Čemak smatra da upravo zbog nedjelotvornosti sudstva i nekažnjavanja pravih krivaca sada moraju ispaštati on, Markač i Gotovina.Premda će ispuniti zahtjev Haaškoga suda za izručenjem generala Ivana Čermaka i Mladena Markača, Vlada Republike Hrvatske smatra da najnovija haaška optužnica, osim općenitosti i faktografskih netočnosti sadržava i nedopustivo teške političke kvalifikacije o navodnom zločinačkom pothvatu hrvatskih generala radi etničkog čišćenja tijekom i nakon vojno-redarstvene operacije “Oluja”, doznaje Nacional iz Vladinih izvora. Hrvatski će premijer Ivo Sanader zbog svega toga još ovog tjedna vjerojatno poslati pismo glavnoj haaškoj tužiteljici Carli Del Ponte. Na večeri koju je u subotu, 6. ožujka, priredio Ivan Čermak na svom imanju u Krapinskim Toplicama, njemu i Markaču su Vesna Škare-Ožbolt i Andrija Hebrang obećali osnivanje posebne međunarodne multidisciplinarne skupine koja će utvrditi znanstveno utemeljenu istinu o svim ratnim zbivanjima 90-ih godina. Također su obećali da će poduzeti sve da se procesuiraju pravi krivci, protiv kojih je tužiteljstvo zbog ubojstva, paleži i pljačke podiglo kaznene prijave nakon “Oluje”. Čemak smatra da upravo zbog nedjelotvornosti sudstva i nekažnjavanja pravih krivaca sada moraju ispaštati on, Markač i Gotovina. U postupku revizije utvrdila bi se odgovornost pojedinaca, zapovjednika i pravosudnih tijela kako bi napokon negativnosti iz Domovinskog rata prestale biti sredstvo političkih pritisaka međunarodne zajednice na Hrvatsku.

Početkom ovoga tjedna sa sedam dana zakašnjenja ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt izjavila je da je hrvatska Vlada 1. ožujka 2004. zaprimila zapečaćenu optužnicu Međunarodnog kaznenog suda u predmetu tužiteljstva br. IT-02-73-I protiv generala Mladena Markača i Ivana Čermaka. Carla Del Ponte je 19. veljače 2004. podigla optužnicu koju je na njen prijedlog 27. veljače potvrdio, zapečatio i predao nadležnim hrvatskim tijelima sudac Haaškog tribunala, pa nije točna tvrdnja ministrice pravosuđa o datumu zaprimanja haaške optužnice.

Na konferenciji za novinare u ponedjeljak ministrica pravosuđa izjavila je da je sadržaj optužnice za javnost tajan sve do pojavljivanja optuženika pred Sudom. Nakon nekoliko sati demantirali su je iz Haaga objavljujući njen sadržaj na službenim Internet stranicama ICTY-ja, što odaje da su komunikacije između Zagreba i Haaga nedovoljne.

Premda mu je bilo poznato da je optužnica protiv Čermaka i Markača u Hrvatsku stigla prije nekog vremena, hrvatski premijer Ivo Sanader nije se žurio da je objavi iz nekoliko razloga. Prošlog se tjedna izglasavao državni proračun pa dodatno dramatiziranje stanja u državi ne bi išlo u prilog usvajanju državnog budžeta.

Sanader je prošlog tjedna boravio i u službenom višednevnom posjetu Rumunjskoj te je smatrao kako bi objavljivanje optužnice u vrijeme dok on izbiva iz Hrvatske stvorilo napetu političku situaciju. Osim toga, Sanaderu je bilo važno da prije objavljivanja optužnice razgovara s predsjednikom HSP-a Antom Đapićem i uvjeri ga da su bilo kakva nastojanja oporbe da se vlada upusti u sukob s Haagom osuđeni na neuspjeh. Uz to, Haaški sud je dao vremena Čermaku, Markaču i njihovim braniteljima da se pripreme za prvi susret sa Sudom, omogućivši im proučavanja optužnice koju su dobili već sredinom prošlog tjedna. Pritom su morali potpisati dokument o potpunoj tajnosti optužnica.

