Objavljeno u Nacionalu br. 811, 2011-05-31

Autor: Jasminko Umičević

Mađarska kao savršen primjer

Od krucijalne je važnosti da hrvatska vlada napokon shvati značaj Ine i othrva se eventualnim pritiscima i strahovima u vezi s pristupanjem u EU i upravo služeći se primjerom Mađarske zaštiti hrvatske nacionalne interese te žurno i zakonski onemogući stjecanje kontrole nad Inom

Odluka mađarske vlade da kupi 21,2% udjela u MOL-u, nekadašnjoj mađarskoj nacionalnoj naftno-plinskoj kompaniji, od Surgutneftegaza, koju je mađarski premijer Viktor Orbán objavio prošlog utorka, imat će dalekosežne posljedice za mađarsko, ali i za gospodarstva susjednih zemalja u kojima MOL poslovno djeluje, odnosno posjeduje udjele u energetskim kompanijama, ponajprije u Hrvatskoj i Slovačkoj, ali i u Rumunjskoj, Bosni i Hercegovini,Srbiji i Austriji.

Iako je u posljednjih nekoliko godina u medijima spominjana mogućnost da MOL "otkupi" Surgutove dionice, zapravo su pravi pregovori počeli tek nakon pobjede Orbánove stranke Fidesz na posljednjim izborima i koji ima dvotrećinsku većinu u mađarskom parlamentu.
Sama transakcija otkupa dionica posebno je zanimljiva zbog nekoliko neuobičajenih i netipičnih okolnosti.
Prvo, cijena. Kao što je poznato, Surgut je kupio udio u MOL-u od austrijskog OMV-a u ožujku 2009. za 1,4 milijarde eura, a tu su transakciju MOL i tadašnja mađarska vlada proglasili neprijateljskom i mađarska je strana poduzela sve, čak i donijela poseban zakona kojim je onemogućen utjecaj, pa čak i formalni pristup Surgutneftegaza u MOL.

Uz potporu mađarske regulatorne agencije MOL je odbio upisati Surgutneftegaz u knjigu dioničara, koji je tako bez obzira na plaćenih 1,4 milijarde eura ostao bez ikakva utjecaja u MOL-u. Samo dvije godine nakon toga mađarska je vlada otkupila Surgutove dionice MOL-a za 1,88 milijardi eura i tako Surgutneftegazu omogućila zaradu od oko480 milijuna eura. Ta enormna razlika u cijeni izazvala je nezadovoljstvo u mađarskoj opoziciji, posebno među socijalistima, čiji su čelnici zatražili raspravu u parlamentu o toj transakciji, rekavši za nju da graniči s kriminalom.
Drugo, posebno je zanimljivo promatrati tu transakciju u svjetlu izvora financiranja, odnosno odgovoriti na pitanje otkud taj novac mađarskoj vladi. Mađarska je najzaduženija država u istočnom dijelu EU i bez pomoći EU i MMF-a krajem 2008. i početkom 2009. bi bankrotirala. Mađarskoj je tada odobreno 20 milijardi eura kredita, od čega je najveći dio potrošen na sanaciju gospodarstva, a preostali iznos od oko 2,4 milijarde eura zadržan je na računu mađarske centralne banke i sastavni je dio mađarskih deviznih rezervi. Upravo će s tog računa Rusima biti isplaćena cijena za MOL. Takav način plaćanja izazvao je dosta prijepora u mađarskoj stručnoj javnosti o nenamjenskom trošenju kredita, no predstavnici MMF-a oprezni su u komentarima i ne negiraju legalnost te transakcije, iako njihova suzdržanost ukazuje na upitnu legitimnost.
Treće,Mađarska je bila jedna od novih članica EU koja je najbrže provela privatizaciju svojih strateških industrija, pa tako i MOL-a. Posljednjih 1,7% dionica koje je imala u MOL-u prodala je još 2006. pa je ovaj zaokret ponovnim ulaskom u vlasničku strukturu MOL-a pravo iznenađenje. Poslovni krugovi u Mađarskoj su podijeljeni, a određeni broj analitičara smatra taj potez izrazito lošim jer je Mađarska jedna od najzaduženijih zemalja EU, a i pokazatelji oporavka nakon krize su vrlo loši pa nije trenutak da se država bavi akvizicijama, nego prioritet treba biti smanjenje deficita i ukupne potrošnje radi izbjegavanja "grčkog sindroma".
U istočnom dijelu EU, posebice u Rumunjskoj i Poljskoj, na primjer, koja gotovo i nije osjetila krizu, suprotno od Mađarske, ubrzano se prodaju državni udjeli u poduzećima i financijskim institucijama radi pribavljanja sredstava za smanjenje deficita. Imajući too na umu, očito je da je mađarska vlada, a to potvrđuju i recentne izjave njenih čelnika, definitivno odlučila preuzeti kontrolu i provesti djelomičnu nacionalizaciju energetskog sektora (u nacionalnom proizvođaču električne energije, pandanu HEP-a, tvrtki MVM, drži većinski udio). Vlada je obznanila svoj plan za povećanje udjela u MOL-u do 20%. Tom transakcijom mađarska država postaje najveći dioničar u MOL Grupi, koja je jedan od najvećih energetskih subjekata u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Valja očekivati da će, kao najveći dioničar u MOL-u, mađarska vlada presudno utjecati na poslovanje MOL-a, što je sasvim legitiman zahtjev i cilj, jer i u većem broju tzv. starih članica EU vlade imaju značajne udjele u strateškim kompanijama.

No nameće se pitanje hoće li i kada će mogući partikularni interesi mađarskih političkih stranaka na vlasti i u opoziciji prevladati pri donošenju poslovnih odluka u MOL-u i kakve bi posljedice takvih poslovnih odluka bile za gospodarstva okolnih zemalja, pa i Hrvatske, u kojima MOL ima većinski ili pretežni utjecaj u ključnim energetskim kompanijama. Posebno je važno pitanje, u svjetlu recentnih događanja u Ini, koja predstavlja gotovo 60% energetskog poslovanja Hrvatske, hoće li hrvatska vlada znati iskoristiti ovaj primjer Mađarske i prepoznati prednosti, ali i moguću opasnost od utjecaja mađarske politike na hrvatsko gospodarstvo?

Stoga je od krucijalne važnosti da hrvatska vlada napokon shvati značaj Ine i othrva se eventualnim pritiscima i strahovima u vezi s pristupanjem u EU i upravo služeći se primjerom Mađarske zaštiti hrvatske nacionalne interese te žurno i zakonski onemogući stjecanje kontrole nad Inom.
To je zahtjev zdravog razuma.

Vezane vijesti

Čačiću godinu i deset mjeseci zatvora uvjetno

Čačiću godinu i deset mjeseci zatvora uvjetno

Prvi potpredsjednik Radimir Čačić osuđen je na godinu i deset mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine zbog prometne nesreće koju je skrivio u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika