Objavljeno u Nacionalu br. 437, 2004-03-30

Autor: Eduard Šoštarić

NOVI KONCEPT SIGURNOSTI JADRANA

NATO želi da se HRM pretvori u obalnu stražu

Hrvatska će u potpunosti prihvatiti sigurnosnu koncepciju NATO saveza prema kojoj će zaštitu Jadranskog mora preuzeti policija i obalna straža, dok će se značaj Hrvatske ratne mornarice umanjiti, jer je ona uz brodove saveza prisutne u Sredozemlju nepotrebna

Marginalizacija preglomaznog, neučinkovitog i financijski gledano skupog HRM-a u uvjetima kolektivne sigurnosti mogla se očekivati.Marginalizacija preglomaznog, neučinkovitog i financijski gledano skupog HRM-a u uvjetima kolektivne sigurnosti mogla se očekivati.Republika Hrvatska u potpunosti će prihvatiti NATO-ov koncept sigurnosti i zaštite Jadranskog mora koji bi umanjio dosadašnji značaj Hrvatske ratne mornarice, a znatno pojačao sudjelovanje pomorske policije, lučkih kapetanija, obalne straže i carine u poslovima nadzora i sigurnosti, doznaje Nacional iz vojnih izvora.

Marginalizacija preglomaznog, neučinkovitog i financijski gledano skupog HRM-a u uvjetima kolektivne sigurnosti mogla se očekivati, i to iz jednostavnog razloga: NATO-ovo brodovlje već dulje vrijeme potpuno kontrolira i nadzire promet u Jadranskom moru, a interes Saveza za sigurnošću Jadrana bit će još veći završetkom projekta “DružbAdria”, izgradnjom naftovoda kojim će ruska nafta preko luke Omišalj biti tankerima dalje transportirana na svjetska tržišta, doznaje Nacional iz vojnih izvora.

Takvom projekcijom NATO-ovih pomorskih snaga isključuje se bilo kakva vojna ugroza na hrvatski Jadran, pa tako i svrsishodnost postojanja HRM-a u sadašnjem obliku. Premda su još 2003. Italija, Albanija, Srbija i Crna Gora, Hrvatska i Slovenija potpisale sporazum Adriatic traffic, po kojem se svaki tanker težine iznad 150 bruto tona nosivosti prolaskom sjeverno od paralele 40 stupnjeva i 25’ mora javiti prvo obalnoj straži u Brindisiju, pa potom i svim drugim stanicama na svom putu, a to mogu biti Bar, Venecija, Ancona, Rijeka i Koper, takav je nadzor Jadranskog mora u biti posve pasivan i nedovoljno učinkovit. Posljednji sukobi između Srba i Albanaca na Kosovu bili su jasan pokazatelj kako su brzo reagirale pomorske snage NATO saveza. U akvatoriju Jadranskog mora provedena je akcija u kojoj je brodovlje NATO-a spriječilo eventualno ilegalno dostavljanje oružja sukobljenim stranama kroz albanske pomorske luke.

VHF radiostanicama pomorske su snage Saveza od početka krize kontinuirano pozivale na identifikaciju svako plovilo zatečeno u Jadranu, a pri tome su u komunikaciji precizno određivale poziciju pozvanog broda, brzinu i smjer kojim ide, pa čak i boju broda i tehničke karakteristike. Zbog takve tehnološke nadmoći i brzine reakcije NATO snaga u Jadranu upitan je opstanak tolikog zastarjelog pogona HRM-a kojem ne prijeti vojna opasnost susjednih zemalja.

NATO nikada nije tražio ukidanje HRM-a, ali je kao zainteresirana strana od Vladinih dužnosnika tražio objašnjenje i argumentaciju za sadašnji prekapacitirani i tehnički zastarjeli sastav HRM-a, odnosno kakvi bi bili pozitivni efekti održavanja nečeg tako skupog ako je Hrvatska pristala dijeliti kolektivne obaveze i prava koja proizlaze iz članstva.

Većina hrvatskih vojnih brodova traži hitan remont i modernizaciju kako bi se primjerice na raketnim topovnjačama poboljšala protuzračna i proturaketna obrana, sposobnost elektroničkog ratovanja, proširio pasivni elektromagnetski spektar, modernizirala komunikacijska oprema na desantnim brodovima i slično, za što je potreban velik novac.

NATO smatra kako će Hrvatska skorim stavljanjem u operativnu uporabu modernih radarskih sustava za nadzor mora i obale američke proizvodnje “Peregrine” konkretno pridonijeti strategiji Saveza za sigurnost Mediterana općenito i stoga je održavanja ratne mornarice kakva je danas bespotrebno.

Kapaciteti HRM-a bit će svedeni u sljedećem dvogodišnjem razdoblju na minimum vojnih plovila za tehničko održavanje i obuku ljudstva, dio će biti uključen u sustav obalne straže, a samo manji elitniji segmenti u NATO-ov sustav međunarodnih pomorskih operacija.

Marginalizacija HRM-a posljedica je nekoliko okolnosti. Hrvatskoj ulaskom u članstvo ne prijeti nikakva vojna ugroza s mora, visoka vojna tehnologija sve je skuplja, pa ni najbogatije zemlje ne mogu kvalitetno održavati borbenu spremnost vlastitih ratnih mornarica, kapaciteti ratnih mornarica članica NATO saveza s obzirom na stupanj opasnosti s mora su preveliki, svuda su troškovi vojnog proračuna za mornaricu u dramatičnom padu, ratni se brodovi raspremaju i tako se smanjuje broj osoblja zaposlenog u RM-u.