Haaško tužiteljstvo optužilo je u sedam točaka umirovljene hrvatske generale Ivana Čermaka i Mladena Markača za zločine protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja. Čermak i Markač, prema tvrdnjama tužiteljstva, “sudjelovali su u udruženom zločinačkom pothvatu zajedno s generalom Antom Gotovinom i pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom, čiji je zajednički cilj bio prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz regije Krajina tijekom i nakon vojno-redarstvene operacije ‘Oluja’.” U optužnici se u točkama od 1 do 7 spominju progoni, ubojstva, pljačkanje imovine, bezobzirno razaranje gradova, naselja i sela, deportacije i prisilno raseljavanje te druga nečovječna djela.

U ekskluzivnoj izjavi za Nacional, čim je ministrica pravosuđa obznanila da su optužnice zaista stigle u Hrvatsku, optuženi Ivan Čermak je ustvrdio: “Optužnica je apsurdna. Kad bi i jedna riječ bila istinita, ja bih sam sebi presudio. Kad sam pročitao optužnicu, preplašio sam se samoga sebe i upitao se kakav sam ja to čovjek ako sam počinio nešto tako monstruozno. Ni jedan navod u optužnici ne stoji. Kao što sam se u ratu borio oružjem, tako ću se sada boriti pravnim sredstvima protiv takvih kvalifikacija. Vjerujem da ću na kraju pobijediti. Također vjerujem da je ovo moja i Markačeva zadnja bitka u koju se mora uključiti i država, jer ona mora raščistiti sa svojom prošlošću. Sada je najmanje potrebno podizanje napetosti u državi zbog našeg slučaja.” Na Nacionalov upit o svom i Markačevu zdravstvenom stanju Čermak je odgovorio: “Ni Markač ni ja nismo dobroga zdravlja. Markač ima srčanih tegoba, proširenje krvnih žila i visok tlak, a uz to i probleme s visokim šećerom. Ja imam tešku ozljedu kralježnice i povišen tlak. Međutim, bez obzira na sve te bolesti spremni smo otići u Haag, medicinsku dokumentaciju nosimo sa sobom pa će nam valjda Sud izići ususret.”

Obojica optuženika već su pripremili nužne potrepštine koje nose u Haag, od papuča, trenirki, odijela, a nastojat će se što više hranit u zatvorskoj kantini jer je, kako su čuli iz Haaga, redovita hrana prilično loša. Očekuju i primjeren zatvorski tretman s obzirom na ne baš sjajno zdravstveno stanje. Čermaku je potreban i ortopedski krevet, kao i istezanje dva puta tjedno. Nadaju se da će neko vrijeme do puštanja na obranu sa slobode boraviti u starom dijelu zatvora gdje ima više zraka nego u novom, a to je osobito važno zbog njihovih bolesti.

Hrvatski su pravni stručnjaci najnoviju optužnicu nakon pomne analize okvalificirali političkom i promašenom, a misle da je odvjetnicima hrvatskih generala ostavljen velik manevarski prostor za obranu svojih klijenata. Optužnica protiv Čermaka i Markača, koji u četvrtak, redovitom avionskom linijom za Amsterdam odlaze iz Zagreba u 8.30, vrlo je općenita, u njoj se kao i više puta dosad barata netočnim faktografskim podacima i ulogama optuženika, optuženici se ne terete niti za jedan individualni zločin, a osobito teška kvalifikacija o zločinačkom poduhvatu optuženika ne nalazi uporišta niti u jednom dokazu.

U optužnici se čak ide toliko daleko da se tvrdi kako je Čermak de iure i de facto efektivno kontrolirao postrojbe Hrvatske vojske i policije, premda za takve tvrdnje nema ni jednog dokaza ili pisane zapovijedi koja bi to potvrdila. Zanimljivo, isto se tvrdi i u proširenoj optužnici za generala Antu Gotovinu i za isto razdoblje od 4. kolovoza do 15. studenoga 1995.

Usmenu zapovijed o tome da se isključivo bavi organizacijom civilnog života u Kninu i opskrbljuje stanovništvo nužnim potrepštinama, Čermak je dobio od pokojnog predsjednika Tuđmana, pa je posve nejasno otkud konstatacija haaškog tužiteljstva da je Čermak zapovijedao svim postrojbama u Kninu i okolici.

