Ugledna teoretičarka povijesti arhitekture tvrdi da je 'povezivati s podzemnom garažom sanaciju i obnovu kazališta HNK u Zagrebu, koje je u katastrofalnom stanju, ili glupost ili licemjerje'Snješka Knežević, ugledna povjesničarka umjetnosti britka pera i beskompromisna stava, doktorica znanosti i autorica četiriju stručnih knjiga i stotinjak znanstvenih radova, već godinama kritički piše o urbanističkim i arhitektonskim devastacijama u Zagrebu. Sada je u izdanju Meandra objavila novu, petu knjigu “Zagreb: Grad, memorija, art”, koja je predstavljena prošlog tjedna u Kulturnom društvu Miroslav Šalom Freiberger. U toj opsežnoj i raskošno ilustriranoj knjizi od 324 stranice tiskana su njezina 22 teksta, objavljivana zadnjih godina uglavnom u stručnoj periodici, u kojima se, među ostalim, fokusirala na nedovoljno obrađene ili posve zanemarene teme kao što su industrijska arhitektura i austrougarske vojarne, što su u Europi hit teme. Iako se u knjizi osvrnula i na mit o Lenucijevoj potkovi, zatim o temama o “židovskom Zagrebu”, Paromlinu, tramvaju i scenografijama Nenada Fabijanića, naglasak je ipak na slučaju Gredelj i općenito regeneraciji i reurbanizaciji industrijske baštine Zagreba, što je, čini se, njezina omiljena tema. Tim povodom razgovarali smo s tom bivšom novinarkom i dobitnicom Nagrade grada Zagreba za knjigu “Zagrebačka Zelena potkova”, a glavne teme bile su industrijska baština i urbanistička devastacija grada.

NACIONAL: Kada i zašto ste se počeli baviti postindustrijskom arhitekturom?
- U dugogodišnjem istraživanju uvijek sam nailazila na teme povezane s protoindustrijskom, odnosno industrijskom proizvodnjom. Prvi neposredni poticaj bio je elaborat o željezničkoj pruzi kao razvojnoj prepreci, koji sam izradila 1991. kad je Slavko Dakić, predstojnik tadašnjeg Zavoda za planiranje razvoja i zaštitu okoliša, pokrenuo pitanje prenamjene Paromlina. Uz genezu problema prikazala sam i radikalno, gotovo kongenijalno rješenje Milana Lenucija za uklanjanje pruge iz grada iz 1907. koje dotad nije bilo poznato. Kad sam prije nekoliko godina dobila priliku da formiram izborni predmet na doktorskom studiju Arhitektonskog fakulteta, predložila sam profesoru Draženu Juračiću i voditeljici studija Hildegard Auf Franić temu: industrijska baština i transformacija. Još jedan poticaj bile su konferencije udruge Pro Torpedo iz Rijeke, koja se sustavno bavi regeneracijom za riječki waterfront, dakle luke i industrijske zone.

NACIONAL: Možete li objasniti zašto je industrijska baština značajna za kulturnu povijest nekog grada te kakve mogućnosti pruža u ekonomskom smislu?
TVORNICA GREDELJ izgrađena je 1894. i u njoj se proizvode željeznička vozila - Najprije zato što postoji i zaposjeda velike površine, danas uglavnom u središnjim zonama. Svjetska iskustva pokazuju da se upravo na mjestima ugaslih industrija s jedinstvenim arhitektonskim strukturama stvara novi, postindustrijski urbani identitet. Bilo da su to tvornice, skladišta, luke ili kolodvori, svi oni pružaju bezbroj mogućnosti prenamjene. Zato su uz regeneraciju industrijske baštine povezani najvažniji razvojni i strateški projekti. Na mjestima industrije nastaju nove urbane četvrti, tematski parkovi s obiljem javnih sadržaja, od edukacije i kulture do dokolice i potrošnje. Za arhitekte je susret s tom baštinom posebni izazov, a odgovori se mogu vidjeti od Osla i Hamburga do Barcelone i Genove. U financiranju podjednako sudjeluju gradovi i privatnici koji u tome vide profit i prestiž.

NACIONAL: Koliko Grad Zagreb ima sluha i znanja za reurbanizaciju i revitalizaciju industrijske baštine?
- Čini se da je gluh, sudeći po onom što je očito. Znanje postoji: nude ga istraživači, a konzervatori štite i zalažu se za obnovu onoga što se održalo od starih i starijih industrija.

NACIONAL: Možete li izdvojiti nekoliko najpromašenijih urbanističko-arhitektonskih projekata, odnosno, devastacija ili inicijativa u širem središtu Zagreba od 90-ih do danas, kao što su gradnja garaže ispod HNK? Zašto je do toga došlo?
-U svim urbanističkim dokumentima donedavno lokacije za javne garaže utvrđene su na obodima povijesnog središta, što znači da se Gornji grad, Kaptol, a nadasve Donji grad željelo zaštititi od individualnog automobilskog prometa u kretanju i mirovanju. No ne od jučer, zapravo postojano, javljaju se ideje i najavljuju projekti o garažama u strogom centru. Kao uvijek, na meti su tzv. slobodni prostori, dakle trgovi. Kako izgleda trg ispod kojeg je javna garaža, zorno predstavljaju Langov ili Kvaternikov trg. Langov trg više ne postoji kao javni prostor, nego je dio prometnog objekta, a Kvaternikov je postao otok u trostrukoj prometnoj omči, što onemogućava svaku javnu namjenu. Napokon, najnoviji primjer garaže objekta Cvjetni zorno demonstrira što znači garaža u pješačkoj zoni u centru: umjesto prekrasnog drveća, klupa, šetača i prizora društvenosti golemo propadalište-rampa, smrad, buka, semafori i marginalizirani pješaci. Garaža ispod kazališta i trga je neprihvatljiva jer bi njezini uređaji zadirali u integritet najljepšeg i najživljeg zagrebačkog trga, kao što smo to zamijetili analizom projekta kad smo ga osporavali. Samo je kazalište u katastrofalnom stanju. Povezivati s garažom sanaciju i obnovu kazališta, koje je u katastrofalnom stanju, ili je glupost ili licemjerje.

NACIONAL: Je li najveći problem bilo zapostavljanje javnog na račun privatnog interesa?
zapušteno dvorište Domobranske vojarne - To je u našem slučaju kultiviranje socijalne funkcije javnih prostora, među ostalim i proširenje pješačke zone i obnova jedinstvene urbane jezgre. Samo u javnom prostoru građanin se osjeća i potvrđuje kao društveno biće i sudionik urbanog zajedništva.
NACIONAL: U članku "Što je Gredelj Zagrebu" izražavate bojazan da bi Zagreb taj prostor na kojem je bila smještena tvornica lokomotiva mogao komercijalizirati. Kako se radi o prostoru velikog urbanističkog potencijala, možete li objasniti kako bi ga trebalo reurbanizirati?
- Pitanje Gredelja organski je povezano s konačnim rješenjem pruge. U studiji "Integrirani grad", koju je prošle godine izradio kompetentni stručni tim pod vodstvom arhitekta Nenada Fabijanića, predloženo je da se pruga spusti pod zemlju, u široki koridor, čime bi se oslobodili kilometarski potezi i površine koji bi dobili javnu namjenu trgova i pjaceta, parkova i aleja, sportskih terena i igrališta. Rješenje je izrađeno u sklopu studije za spajanje Trga F. Tuđmana i središnje zone Trešnjevke, ali se predlaže za područje šireg centra kojim prolazi pruga, dakle od Črnomerca do Borongaja. Nakon Lenucijeva prijedloga iz 1907. to je dosad najradikalnije rješenje koje bi doista osiguralo povezivanje dotad razdvojenih dijelova grada.

