Objavljeno u Nacionalu br. 439, 2004-04-13

Autor: Ivo Pukanić

POLITICAL REPORT

Tajna 9 godina skrivane kazete s Gotovinom

Snimka sastanka zapovjednika HV-a nastala 6. kolovoza 1995., dan nakon oslobađanja Knina, dobrim dijelom dokazuje da do 'slučaja Gotovina' nikad nije trebalo doći, a dugogodišnje skrivanje kazete pokazuje da ultradesnoj grupaciji unutar HDZ-a nije odgovaralo da se slučaj riješi pozitivno za optuženog generala

Mnogim bivšim pripadnicima ultradesne HDZ-ove grupacije, koje je Sanader izbacio iz stranke, nije odgovaralo da se riješi slučaj nesretnog generala.Mnogim bivšim pripadnicima ultradesne HDZ-ove grupacije, koje je Sanader izbacio iz stranke, nije odgovaralo da se riješi slučaj nesretnog generala.Izjava Dennisa MacShanea, ministra za Europu u britanskoj vladi, da Hrvatska neće dobiti pozitivni avis za početak pridruživanja Europskoj uniji zbog Ante Gotovine, još je više pitanje odbjegloga generala postavila kao najvažnije političko pitanje Hrvatske. Da se oko njegova imena isprepliću mnoge igre, dokaz je bila i nedavno pronađena kazeta sa sastanka u Kninu 6. kolovoza 1995. koja baca novo svjetlo na “slučaj Gotovina”.

Službene snimke kninskog sastanka nestale su iz arhiva MORH-a Petar Malbaša, koji je devet godina skrivao snimku kninskog sastanka, pod izravnim je utjecajem Mate Jukića, Ivića Pašalića i Markice RebićaKao dokaz pred sudom ta je kazeta precijenjena, no vrlo je važna jer prikazuje subjektivni odnos Ante Gotovine prema pitanju zločina. Jasno se vidi da se general gnuša bilo kakvog zločina, a one hrvatske vojnike koji su ih počinili naziva barbarima. To je ujedno i dokaz zbog kojeg sintagma u tužbi da je “Oluja” bila planirani zločinački pothvat pada u vodu.

Presudnu važnost u “slučaju Gotovina” ima dokumentacija prikupljena prošlog ljeta nakon Gotovinina intervjua Nacionalu. A bez te dokumentacije pronađena kazeta ne znači ništa. Od cjelokupne skupljene dokumentacije najvažnije je 129 naredbi koje je potpisao Gotovina, zapovjednik južnog sektora, prije i za vrijeme operacije “Oluja”. Dokumenti za akciju “Kobiljak 95”, kako je pravo ime operaciji “Oluja”, pronađeni su u arhivi Glavnog stožera tek prošlog ljeta. Uz više od 4500 kaznenih prijava Državnog odvjetništva protiv poznatih i nepoznatih počinitelja nedjela za vrijeme i nakon “Oluje” te stotina prijava koje je potpisao sam general Gotovina, on i njegovi odvjetnici smatraju da je to dovoljna količina dokaza koje Carla Del Ponte može iskoristiti i odobriti promjenu optužnice i stavljanje Gotovine u položaj osumnjičenika. Ako mu se omogući razgovor s haaškim istražiteljima iz tog položaja, Gotovina je i dalje spreman odmah se prijaviti Haaškom sudu i odgovoriti na pitanja tužitelja i istražitelja u Zagrebu. Ako nakon toga Carla Del Ponte i dalje misli da on zavređuje tužbu, spreman je istoga trenutka otići u Haag, doznaje Nacional iz krugova bliskih odbjegolom generalu. A da su promjena optužnice ili njeno potpuno skidanje bez pojavljivanja optuženika pred Sudom mogući, Carla Del Ponte dokazala je u “slučaju Zec” i još petnaest drugih slučajeva. No, kako je Gotovina postao paradigma za “haaški neposluh”, glavna haaška tužiteljica na njemu “trenira strogoću”. A sve se moglo, da u cijelom slučaju nema velike doze njezine taštine, riješiti još prije pola godine kad je Gotovina javno rekao da poštuje i priznaje Haaški sud i ponudio maksimalnu suradnju ako mu se omogući status kakav su imali i ostali hrvatski generali. A da do “slučaja Gotovina” nikada nije trebalo ni doći da se s njim normalno postupalo i da mu je HDZ omogućio suradnju i razgovore s haaškim istražiteljima još 1998. i 1999., dokazuje dobrim dijelom i slučaj spomenute, “nedavno” nađene kazete. Na tom se primjeru vidi da mnogim bivšim pripadnicima ultradesne HDZ-ove grupacije, koje je Sanader izbacio iz stranke, nije odgovaralo da se riješi slučaj nesretnog generala. Svoj politički probitak pretpostavili su pravednosti prema Anti Gotovini. A to se jasno vidi na primjeru snimke kninskog sastanka 6. kolovoza 1995.