NATO brodovlje neprekidno patrolira ispred Otrantskih vrata, ulazak u Jadran nije moguć bez kontrole Saveza, što se pokazalo i tijekom najnovije kosovske krize, a opasnost od napada susjednih zemalja na hrvatsku obalu pripada području znanstvene fantastike.

HRM se ipak neće ukinuti. Najgori mogući scenarij eventualnog raspada NATO saveza je gotovo nevjerojatan, ali ipak iz tog razloga nužno je održati minimalne tehničke i ljudske kapacitete, slično kao i u HRM-u, koji bi bili sposobni odgovoriti eventualnim vojnim ugrozama.

Prije svega misli se na ostanak desantnih brodova, mornaričkog pješaštva i minolovaca čiji će doprinos članstvom u NATO savezu biti iskazan vjerojatno u sklopu međunarodnih pomorskih operacija. Tendencija je Saveza da u sklopu ratnih mornarica svojih članica ima svuda ponešto potrebnih kapaciteta za takvu vrstu operacija.

Traganje i spašavanje, zaštita okoliša, borba protiv ilegalne trgovine ljudima i čuvanje granica na moru više nisu posao ratne mornarice nego pomorske policije, obalne straže i lučkih kapetanija, a Jadransko more samo je jedan segment NATO-ove strategije očuvanja sigurnosti Sredozemlja.

Određeni hrvatski pomorski vojni resursi bit će preusmjereni u stvaranje obalne straže za koju se donošenje zakona očekuje do 3. listopada ove godine, kada Hrvatska proglašenjem ekološko-ribolovnog pojasa proširuje svoju jurisdikciju nad Jadranskim morem.

Projekt koji je još u listopadu 2002. inaugurirao bivši ministar bivšeg Ministarstva pomorstva, prometa i veza RH Roland Žuvanić nije ostvaren po predviđanjima bivše vlade do siječnja 2004. Ustrojavanje hrvatske obalne straže godinu i pol dana nakon Žuvanića nagovijestio je državni tajnik za more ministarstva mora Branko Bačić.

Međuresorska skupina koju čine predstavnici ministarstva unutarnjih poslova, mora i turizma, obrane, poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva te ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša treba sastaviti jedno koordinativno tijelo. Moglo se očekivati da će biti nesuglasica na samom startu.

Prvo razmimoilaženje nastalo je na pitanju tko će zapovijedati obalnom stražom. Ministarstvo obrane tražilo je da obalnom stražom zapovijeda HRM, a predstavnici ostalih ministarstava to su odlučno odbili, jer su primjerice obalne straže SAD-a i Kanade izvan sustava obrane. Premda se uopće nije govorilo o lokaciji zapovjedništva obalne straže, predstavnici gradova počeli su svojatati njezina sjedišta. Za sada su barem četiri grada u igri – Rijeka, Split, Zadar i Šibenik.

Sudeći po tome da je sadašnji ministar mora i turizma Božidar Kalmeta još kao gradonačelnik pokazao golem interes da Zadar bude sjedište obalne straže, ne bi trebalo nikoga iznenaditi ako tako i bude. Kalmeta je prošle godine, čvrsto vjerujući u svoje argumente, izjavio kako bi svaka drugačija odluka osim smještanja sjedišta obalne straže u Zadar bila politička, a ne odluka struke.

Kalmetini argumenti ukoričeni su u Elaborat o opravdanosti kandidiranja grada Zadra kao sjedišta Obalne straže. U zaključku tog elaborata stoji da Grad Zadar “može postati strateško i kvalitetno sjedište buduće ustrojene Obalne straže, to prije kad se ima u vidu snaga ribarstva i marikulture, nautičkog turizma, domaćeg i međunarodnog pomorskog prometa, maksimalna razvedenost obale s mnogo otoka i otočića, relativna blizina teritorijalnog mora, potencijali teretne luke Gaženica, nove autoceste, te na kraju činjenice da je u Zadru sjedište najvećega hrvatskog brodara Tankerske plovidbe”.

Zadru bi to značilo zapošljavanje mnogo ljudi, pozitivan utjecaj na status i razvoj srednje i Visoke pomorske škole zbog potrebe za specifičnim kadrovima koje zahtijeva Obalna straža, a tu su i očekivane investicije u objekte i tehničku opremu koji će biti potrebni Obalnoj straži, smatraju u zadarskoj gradskoj upravi. Kako sada stvari stoje, ni jedan od spomenutih gradova neće dobiti sjedište idućih godinu dana.

Naime, dok se ne utemelji posebna agencija za obalnu stražu, njezine aktivnosti bit će koordinirane između MUP-a, MORH-a i Ministarstva prometa, mora i turizma. Obalna bi se straža koristila kadrovima, brodovima i kompletnom opremom svih spomenutih ministarstava.

U većini država obalna se straža organizira preko ministarstva prometa ili transporta. Razmišljalo se o tome da se agencija utemelji u sklopu ministarstva mora ili Ministarstva obrane, međutim od toga se odustalo, a u prvoj fazi to će biti koordinativno tijelo koje bi usklađivalo rad ovih ministarstava.

Obalna bi straža trebala biti sa svojim plovilima smještena duž cijele obale. Tako su organizirane i snage ministarstva mora, preko lučkih kapetanija i njihovih ispostava. S druge strane postoje i policijske uprave u kojima su i ispostave Pomorske policije. Svi ti sudionici pokrivali bi čitavu obalu i imali na njoj ovlasti.

Vezane vijesti

Srbija koči BiH na putu u NATO?

Srbija koči BiH na putu u NATO?

Iako su prije nekoliko mjeseci dogovorili knjiženje vojne imovine, vladajuća šestorka nije realizirala dogovor u Parlamentu BiH. Postavlja se pitanje… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika