Vlade za gospodarstvo ? to je kao da se ja upustim u ugradnju bypassa Na javnom natječaju pobjeđuje onaj tko da najbolju ponudu, bez obzira na ime i prezime i bilo čije osobne simpatije, antipatije ili sukobe Naš cilj je na lokalnim i županijskim izborima osvojiti između 12 i 15 posto, dok SDP realno može računati na 14 do15 posto U epicentru sukoba nalazi se bivši ministar graditeljstva i javnih radova. U posljednjih desetak godina protiv Čačića je iznesen niz optužbi zbog navodnih poslovnih malverzacija, međutim do danas ni jedna nije dokazana. Tijekom razgovora za Nacional djelovao je samouvjereno, kao i uvijek, tvrdeći da su POS-ovi natječaji provedeni besprijekorno, a napadi na njega Žagarov su pokušaj opstanka u politici u kojoj se nije iskazao. Odmah po završetku intervjua Čačić je sa suprugom otputovao na skijanje u Kranjsku Goru, a u Zagreb se vraća u četvrtak, kada će u Saboru u ime HNS-a govoriti o ovogodišnjem proračunu.

NACIONAL: U subotu je i predsjednik Mesić poručio kako bi za HNS bilo najbolje da se još jednom ispita kako su se dobivali poslovi u POS-u. Je li to napad na vas iz Predsjedničkog ureda? – Predsjednikova poruka je potpuno u skladu s mojim i HNS-ovim stavovima da je nužno donijeti zakon i formirati povjerenstvo za sukob interesa kako bi se izbjeglo da svatko paušalno blati javne osobe, odnosno da se odgovorne i sankcionira ako postoji osnova za odgovornost.

NACIONAL: Mnogi ne znaju da ste vi bili jedan od najvećih Žagarovih kritičara u HNS-u. – Još prije sedam-osam mjeseci inzistirao sam da se raščisti situacija. Bilo je to u vrijeme kada je izbila afera s Mislavom Žagarom i Damirom Petrovićem. Nije riječ o tome da vjerujem Petrovićevim optužbama da je Žagar od njega primio mito, međutim vrlo rijetko netko u javnosti i na policiji izjavi da je nekome dao mito. To je tako snažan politički udarac da odgovorna stranka mora poduzeti određene korake da se cijela situacija raščisti. U Zagrebu su postojale dvije suprotstavljene grupe, Žagrova i grupa Krešimira Franjića, koje su zajedno utjecale na stotinjak od više od dvije tisuće naših članova. Upravo zbog takvog mog stava Franjićeva grupacija je intenzivno tražila sastanak sa mnom posljednja tri mjeseca jer su nakon lošeg rezultata na izborima ocijenili da je stigao trenutak smjene Žagara i njihova povratka. Odbio sam, a na stranačkim tijelima donijeli smo odluke da kroz unutarstranačke izbore do travnja zamijenimo neuspješne i promoviramo one koji su se dokazali rezultatom na parlamentarnim izborima. Ova odluka ugrozila je pozicije neuspješnih ljudi iz obiju grupa. Po mojem čvrstom uvjerenju unutarstranačka demokracija počinje od razine rezultata. Svi oni koji unatoč izrazito lošim rezultatima grčevito pokušavaju zadržati vlastite pozicije uzurpiraju politički prostor na kojem bi neki drugi sposobniji i ugledniji ljudi mogli postići rezultate. Moj osobni rezultat u Varaždinu se kretao od 23 posto 1990., kad sam se kandidirao kao nezavisni kandidat, do 28 posto koliko sam dobio kao nositelj liste HNS-a 2003. Sve ostale stranke bile su ispod 20 posto. Tu možemo govoriti o kontinuitetu rezultata te ugledu ljudi i stranke. Već na razini Varaždinske županije još prije nekoliko godina imali smo 4,5 posto, a 23. studenoga 2003. dobili 22,5 posto glasova. Dakle, prestanimo govoriti o odlasku zagrebačkog HNS-a jer je riječ o desetak ljudi koje nitko ne bi prepoznao na ulici. Čak i vi koji pišete o političkim događajima čuli ste za Žagara i Franjića, ali nema šanse da osim njih dvojice navedete ime bar još jednog iz grupe koja je otišla iz stranke a takvih je 14. Jasno je da svi zajedno nemaju političku težinu ni Zdravka Tomca koji s još jednim zastupnikom SDP-a u Skupštini grada predstavlja balans izlasku dvojice naših zastupnika.

