Ako usporedimo izdatke prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg proračuna u svim pozicijama, ovogodišnji proračun koji iznosi 690.000.000 kn osigurava dostatna sredstva za sve vrste potreba i programa u kulturi.Božo Biškupić je nakon četiri godine stanke ponovno sjeo u fotelju ministra kulture. U intervjuu za Nacional ministar Biškupić govori o oporbenim optužbama na svoj račun, planovima promidžbe hrvatske kulture u svijetu i projektima koje će hrvatska vlada ostvariti ove godine.

'Od šestotinjak gradova i općina u njih oko 250 ne postoji čak ni knjižnica kao temeljno uporište kulture' 'U lanjskom proračunu sredstva za samostalne umjetnike ostvarena su u iznosu od 12 milijuna kuna, a mi smo osigurali 30 milijuna' 'Ako dug od 68,5 milijuna kuna koji mi je Vujić ostavio u nasljedstvo pribrojim lanjskom budžetu, priznajem mu da je imao veći proračun'NACIONAL: Politički oponenti spočitavaju vam centralizaciju u odlučivanju, pogotovo što se tiče kulturnih vijeća. Kako surađujete s Nacionalnim vijećem za kulturu? – Upravo obratno. U proteklom mandatu osnivanjem kulturnih vijeća samo pri ministarstvu izvršena je centralizacija u punom smislu te riječi. Naša su nastojanja potaknuti obratni proces, što znači decentralizirati odlučivanje, ali bez financijske decentralizacije to neće biti moguće. Županije i gradovi najbolje znaju koje programe na njihovu području treba financirati. Pritom je važno da su svi građani porezni obveznici i da su njihove potrebe u kulturi ravnopravne, što znači da imaju jednaka prava bez obzira na to u kojem dijelu Hrvatske žive. Naša će nastojanja ići u tom smjeru.

Što se pak suradnje s Nacionalnim vijećem za kulturu tiče, prema meni dostupnim informacijama, ono se od osnutka do danas sastalo samo jednom i to prigodom osnivanja. U protekle dvije godine to isto vijeće nije ni za jednu godinu donijelo nacionalni program kulturnog razvitka, što mu je po zakonu dužnost. Isto tako poznato je da su neka kulturna vijeća pratile različite afere – od sukoba interesa, ostavki, do razrješenja i imenovanja dopunskih članova – što dovoljno govori o funkcioniranju tog sustava. U mom prijašnjem mandatu postojala su povjerenstva savjetodavnog karaktera čije sam prijedloge cijenio i osobito poštovao. Sada kulturna vijeća imaju ovlasti odlučivanja pa se ministar može pred javnošću štititi odlukama vijeća, no ja se nemam namjeru skrivati iza njihovih odluka.

NACIONAL: Kakav je odnos Ministarstva kulture prema modernim formama, primjerice prema multimediji i alternativnoj umjetnosti? – Potičemo i multimediju i alternativu. Ako je program u kulturi kvalitetan, nema razloga za podjelu. Ono što je dobro, zavređuje potporu. Svatko se sa svojim projektom može natjecati za potporu. Međutim, problem je uvijek u selekciji, koju sada čine vijeća, a u opravdanom slučaju ministar ima pravo korigirati odluke. U ranijem mandatu savjetodavnim povjerenstvima nikad nisam mijenjao odluke, nego sam ih nadopunjavao, ali sam za sve snosio punu odgovornost. U protekle dvije godine kulturna su se vijeća isključivo iscrpljivala u vrednovanju programa i podjeli novca, dok je njihova strateška uloga potpuno izostala. Zbog kadrovskog sastava tih vijeća i njihova načina odlučivanja bilo je i slučajeva sukoba interesa.

