Žganjer je ustrajao na tome da se grupa osumnjičenika na čelu s Ivicom Matekovićem i Novicom Petračem udružila u zločinačku organizaciju radi izvršenja jedne, a vjerojatno i više otmica jer je uvjeren da će to pred sudom lako dokazati.Dio Državnog odvjetništva i policije nije se posve složio sa Željkom Žganjerom, ravnateljem USKOK-a, prilikom prošlotjednog formuliranja istražnog zahtjeva protiv osumnjičenih za otmicu maloljetnog sina umirovljenog generala Vladimira Zagorca.

Nakon spektakularnih akcija uhićenja sumnjivaca za otmicu koja je prije desetak dana uzbudila hrvatsku javnost, u dijelu Državnog odvjetništva i policije smatrali su da bi grupu osumnjičenika bilo bolje teretiti samo za otmicu, a ne za udruživanje u zločinačku organizaciju. Žganjera su upozorili da bi se tijekom sudskog postupka tužitelji mogli suočiti s problemima dokazivanja takvih kvalifikacija. Osim toga, potiho su mu zamjerili i to što misle da Žganjer taj slučaj želi iskoristiti da se pokaže većim stručnjakom od bivšeg glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog, kojem su ne tako davno zbog površnosti i neutemeljenosti pale neke optužnice za zločinačko udruživanje. Dio Državnog odvjetništva zbog tih prijašnjih neugodnih iskustava nije htio riskirati da poslije na sudu doživi novi fijasko i htjeli su osumnjičene teretiti samo za otmicu, što će vjerojatno mnogo lakše moći dokazati.

Žganjer je ustrajao na tome da se grupa osumnjičenika na čelu s Ivicom Matekovićem i Novicom Petračem udružila u zločinačku organizaciju radi izvršenja jedne, a vjerojatno i više otmica jer je uvjeren da će to pred sudom lako dokazati. Prema postojećim propisima, zločinačka organizacija mora počiniti više kažnjivih djela. U Kaznenom zakonu pojam zločinačke organizacije definiran je ovako: “Zločinačka organizacija je udruženje od najmanje tri osobe čiji su se članovi udružili radi činjenja kažnjivih djela. Djelovanje zločinačke organizacije višeg stupnja usmjereno je i prema ostvarivanju i zadržavanju nadzora nad pojedinim gospodarskim ili drugim djelatnostima, pri čemu se koristi zastrašivanjem ili nasiljem radi utjecaja na druge osobe da im pristupe ili im se pokore. Zločinačku organizaciju odlikuje visok stupanj povezanosti članova, unutarnji ustroj na temelju odnosa hijerarhije i stege te podjela rada. Zločinačka organizacija je temelj pojma organiziranog kriminala.”

Dakle, da bi Žganjer dokazao da se radi o zločinačkoj organizaciji, on bi trebao imati dokaze da je skupina koja je otela Tomislava Zagorca planirala i radila na otmici drugih ljudi. Na press konferenciji prošlog tjedna šef Uskoka rekao je da su dvojica otmičara u iskazima pred policijom izjavili da su razgovarali o otimici mlađeg Šelendića te kako ne bi bilo loše oteti i Todorićeva sina.

Zbog prilično labavih iskaza u tom dijelu istražnog spisa dio Državnog odvjetništva i policija nije siguran hoće li moći dokazati da je ista grupa zaista htjela oteti Josipa Šelendića, Ivana i Antu Todorića ili pak Olujića i Bienenfelda junioa, sinove poznatih zagrebačkih poduzetnika. Čudno je što su na tiskovnoj konferenciji spominjali i njih jer, kako Nacional doznaje, Olujić i Bienenfeld nigdje nisu spomenuti u iskazu dvojice otmičara. No Žganjer se pri odluci o “zločinačkoj organizaciji” poslužio po svoj prilici službenom bilješkom od prošle godine, u kojoj je policiji bio prijavljen pokušaj otmice Josipa Šelendića, sina Željka Šelendića, uspješnog poduzetnika, koji je nastavio dugu obiteljsku tradiciju u metaloprerađivačkoj struci.

Kako Nacional doznaje, u iskazu osumnjičeni za otmicu Tomislava Zagorca izjavili su da su pričali kako bi bilo dobro oteti Josipa Šelendića, te da su se informirali kamo on izlazi. Dva puta, rano ujutro, pratili su njegovo kretanje i zaključili da je on zbog svog načina života vrlo pogodna osoba za otmicu. I tu sada dolazi do nelogičnosti. Nigdje u opsežnom iskazu otmičari ne spominju da su oni u otmici Šelendića juniora otišli dalje od priča, a otmica je ipak pokušana. To znači da je neka druga otmičarska grupa pokušala oteti mlađeg Šelendića prošle godine u Vlaškoj ulici, ispred hotela “Jadran” u 21 sat. Dvojica mladića predstavili su se kao policajci u civilu i tražili od Šelendića da uđe u “službeni” auto te da s njima ode na “obavijesni razgovor”. Govoreći to, uhvatili su ga pod ruke i pokušali strpati u auto. Kad mu na njegovo traženje nisu pokazali policijske značke, odgurnuo ih je i počeo glasno dozivati prijatelje iz obližnjeg puba “The Hole In One”. Imao je i sreću što mu je linija na mobitelu bila otvorena te su i njegovi prijatelji s druge strane linije čuli što se događa. Visoki i stasiti Josip, bivši boksač, mogao se zbog svoje snažne konstitucije suprotstaviti otmičarima, dok mu u pomoć nisu pritrčali prijatelji. Kad su otmičari vidjeli da će izvući kraći kraj, uskočili su u automobil i odjurili.

Policija je o tom pokušaju otmice sastavila službenu bilješku. Kad su Šelendića u svom iskazu spomenuli dvojica Zagorčevih otmičara, Žganjer je vjerojatno odmah povezao ta dva slučaja i vjerovao da ima dokaz za postojanje zločinačke organizacije. Lako se može dogoditi da se radi o drugoj skupini otmičara.

Moguće je da se slično dogodilo i pri pokušaju otmice sina Ivice Todorića. Zagorčevi otmičari samo su napomenuli da je kao pogodno ime za otmicu bio spomenut i Todorić junior. Sudeći po onome što su izjavili pred policijom i odvjetnicima, jednom spomenuta ideja nije ušla u fazu planiranja i realizacije. Da mu žele oteti sina, Ivica Todorić doznao je potkraj prošlog ljeta. I to je na zanimljiv način otkrila Agrokorova korporativna služba sigurnosti, koja se brine za “bussines intelligence” i za sigurnost menadžmenta i njihovih obitelji. Oni su doznali da je o planiranju otmice Todorićeva sina razgovarala jedna druga kriminalna skupina, policiji otprije poznata po sudjelovanju u ubojstvima.