NACIONAL: Zbog čega ste onda izabrali Žagara za šefa zagrebačkog ogranka? – Izabran je na stranačkim izborima kao predstavnik mladih uz podršku vodstva stranke jer je bio alternativa naslijeđenoj organizaciji iz razdoblja prije 2000., koja je imala značajan broj članova pridošlih iz HND-a. Kad se napravi kompletna bilanca, dok je Mesić ipak predstavljao politički plus, ljudi koji su došli iz HDZ-a kroz HND najčešće to nisu bili. U odnosu na Žagara bio sam skeptičan jer iz iskustva znam da na važne političke položaje ne smiju dolaziti ljudi koji nemaju primjerenu biografiju, uspjeh u svojoj struci, a po mogućnosti i financijsku nezavisnost. Svatko koga možeš optužiti za korupciju ozbiljno je upitan za bilo kakvu funkciju, a ako iza sebe nema struku, onda je veoma ranjiv. Kada se takvima zatrese politička pozicija, preostaje samo grčevita borba za njeno zadržavanje, jer u prirodnom slijedu uspjeha i neuspjeha oni se iz političke pozicije ne mogu vratiti struci.

NACIONAL: Zašto ste skupocjene poslove vezane uz POS u Sesvetama dodijelili Damiru Petroviću koji je otvoreno priznao da je većinu poslova i dobivao potplaćujući ljude? – Uopće ne sumnjam da je to istina jer znam koliko je prisutna korupcija u ovoj zemlji.

NACIONAL: Kako onda takav čovjek može dobiti posao od države? – U skladu sa zakonom svatko može dobiti posao ako pobijedi na javnom natječaju. Pravila igre na državnim natječajima vrlo su jasna: bon 1 i bon 2, reference, broj zaposlenih, cijena, rok izvođenja radova i odgovarajuće garancije. Najpovoljniji ponuđač po zakonu mora dobiti posao bez obzira na ime i prezime i bilo čije osobne simpatije, antipatije ili sukobe. Spomenuti Petrović za koga do Žagarove afere nisam ni čuo jednostavno je jedan od vlasnika stotina tvrtki koje su na natječajima dobivale i prije mog dolaska u ministarstvo, a dobivat će i nakon mog odlaska, poslove za koje daju najpovoljnije ponude. U politici sam 15 godina, a još prije 25 su me osudili zbog rušenja samoupravnog sustava, i uz sve objede na moj račun koje su izricali mnogi čijih se imena danas više nitko i ne sjeća zanimljivo je da nikad nitko nije pomislio da me optuži za korupciju.

NACIONAL: Ali zato Franjić i Žagar podsjećaju da je samo na POS-u tvrtka vaše supruge u vrijeme dok ste bili ministar sklopila poslove vrijedne skoro 200 milijuna kuna. – Ovakva pitanja postaju dosadna, odgovaram na njih 101. put. Tko misli da sam prekršio zakon može me prijaviti nedavno osnovanom povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa. Nije ovdje riječ o tome nego o pokušaju traženja alibija za zadržavanje svojih pozicija. Iza velikih riječi i obrane najviših ideala najčešće se kriju najprizemniji interesi. Prestanimo gatati o sukobu interesa kada postoje jasna pravila koja reguliraju ovo područje. Neke tvrtke u kojima je moja supruga mali dioničar, a vodi ih već desetke godina, dobile su poslove na javnim natječajima. Na moj izričit zahtjev u svim komisijama koje su dodjeljivale poslove sjedio je i predstavnik Hrvatske udruge poslodavaca koji je imao pravo veta. Jedini sam ministar u svim vladama do sada, uključujući i sadašnju, koji je to napravio. Čim sam preuzeo ministarstvo dobio sam obavijest da postoje sumnje kako se poslovi dodjeljuju bez natječaja ili dogovorom. To mi je potvrdio i ravnatelj HUP-a, te sam odmah zatražio HUP-ovu prisutnost i kontrolu u natječajnim komisijama. Rezultat je taj da osim u slučajevima podmetanja niste čuli ni za jedan upitni natječaj koji je vodilo Ministarstvo javnih radova i graditeljstva, a ono je organiziralo 80 posto svih velikih investicija u Hrvatskoj posljednjih godina.

