Vanunu je, kao tehničar izraelskog nuklearnog centra Dimona, odao tajne podatke o tajnoj tvornici nuklearnog oružja jednom britanskom tjednikuSlučaj Mordechaia Vanunua, Izraelca koji je prošli tjedan nakon služenja 18-godišnje kazne izašao iz zatvora, u arhivima izraelske obavještajne službe Mossad vjerojatno spada među najuspješnije i najbolje organizirane tajne akcije svih vremena. Za razliku od većine Mossadovih akcija ovaj je slučaj dobio veliku medijsku pozornost. Vanunu je, kao tehničar izraelskog nuklearnog centra Dimona, odao tajne podatke o tajnoj tvornici nuklearnog oružja jednom britanskom tjedniku čime je stekao reputaciju najvećeg izdajnika i ugrožavatelja državne sigurnosti u povijesti Izraela. Nakon toga je osjetio svu brutalnost i hladnokrvnost Mossada i izraelskih vlasti, a po svemu sudeći, najgore ga tek čeka ? osuda i prezir gotovo čitave izraelske javnosti.

Neovisni stručnjaci procijenili su na osnovu Vanunuovih tajnih fotografija da Izrael raspolaže s 200 nuklearnih bojevih glavaMordechai Vanunu rođen je 1954. u Marrakechu, u Maroku, a u Izrael se doselio s roditeljima i šestero braće i sestara početkom 60-ih. Nastanili su se u Beershebi, gradu na jugu Izraela gotovo isključivo naseljenom židovskim stanovništvom. Godine 1976. Vanunu se zaposlio u Dimoni kao tehničar. Atomski reaktor u Dimoni jedan je od najtajnijih mjesta u Izraelu. Smješten je u pustinji duboko pod zemljom i daleko od očiju javnosti. Malo Izraelaca zna što se u njemu događa, a još manje je njih bilo unutra.

Informacija o tome da Mordechai Vanunu, tehničar tajnog nuklearnog centra Dimona, namjerava odati tajne podatke o radu i sadržaju Dimone britanskom tjedniku The Sunday Times, došla je do izraelskog obavještajnog vrha u kolovozu 1986. preko jednog novinara. Zahtjev da se ta informacija provjeri te da se Vanunuova namjera onemogući uputio je osobno tadašnji izraelski premijer Shimon Peres. U tu svrhu hitno je ustanovljen istražni odbor sastavljen od najboljih raspoloživih obavještajaca Mossada, koji je nadležan za tajne operacije u inozemstvu, i Shin Betha nadležnog za takve operacije unutar Izraela. Obavještajno-sigurnosni vrh dobio je informaciju da se Vanunu nalazi u Australiji čime je započeo lov na njegovu glavu. Prva ekipa tajnih agenata zaputila se u Australiju gdje je detaljnim pregledom lista putnika koji su prešli granicu detektirala Vanunua u Londonu. To je uvelike zakompliciralo daljnji tijek akcije jer je izraelski obavještajno-politički vrh, znajući da se Vanunu neće dobrovoljno vratiti u Izrael, planirao otmicu koja se, međutim, nije smjela dogoditi na britanskom tlu. Naime, u razdoblju od 1981. i 1985., britansko-izraelske obavještajne odnose narušilo je nekoliko skandala koje je uzrokovao Mossad. Prvi je izbio kad je Mossadov agent slučajno ostavio torbu punu lažnih britanskih putovnica u supermarketu u Njemačkoj. Putovnice su trebale poslužiti ekspertima izraelske vojne industrije za ulazak u Kinu. Britanci su bili zaprepašteni takvim otkrićem. Drugi skandal uslijedio je prilikom uhićenja pripadnika britanske ćelije PLO-a, kada je ustanovljeno da je jedan od njih ustvari Mossadov ubačeni agent. Naravno, ni tada Britanci nisu bili obaviješteni o boravku izraelskog špijuna na svom teritoriju. Ti incidenti ozbiljno su narušili odnose između tadašnje premijerke Margaret Tacher i Shimona Peresa pa planirana otmica Mordechaia Vanunua na britanskom tlu nije dolazila u obzir. Drugi Mossadov tim, na čijem je čelu bila atraktivna Cindy, pravim imenom Cheryl Bentov, trebao je pronaći Vanunua u Londonu. Prvi plan je bio ubiti ga na licu mjesta, ali se od toga ubrzo odustalo s obzirom na to da je obavještajno-sigurnosni vrh zaključio kako bi to bilo nepoćudno jer se u povijesti Mossada nije dogodilo da izraelski špijuni ubiju vlastitog građanina. Činjenica da je Židov omogućila mu je da za dlaku izbjegne Mossadov tzv. odred smrti i likvidaciju. Mjesecima su izraelski špijuni s Vanunuovom slikom na unutrašnjoj strani rukava češljali London te su u jednom trenutku čak pomislili da uopće nije u Engleskoj. Istodobno je izraelski premijer Peres intenzivno radio na sprečavanju objavljivanja informacija o tajnom nuklearnom centru. Zbog toga je pozvao na sastanak glavne urednike svih izraelskih novina i strogo im zabranio ? cenzura je u izraelskim medijima uobičajena ? da pišu o Dimoni na temelju napisa iz međunarodnih medija.

U Londonu je došlo do neočekivanog obrata. Pred izlogom jednog dućana na Leicester Squareu Cindy je ugledala Mordechaia. Stala je pored njega i uputila mu dug zavodnički pogled. Vanunu, koji je prema tvrdnjama članova obitelji bio sramežljiv sa ženama, ovaj put je skupio hrabrosti i započeo razgovor s njom. “Jeste li i vi turist?” upitao ju je. Ona mu se predstavila kao kozmetičarka, Židovka američkog podrijetla. Ubrzo su završili u obližnjem kafiću na kavi. Cindy je glumila teško osvojivu djevojku na što se Vanunu “upecao”. Bio je to početak njegova kraja. Stvari su se počele odvijati velikom brzinom. Dana 30. rujna 1986. britanski tjednik The Mirror objavio je Vanunuovu sliku i članak koji je ismijavao cjelu priču o postojanju nuklearnog reaktora u Izraelu, u namjeri da unaprijed diskreditira priču koju je namjeravao objaviti konkurentski tjednik The Sunday Times. Times se, naime, dogovorio s Vanunuom da se priča objavi za nekoliko tjedana kako bi stručnjaci za nuklearno naoružanje imali vremena analizirati tajne fotografije. Vanunu se zbog članka u Mirroru uzrujao, a napetu situaciju je savršeno iskoristila Cindy koja mu je predložila da otputuju u Rim na romantični vikend bez stresa. Iako je Peter Hounam, novinar The Sunday Timesa s kojim je bio u bliskom kontaktu, izravno upozoravao Vanunua da je Cindy vjerojatno Mossadova agentica i da ne bi trebao napuštati Britaniju, već sljedeći dan Vanunu je sa Cindy bio na letu za Rim. U stanu prema kojem su išli, za koji je Cindy tvrdila da pripada njenoj sestri, čekala su dva Mossadova agenta. Čim je ušao, agenti su ga oborili na pod, vezali mu ruke i uštrcali oveću dozu droge. Ukrcali su ga na brod i u potpunoj tajnosti dopremili u Izrael.

Početkom listopada na naslovnoj stranici The Sunday Timesa osvanula je priča o tajnom izraelskom nuklearnom programu popraćena tajno snimljenim fotografijama koje su, prema analizi neovisnih stručnjaka, upućivale na zaključak da Izrael raspolaže sa 200 nuklearnih bojevih glava. Slike su detaljno prikazivale šesterokatni laboratorij duboko ukopan u zemlju u kojem radi dvjestotinjak stručnjaka. Priča je obišla svijet.