NACIONAL: Bivši ministar Antun Vujić tvrdi da prigodom raspodjele ovogodišnjeg državnog proračuna niste bili osobito uspješni, jer je, suprotno vašim tvrdnjama o povećanju sredstava, kulturni proračun manji za oko pet milijuna kuna. – Računica bivšeg ministra nije točna. Pokazat ću vam to samo grubim pokazateljima. U 2003. je kultura dobila 641.000.000 kuna iz proračuna, međutim u toj svoti nalazi se i investicija u zgradu Ministarstva kulture od preko 15.000.000 kuna, a tog izdatka u ovogodišnjem proračunu nema. U prošlogodišnjem proračunu sredstva za samostalne umjetnike iznosila su 12.000.000 kn, što je posljedica restriktivne politike prijašnje vlade prema umjetnicima. U našem proračunu za ovu namjenu osigurano je 30.000.000 kn. Zato ako usporedimo izdatke prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg proračuna u svim pozicijama, ovogodišnji proračun koji iznosi 690.000.000 kn osigurava dostatna sredstva za sve vrste potreba i programa u kulturi. Ove godine će zaštita i očuvanje kulturne baštine prvi put raspolagati sredstvima ubranim od spomeničke rente. Prema našim procjenama, tako će se sakupiti preko 50 milijuna kuna. Od tog iznosa 60 posto sredstava ostat će u mjestima gdje se spomenička renta ubire, a ostatak će se sliti na namjenski račun s kojeg će Ministarstvo kulture raspodjeljivati sredstva prema načelu solidarnosti.

NACIONAL: Spomenuli ste da od vijeća očekujete da vam pomognu u strateškim pitanjima. – Da, upravo od vijeća očekujem da uočavaju i predlažu rješenja za strateška pitanja u području kulture. Primjerice, na otocima ili u Ličko-senjskoj županiji nema ni kazališta ni organiziranog glazbenog života. Kulturni je život u Gospiću vrlo oskudan. Zadaća je Ministarstva kulture učiniti kulturu dostupnom svim krajevima Hrvatske. Svi građani su porezni platiše i zaslužuju jednako pravo na kulturu. Razgovarao sam s intendantima nacionalnih kazališta u Zagrebu, Rijeci i Splitu o gostovanjima u manjim gradovima i na otocima. Zvuči nevjerojatno, ali od šestotinjak hrvatskih gradova i općina u njih oko 250 ne postoji čak ni knjižnica kao temeljno uporište kulture. Uvažavajući važnost knjižnica, sustavno ćemo poticati otvaranje novih, obnovu starih te obogaćivanje knjižnog fonda.

NACIONAL: Postoje li hrvatski kulturni proizvodi koje bismo mogli izvoziti? – Naravno da postoje. Razgovarali smo s Nenadom Bachom o promidžbi hrvatske etno glazbe u inozemstvu, ponajprije u Americi. U tom smislu Bach je već testirao teren, a ideju o promidžbi i plasmanu hrvatske klapske glazbe pozitivno su primili inozemni stručnjaci. Isto tako, veliki potencijal leži i u hrvatskoj klasičnoj glazbi, ali i u sustavnom prevođenju hrvatske knjige na strane jezike. Ove godine pojačat ćemo međunarodnu razmjenu u kulturi. Za 20 posto povećali smo sredstva Upravi za međunarodnu kulturnu suradnju jer želimo u Europu 2007., što znači da se dotad moramo na odgovarajući način Europi predstaviti i programima kulture. Naša kulturna industrija još je uvijek u povojima i zato je važan svaki inozemni uspjeh naših umjetnika. U tom smislu odano je priznanje Vinku Brešanu i njegovoj ekipi na uspjehu u Berlinu. U plasmanu kulturnog proizvoda u svijet važnu ulogu može odigrati i turizam. Još tijekom mog prvog mandata započeli smo projekt “Putovi i gradovi kulture”, kojem je cilj turistima skrenuti pozornost na golemo kulturno i prirodno bogatstvo Hrvatske. Taj projekt ćemo nastojati provesti s nadležnim ministarstvima.

NACIONAL: Žalite li se i vi na naslijeđene obveze iz Vujićeva mandata? – Ne žalim se, ali one svakako postoje. Trenutačno imamo 68,5 milijuna kuna obveza Ministarstva kulture prenesenih iz prošle godine. Ispada da je kultura dobro i prošla s obzirom na dugove koji se na milijarde broje u gospodarstvu. Navest ću vam nekoliko eklatantnih primjera: dug za zaštitu nepokretnih spomenika kulture 28,4 mil. kuna, za djelatnost kinematografije 13 mil., potpora izdanju knjige 5,4 mil., investicijska potpora 5,5 mil., 2,8 mil. za muzejsko-galerijsku djelatnost, potpora narodnim knjižnicama za nabavu knjiga 3,3 mil., informatizacija 2,9 mil., zaštita pokretnih spomenika 2,5 mil. – sve u svemu 68,5 milijuna kuna, i ako ovaj dug koji je nam je ostavljen u nasljedstvo pribrojimo prošlogodišnjem proračunu, morali bismo Vujiću priznati da je stvarno imao veći proračun.

