Umirovljeni general Vladimir Zagorec nije policiji prijavio, niti je imao namjeru prijaviti, nestanak svog 17-godišnjeg sina Tomislava.Umirovljeni general Vladimir Zagorec nije policiji prijavio, niti je imao namjeru prijaviti, nestanak svog 17-godišnjeg sina Tomislava, kojeg je u pretprošli ponedjeljak otela organizirana kriminalna grupa na pragu njegove kuće u elitnoj zagrebačkoj četvrti Pantovčaku 34.

Tomislavu Zagorcu, koji se vraćao iz škole i zadržao desetak minuta u razgovoru s prijateljima na Britanskom trgu, dvojica su muškaraca toga dana oko 17.20 sati poslijepodne s leđa preko glave prebacili vreću i silom ugurali u automobil te odvezli u nepoznatom pravcu. Pet dana poslije mladić je ostavljen bosonog na zagrebačkom groblju Mirogoj. Na glavi je imao istu vreću. Otmičari su mu, nakon što su ga iskrcali iz automobila, rekli da mora s vrećom na glavi brojati do tisuću pa je tek onda može skinuti. Dok je u šoku brojao do tisuću, dršćući bos na snijegu, opazio ga je čuvar groblja i dopustio mu da telefonom nazove oca. Za 101 sat zatočeništva dijete je izgubilo pet kilograma te se još nije oporavilo od psihičkog šoka.

Ipak, zbog okolnosti u kojima se odvijala petodnevna otmičarska drama, policija dvoji hoće li Vladimir Zagorec biti posve sretan njenim epilogom. Policija je tijekom prošlog vikenda u više spektakularnih akcija uhitila šest osoba za koje je posve uvjerena da su izravno ili kao pomagači sudjelovali u otmici. Da se pitalo Vladimira Zagorca, to se vjerojatno ne bi dogodilo.

Policija je o otmici Tomislava Zagorca doznala zahvaljujući trećoj osobi, ali identitet te osobe Nacionalu nije htjela otkriti. Zagorec je isprva sve htio riješiti sam, slušajući instrukcije otmičara da ne informira policiju. Naime, kada su ga otmičari nazvali pola sata nakon otmice, naredili su mu da ne obavještava policiju jer će mu inače ubiti dijete. Uplašen takvom prijetnjom odlučio je da ne obavijesti policiju, nego je otišao do bivše supruge Gordane, koja ga je zabrinuto pitala zna li gdje im je sin, koji je kasnio iz škole. Otmičari su napomenuli umirovljenom generalu da bivšu suprugu upozori da slučajno ne javi policiji za cijeli slučaj. U prvome razgovoru su mu rekli da traže 1,5 milijuna eura sutradan do podne. U sljedećem javljanju Zagorec je molio otmičare da rok za predaju novca pomaknu na 17 sati.

Kako je policija u međuvremenu doznala za otmicu i kontaktirala Zagorca, počeo je slušati naputke policije zahvaljujući kojima su otmičari uhićeni. Zato policija danas sumnja da će uspjeti posve razotkriti pozadinu prve otmice napravljene na taj način u Hrvatskoj.

Policija vjeruje da Zagorec točno zna tko mu je i zašto oteo dijete, a prilično je uvjerena i da je otmica tek nastavak incidenta s kraja prošle godine, kada su nepoznati napadači Zagorcu u javnoj garaži u središtu Zagreba bejzbol palicama polomili nos, razbili rebra i ozlijedili ruke i noge. Međutim, postavlja se pitanje zašto bi u studenom batinama nagovijestili da će se nešto dogoditi njemu ili obitelji. Nakon što su ga istukli, nikad mu nitko nije prijetio ili tražio novac od njega. Da su oba slučaja povezana, netko bi Zagorcu od studenog do otmice postavio neke zahtjeve. Prema njegovim riječima, nitko od njega nikada ništa nije tražio.