Zašto se ta kazeta i ostali dokumenti koji su skupljeni prošle godine nisu dali na uvid haaškim istražiteljima prije podizanja optužnice protiv Gotovine u lipnju 2001.? Da je to učinjeno u fazi istrage, pitanje je bi li ikad optužnica protiv Gotovine i bila podignuta. Jednom kad je bila podignuta, teško je haaškom tužiteljstvu priznati svoju grešku bez obzira na dokaze. Tko je skrivao kazetu i tko nije htio dati dokumentaciju haaškim istražiteljima?

Vojska je imala službene snimatelje koji su sav snimljeni materijal trebali predavati u arhivu. Tako je u arhivi MORH-a, uz stotine drugih, postojala i kazeta s famoznim “kninskim sastankom”. Kad se doznalo da je sniman taj sastanak, ušlo se u arhivu MORH-a i otkrilo da je netko pokupio sve kazete toga sastanka a DVD-i na kojima su trebale biti presnimke nađeni su prazni, doznaje Nacional iz izvora bliskih generalu Gotovini. Snimka, i to ona lošija, napravljena VHS Panasonic kamerom, koja je prva nađena, nije se nalazila u arhivi MORH-a nego je njenu presnimku u privatnoj arhivi imao jedan bivši vojni djelatnik. Dan nakon toga otkrića, general Ljubo Ćesić, zvani Rojs, sam je priznao da je i on imao tu snimku u svojoj privatnoj arhivi. Možda bi i on trebao odgovoriti zašto takav dokument nije dao na uvid Gotovininim odvjetnicima ili haaškim istražiteljima. Ta je kazeta bila od slabe pomoći Gotovini, za koga on govori da mu je prijatelj, dok je ležala na zametnutoj polici Ćesićeva stana na zagrebačkoj Šalati.

Jednako bi na pitanje zašto nije dao kazete, koje mogu poslužiti kao dokaz u Haagu, morao odgovoriti i snimatelj HTV-a Petar Malbaša, koji se javio tek nakon što je na vidjelo izišla amaterska snimka. Sad on govori da ima i bolju snimku kninskoga sastanka profesionalnom beta kamerom. Osim tom snimkom, Malbaša se pohvalio u novinama kako ima 17 sati snimljenog prvorazrednog dokaznog materijala koji može poslužiti Haaškom sudu. Moglo bi biti jasno da je kakav beznačajan bivši djelatnik MORH-a držao presnimku u svojoj arhivi i nije mu padalo ni nakraj pameti da bi ta kazeta mogla poslužiti kao dokaz. No to kod Malbaše nije slučaj. Ako ja nisam htio uzeti kazetu, kako je Malbaša lagao u javnosti, treba mu postaviti pitanje zašto onda tu kazetu nije ponudio nekoj drugoj redakciji, policiji, Gotovininim odvjetnicima ili Haaškom sudu. Imao je stotinu načina da plasira snimke i pomogne u otkrivanju i dokazivanju istine oko događaja prije, za vrijeme i nakon “Oluje”. Pitanje je: zašto? Dobri poznavatelji prilika u sinjskom kraju, otkud je on rodom, opisuju ga kao ultradesničara, koji je pod izravnim utjecajem alkarskog vojvode Mate Jukića, Ivića Pašalića i Markice Rebića, koji bi, prema nekim saznanjima, mogao najbolje objasniti kako su nestale kazete iz arhive MORH-a.