NACIONAL: Na kraju svog prvog mandata i vi ste ministru Vujiću ostavili neke obveze, primjerice za film Antuna Vrdoljaka. – Moguće, ali kad već govorimo o filmu Antuna Vrdoljaka, mi tada nismo dali novac nego samo odobrenje za financiranje toga filma. Da je Vrdoljak tada imao sastavljen proračun projekta, mi bismo ga financirali. U međuvremenu je u projekt ušao i HRT. Koliko znam, film u trajanju od 180 minuta već je snimljen te ćemo se ovih dana uvjeriti da niti sam ja odobrio loš film, niti je Vujić krivo uložio novac. Iz izjava glumaca i novinskih napisa javnost se mogla uvjeriti da se radi o izvrsnom projektu.

NACIONAL: Ovih dana u Saboru se izglasava državni proračun. Ima li amandmana vezanih uz vaš sektor? – Ima ih kao i uvijek. Već sam razgovarao s nekim saborskim zastupnicima, najviše ih je zanimalo jesu li određeni projekti iz njihovih izbornih jedinica u našem razdjelu proračuna, budući da pojedini spomenici nisu u proračunu pojedinačno navedeni. U svakom slučaju, projekti zaštite kulturne i prirodne baštine koji su u tijeku sigurno će se i nastaviti. Od novih investicija osigurali smo sredstva za Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzej Hušnjakovo u Krapini i Muzej na arheološkom nalazištu u Naroni. Čim bude donesen proračun, pokrenut ćemo najvažnije projekte.

NACIONAL: Hoćete li nastaviti financirati časopis Hrvatsko slovo? – Drugim riječima, pomoći ćemo im u onom dijelu u kojem su oni novine za kulturu. Povećanje stranica posvećenih kulturi važno je i zbog toga što su jedini tjednik u kulturi, uz njih egzistiraju Zarez i Vijenac koji su polumjesečnici. Smatram da su časopisi za kulturu veoma važni jer je mladim i neafirmiranim umjetnicima teško od izdavača ishoditi izdavanje knjige. To se posebno odnosi na pjesnike čije se knjige sve manje izdaju, što nije slučaj samo u Hrvatskoj. Razgovarao sam s nekim njemačkim izdavačima koji su se žalili na mali interes kupaca knjiga poezije pa se neke knjige pjesama izdaju gotovo na razini bibliofilskih izdanja.

NACIONAL: Što ministar kulture čita, gleda i sluša? – Čitam knjigu talijanskog autora Alessandra Baricca “City”, a povremeno se vraćam i Voltaireovu djelu “Rasprava o toleranciji” jer za njom osjećam potrebu. Nedavno sam u kinu Zagreb gledao film “Posljednji samuraj”, ali želio bih posjetiti novootvoreno kino u Branimirovoj ulici za što na žalost nemam dovoljno vremena. U zagrebačkom HNK gledao sam “Lady Machbet Mcenskog okruga” Dmitrija Šostakoviča. Rado slušam klasiku i jazz, ali volim i dobru narodnu glazbu. Ljubav prema jazzu traje od ranih 1951. kad smo kao gimnazijalci odlazili na seanse slušanja i predavanja jazz glazbe u američkom konzulatu na Zrinjevcu. Ipak, moj najdraži autor je Ludvig van Beethoven. Volim i fado, slušao sam ga u više navrata i u Lisabonu i na koncertima u Zagrebu. Poštovalac sam sjajne Tamare Obrovac koja je pravi promotor hrvatske kulture u svijetu.

NACIONAL: Malo je poznato da ste veliki ljubitelj Macintosh računala. – Pripadam grupi zaljubljenika u Machintos računala već 18 godina. Prvi Mac sam kupio iz profesionalnih razloga jer sam se bavio privatnim bibliofilskim izdavaštvom. Većinu svojih izdanja sam slagao i prelamao na Macu, čime sam puno uštedio. Tako sam na tim računalima složio cijele zbirke pjesama Jure Kaštelana, Ive Tadijanovića, Anke Žagar, Dražena Katunarića, Vesne Krmpotić, Tonka Maroevića i brojnih drugih pjesnika s kojima sam surađivao. Druženje s Macom me uvjerilo da je to najbolje računalo na svijetu i zbog toga teško odolim svakom novom modelu. Trenutačno se koristim novim g5 i prijenosnim računalom powerbook g4. Starije modele, koje čuvam – među njima i kultni g3 powerbook, poklanjam kćeri koja se za razliku od mene koristi i Macom i PC-jem.