“Kad bi otkrio pozadinu cijele priče, Zagorec bi mogao imati slične neugodnosti i s ljudima s kojima je vjerojatno na različite načine već godinama povezan. O kome se radi zasad možemo samo nagađati, ali pretpostavljamo da bi Zagorcu sigurnost bila jednako ugrožena i kada bi interese te grupe na bilo koji način kompromitirao. Zato se on ovih dana nalazi u prilično neugodnoj situaciji, jer mu opasnost potencijalno prijeti s više strana”, izjavio je za Nacional visoki policijski dužnosnik.

U policiji smatraju da za Zagorčevo oklijevanje u suradnji, osim brige za sigurnost djeteta, postoji i dodatan razlog. Policija je prošli tjedan nadzirala iz koje je banke u Hrvatskoj Zagorec podigao traženi iznos od 1,5 milijuna eura, i poslije ga označila kako bi mogla ući u trag otmičarima. Kako je Zagorec došao do 1,5 milijuna eura? Tu u cijelu priču ulazi Novica Petrač, koji je uhićen u ponedjeljak poslijepodne zbog sumnje da je upleten u otmicu. Upravo je to jedan od najzanimljivijih dijelova cijele priče. Inače, Novica Petrač, sin poznatog poduzetnika Hrvoja Petrača, i Tomislav Zagorec proveli su mnoga ljeta zajedno na moru, igrajući se na plažama Krka, jer su njihovi očevi prijatelji.

Nakon što je umirovljeni general obaviješten o otmici sina, prvo je nazvao prijatelja Hrvoja Petrača u kojega je imao najviše povjerenja. Zagorec je Petrača našao u inozemstvu gdje je bio u posjetu mlađemu sinu Roku. Tražio ga je savjet te ga istovremeno zamolio da mu pomogne naći novac za otkupninu. Kako je bio u inozemstvu, rekao je Zagorcu da će zamoliti sina Novicu da učini sve da se pomogne Zagorcu u pronalaženju potrebnoga novca. Zamolio je obojicu da budu u kontaktu. Petrač je rekao Zagorcu da nije moguće prikupiti toliko novca do podne sljedeći dan i da zamoli otmičare da produže taj rok. Novica je, kako doznajemo iz izvora bliskih generalu Zagorcu, počeo obilaziti tatine prijatelje i skupljati novac, no uspio je skupiti tek 263.000 eura, što nije bilo ni približno dostatno za otkupninu. O tome je obavijestio oca i generala Zagorca koji je tada Petrača zamolio da mu njegova tvrtka bude jamac za kredit koji će dobiti u Hypo Alpe-Adria banci. Petrač je pristao da bude jamac za 1,5 milijuna eura s Casinom Vega, gdje je direktor Davorin Firis, koji je trebao potpisati jamstvo. Petrač je Firisa zvao da se hitno vrati iz Pule, gdje je bio na službenom putu. Dogovor sa Zagorcem je bio da Novica Petrač dovede Firisa točno u 15 sati u utorak 24. veljače u Koturašku ulicu, u sjedište Hypo Banke, da potpiše jamstvo. Firis je uspio stići na vrijeme iz Pule te su on, Nikica Petrač i Zagorčev odvjetnik od 15 h čekali da se pojavi Zagorec. General se pojavio sa satom zakašnjenja i rekao im da ipak ne treba njihovo jamstvo jer se snašao na drugi način. Pomalo začuđeni Zagorčevim ponašanjem, pozdravili su se s generalom i njegovim odvjetnikom te otišli kući.

Pitanje je tko je Zagorcu bio jamac za novac? Nacional doznaje da mu na kraju nije trebao pravi jamac za 1,5 milijuna eura, odnosno da je za toliki novac imao vlastito pokriće u austrijskoj banci. Ipak, da bi se zadovoljila forma te da ne bi kasnije morao odgovarati na neugodna pitanja odakle mu novac, kao jamac se pojavila njegova tvrtka “PZ” koja se trenutačno bavi izgradnjom podzemnih garaža u Istri.

