Ostojićevo izmišljanje nije stalo na interviewu danu Feralu.U tjedniku Feral tribune od prošloga tjedna objavljen je razgovor s Rankom Ostojićem, bivšim ravnateljem policije. Taj nedavno smijenjeni šef 35.000 hrvatskih policajaca optužio me tom prilikom da sam jedan od trojice zaštitnika organiziranog kriminala. Evo što je točno Ostojić rekao: “Nisam se ustezao da tu grupu ljudi ? mislim na Tureka, Željka Bagića iz Ureda predsjednika i Ivu Pukanića iz Nacionala ? okarakteriziram zaštitnicima organiziranog kriminala i sve što mi se događalo i događa posljedica je te moje tvrdnje. No, ja znam da sam bio u pravu, a da sam bio u pravu pokazuju i neki svježi događaji koji se tiču organiziranog kriminala u Zagrebu. I istinski mi je žao što nisam imao priliku nastaviti ono što sam započeo i više zapapriti toj ekipi”.

Još uvijek ne vjerujući da čovjek pri zdravoj pameti može izreći takvu budalaštinu, odlučio sam nazvati Ranka Ostojića, koga poznajem skoro četiri godine, i pitati ga je li on to zaista izjavio. Morao sam naime saznati protiv koga da podnesem sudsku tužbu ? protiv novina ili protiv njega ? jer preko takve laži i bezobrazluka, uz dužno poštovanje prema slobodi medija i govora, nisam mogao prijeći.

U nazočnosti dva svjedoka nazvao sam Ostojića te uključio zvučnik na telefonu da i oni mogu sve čuti. Vrlo kratak razgovor Ostojića i mene može se prepričati u dvije riječi. Ostojić je priznao da je izrekao inkriminiranu rečenicu, a ja sam mu na to rekao da će morati snositi posljedice sudske odluke. Odmah po završetku razgovora potpisao sam punomoć odvjetniku za dizanje tužbe protiv Ostojića zbog izrečenih laži.

Na žalost, Ostojićevo izmišljanje nije stalo na interviewu danu Feralu. Iste sam večeri doznao da me Ostojić odmah nakon našeg razgovora prijavio policiji jer da sam mu prijetio preko telefona. Ni tu se nije zastavio u lažima, već je izjavio za Večernji list: “Pet minuta prije podneva nazvao me Ivo Pukanić i upitao stojim li iza svoje izjave objavljene u Feralu. Odgovorio sam mu kako stojim iza svega što sam rekao, na što mi je on uzvratio da ću snositi posljedice zbog onoga što sam rekao. Vrijeđao me i nije htio reći kakve ću to posljedice snositi. Odgovorio sam mu da me može tužiti. Na to je on odgovorio kako raspolaže podacima o meni, da će ih objaviti i da ih je dobio od Franje Tureka.” Ostojić je još novinaru rekao da će tražiti od policije da raščisti moje navodne prijetnje i da otkrije odakle mi POA-e.

No razgovor koji se odvio pred dva svjedoka bio je snimljen i na magnetofonsku vrpcu što veliki kriminalist i policijac Ranko Ostojić nije znao. Jer da je znao, pretpostavljam da ne bi ulazio u nove probleme lažući i policiji i novinarima. Ovako se uhvatio u mrežu vlastitih konstrukcija, podmetanja i manipuliranja zbog kojih će morati dodatno odgovarati. Naime, nad glavom mu visi MUP-ova kaznena prijava zbog lažnog prijavljivanja. A kako je tekao razgovor mene i Ranka Ostojića možete pročitati u okviru. Iz transkripta je jasno vidljivo da mu nisam niti prijetio “posljedicama”, osim onim sudskim, niti da ću objaviti ikakve podatke POA o njemu, a također i da se ime Franje Tureka nije spomenulo niti u jednome trenutku.

Kada ih se smijeni, neki ljudi to podnose lakše, a neki teže. Ostojić se ubraja u one koji traumatično doživljavaju svoje profesionalne padove. Njegova nervoza i nekontrolirane izjave povećale su se nakon što je Nacional objavio informaciju o prezentaciji špijunsko-medijskih prljavih igara u “slučaju Gotovina”. Iako u Nacionalovu članku ni jednom rečenicom nije spomenuto da je Franjo Turek u tim prezentacijama spomenuo ime Ranka Ostojića, izgleda da se bivši ravnatelj sam pronašao pa je krenuo u “preventive strike”, ili kako bi narod rekao: napad je najbolja obrana. U Feralu je lažima udario na mene kako bi sve negativno što bi Nacional eventualno mogao o njemu napisati u budućnosti izgledalo nevjerodostojno. Međutim Ostojić je zaboravio da u svim lažima mora biti bar zrno istine da bi konstrukcija “dražala vodu”. No na to su ga njegovi veliki medijski konzultatni zaboravili upozoriti.