NACIONAL: Posebno je zanimljiv tekst "K.u. K. vojarne u Zagrebu", u kojem pišete o zaboravljenim i neiskorištenim resursima zagrebačkih vojarni iz austrougarskog doba. Koji su negativni, a koji pozitivni primjeri, kao što je obnova vojarne u Petrinjskoj ulici, u kojoj je danas Ministarstvo vanjskih poslova? Kako najbolje iskoristiti njihov potencijal?
- Bivša "Petrinjska vojarna" najveći je projekt obnove u zagrebačkoj povijesnoj jezgri izveden prema cjelovitoj zamisli. Arhitekt Zvonimir Krznarić pretvorio je nekada zloglasnu zgradu u modernu uredsku zgradu, strogo poštujući sve vrijedno i pokazao kako dovesti u sklad staro i novo. Sve su ostalo negativni primjeri: bivša vojna bolnica, nekada vojarna u Vlaškoj ulici, Domobranska vojarna u Ilici 242, Vozarska vojarna na Selskoj cesti - sve su napuštene, ne dobivaju ispravnu funkciju i propadaju naočigled. Najveća, tzv. topnička vojarna u Černomercu služi kao središnje vojno učilište; konjanička, na Prilazu baruna Filipovića, porušena je osim velike jašionice, koja je postala galerija, što je pozitivno. Zbog racionalnih tlocrta i rahlih kompozicija sklopove vojarne lako je prilagoditi funkcijama kao što su škole, fakulteti, hosteli, kulturni centri i slično, kako to pokazuju europska iskustva.

NACIONAL: Spominjete i Paromlin i pišete kako su propali svi prijedlozi za njegovu obnovu i prenamjenu u kulturnu svrhu. Što predlažete?
- Paromlin je dio velike industrijske zone u kojoj dominiraju Gredelj i kolodvor sa svojim uređajima i vrlo širokim profilom pruge. Prijedlozi su svojevremeno propali zbog neodlučnosti i nepripremljenosti za novu funkciju. Ali Paromlin će, bude li se štitio, što nije baš izvjesno, dobiti šansu kad se definira urbanistička funkcija cijele zone, što dakako mora biti predmetom javnog natječaja. U međuvremenu se napuštena tvornica pustoši, iako je pod zaštitom. Dosta se govorilo o komercijalizaciji, dakle, prodaji zemljišta, iako je to područje jedino mjesto gdje se može ostvariti spoj Donjega grada i Trnja i napokon oblikovati novo, metropolsko središte. A baština Gredelja zaslužuju da se valorizira kao element njegova identiteta.

NACIONAL: Možete li iznijeti nekoliko primjera uspješne revitalizacije industrijske arhitekture ili čak zona u svijetu, o čemu također pišete u knjizi? I može li nam to poslužiti kao primjer?
Primjeri uspješne revitalizacije industrijske arhitekture u svijetu :projekt HafenCity u Hamburgu - Danas su najveći razvojni megaprojekti Kop van Zuid u Rotterdamu, HafenCity u Hamburgu i Fjord City u Oslu, a globalno su poznati projekti regeneracije industrijskih područja u oblasti Ruhr u Njemačkoj. Riječ je o kilometarskim potezima bilo duž luka, bilo na područjima teške industrije. Tu nastaje novi grad 21. stoljeća i postindustrijski urbanitet. U njemu važnu ulogu imaju arhitektonski simboli. Fenomen simbolične, ali i komercijalne valorizacije baštine industrijske ere ne karakterizira samo Europu, nego i druge sredine. Riječ je o starom u dijalogu s novom kulturom.

NACIONAL: Kako biste ocijenili situaciju na području urbanizma i arhitekture u Zagrebu u odnosu na druge europske gradove?
- Zagreb se ne mora stidjeti svoje urbanističke i arhitektonske baštine, a ni povijesti planiranja u kojem je oduvijek sudjelovala kreativna elita. Ali mnogo je toga ostalo na papiru, u projektu. No to što imamo predstavlja velik potencijal i zahtijeva dovršenje, popravak i obnovu, povezivanje pojedinih područja, ukratko ocjelovljenje. U tome se u pozitivnom naboju moraju okupiti svi: političari, urbanisti, arhitekti, konzervatori, umjetnici. Građane i ne treba isticati: oni svoju brigu i angažman potvrđuju svakodnevno i u svojim četvrtima i u reprezentativnim prostorima. Važnu ulogu imaju nevladine organizacije koje se uz velike žrtve, često i represiju, zalažu za javnu dobrobit ne samo u Zagrebu, nego i drugdje, od Dubrovnika i Paga do Karlovca i Pule.