NACIONAL: Međutim sve ove afere, čiji ste povremeno i vi sudionik, zaustavile su napredak HNS-a i teško možete osvojiti više od 10 posto na nacionalnoj razini, što je premalo za preuzimanje vodeće pozicije u oporbi. – To jest cilj takvih prljavština. Ipak i uz njih sam u svim anketama bio sa 40-ak posto ocijenjen kao najuspješniji ministar Vlade, dok su preostala 22 člana ukupno dobivala 60-ak posto, a na izborima sam u svojoj 3. izbornoj jedinici dobio 15,5 posto, što ukazuje na mogući prostor HNS-a. Iz ankete koju je upravo nakon izlaska 14 ljudi objavio Jutarnji list vidi se da u Zagrebu SDP dobiva 14, a HNS oko 10 posto glasova, uz 40-ak posto neopredijeljenih. Naš cilj je na predstojećim lokalnim i županijskim izborima osvojiti između 12 i 15 posto, dok SDP realno može računati na 14-15 posto glasova, što znači da smo, po mojem uvjerenju, jako blizu. Njihova prednost je ta da u bipolarnom sustavu kakav postoji u Hrvatskoj ljudi koji izlaze na izbore, a unaprijed ne znaju za koga će glasovati, tada svoje glasove daju HDZ-u ili SDP-u kao stožernim strankama desnog i lijevog centra. Šanse da se takva situacija promijeni javljaju se vrlo rijetko, a takav trenutak za HNS je stigao. Naime, politički centar koji daje 25 posto glasova skoro je potpuno propao i sada netko treba odraditi ozbiljan politički posao. Pritom ne trebamo ulaziti u rasprave o floskulama poput tko je ljevica, a tko desnica, jer danas Sanader izjavljuje da su nacionalne manjine velika vrijednost za Hrvatsku, a kada smo još jučer to isto mi govorili, bili smo proglašavani ultralijevom strankom.

NACIONAL: Zašto ste onda baš vi poslije pobjede HDZ-a davali benevolentne izjave koje su slutile na mogućnost koalicije sa Sanaderom i njegovima? – Samo u slučaju ozbiljne političke krize u trenutku dok još nismo dobili avis od Europske unije, a kada bi, recimo, HSP došao u poziciju odlučivanja o budućoj politici Vlade, pristali bismo ući u koaliciju nacionalnog spasa. Čim bismo odradili taj posao i dobili međunarodne ateste, izišli bismo na nove izbore. Međutim, nema šanse da HNS samostalno uđe u koaliciju s HDZ-om jer smo jedini koji u ovom trenutku možemo okupiti stranke centra i suprotstaviti se Sanaderu. Jako me zanima koliko će on svojih stavova i ostvariti jer u HDZ-u postoji velika disproporcija u stajalištima. Sanader kaže da je Haag pravno, a ne političko pitanje, ali kada se ista dvojba stavi pred Miomira Žužula, on ne zna je li pravno ili političko. A kada istu stvar upitate obične članove HDZ-a u Sinju ili Gospiću, od prvog do zadnjeg će dati drukčiji odgovor negoli njihov stranački predsjednik. U takvim okolnostima počinje bitka u sposobnosti, a u tome je HNS bitno bolji nego HDZ. Nama se ne žuri, predstojeće razdoblje iskoristit ćemo za jačanje stranke i dovođenje novih ljudi, a onda vjerojatno surađujući s SDP-om stvoriti alternativu koja će pobijediti HDZ.

NACIONAL: Što mislite o HDZ-ovu prijedlogu proračuna? – Prije otprilike mjesec dana Europska banka za obnovu i razvoj izdala je dokument kojim visoko ocjenjuje Hrvatsku, i to ponajprije zbog politike kontinuiteta u odnosu na prvorazrednu politiku bivše vlade. HDZ-ov prijedlog proračuna zadržao je sve ključne elemente prijašnjih jer drukčiji nije mogao niti biti. Vođenje države nije dječja igra u kojoj malom Ivici daš pet milijardi, Perici tri, a Marici dvije milijarde kuna. Država u svojoj strukturi i nema previše novca kojim može slobodno raspolagati jer kada uzmete fiksne troškove, ostaje samo 6 milijardi kuna koje možete raspodijeliti, a toliki je deficit. U takvim okolnostima neka su obećanja čudna, recimo da bi dobili tri srpska glasa u Saboru, HDZ pristaje na nešto što u svojoj osnovi nije moralno. Umjesto da ljudima koji se žele vratiti to bude omogućeno, oni su dopustili pretvaranje nekadašnjih stambenih prava u vlasnička, što znači da će stanove koji vrijede 100.000 eura kupiti za 10.000, a potom prodati za 80.000 i otići natrag. To ova država financijski ne može izdržati, kao niti obećanja umirovljenicima koja za ovu godinu iznose 1,050 milijardi kuna, a sljedeću još 1,350 milijardi kuna. Sva sreća da su u HDZ-u shvatili štetnost smanjivanja PDV-a u ovom trenutku pa su to odgodili za godinu dana jer bi u protivnom državna blagajna bila prikraćena za dodatne tri milijarde kuna.