Policija je na vrlo neugodan način odvela Novicu Petrača na obavijesni razgovor. Policija u civilu, naoružana pištoljima i “pumpericama”, dočekala je crni Petračev automobil pred sjedištem tvrtke na Trgu žrtava fašizma, misleći da se u njemu nalazi sin Novica. Bili su razočarani kad je iz BMW-a X5 izašao njegov otac, koji im je rekao kako je Novica u uredu i da će bez problema otići s njima na obavijesni razgovor, međutim da ne razumije zašto ga na obavijesni razgovor zovu noseći sa sobom puške. Otišao je na četvrti kat po sina, koji je sišao do policije i odvezao se s njima u Heinzelovu ulicu na razgovor. Tamo su ga pitali poznaje li generala Zagorca i Ivicu Matakovića, te su tražili da im priča o svojem poznanstvu s njima. Prema informacijama koje smo dobili iz izvora bliskih Petračevim odvjetnicima, Nikica Petrač rekao je kako smatra da se radi o velikoj namještaljki i da ne želi ništa govoriti. Tada mu je policija rekla da će ga uhititi ako ne bude surađivao, na što je odgovorio da nema ništa protiv toga jer je potpuno nedužan i ne želi se uvlačiti ni u kakve konstrukcije.

Kada je Hrvoje Petrač čuo da mu je sin uhićen, nazvao je generala Zagorca i rekao mu da su ga zvali novinari HTV-a i tražili izjavu. Zamolio je Zagorca da i on da izjavu HTV-u i objasni kakva je bila Novičina uloga u cijeloj operaciji. Na to mu je Zagorec iznenađen hapšenjem prijateljeva sina odgovorio: “Tvoj Novica je meni kao i moj Tomek i neka me novinari nazovu, ispričat ću im koliko se Novica trudio u ovih nekoliko teških dana da mi pomogne.” Nakon desetak minuta generala Zagorca su doista zvali novinari HTV-a da im da izjavu. No slušalicu general više nije dignuo i nije objasnio ulogu prijatelja Petrača i njegova sina u drami koju je prolazio posljednjih sedam dana. Kako Nacional doznaje iz pouzdanih izvora, Uskok je pokrenuo istragu da bi saznao na koji je način i kojim jamstvima Zagorec došao do novca.

Otmičari su više puta mijenjali mjesto, vrijeme i način primopredaje novca. Primopredaja polovice novca, 750.000 eura, trebala se dogoditi u utorak u 17 h. Zagorec je krenuo automobilom, bio je navođen mobitelom kroz grad da bi mu na kraju otmičari javili da odustaju od primopredaje taj dan jer su shvatili da ga prati policija. U kofer s novcem koji je Zagorac podigao iz banke, policija je uz pomoć tajne službe stavila i poseban odašiljač. Uz to, posebnim su uređajima skenirali signal mobilnog telefona s kojeg su otmičari zvali. Krug se je sve više sužavao, tako da je policija čak i prije puštanja Tomislava Zagorca znala gdje se otmičare nalaze. No nisu se usudili intervenirati da dijete ne bi nastradalo.

Novac je Zagorec nakon više promjena uvjeta primopredaje napokon poslao City Expressom. Tu je pošiljku policija također nadzirala. Sve vrijeme Zagorcu su prijetili da će mu sina ozlijediti rezanjem prstiju na rukama i nogama te potom ubiti ako obavijesti policiju. Policija je uhitila sumnjivce dan nakon plaćanja prvog dijela zatraženog novca. U Ulici Marina Tartaglie 31 u zagrebačkom naselju Malešnica antiteroristička jedinica upala je u stan na posljednjem, 4. katu i uhitila Marinka Gošuljevića zvanog Kinez i Tomislava Ćurića iz Bjelovara, Sinišu Ježovita iz Koprivnice i Ivana Bastalića iz Zagreba. Nakon toga uhićene su još dvije osobe.