Koliko su nepouzdane tvrdnje o tome da je Čermak zapovijedao, među ostalim, i policijskim postrojbama, svjesno je i haaško tužiteljstvo koje je kao osumnjičenika pozvalo na razgovor Ivana Jarnjaka, bivšeg ministra unutarnjih poslova i sadašnjeg predsjednika saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost koji će na pitanja haaških tužitelja odgovarati sredinom ožujka.

Jer za sigurnost Knina bila je zadužena temeljna i vojna policija, istrage na terenu obavljala je kriminalistička policija, a ubrzo nakon ulaska u Knin bile su formirane zajedničke ophodnje hrvatske policije i UNCIPOL-a, UN-ove policije.

Čermak je pod sobom imao tridesetak djelatnika koji su radili sve što je bilo potrebno za uspostavu normalnog civilnog života u tada kaotičnim okolnostima u Kninu. Brinulo se o čišćenju grada, otvaranju bolnice, popravku komunalija, otvaranju trgovina živežnih namirnica, otvaranju javne kuhinje i benzinske crpke, popravku trafostanica i vodovoda, čišćenju pruge i razminiranju terena uz prugu, uspostavi deponija za uginule životinje. Potpuno je bespredmetna optužba da je Čermak morao znati da se snage pod njegovom efektivnom kontrolom spremaju na ubojstva, pljačke, palež i slična nedjela, ako je vidljivo da je tridesetak njegovih ljudi osnovalo humanitarno-komunalni stožer koji se bavio isključivo civilnim poslovima.

Diletantizam tužiteljstva odaje i podatak iz optužnice da je Čermak optužen za zločine u razdoblju od 4. kolovoza 1995., a opće je poznato da je Čermak u Knin stigao iz Šibenika helikopterom 5. kolovoza a 6. kolovoza preuzeo dužnosti zapovjednika Zbornog mjesta Knin sa zadatkom da logistički pomogne civilnoj vlasti u funkcioniranju grada i da surađuje s međunarodnim snagama.

Po tvrdnjama tužiteljstva, Čermak je, među ostalim, odgovoran i za zločine koje su pojedini pripadnici hrvatskih postrojbi počinili na području općina Korenica, Drniš, Gospić, Obrovac, Donji Lapac, Sinj i Zadar, što je nemoguće jer je Čermak bio odgovoran isključivo za logističke poslove na području Knina.

Ne može mu se prigovoriti niti da nije ništa poduzeo u sankcioniranju kažnjivih djela, jer je od 38 ubojstava na kninskom području razjašnjeno 21 a za ostale su podignute kaznene prijave protiv nepoznatih osoba. To je postotak kojim bi se pohvalile i neke europske metropole, a na eventualne zločine upozoravao je i Ured predsjednika i obavještavao ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka.

Nacionalovi izvori potvrdili su da je optužnica tako nejasnog i općenitog sadržaja vjerojatno izišla iz kuhinje Save Štrpca i njegove udruge “Veritas”. To pokazuje i podatak da je Štrbac sredinom prošle godine u izjavi jednom srbijanskom dnevnom listu najavio intenziviranje istraga protiv Čermaka i Markača, a spomenuo je i Tomislava Merčepa, sumnjičenog za ubojstva dvadesetak Srba u Vukovaru prije ratnih sukoba 1991.

Zanimljivo, u optužnici se uz imena Čermaka i Markača spominju Ante Gotovina i Franjo Tuđman, ali ne i Gojko Šušak koji je, prema Nacionalovim izvorima, na vijesti od paljenju srpskih kuća i nasilju nad stanovništvom jedini u državnom vrhu sa smiješkom odmahivao rukom.

Iz krugova bliskih generalu Čermaku tvrdi se da su mu haaški istražitelji još 1998. posredno ponudili status zaštićenog svjedoka, kako bi zauzvrat svjedočio u procesima protiv Tuđmana i Šuška. Čermak je ponudu odbio više puta, a sudeći po neprofesionalnom i oskudnom sadržaju optužnice to bi mogla biti neka vrsta osvete Carle Del Ponte za Čermakovu nekooperativnost.

Kako bi spriječio dolazak novih, politički intoniranih optužnica, te pomogao dvojici umirovljenih generala, a time i svim drugim eventualnim hrvatskim optuženicima u Haagu, premijer Sanader trebao bi pokrenuti znanstveno utemeljenu reviziju svih ratnih zbivanja koja se povezuju s ratnim zločinima hrvatskih postrojbi nad Srbima 90-ih godina.