NACIONAL: Je li za Hrvatsku bolje da je vode operativci s iskustvom u upravljanju uspješnim tvrtkama ili političari poput Račana i Sanadera? – Nema jednoznačnog odgovora na ovo pitanje jer svaka zemlja je specifična kao i okolnosti u kojima se nalazi. Ali vjerujem da danas u Hrvatskoj i sličnim tranzicijskim zemljama u kojima institucije nisu izgrađene da funkcioniraju neovisno o političkom utjecaju apsolutno ključni utjecaj trebaju imati ljudi koji znaju ekonomiju i u stanju su voditi velike sustave. “Ekonomija je sve, budalo”, glasio je Clintonov pobjednički slogan na predsjedničkim izborima. Hrvatsku moraju voditi takvi ljudi jer ovdje treba provesti vertikalne pomake, a da bi to netko bio u stanju uraditi mora razumjeti kako sustav funkcionira. Srećom u ovoj zemlji ima nekoliko takvih ljudi.

NACIONAL: Možete li nabrojiti pet imena? – Svi oni koji vode velike gospodarske sustave, naravno uz spremnost da shvate i osnovne međunarodne i političke tokove. Problem svih naših stranaka je da nisu uspjele nagovoriti osobe sa snažnim biografijama iz gospodarstva da se uključe pa čak i žrtvuju u politici. Tu i tamo dolazi poneko iz moje generacije tko je zadovoljio profesionalne ambicije, no nemoguće je dobiti 32-godišnjaka sa završenim poslovnim studijima, a u Luri ili Raiffeisen banci ima menadžerski ugovor od 4000 eura na mjesec i neograničene mogućnosti napredovanja. Zašto bi on ušao u politiku kojom vladaju nesposobni? Prve takve laste bile su u manjoj mjeri Maja Brinar, a u puno većoj bivši doministar financija Damir Kuštrak. On je bio ključni čovjek Ministarstva financija i njegovi su potezi omogućili dosadašnji razvoj. U današnjem svijetu, ako vodite bilo kakav sustav, morate znati dosta toga o ekonomiji bez obzira na to jeste li pravnik, arhitekt ili veterinar. Mene u ovoj vladi ne brine Sanader nego Hebrang koji je radiolog, a ima hrabrosti biti potpredsjednik Vlade za gospodarstvo. To je kao da se ja upuštam u ugradnju bypassa. Diplomirao sam arhitekturu, 30 godina vodio sustave u privredi, prošao postdiplomske programe Harvarda iz makroekonomije, a ipak bih trebao niz vrhunskih savjetnika. Uostalom, osim Ivana Šukera, u HDZ-ovoj vladi nema ni jednog ekonomista, a kamoli poduzetnika.

NAPADI IZ HDZ-a
Spominju se tri stvari, to su autocesta, POS i obnova putem HBOR-a. Svatko tko je gradio zna da se kapitalni objekti plaćaju kvartalno tako da ispada da se radovi obavljeni u posljednjem tromjesečju jednostavno moraju platiti u prvom kvartalu iduće godine. Naravno da to ulazi u financijski plan ove vlade, ali moraš biti tendenciozan da bi tvrdio kako je to naslijeđeni dug. “Prestanimo govoriti gluposti”, rekao sam Sanaderu, Šukeru i ostaloj gospodi na sastanku u Banskim dvorima, a sada opet u novinama pišu da je riječ o nekakvom dugu od milijarde kuna.
Priča o 1,7 milijardi kuna na teret proračuna iz POS-a je pak direktna i svjesna laž. Kakav je to teret proračuna kao što tvrdi Marina Matulović-Dropulić kada građani koji su kupili stanove sve to uredno otplaćuju. Država je u biti na 15 godina odustala od PDV-a. Pritom država dobiva poreze na dobit i dohodak, gospodarski rast, mirovinsko i socijalno od građana, a sada ti koji ništa ne razumiju čine opasnu stvar najavljujući prekid POS-a. Treće pitanje je model obnove koji je dobio potporu MMF-a, a HDZ-ova vlada je shvatila da puno svojih obećanja neće biti u stanju ispuniti i sada traži alibi optužbama na naš račun.