Gošuljevića u Bjelovaru mnogi poznaju kao neslužbenog vođu skupine koja je bila optužena, a potom oslobođena krivnje za ucjene i iznude tamošnjih poduzetnika. Optužba je bila da su se pred jednom od žrtava članovi njegove grupe nabacivali sjekirom i govorili kako Kinez strašno reže uši. Grupa je kaznu izbjegla jer su žrtve u strahu stalno mijenjale iskaze i bojale ih se izravno teretiti. Gošuljević je 3. rujna 2002. oslobođen optužbe za pokušaj pljačke poslovnice Varaždinske banke u Varaždinskim Toplicama i za pokušaj ubojstva policajca. Sud tada nije vjerovao prepoznavanju policajaca. Među ostalim, policija je tada otkrila da Gošuljević posjeduje više od 20 različitih vrsta pištolja. Gošuljevića je nedavno u selu Tomaš policija navodno zatekla pri dilanju droge.

Prema riječima njegove supruge, Siniša Ježovita boluje od PTSP-a i živi od 3000 kuna mirovine koju je zaradio kao pripadnik Gromova od 1991. do 1995. Usput se navodno bavio i nekretninama. Policija ga u svojim evidencijama također prepoznaje kao višestrukog počinitelja kaznenih djela.

Tomislav Ćurić svojedobno je u Švicarskoj bio osumnjičen za ubojstvo, nedavno za pljačku jedne parfumerije, a nominalno se bavi radiestezijom.

Posljednji se policiji predao Stevo Smrček, koji do sada navodno nije imao značajnijih problema sa zakonom. Policija je svojedobno na njegovu tavanu pronašla neku municiju koju je valjda još iz ratnog doba ondje ostavio, a za nju nije imao urednu dokumentaciju. U Bjelovaru ga ne povezuju s tom grupom. Smrček ima završenu srednju metalsku školu i povremeno se bavi strojobravarskim poslovima. Navodno je sam čuo da se policija o njemu raspituje pa se odlučio prijaviti. Zasad se brani šutnjom, kao i ostali osumnjičenici.

Iako zasad nema izravnih smjernica koje bi to potvrđivale, policija sumnja da tom kriminalnom grupom iz inozemstva rukovodi Jadranko Češljar zvani Čeljo, podrijetlom iz sela Ždralovo pokraj Bjelovara. I on i Gošuljević su 90-ih godina bili “heroji” generala Mile Ćuka koji ih je štitio zajedno s bivšim načelnikom policije u Bjelovaru Matom Šićajom. Trenutačno ih povezuje jedino to što ih zastupa ista odvjetnica. Gordana Grubeša prije je zastupala Gošuljevića, trenutačno zastupa Smrčeka, a njen je klijent i Češljar. Češljar je prije nekoliko godina bio pravomoćno osuđen za iznudu. Potom je zatražio odgodu izvršenja kazne jer mu je supruga bila trudna. Pošto mu je ta molba odbijena, napustio je Hrvatsku. Ni danas se ne zna gdje se nalazi, a u međuvremenu mu je za tu kaznu navodno nastupila apsolutna zastara.

Češljar i grupa koja je uhićena pod sumnjom za organiziranje otmice Zagorčeva sina neformalno se u policiji povezuju s organiziranim dilanjem droge. Policija je zasad uspjela rekonstruirati da su oni na svoj kriminalni put krenuli početkom 90-ih, kada je tim područjem suvereno vladao Mile Ćuk, ratni bjelovarski gospodar života i smrti.

Kako Nacional doznaje, policija je svoju istragu oko naručitelja otmice Zagorčeva sina usmjerila i prema kupnji raketnog sustava S300, u koji je bio uključen i Zagorec a posredno i general Mile Ćuk. Bit će zanimljivo kamo će policiju odvesti istraga. No preko ove strašne nesreće po psihu jednog 17-godišnjeg djeteta, mogle bi se otkriti mnoge tajne suvremene Hrvatske.