Uskoro se postavilo i pitanje Vanunuova misterioznog nestanka. Nitko nije mogao ni zamisliti da se već nalazi u izraelskom zatvoru na brutalnom ispitivanju. Uslijed raznih nagađanja međunarodnih medija o njegovoj sudbini, izraelska je vlada morala reagirati pa je 9. studenog 1986. iznijela kratko priopćenje u kojem stoji da je “Mordechai Vanunu zakonito zatočen u Izraelu”. Iskoristivši nedovoljan nadzor čuvara, optuženik je uspio dojaviti svijetu da je bio otet. U kombiju u kojem su ga prevozili na sud u Jeruzalem radi produljenja pritvora, priljubio je dlan na stražnje staklo privukavši tako gomilu novinara. Na dlanu ja tintom bilo ispisano: “Otet sam u Rimu, u Italiji, 30. IX. 86. u 21 sat. U Rim sam stigao letom BA 504.” Zahvaljujući tome, strani novinari su uspjeli rekonstruirati način na koji je otet. Sud u Jeruzalemu ga je osudio na 18 godina koje je odslužio u zatvoru Shikma u gradu Ashkelonu na jugu zemlje. Iako je tvrdio da je odao tajne podatke jer smatra da takvo oružje Izraelu ne treba te da posjedovanje tog oružja izlaže zemlju još većoj opasnosti a i prijeti svjetskom miru, činjenica je da je za priču dobio 200.000 funti od britanskog tjednika.

Vanunu je prošle srijede odslužio kaznu te je u 11 sati prije podne pušten na slobodu. Koliko je slučaj kontroverzan i što Vanunua u budućnosti još čeka, pokazuje i činjenica da ga je pred zatvorom, osim mnoštva novinara i policajaca, dočekalo nekoliko tisuća ljudi podijeljenih u dva tabora: desničari predvođeni izraelskom terorističkom organizacijom Kahane Chai koji su skandirali “smrt izdajniku” i pacifisti svih profila predvođeni Odborom za oslobađanje Mordechaia Vanunua koji su ga s oduševljenjem pozdravili čestitajući mu na hrabrosti i borbi za “pravu stvar”. Sam Vanunu izjavio je da je “sretan i ponosan što je objavio tajne podatke 1986.” te je pozvao izraelsku vladu da otvori nuklearni centar Dimona međunarodnim inspektorima. Dodao je da su se predstavnici izraelskih tajnih službi za boravka u zatvoru prema njemu odnosili “okrutno i barbarski”. Prema anketi koju je proveo Izraelski tjednik Haaretz, gotovo cjelokupna izraelska javnost osuđuje Vanunuov čin i smatra ga izdajnikom. Čak 24 posto Izraelaca smatra da Vanunu ne bi smio biti pušten iz zatvora. Takvom stavu pridonosi i stav izraelskih vlasti prema kojemu je Vanunu još uvijek potencijalno opasan za sigurnost zemlje jer navodno posjeduje još neke tajne podatke koje dosad nije iznio u javnost. Zbog toga je izraelski vrhovni sud odredio niz restriktivnih mjera za Vanunua. Prema pisanju istog lista, zabranjeno mu je napuštanje zemlje te mu je zbog toga oduzeta putovnica. Zabranjeno mu je i približavanje stranim ambasadama, kao i komunikacija sa strancima, napose novinarima. S domaćim mu je novinarima dopušten razgovor, međutim, izraelski mediji podliježu oštroj cenzuri. Ne smije se približavati graničnim prijelazima. Nadalje, u slučaju da želi prespavati na drugoj adresi od one koja mu je određena, mora 24 sata prije o tome obavijestiti sud. Zaplijenjen mu je osobni dnevnik koji je vodio tijekom odsluženja kazne kao i 2500 pisama koja je zaprimio. Zabranjeno mu je govoriti o svom boravku u zatvoru kao i o pitanjima vezanim uz Dimonu i njegov tamošnji rad iako je sve o tome davno objavljeno. Zabranjen mu je čak i chat na Internetu. Udruga za građanska prava, zgrožena ovakvim tretmanom, najavila je tužbu izraelskom ustavnom sudu. Osim oduzetih osnovnih građanskih prava, ono što će Vanunuu vjerojatno biti najteže je život bez privatnosti. Ironično, Vanunuova nova adresa stanovanja, koja je trebala biti tajni podatak, procurila je u tisak. Time je Vanunu doveden u nezavidan položaj: živeći na javnoj adresi bit će izložen gnjevu i uvredama izraelske javnosti vjerojatno u tolikoj mjeri da će mu život u toj zemlji biti nepodnošljiv, a ne smije ju napustiti. Vanunuov brat Meir izjavio je za izraelski tisak da je vrlo zabrinut za Vanunuovu sigurnost te da se boji da bi mogao biti ubijen. Braća Meir i Asher jedina su dva člana obitelji koji još komuniciraju s Vanunuom.