Takva bi premijerova gesta pomogla sadašnjim optuženicima Markaču i Čermaku, jer će njima posve sigurno, nakon izjašnjavanja o krivnji, biti omogućena obrana sa slobode do početka procesa. Sudeći po praksi Haaškog suda, proces Čermaku i Markaču mogao bi se nastaviti za dvije godine, što je sasvim dovoljno da se dotad otkriju sve tamne strane nedavne hrvatske prošlosti i osude pravi krivci. Takav bi potez hrvatskog premijera sigurno naišao na odobravanje domaće javnosti, ali i međunarodne zajednice.

Da je najdugotrajniji Tuđmanov ministar obrane Gojko Šušak hrvatskim sudovima dopustio da procesuiraju sve ratne zločina, vjerojatno ni jedan hrvatski general ne bi bio optužen u Haagu. Šušak je cijelu državu doveo u težak položaj, jer je nefunkcioniranje pravne države bacilo sjenu na oslobodilačke akcije, a samim tim i na temelje hrvatske države.

Državno odvjetništvo u Haag je dostavilo popis i dokumentaciju s više od 4200 tužbi Državnog odvjetništva protiv pojedinaca koji su počinili zločine i razbojstva za vrijeme i nakon “Oluje”. Dokumentaciju, koju je prikupilo Državno odvjetništvo, prošlog je ljeta na inicijativu predsjednika Mesića u Haag dostavio Vladin Ured za suradnju s Haaškim sudom.

Najnoviji pokušaj premijera Sanadera nastavak je onoga što je potkraj mandata počela Račanova vlada i velika je prilika da ispravi veliku nepravdu i poboljša imidž Hrvatske. A time bi izravno pomogao i potencijalnim novim optuženicima iz Hrvatske. Suđenja hrvatskim generalima u Haagu na temelju zapovjedne odgovornosti, odnosno nepoduzimanja potrebnih radnji, bila bi tada suvišna. Nadamo se da će Sanaderova vlada ispuniti obećanja i da Ivana Čermaka i Mladena Markača, koji dobrovoljno odlaze u Haag, neće ostaviti na cjedilu.

OKVIR GOTOVINA:

Izmijenjena optužnica protiv generala Ante Gotovine, koju je Haaški sud objavio u ponedjeljak, tereti ga u sedam točaka za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tijekom i nakon operacija Oluja 1995. te za sudjelovanje u “udruženom zločinačkom pothvatu” čiji je cilj bilo “prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz Krajine”. U odnosu na optužnicu iz lipnja 2001., izmijenjena optužnica sadrži jednu točku manje – za ubojstva kao zločine protiv čovječnosti. Tereti ga se za isti broj ubijenih ? 150 -, a posebno se navode 32 slučaja. U izmijenjenoj se optužnici govori o “desecima tisuća” Srba, koji su nakon Oluje napustili Krajinu, dok je prva optužnica govorila o 150-200 tisuća. “Tijekom i nakon operacije Oluja Ante Gotovina s ostalima, uključujući Ivana Čermaka, Mladena Markača i predsjednika Franju Tuđmana, sudjelovao je u udruženom zločinačkom pothvatu, sa zajedničkim ciljem da se prisilno i trajno ukloni srpsko stanovništvo iz regije Krajine”, stoji u izmijenjenoj optužnici.

Gotovinu se tereti po individualnoj i zapovjednoj odgovornosti, kao zapovjednika hrvatskih snaga razmještenih tijekom operacije Oluja u južnom području regije tzv. Krajine, uključujući općine Benkovac, Gračac, Knin, Obrovac, Šibenik, Sinj i Zadar. Optužnica se odnosi na razdoblje od 4. kolovoza do 15. studenoga 1995. U sklopu progona tereti ga se za ubojstva najmanje 150 Srba, od čega se u izmijenjenoj optužnici navode slučajevi ubojstva 30 osoba u općini Knin i po jedne u općinama Benkovac i Korenica. Također ga se tereti za pljačku javne i privatne imovine, razaranje imovine, prisilne deportacije i druga nehumana djela. “Ta su djela činjena s namjerom da se obeshrabri ili spriječi one koji su već pobjegli iz područja, neposredno prije ili tijekom operacije Oluja ili predviđajući oružani sukob, od povratka njihovim domovima. Učinak tih djela nasilja i zastrašivanja jest deportacija i/ili preseljenje desetaka tisuća krajinskih Srba u BiH i Srbiju”, navodi se u optužnici. U ostalih šest točaka optužnice tereti ga se za ubojstva, deportacije i progone, te druga nehumana djela kao zločini protiv čovječnosti te za pljačku, nasumično razaranje gradova, sela i naselja kao kršenje ratnog prava i običaja.