Na ovome mjestu možda je potrebno postaviti i pitanje ? što je Ostojić mislio kada je rekao: ”Žao što nisam toj ekipi i više zapaprio”. Ako je on kao šef policije imao i najmanji dokaz da Bagić, Turek i ja štitimo organizirani kriminal, morao nas je pohapsiti. Budući da to nije uradio, termin “zapapriti” ne odnosi se na hapšenje. Umjesto pravih istraga koje bi trebale završiti uhićenjima, hrvatski Eliot Ness “paprio” je tako da je uz pomoć nekolicine svojih malih novinskih trabanata, podmetao, izmišljao, insinuirao i dezinformirao hrvatsku javnost. Pri tome je sotonizirao nekolicinu ljudi koje nije mogao prevariti, a smetali su mu jer su rano shvatili tko je zapravo Ranko Ostojić.
Nažalost, ja nisam bio među njima i nisam na vrijeme shvatio tko je čovjek koji je tri godine bio šef 35.000 policajaca i u mnogome odlučivao o našoj sudbini.

OSTOJIĆ: Halo.
PUKANIĆ: Bok Ranko, Puki ovdje.
OSTOJIĆ: Reci Puki.
PUKANIĆ: A, čuj, Ranko, zovem te samo da provjerim jesi li ti ovo rekao u Feralu, što je izašlo?
OSTOJIĆ: Jesam.
PUKANIĆ: Znači, ti iza toga stojiš?
OSTOJIĆ: Da.
PUKANIĆ: Dobro, Ranko, samo sam to htio čuti, pa posljedice će slijediti, ali to ćemo riješiti na sudu. Ajde, bok!
OSTOJIĆ: Ej…
PUKANIĆ: Ne, ja ti kažem da ćemo to na sudu riješiti.
OSTOJIĆ: A, dobro, dobro.
PUKANIĆ: Ja ću te tužit. Ajde, bok.
OSTOJIĆ: Posljedice, to je vrlo…
PUKANIĆ Tako je, na sudu ćemo, na sudu ćemo sve ustanovit. Može?
OSTOJIĆ: Posljedice, znaš...
PUKANIĆ: Na sudu ćemo sve ustanoviti.
OSTOJIĆ: Jer sud je taj koji odlučuje o posljedicama, znaš.
PUKANIĆ: Tako je, na sudu ćemo, na sudu ćemo sve vidjeti.
OSTOJIĆ: ... nećeš ti odlučivati o posljedicama.
PUKANIĆ: O kojim posljedicama? Ja tebi nisam rekao nikakve posljedice.
OSTOJIĆ: Jesi.
PUKANIĆ: Ne, ne, nisam rekao.
OSTOJIĆ: ... u…
PUKANIĆ: Ja ti kažem da ćeš ti morati na sudu odgovarati zbog ovoga što si rekao. Ja ću tebe tužiti.
OSTOJIĆ: Tako je.
PUKANIĆ: Ja ću tebe tužiti?
OSTOJIĆ: ... ne možeš ti odlučivati, ako odlučuješ, to je prijetnja.
PUKANIĆ: Ne, ne, kakvim posljedicama? Sud će reći svoje, a onda onaj tko će izgubiti, taj će morati posljedice snositi. Je li tako?
OSTOJIĆ: Je, to je druga stvar, sudu to…
PUKANIĆ: Tako, tako…
OSTOJIĆ: ... od suda ću ja snosit posljedice, ne možeš prejudicirati…
PUKANIĆ: Ne, ne. Ja znam šta je istina.
OSTOJIĆ: ... ja sam to drugačije shvatio…
PUKANIĆ: Ne možeš ti to drugačije shvatiti, nego da ćemo to riješiti na sudu.
OSTOJIĆ: To je tvoje pravo.
PUKANIĆ: Tako je, ja ću tebe sigurno tužiti, a onda ćemo vidjeti na sudu šta će biti.
OSTOJIĆ: Tako je, to je već bolje rečeno.
PUKANIĆ: Ja znam kakva će biti odluka suda jer ja sam potpuno nevin, a ti lažeš.
OSTOJIĆ: ... prepusti sudu ?
PUKANIĆ: Ja ću tebi reći jednu stvar. Cijelo vrijeme te štitim…
OSTOJIĆ: ... samo malo…
PUKANIĆ: Cijelo vrijeme te štitim…
OSTOJIĆ: ... a, što si ti rekao…
PUKANIĆ: Što sam ja rekao? Ma slušaj, da sam ja rekao i napisao šta sam saznao, razumiješ, onda bi to malo bilo drukčije. Ja ne želim raspravljati s tobom zato jer ti ucjenjuješ, samo si našao krivoga čovjeka koga ćeš ucjenjivati. Ti ucjenjuj Malića i ostale koji su tvoji trabanti…
OSTOJIĆ: Ma, ja ništa ?
PUKANIĆ: Ajde, Ranko, jebi se. Bok!
OSTOJIĆ: Ne možeš ti tako sa mnom…