Prema tvrdnjama Sanaderovih kritičara, Hrvatska nije dobila nikakva jamstva Bijele kuće, nego, naprotiv, Sanader uopće nije došao u priliku da postavi to pitanje, a kamoli zahtjev svojim domaćinima.Većina političkih analitičara smatra da je Ivi Sanaderu prošlih tjedan dana bilo dosad najgorih sedam dana otkad je postao hrvatski premijer. Njihovu razmišljanju pridružila se i većina vođa oporbenih stranaka koji se naslađuju Sanaderovim mukama, samo to ne žele javno izreći u strahu da ih ne optuže da ne žele dobro Hrvatskoj.

Gdje je Sanadera snašla prva katastrofa? Odlazeći u Washington na svečanost ulaska novih sedam članica u NATO, hrvatski je premijer najavljivao da od američkog predsjednika Busha očekuje čvrsta jamstva da će Hrvatska na summitu u Istanbulu dobiti pozivnicu za NATO s konkretnim terminom. Prema tvrdnjama Sanaderovih kritičara, Hrvatska nije dobila nikakva jamstva Bijele kuće, nego, naprotiv, Sanader uopće nije došao u priliku da postavi to pitanje, a kamoli zahtjev svojim domaćinima. Pritom je zanimljivo da ni Amerikanci, a ni Sanader i Žužul nakon boravka u Bijeloj kući više javno nisu spominjali potpisivanje Članka 98. i potrebu slanja hrvatskih vojnika u Irak.

Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih Vladi, Sanader smatra da je njegov put u Washington i više nego uspješan. Kao prvo, na razini geste Bushov poziv Sanaderu da s ostala dva premijera, albanskim i makedonskim, prisustvuje proslavi, jasan je znak da je Hrvatska prva zemlja koja će ući u NATO. Da nije tako, neki bi drugi premijer bio pozvan na proslavu. Kako je Hrvatska daleko odmakla Albaniji i Makedoniji, po mišljenju ljudi bliskih Vladi potpuno je jasno da je Hrvatska prva sljedeća zemlja koja ulazi u NATO. Hoće li to biti godinu prije ili poslije, u Vladi smatraju nevažnim. Po njima je najvažnije da je Sanader uspio skinuti Damoklov mač s glave, jer je navodno dobio čvrsta obećanja da više neće biti pritiska na Hrvatsku da potpiše Članak 98., čemu se jako protivila EU, te da ne treba slati trupe u Irak. Ako je tomu tako, Sanader je riješio jedan svoj veliki unutarnjopolitički problem. No ostaje činjenica da je s obzirom na ulazak u NATO i čvrsta jamstva ostao kratkih rukava.

Drugi šok koji ga je snašao bio je intervju Jacquesa Wunenburgera, veleposlanika EU u Zagrebu, Jutarnjem listu u kojem je rekao da će “Komisija radije odgoditi objavu avisa Hrvatskoj dok ne bude u poziciji da izda pozitivan avis”. Wunenburger je sutradan demantirao to što je izjavio, rekavši da “naslov članka ‘Moguća odgoda avisa’ nije istinit te da je i sam bio iznenađen tim naslovom koji je nepošten jer ne odražava bit razgovora”. Vladi je Wunenburgova isprika došla poput apaurina za smirenje, jer Sanader je apsolutno sve bacio na dobivanje pozitivnog avisa i početak ulaska u EU. HDZ-ovi gubitnici poput Pašalića i društva, koji zlurado vrebaju na njegove pogrešne poteze, jedva su dočekali takav rasplet događaja da ga mogu početi napadati, i to pred Sabor HDZ-a koji će biti održan 24. travnja u Rijeci.

Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih Vladi, članak u Jutarnjem listu smatraju još jednim faux pas u nizu tog dnevnika. Prema njima, istina je drukčija. Avis će doći tjedan dana nakon Uskrsa, no nisu sasvim sigurni hoće li biti uvjetovan ili ne. To prvenstveno ovisi o izvještaju glavne haaške tužiteljice Carle Del Ponte, koja se treba izjasniti o stupnju suradnje Hrvatske s Haagom. Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih Sudu, posjet ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića bio je uspješan. Bajić je tužiteljici predao novi izvještaj o svim poduzetim mjerama u potrazi za odbjeglim generalom Gotovinom. Carla del Ponte bila je jako zadovoljna tim izvještajem te je u uskom krugu bliskih suradnika prvi put priznala da sada vjeruje da se Gotovina zaista ne skriva u Hrvatskoj te da je hrvatska vlast potpuno nemoćna. Također je bila vrlo zadovoljna zbog brzog slanja u Haag, prvo Ivana Čermaka i Mladena Markača, a nakon njih i bosanskih Hrvata. Stoga čak i njoj najbliži suradnici smatraju da će ona dati zeleno svjetlo Hrvatskoj što se tiče suradnje sa Sudom. S te strane pomoći će Sanaderu, no s druge mu je zadala možda i najteži udarac.

Prije nego što su otišli dobrovoljno u Haag, generalima Čermaku i Markaču upravo je tužiteljstvo u ime Carle Del Ponte obećalo da se neće protiviti zahtjevu obrane da se optuženi nakon izjašnjavanja o krivnji vrate u Hrvatsku. O njihovu puštanju i povratku u Hrvatsku, uz jamstvo države da će u svakom trenutku biti dostupni Sudu, odlučit će na kraju sudsko vijeće. No to bi vijeće puno lakše donijelo odluku da se Sud tomu ne protivi. Takva odluka Carle Del Ponte, koja je de facto prevarila i generale i Sanadera, krajnje je licemjerna i od nje će najviše stradati sami Čermak i Markač te premijer Sanader. Upravo je on bio garancija da će sve proći u najboljem redu i da je “HDZ-ova tajna haaška diplomacija”, kako ju je opisao Vladimir Šeks, učinkovita te da Sanader i Žužul sve čvrsto drže u rukama. Takvim svojim potezom Carla Del Ponte htjela je prisiliti Čermaka i Markača da daju još jedan iskaz u Haagu prije puštanja, u kojem bi se ona s njima pokušala nagoditi da “utope” ostale, a njih da pokuša podmititi. Oni na to nisu pristali, ali je na kraju nastradao Sanader kojeg je upravo Carla Del Ponte izložila njegovim neprijateljima kao metu u koju mogu pucati svim oružjima. Pritom nije svjesna da izravno udara u stabilnost Sanaderove vlasti, koja će se morati itekako potruditi da objasni javnosti zbog čega je tako ekspresno vukla poteze, koji se u nekim dijelovima kose s državnim interesima, a s druge strane nije za to recipročno dobila beneficije u obliku pozivnica u NATO i EU.