Sanader i njegova vlada danas igraju samo na jednu kartu - dobivanje pozitivnog avisa od Europske komisije u travnja, te kandidaturu Hrvatske i određivanje datuma početka pregovora s Europskom unijom u lipnju.Trenutačno veliki stupanj razumijevanja, tolerancije i kooperativnosti između premijera Ive Sanadera i predsjednika Stipe Mesića mogao bi uskoro nestati. Ova idilična kohabitacija, koja strašno iritira Ivicu Račana, mogla bi se rasprsnuti poput mjehura od sapunice već u lipnju zbog odnosa prema SAD-u.

Sanader i njegova vlada danas igraju samo na jednu kartu – dobivanje pozitivnog avisa od Europske komisije u travnja, te kandidaturu Hrvatske i određivanje datuma početka pregovora s Europskom unijom u lipnju. Ostvarenju toga cilja Sanader je podredio apsolutno sve, jer ako to ne postigne, njegova dosad čvrsta i dominantna pozicija mogla bi se početi urušavati, ne samo u državi nego i unutar stranke. A ako uspije Hrvatsku dovesti do vrata Europske unije, uvjerljivo će učvrstiti svoj položaj na vlasti. No, po svemu sudeći, taj je scenarij teško ostvariv.

Sigurno je da će u travnju Hrvatska dobiti pozitivan, ali uvjetovani avis Europske komisije. Engleska i Nizozemska, dvije zemlje koje najviše koče ulazak Hrvatske u EU, pozdravit će tada suradnju Hrvatske s Haaškim tribunalom zbog nekonfliktnog i promptnog odlaska generala Ivana Čermaka i Mladena Markača u Haag. No obje zemlje ostat će i dalje na stajalištu da se ratifikacija Sporazuma o stabilnosti i pridruživanju (SSP) odgađa sve dok se ne riješi slučaj odbjeglog generala Ante Gotovine. Deset novih država 1. svibnja ulazi u Europsku uniju. Tada će nastatiu novi problemi za Sanadera jer EU mora riješiti velik pravni problem ratifikacije SSP-a i od novih članica EU. Prema sadašnjoj pravnoj praksi u EU, i sve nove članice, uključujući i Sloveniju, trebale bi ratificirati SSP s Hrvatskom.

U lipnju na summitu u Dublinu Hrvatska će vjerojatno dobiti uvjetnu kandidaturu za EU, ali bez preciznog datuma početka pregovora. Za točan datum početka pregovora ponovno će biti postavljen uvjet pune suradnje s Haaškim tribunalom, odnosno rješenje slučaja Gotovina. Dotle će vjerojatno Hrvatska ipak trebati ratifikaciju SSP-a od svih parlamenata novih članica, uključujući tu i Britaniju i nizozemsku notifikaciju.

U lipnju, nakon što shvate da neće dobiti čvrst datum početka pregovora (Turska na to čeka već tridesetak godina), Sanader i Žužul morat će hitno promijeniti taktiku – potpuno se okrenuti SAD-u. Ako Sanaderova vlada ne dobije u lipnju kandidaturu s datumom početka pregovora, ulazak u NATO (vjerojatno s Albanijom i Makedonijom) i odnosi Hrvatske s SAD-om postat će prioritet hrvatske vanjske politike.

Dosad su Sanader i Žužul jako pazili da ne iritiraju Europsku uniju prevelikim oslanjanjem na SAD, bojeći se da im to ne bude minus za dobivanje pozivnice u EU. No nakon Dublina više neće imati što izgubiti. Da bi Sanaderovu vlast SAD prihvatio kao prvorazredne partnere, Hrvatska će morati pristati na dva američka uvjeta: vojni angažman Hrvatske u Iraku te potpisivanje Članka 91., odnosno sporazuma s SAD-om o neizručivanju američkih građana Stalnom međunarodnom kaznenom sudu. Za razliku od vojnika drugih zemalja, tim bi se člankom reguliralo da se američkim vojnicima može suditi jedino na teritoriju SAD-a. Uz strateško vezivanje uz SAD, Sanader će zasnovati svoju politiku na liderstvu Hrvatske u regiji, u suradnji Hrvatske sa susjednim državama u rješavanju otvorenih pitanja i unapređenju gospodarske suradnje, borbi protiv ilegalnih migracija i trgovine drogom te međunarodnog terorizma. Provedba dobro zamišljene Sanaderove taktike prema SAD-u naići će na veliku prepreku u liku predsjednika Mesića. U neformalnim razgovorima on je nedavno ponovio da ni pod kojim uvjetima neće pristati na slanje hrvatskih vojnika u Irak ako za to ne postoji rezolucija Vijeća sigurnosti te ako međunarodne trupe nisu pod zapovjedništvom Ujedinjenih naroda. Ujedno je najavio da će početi sve glasnije o tome i javno govoriti te da svoj stav neće mijenjati koliko ga god to koštalo. Mesić je spreman, kao vrhovni zapovjednik HV-a, poslati odmah sanitetske ekipe u Irak, no to Amerikance ne zanima. Oni žele pod svojim zapovjedništvom što više zastava drugih zemalja koje činom slanja svojih trupa u Irak javno pokazuju potpunu podršku politici Georgea W. Busha. A to je njemu sada, kad se zahuktava predizborna kampanja u SAD-u, najvažnija vanjskopolitička tema i jedan od glavnih aduta za izbore. Naime, nakon stabiliziranja ekonomije i prevladavanja recesije SAD je ponovno postao ekonomska i financijska lokomotiva cijeloga svijeta. Ako dobije i širi međunarodni legitimitet za svoju politiku borbe protiv terorizma, i to će povećati njegove šanse na izborima.

Sanader i Žužul neće imati čime prisiliti Mesića da pristane na njihov plan i njihovi odnosi s njim nužno će zahladiti. Koliko će se to vidjeti na prvi pogled, teško je prognozirati, no doba mirne kohabitacije sigurno će proći. Mesića kao remetilački faktor Sanaderove politike HDZ će morati što prije ukloniti s vlasti. A to je moguće samo na predstojećim predsjedničkim izborima. Ako to Sanaderu uspije, bit će mu širom otvorena vrata potpune vlasti. Koga će premijer gurnuti u utrku protiv Mesića, još uvijek nije odlučeno, no sve glasnije spominjanje Jadranke Kosor u toj ulozi najvjerojatnije i nije daleko od istine. S njom ili njoj sličnim šefom države, Sanader bi imao sve poluge vlasti u svojim rukama. A tomu teže svi političari na ovim prostorima.

Problem odlaska hrvatskih vojnika u Irak može se riješiti i na drukčiji način – glasovanjem u Saboru. Za takvu odluku mora postojati tročetvrtinska većina u Saboru, koja se može postići jedino suglasnošću Sanaderova bloka i dijela opozicije. A u tome glavni Sanaderov saveznik može biti jedino Ivica Račan s SDP-om, kojem zbog stanja u vlastitoj stranci ne odgovaraju brzi izvanredni izbori, kao što mu ne odgovara niti da bude krivac za ometanje partnerskih odnosa Hrvatske s SAD-om. Mesiću prijeti velika opasnost da ga Sanader i Račan nadjačaju preko Sabora i pošalju vojnike u Irak. U tom slučaju moraju moliti Boga da ni jednom hrvatskom vojniku tamo ne padne ni vlas s glave. U suprotnom, Mesić bi mogao i jednoga i drugoga zbrisati s političke scene.

Austrija, Njemačka, Belgija i Luksemburg najsnažnije će u Europi podržavati Hrvatsku, a podrška Italije ovisit će o rješenju problema ribolovno-ekološke zone koju je proglasila Hrvatska u Jadranu. Po dosadašnjim potezima pozitivnu ulogu za Hrvatsku bi mogla odigrati i Grčka. Zbog određenog nezadovoljstva napredovanjem Rumunjske, EU bi mogla i drukčije sastaviti skupinu za ulazak u kojoj bi se mogla naći i Hrvatska. Bugarska je na odličnom putu jer je završila pregovore o 26 poglavlja, dok Rumunjska znatno zaostaje jer je zadovoljila tek 22 od 31 uvjeta koje svaka zemlja mora ispuniti. Bugarska je na nezaustavljivom putu u EU, a Rumunjska može biti uvrštena i u neku drugu buduću skupinu pridruživanju EU.

Osim toga, Turska gotovo trideset godina ima posebne odnose s EU i čeka na početak pregovora. Ako na vrijeme završi ustavne reforme, poboljša zaštitu ljudskih prava manjina i pridonese rješavanju problema podijeljenog Cipra, vrlo je vjerojatno da bi mogla postati kandidat za EU i dobiti datum početka pregovora. Za to se posebno zalažu njemački kancelar Gerhard Schroder i britanski premijer Tony Blair. Da u Hercegovini nije poginuo makedonski predsjednik Boris Trajkovski, Makedonija bi već u veljači bila podnijela molbu kandidaturu za EU.

Prilično se jasno nazire da se stvara nova moguća skupina zemalja za ulazak u EU: Hrvatska, Rumunjska, Turska i Makedonija. Bez obzira na velike razlike u stupnju razvijenosti i potencijalnu snagu svake od tih država, kao i različit sadašnji status u odnosima s EU, mnogo toga zajedničkog moglo bi povezivati te zemlje na putu u EU. A Sanader smatra da će se i na tom duljem putu Hrvatska kudikamo lakše probiti do željenog cilja ako joj u tome bude pomagao SAD.

A Sanadera na tom putu čekaju teški trenuci. Kao prvo, teško će objasniti u Saboru bespogovorno udovoljavanje zahtjevima za izručenjem iz novih haaških optužnica koje hrvatsku vlast okrivljuju za “zločinački plan”, koji je provodila u “Oluji”, da Hrvatsku “očisti” od Srba. Ništa mu neće biti lakše ni u travnju kad Vladu očekuju teški pregovori o stand-by aranžmanu s MMF-om, koji će očito inzistirati na izrazito restriktivnoj monetarnoj politici. Sanaderu će biti posebno teško u novi stand-by aranžman uključiti dogovore s umirovljenicima, ali i povećanje davanja za branitelje i trudnice te povećanje plaća koje traže sindikati. Da nema tih nešto većih davanja, državni proračun za 2004. bio bi kopija proračuna prethodne vlade za 2003. Ni u jednom ni u drugom nije bilo jasne razvojne komponente. Sve u svemu, Sanadera čeka vruće razdoblje u kojem će možda i požaliti što se toliko borio da postane premijer.