Navodi se da su hrvatske snage u razdoblju na koje se odnosi optužnica “sustavno pljačkale imovinu krajinskih Srba, njihove domove, gospodarske zgrade, štale i živu stoku u gradovima, selima i zaseocima općina Benkovac, Donji Lapac, Drniš, Gospić, Gračac, Knin, Korenica, Obrovac, Šibenik, Sinj i Zadar”. Hrvatske snage “sustavno su palile ili drugačije razarale sela, domove, gospodarske zgrade i štale krajinskih Srba, ubijale njihovu stoku i trovale bunare. Tisuće stambenih objekata u navedenim općinama je oštećeno ili razoreno”, dodaje se. U obrazloženju optužnice, navodi se da je Gotovina kao operativni zapovjednik vršio “de jure i de facto zapovjedništvo i kontrolu nad hrvatskim snagama tijekom Oluje i nakon nje razmještenim u južnom dijelu regije Krajina”.

OKVIR MERČEP:

I Tomislav Merčep trebao bi ovih dana službeno postati osumnjičenik Međunarodnoga suda za ratne zločine u Haagu. Iz izvora bliskih Uredu za odnose sa sudom u Haagu, tereti ga se po zapovjednoj odgovornosti zbog odvođenja, nestanaka i ubojstava te pljački i miniranja kuća poznatijih građana srpske nacionalnosti iz Vukovara i okolnih sela, koje su tada provodili pripadnici skupina u maskirnim odorama ZNG-a, poznatiji kao “Merčepovci”.

Dvoje haaških istražitelja, muškarac i žena, koji su u Vukovar stigli u petak, 5. ožujka, kako bi razgovarali sa svjedocima tih zločina, raspituju se upravo o ulozi tadašnjega sekretara za narodnu obranu i šefa obrane grada u tim događajima. Iz izvora bliskih haaškom tribunalu, saznali smo da istražiteljski tim vodi Vjačeslav Afinogenov, zamjenik moskovskog javnog tužitelja koji je iskustvo prikupio istražujući ratne zločine u Ukrajini. Istražitelj haaškoga suda je od 1996. Tim boravi u vinkovačkom hotelu “Slavonija” iz sigurnosnih razloga, kreću se u civilnim odijelima kako bi bili što manje uočljivi, a u Vukovaru se raspituju o stvarnom utjecaju Tomislava Merčepa na skupine za likvidaciju koje su, prema službeno nepotvrđenim podacima, odgovorne za nestanak i ubojstvo više od 70 civila. Haaški istražitelji fokusirali su se na dvadesetak slučajeva za koje su pronašli svjedoke, a do polovice njih došli su na temelju podataka što ih je protekle dvije godine prikupio Suradni centar HHO-a u Vukovaru.

Voditelj Centra, Saša Lalić, rekao nam je kako su istražiteljima samo pomogli stupiti u vezu sa svjedocima na temelju podataka ljudi koji su im se sami javljali. “Nikakve dokumente nisu im davali na uvid, jer pravilo je HHO-a da takve dokaze dostavljaju isključivo hrvatskim istražiteljskim i pravosudnim institucijama. Hrvatski organi gonjenja, nažalost, nisu obavili svoj posao i 13 godina nakon tih nestanaka i ubojstava na njihovom procesuiranju ništa se nije napravilo. Stoga se nitko nema pravo čuditi što haaški istražitelji dolaze rješavati probleme koje domaće institucije nisu riješile. Mnogi građani hrvatske i srpske nacionalnosti, posebice članovi obitelji žrtava, provode pritisak da se na tu mračnu stranu Domovinskog rata i kratkog razdoblja prije njegova početka stavi točka, a iz osobnog iskustva mogu reći da dok se to pitanje ne riješi, u Vukovaru se neće moći uspostaviti trajni mir i suživot”, rekao nam je Lalić.