Izraelska vlada do danas nije službeno priznala postojanje nuklearnog reaktora pribojavajući se međunarodnih inspektora i prisilnog razoružanja. Ni jednog Izraelca dosad izraelske vlasti nisu tako neumoljivo optuživale za najveću izdaju državne sigurnosti. Čak i nakon 18 godina optužbe su jednako snažne, pa je izraelski Vojni radio javio da je “iz zatvora pušten Izraelac koji se smatra najvećim izdajnikom u povijesti države”. Atraktivna Cindy s početka priče sada je umirovljena 44-godišnjakinja. Udata je za Ofera koji je također bivši izraelski obavještajac i s njim i kćeri živi u Orlandu na Floridi. Iako je za slavno zavođenje zaradila veliki kredit kod svojih nadležnih, zbog medijskog eksponiranja rečeno joj je da se povuče iz Mossada. Sada se bavi unosnim poslom s nekretninama. Na upit novinara da komentira slučaj Vanunu kratko je rekla da je ne zanima.

Kahane pokret
Radikalni ekstremistički židovski pokret Kach osnovao je 60-ih godina rabin američki Židov Meir Kahane s ciljem proširivanja Izraela na granice iz biblijskih vremena, što podrazumijeva izgon svih Arapa a toga područja. Nakon što je krajem 1990. u New Yorku egipatski islamist ubio Kahanea, vodstvo pokreta preuzeo je Baruch Marzel, a Kahaneov sin Binyamin osnovao je paralelnu grupu pod nazivom Kahane Chai (što na hebrejskom znači Kahane živi). Obje organizacije smještene su u okolici Hebrona ? grada u kojem su sukobi Palestinaca i Židova najčešći. Zbog proganjanja i zastrašivanja lokalnog palestinskog stanovništva, kao i zbog terorističkog napada 1994. u Grobnici patrijarha u Hebronu, izraelske vlasti su oba pokreta stavile izvan zakona proglašavajući ih terorističkim organizacijama. Spomenuti slučaj, poznat pod nazivom “pokolj u Hebronu” zbio se na mjestu koje i Židovi i muslimani smatraju svetim i koje je do tada bilo jedino mjesto na kojem su i jedni i drugi zajedno molili. Bio je petak ? dan molitve za muslimane- kada je pripadnik Kahane pokreta ušetao u Grobnicu patrijarha i kalašnjikovom počeo pucati po mnoštvu vjernika. Ubio je više od dvadeset ljudi prije no što ga je ostatak vjernika uspio neutralizirati, nakon čega su ga tukli do smrti. Kako bi spriječili slične slučajeve, izraelske vlasti su Grobnicu patrijarha pregradile tako da je danas jedan dio objekta džamija, a drugi sinagoga. Ubrzo nakon toga, već 1995., ovaj pokret je ponovo došao u središte pozornosti, kad je ubijen izraelski premijer Yitzak Rabin. Naime, njegov ubojica Yigal Amir bio je povezan s tom terorističkom skupinom, odnosno s radikalno-desničarski orijentiranim židovskim rabinima koji su ideolozi te organizacije. Mordechai Vanunu je osoba koja se našla na meti tog pokreta. Čekali su ga pred zatvorom i skandirali mu “smrt izdajniku”. To su svojedobno skandirali i Yitzaku Rabinu. Možda Vanunuov brat Meir uistinu ima razloga kad strahuje za život i sigurnost svoga brata Mordechaia.