IlustracijaEva Ullman i Katrin Hansmeier su trenerice prvog i jedinog njemačkog instituta za humor. On je osnovan 2005. godine u Leipzigu. Ullman, koja drži tečajeve humora već sedam godine i koja je utemeljila ovu instituciju, kaže da njezin motiv nije bio to što je mislila da je on prijeko potreban jer humora u Njemačkoj nema dovoljno, već zato što je njime oduvijek bila fascinirana. Ono što je kasnije posebno zainteresiralo je humor u ozbiljnim situacijama: koliko ga smije biti, gdje je granica koju nije umjesno prekoračiti?

Dvodnevni seminari koje organizira lajpciški institut za humor pod naslovom "Humor kao resurs u radnoj svakodnevnici" polaznici plaćaju 400 eura. Sve više poduzeća odlučuje poslati svoje djelatnike na takve treninge nadajući se da će time poboljšati njihovu produktivnost. Stručnjaci vjeruju, naime, da humor, između ostalog, može pomoći u rješavanju konfliktnih situacija u uredu i općenito poboljšati radnu atmosferu, što na kraju rezultira efikasnijim radom.

Nisu Nijemci neduhoviti, ali...

Koliko humora je, međutim, "zdravo" na radnom mjestu, gdje je on primjeren, a gdje neumjesan? Upravo u Njemačkoj je ta granica posebno osjetljiva i tanka. To je shvatila i jedna od polaznica tečaja za humor Roswitha Ram-Devrient. Ona sebe smatra vrlo duhovitom osobom. Tijekom svog prvog braka je živjela u Engleskoj i tamo se zaljubila u "engleski humor" pun igara riječi. Smatra da se on u Njemačkoj puno manje koristi. Nijemci nisu bez smisla za humor, tvrdi ona, ali ne znaju ga uključiti u radnu svakodnevnicu, za razliku od Engleza. S njom se slaže i stručnjakinja za humor Eva Ullman. "U slobodnom vremenu, hoćete za vrijeme karnevala ili na kabaretskoj sceni, ljudi u Njemačkoj se rado i puno smiju, ali u uredima za humor dugo nije bilo mjesta. Danas se to polako mijenja. Puno ljudi kaže: ja hoću imati malo zabave i na poslu - što neće ugroziti serioznost mog proizvoda - a da me pritom ne mora biti strah da ću izgubiti posao", objašnjava ona.

Zgodna šala umjesto smrknutog lica

17 polaznika tečaja lajpciškog instituta došlo je po savjete koji će im pomoći da postanu nasmijane liječnice, duhoviti pedagozi ili opušteni šefovi pošte. Među njima je i 47-godišnji Ralf Müller koji radi za Njemačku poštu kao projekt-menadžer za individualne marke. On smatra da se u mnogim njemačkim poduzećima na ovom planu može još puno toga optimirati. Poruka koju će ponijeti s tečaja je: u svakoj situaciji pokušati ostati opušten te na probleme u radnoj svakodnevnici reagirati sa šalom, nekim zgodnim vicem ili finom ironijom. U Leipzigu su to polaznici tečaja mogli isprobavati u konstruiranim situacijama, kada se vrate u svoje firme, trebali bi naučeno pretočiti u djelo.