Također, Malbaša se bar pedesetak puta vidio s Borom Gotovinom, bratom odbjeglog generala, kojem je mogao dati ne samo tu nego i ostale snimke koje bi mogle pomoći njegovu bratu. Zašto to nije učinio, trebao bi javno odgovoriti. Ili mu je to možda netko zabranio? Ako jest, morao bi reći tko je to, jer se uskraćivanjem dokaza koji mogu pomoći Haaškom sudu, izravno krši Zakon o suradnji s Haaškim sudom, a ako za to bude optužen, snimatelj bi mogao imati mnogo problema. Stoga bi za sve bilo najbolje, a ponajprije za Malbašu, ako želi izbjeći sudski postupak, da javno ili pred državnim odvjetnikom kaže tko ga je spriječio da preda kazete, a time i dokaze koji mogu pomoći Haaškom sudu, a samim tim i svima onima koji za sebe smatraju da su nedužni optuženi.

Vjerodostojnost snimatelja Petra Malbaše
U emisiji “Meridijan 16” HTV-ov snimatelj Petar Malbaša izjavio je da je “Ivi Pukaniću prije godinu dana ponudio kazetu, no da on nije bio za nju zainteresiran”. Istina je malo drukčija. Nakon što je Nacional u lipnju 2003. objavio intervju s Antom Gotovinom, zvalo me mnogo ljudi. Među ostalim i Malbaša, koji se predstavio kao snimatelj HTV-a i pritom mi čestitao na intervjuu, rekavši da je general Gotovina rekao istinu i da on za to ima dokaze. Prema njegovim riječima, on je bio mobilizirani snimatelj i pratio je Gotivnu tijekom akcija. Na moje pitanje što ima konkretno kao dokaz, nije mi odgovorio nego je rekao da se moramo naći. Rekao mi je da živi u Sinju, na što sam mu ponudio da ga odmah posjeti naš novinar Željko Rogošić iz Splita ili da dođe k meni u Zagreb. Rekao mi je da će vidjeti što mu više odgovara i da će mi se javiti. Nikada mi se više nije javio. Kao potpuno nepouzdanog svjedoka i krajnje upitnu osobu, prikazao je sam sebe kroz nekoliko izjava koje je dao u posljednjih sedam dana, kad su ga novinari pitali o sudbini snimljenih kazeta. U Večernjem listu je rekao: “Uz dva Gotovinina povjerljiva čovjeka presnimio sam mu sav materijal na 17 kazeta i predao ga Gotovini.” U Jutarnjem listu pak tvrdi: “Kopije originala poslao sam i Gotovini, no prema mojim saznanjima, kazete nisu stigle do njega”. A u Novom listu je izjavio: “Kad su se pojavila nagađanja da će Haaški sud optužiti Gotovinu, ponudio sam mu da ću napraviti videodokumentaciju iz koje će se vidjeti da je on nedužan. No nisam to realizirao jer je general u međuvremenu optužen i pobjegao.” Gotovinini odvjetnici misle da je zadnja verzija vjerojatno najbliža istini. A sve te tri izjave svjedoče o njegovoj vjerodostojnosti. Najprije je tvrdio da je predao kazete Gotovini, da bi u Novom listu priznao da mu je to samo obećao, ali da “nije realizirao”.

Vezane vijesti

Žalbeno vijeće 'što prije' odlučuje o sudbini novih dokaza

Žalbeno vijeće 'što prije' odlučuje o sudbini novih dokaza

Žalbeno vijeće Haaškoga suda u predmetu "Gotovina i Markač" donijet će odluku o zahtjevu obrane za uvođenjem novih dokaza u žalbeni postupak "što je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika