Inzistiranje na izmjenama Zakona o HRT-u moglo bi biti dio šire operacije HDZ-a i vlasnika medijskog koncerna EPH u realizaciji projekta u sklopu kojeg bi Jadranka Kosor trebala postati predsjednicom države, a EPH vlasnikom Vjesnika i Slobodne DalmacInzistiranje na izmjenama Zakona o HRT-u moglo bi biti dio šire operacije HDZ-a i vlasnika medijskog koncerna EPH u realizaciji projekta u sklopu kojeg bi Jadranka Kosor trebala postati predsjednicom države, a EPH vlasnikom Vjesnika i Slobodne Dalmacije. Na taj šokantan i za Hrvatsku vrlo štetan, ali u forsiranju izmjena Zakona o HRT-u nadasve bitan detalj Nacionalu su ukazale osobe dobro upućene u medijsko-zakonodavna i politička zbivanja u državi. Opozicija, naime, smatra da bi se iza forsiranja izmjena zakona mogla kriti političko-medijska trgovina u kojoj bi najveći gubitnik bila nacionalna TV kuća. Ovo otkriće, ako je točno, objašnjava HDZ-ovo ekspresno lansiranje potrebe izmjena aktualnog Zakona o HRT-u i još čudnije imenovanje Vladine radne skupine za izmjenu zakona, sastavljene od, slovom i brojem, dvoje vanjskih članova, oboje iz EPH: Ivana Zvonimira Čička i odvjetnice Vesne Alaburić. Odgovor je to i na neuobičajeno snažno pozitivno praćenje Jadranke Kosor u EPH-ovim izdanjima, pa je tako samo prošli tjedan u Globusu osvanula za nju neobično afirmativna anketa, a Jutarnji list posvetio joj je čitavu naslovnicu iako se radilo o tome da je Vlada prisvojila prijedlog oporbenih zastupnica o osnivanju Alimentacijskog fonda. Dodatni motiv, iako manje važan, svakako je osobna taština spomenute prema kući u kojoj je nekoć bila tek jedna od zaposlenih, a sada je u poziciji da prema vlastitoj volji kroji njenu sudbinu i sudbinu HRT-a.

Politički zahvat nad aktualnim Zakonom trebao se obaviti pod krinkom njegova “usklađivanja s europskim standardima” u dijelu koji definira način izbora Programskog vijeća HRT-a. Zbog toga je u Zagrebu prošloga tjedna boravilo troje europskih eksperata, poznati Čičkov prijatelj dr. Karol Jakubowicz, potpredsjednik Odbora za masovne medije Vijeća Europe, dr. Sandra Bašić-Hrvatin, predsjednica Vijeća za elektroničke medije u Sloveniji, i britanski odvjetnik dr. Gavin Miller. Ali krinke s HDZ-ova lica pale su prije nego što su eksperti i napustili Zagreb. Potpredsjednica HDZ-ove Vlade javno je u HTV-ovoj emisiji Forum tvrdila da OESS traži usklađivanje aktualnog Zakona s europskim standardima, da je ona osobno razgovarala sa šefom misije OESS-a Peterom Semnebyjem o tome da to Europa traži, to se mora učiniti. Otkrilo se, međutim, da je istina posve drukčija i da Jadranka Kosor pokušava manipulirati OESS-om kako bi Vlada dobila alibi za promjenu Zakona na temelju kojeg bi osigurala punu kontrolu HDZ-a nad HRT-om, preko Vijeća i ravnatelja, a sve radi predsjedničkih izbora.

Jer OESS, potvrdio je Semneby, uopće nije tražio izmjene Zakona, nego upravo suprotno, zalaže se za stabilnost HRT-a. Doznalo se i da su europski eksperti stigli u Zagreb na poziv hrvatske Vlade, a ne po europskom nahođenju i o vlastitom trošku, i da je njihova misija, prema tvrdnjama sudionika sastanaka u Saboru i OESS-u, doživjela potpuni fijasko. Predstavnici OESS-a i europski eksperti na sastanku u zagrebačkom sjedištu OESS-a s predsjednikom Programskog vijeća HRT-a Zdenkom Ljevakom, privremenim ravnateljem HRT-a Mirkom Galićem i potpredsjednikom HND-a Zdenkom Dukom istaknuli su da se zalažu da aktualno Programsko vijeće odradi puni mandat, pri čemu je decidirano istaknuto da HRT nije uvjet za pozitivan avis.

Zakon o HRT-u nije uvjet za pozitivni avis, odnosno za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Ta se stvar smatra riješenom. To je Nacionalu potvrđeno i u Uredu predsjednika, uz napomenu da se kao uvjeti ističu samo tri problema: povratak izbjeglica, puna suradnja s Haagom i reforma pravosuđa. Nitko, ni Prodi, ni Cox, ni Solana, dakle ni Europska komisija, ni Europski parlament ni NATO, nitko nije spomenuo HRT kao problem ili uvjet za ulazak Hrvatske u EU, rekao je Ivica Maštruko, predsjednikov savjetnik za vanjsku politiku.

Očito je samo jednome od spomenutih eksperata, Jakubowiczu, sporan način izbora 11 članova Programskog vijeća HRT-a, jer ih na temelju javnog natječaja bira Sabor, tj. politika, dok se on zalaže za model izravnog delegiranja predstavnika udruga civilnog društva i institucija kakav je Hrvatska imala od 2000. do 2003. koji se pokazao krajnje ispolitiziranim. Iz ondašnjeg Vijeća HRT-a, kao što je poznato, niknule su dvije političke stranke, jedna don Ivana Grubišića, a druga Ante Čovića. Riječ je eksperimentu koji je Hrvatska, kao jedina zemlja u Europi, svojedobno primijenila na svojoj nacionalnoj TV kući, a nije nevažno spomenuti da je jedan od autora propalog i u praksi neprovedivog modela bila upravo Vesna Alaburić, dok je Jakubowicz veliki zagovornik eksperimenta koji nijedna zemlja u Europi, osim Hrvatske, nikada nije primijenila. On nijednoj zemlji, pa ni vlastitoj Poljskoj, nije uspio nametnuti svoju fikciju izravnog biranja članova vijeća, a došao je u Hrvatsku na poziv Sanaderove vlade širiti medijsku demokraciju. Na izravno pitanje Zdenka Ljevka nametljivom Jakubowiczu da navede zemlje u kojima se izravno u vijeće javne televizije delegiraju predstavnici civilnih udruga nije bilo pozitivnog odgovora. Priznali su da ni u jednoj europskoj zemlji nema takvog rješenja. Ljevak je pitao Jakubowicza kako je to riješeno u Poljskoj, a kad je Čičkov prijatelj priznao da svih devet članova vijeća poljske TV biraju parlament, predsjednik vlade i države, Ljevak je ponosno konstatirao da je to kod nas puno demokratičnije i izravno ga upitao: “Pa zašto onda tražite takve promjene kod nas u Hrvatskoj?” Jakubowicz je, tvrde svjedoci, samo odgovorio. “Pitajte Jadranku Kosor!”

Ni sastanak sa Željkom Antunović, predsjednicom Odbora za informatizaciju i medije, nije prošao puno ugodnije. Ona je oštro reagirala na drske Jakubowiczeve primjedbe kako se Hrvatska, želi li ući u EU, mora naviknuti na to da se neke odluke više neće donositi u Zagrebu, nego u Bruxellesu: “Poštujem vašu stručnost, ali odričem vam pravo da se brinete o suverenitetu Hrvatske. Kao hrvatski političar najbolje se znam brinuti o suverentitu svoje države.” Neprimjernim, opasnim i za Hrvatsku ponižavajućim Željka Antunović smatra to što sadašnja hrvatska vlada zaziva monitoring međunarodne zajednice, i to nakon što se bivša vlada teško borila da stvori demokratsko okružje u zemlji, i tako zapravo poigrava nacionalnim suverenitetom.

Inzistiranje da se u ovom trenutku, kad HRT čeka teška konkurencija u RTL-u Hrvatska i Novoj TV, mijenja Zakon, nije ništa drugo nego destabilizacija nacionalne Televizije koja, dođe li do toga, može izazvati dalekosežne posljedice. Umjesto da se pusti Programsko vijeće da odradi svoj posao do kraja, imenuje glavnog ravnatelja HTV-a i glavnog urednika na njegov prijedlog, Vlada zapravo izaziva politička udar na HRT. Izmjene Zakona o HRT-u valja promatrati u kontekstu predsjedničkih izbora, a OESS i “usklađivanje s europskim standardima” trebali su poslužiti tek kao alibi toj zakulisnoj političkoj inicijativi. Na koncu je HDZ, nakon što su maske pale, priznao da će bez obzira na sve, Saboru ipak predložiti izmjene Zakona.

Privremeni ravnatelj HRT-a Mirko Galić, pred kojim, bude li ponovno izabran, stoji velika bitka za obranu profesionalnog suvereniteta HRT-a, upozorava na maglovitu ekspertnu argumentaciju “usklađivanja s europskim standardima”.

“Kojim standardima? Gdje postoje ti standardi koji propisuju da se vijeće jedne javne televizije biraju izravnim putem civilne udruge, na temelju kojeg dokumenta, koje europske institucije to tvrde?”, pita se Galić i dodaje da takvog modela u Europi nema. Temeljitom analizom europskih dokumenata, od Konvencije o prekograničnoj televiziji Vijeća Euorpe, koju je ratificirao i hrvatski Sabor, preko Praške deklaracije iz 1989. do Krakowske deklaracije iz 2001., nigdje ni u jednom dokumentu nema tog modela. Nema ga ni u dokumentima OESS-a, koji se primarno brine o sigurnosti i suradnji država, ni u dokumentima EU, nego se tek kaže da javne televizije i radiji moraju biti slobodni, neovisni, pluralni, nepristrani, objektivni, samostalni u odnosu na vlast. Čak ni u dokumentu Eurovizije, organizacije koja okuplja 70 javnih TV postaja, tzv. Smjernicama preporuka Eurovizijskog vijeća, nema modela koji se hoće nametnuti Hrvatskoj, nego preporučuju da vijeće javne televizije potvrđuje nacionalni parlament tročetvrtinskom većinom, da članovi ne smiju biti dužnosnici ni članovi parlamenta, da Vijeće zastupa interese javnosti i predstavlja najrazličitije interesne skupine, građane društva i da Vijeće bira direktora i glavnog urednika. Ove smjernice potpisuje dr. Werner Rumphorst, autor 50 zakona o javnoj televiziji. “To su”, završava Galić, “za mene europski standardi.”

Očito je, međutim, da oni to nisu za HDZ ni za Ivana Zvonimira Čička koji uporno, posve neprimjereno, kao član Vladine skupine na sastancima šuti, a onda redovito piše kolumne o istoj temi, kao da to nije sukob interesa, potpomažući projekt Jadranka Kosor za predsjednicu države, koji je dogovoren na najvišoj razini između premijera Sanadera i vlasnika WAZ-a i EPH-a. Stoga je Jadranka. Kosor smišljeno dobila golem resor socijale u kojem može glumiti Majku Terezu, dižući djecu, spuštajući djecu, vraćajući protezu, grleći invalide. Ukratko, zloupotrebljavajući tuđu bijedu za vlastitu političku karijeru.

WAZ pak dobiva golem utjecaj na hrvatskom medijskom tržištu, a Ninoslav Pavić politički utjecaj i na Ured predsjednika, koji sada nema i sve dok je Mesić u njemu neće imati.

Hoće li se projekt realizirati, ovisi o više faktora, prije svega o tome hoće li premijer Sanader sada, kad su se OESS i europski stručnjaci povukli, riskirati optužbe da želi zagospodariti Prisavljem, sukob s čitavom hrvatskom javnošću te blamažu da želi hrvatski suverenitet prodati za “Judine škude”. Ovisi i o tome kako će se postaviti hrvatska opozicija, sadašnje Programsko vijeće, ali i vodstvo HRT-a, a posebice čitava hrvatska javnost.