S informacijama o istražiteljima bio je, međutim, znatno rezerviraniji pravdajući to interesima istrage, te stavom HHO-a koji se obvezao podatke o tome ne iznositi u javnost. Ipak, ustvrdio je da će istražitelji imati vrlo težak posao, jer mnogi kvalitetni svjedoci zbog straha odbijaju svjedočiti ili reduciraju iskaze. Strah koji vlada zbog činjenice što nitko za te zločine nije odgovarao još je jači nakon incidenta izazvanog u vukovarskom hotelu “Dunav” početkom studenoga 2002. Prema izjavama očevidaca, tada su na proslavu srpskog sindikata Vupika izazvani pjesmom Lepe Brene “Mile voli disco” što ju je izvodila lokalna “pevaljka”, sedam ili osam bivših hrvatskih branitelja upali u prostor restorana, prekinuli proslavu, ispalili nekoliko hitaca u strop i fizički se sukobili s pojedinim gostima. Bilo je to nekoliko dana nakon obilježavanja pada Vukovara, a među “partybreakerima” viđeni su i pojedinci iz poznate skupine koja je likvidirala obitelj Zec u Zagrebu.

Vukovarske zločine timovi haaškoga tribunala istražuju još od 1996. a prije nekoliko godina o njima su razgovarali i s bivšim dužnosnicima hrvatske vlasti u Zagrebu. Slučaj je zanimljiv i po tome što se zločini o kojima se istražitelji raspituju odnose na razdoblje neposredno uoči početka rata, ponajviše na proljeće i prvu polovicu ljeta 1991. Najviše nestanaka zabilježeno je u srpnju, kada su iz Sekretarijata za obranu putem javnih medija pozivali građane srpske nacionalnosti da predaju oružje. Po isteku roka pretresali su kuće u kojima su sumnjali da se krije oružje i ako bi ga pronašli, odvodili bi vlasnika kuće na ispitivanje s kojega se nikad ne bi vratio.

Jedan od ključnih dokaza o Merčepovoj ulozi u Vukovaru do 8. kolovoza, kada je bio razriješen dužnosti, uhićen, odveden u Zagreb i pritvoren, te potom imenovan pomoćnikom ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića, jest pismo Marina Vidića-Bilog, povjerenika Vlade RH za Općinu Vukovar, odaslano iz tog grada upravo tih dana. Vidić-Bili otvoreno je i opširno pisao o događajima u Vukovaru, istaknuvši kako se oni podudaraju s Merčepovim dolaskom na odgovorne dužnosti u HDZ-u i lokalnoj vlasti. Iako ga tada nije izravno povezao s izvršenjem zločina, iz pisma je jasno da je riječ o čovjeku koji je ondje u to vrijeme bio “gospodar života i smrti”.

Iako je HHO predao Državnom odvjetništvu dokumente na temelju kojih se može pokrenuti istraga, ona nije pokrenuta. To je obrazloženo činjenicom da su svi dokazi ostali u vukovarskoj policiji nakon pada grada, a da povratkom hrvatske vlasti nisu pronađeni pa zbog nedostatka dokaza postupak nije pokrenut. Kao dokazni materijal protiv Merčepa navode se i dokumenti što ih je u ime “Udruženja porodica nestalih i nasilno odvedenih lica” u knjizi “Vaš lik ? naš put” objavila Ružica Mandić te u brošuri “Zločin bez kazne” skupine autora, pod vodstvom istražitelja iz Beograda Save Dabića. Zanimljiv je detalj da čelnici nepriznate RS Krajine nisu bili zadovoljni kvalitetom Dabićeva istražiteljskoga rada, a poslije se ustanovilo da je znatan dio novca što ga je osigurala ta vlast Dabić potrošio na osobne potrebe i provod upravo u hotelu “Dunav”.

OKVIR JARNJAK:
Premda će sredinom ovog mjeseca sadašnji predsjednik saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i bivši ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak dati iskaz haškim istražiteljima u svojstvu osumnjičenika, iz Haaga je u ponedjeljak došla vijest kako do eventualnog podizanja optužnice protiv Jarnjaka neće doći. Nakon što obavi razgovor s haaškim istražiteljima o tijeku vojno-redarstvene operacije “Oluja”, Jarnjak bi se u Haagu mogao pojaviti samo u svojstvu svjedoka, doznaje Nacional.