Vladin je zrakoplov ponajviše vremena proveo na putu prevozeći ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, premijera Ivu Sanadera, te predsjednika Republike Stjepana Mesića.Interkontinentalni mlazni zrakoplov Vlade Republike Hrvatske Challenger 604 9A-CRO od početka ove godine do sada prevalio je 125 tisuća kilometara, potrošio 181 tisuću litara pogonskoga goriva kerozina, a posade zrakoplova u zraku su provele oko 165 sati čime je prvi put nakon kupnje 1997. postao rentabilan i isplativ zrakoplov po kriteriju američke studije koja svrsishodnim smatra korištenje poslovnog zrakoplova najmanje 30 sati letenja mjesečno, istražio je Nacional.

PRVI CHALLENGER ZA 12,5 MIL. USD Novac od prodaje prvog Challengera uplaćen je 2001. za obnovu Vukovara, iako je bilo prijedloga da se utroši na kupnju kanadera, za koju ne bi bio dovoljanPosljednja četiri mjeseca diplomatske ofenzive hrvatske vlade radi dobivanja pozitivnog avisa za ulazak Republike Hrvatske u krug kandidata za članstvo u EU, susreti hrvatskih dužnosnika s američkim partnerima u Washingtonu i New Yorku s ciljem zatopljenja hrvatsko-američkih odnosa i gospodarsko-diplomatske aktivnosti hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića na Bliskom istoku izravno su utjecali na dosad najveći angažman letačkog osoblja i Vladina zrakoplova tipa Challenger CL-604.

Domaća putovanja zrakoplova u odnosu na inozemna bila su zanemariva i vezana su uz letenje prema dvjema južnim destinacijama Splitu i Dubrovniku gdje je utrošeno približno još 5 tisuća litara goriva. Uzme li se u obzir kako je potrošnja Challengera po satu oko 1100 litara kerozina, a cijena galona (1 galon = 3,7 litara) iznosi prosječno 1 dolar, dolazi se do jednostavne računice da je iz hrvatskog državnog proračuna za utrošeno gorivo izdvojeno približno 50 tisuća dolara, što i nije veliki trošak ako se zna kolika bi bila cijena komercijalnih letova državnih dužnosnika.

Osim toga, izgubilo bi se dosta vremena u transferima zračnih luka, troškovi osiguranja znatno bi porasli, nastupila bi kašnjenja i odgode važnih sastanaka, a i zamor dužnosnika bio bi znatno veći, pa se Challenger 604 nakon brojnih spekulacija o njegovoj svrsi i mogućoj prodaji pokazao, nakon gotovo sedam godina, konačno isplativim hrvatskom državnom vrhu, i to u slučajevima kada s njim leti višečlano izaslanstvo ili kada se planiraju inozemne diplomatske aktivnosti na nekoliko različitih odredišta u dva-tri dana.

Primjerice, 28. i 29. ožujka Washington – New York ili Kopenhagen – Munchen 7. veljače ove godine. Vladin je zrakoplov ponajviše vremena proveo na putu prevozeći ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, premijera Ivu Sanadera, te predsjednika Republike Stjepana Mesića. Desetak se puta letjelo u europsku prijestolnicu Bruxelles gdje je sjedište Europske unije i NATO saveza, pa je samo uz spomenutu destinaciju prijeđeno u odlasku i povratku približno 20 tisuća kilometara, utrošeno 27 tisuća litara goriva i provedeno 24 sata u zraku, što je ekvivalent jednom odlasku i povratku Challengera iz Washingtona, kada se prevali 18 tisuća kilometara, potroši 26 tisuća litara kerozina i provede gotovo isti broj sati u zraku.

Potom slijede po dva puta letovi za Pariz, Dublin i Rim, te Washington, a po jedan u Berlin, Bratislavu, London, Beč, Kopenhagen, Stockholm, Luxembourg, Lisabon, Stuttgart, Tel Aviv, Bukurešt, Strasbourg, Sarajevo i Mostar.

Popisu letova treba pridodati i predsjednikovu bliskoistočnu turneju na relaciji Katar – Sirija – Jordan gdje je prijeđeno ukupno 8622 kilometra i utrošeno 12.700 litara goriva, odnosno oko 24 tisuće kuna, što je zanemarivo ako se zna da je zrakoplovom letjelo i desetak gospodarstvenika i drugih članova izaslanstva koji bi dvostruko više potrošili da su na Bliski istok letjeli komercijalnim letovima.

Posade zrakoplova, piloti i kopiloti Challengera 604 u statusu su državnih službenika, te su potpisali ugovor o čuvanju i zaštiti svih podataka do kojih dođu u obavljanju svoga posla, pa im je tako zabranjen svaki kontakt s novinarima. Njihov je temeljni posao da sigurno i na vrijeme visoke hrvatske dužnosnike prebace zrakoplovom na odredište koje im je zadano u planu, a da čak i ne znaju tko sve putuje zrakoplovom i koja je svrha putovanja. Piloti Vladina zrakoplova imaju manja osobna primanja od pilota putničkih zrakoplova u državnoj kompaniji “Croatia Airlines”, a i u vrijeme kada su posljednjih mjeseci bili znatno izloženi povećanim naporima još uvijek lete manje od pilota u državnoj kompaniji.

Nacionalov sugovornik blizak hrvatskoj vladi ističe kako nitko više ne dvoji o potrebi da Hrvatska i njezini najviši dužnosnici imaju na raspolaganju jedan takav zrakoplov jer će međunarodna aktivnost Hrvatske biti sve intenzivnija. Međutim, ističe Nacionalov sugovornik, postojanje čak dvaju takvih sličnih zrakoplova tijekom devedesetih za vrijeme vladavine pokojnog predsjednika Tuđmana, kada se Hrvatska zbog svoje vanjske politike nalazila pred međunarodnom izolacijom i kada su zrakoplovi Challenger 601 i 604 bili čvrsto prizemljeni, bilo je apsurdno, neekonomično, a domaća je javnost hrvatski državni vrh potpuno opravdano optuživala za bahatost i rasipništvo.

Prvi “Vladin” zrakoplov Challenger 601, po nalogu tadašnjeg predsjednika Tuđmana, kupljen je od kanadske tvrtke “Bombardier” 1992., a predsjednikova prva reakcija, nakon što se javnost kritički osvrnula na kupnju zrakoplova, bila je: “Neće se valjda predsjednik države voziti biciklom?” Međutim, niti se Tuđman vozio biciklom, a još manje komercijalnim zrakoplovima, jer je i prije kupnje Challengera imao na raspolaganju zrakoplov Sabreliner Rockwel koji je naslijedio od bivše Socijalističke Republike Hrvatske.

Vrhunac je nastupio 1997., kada je za 18 milijuna američkih dolara kupljen, uz već postojeći Challenger 601, novi interkontinentalni mlažnjak Challenger CL-604 za koji se tvrdilo da je bolji i od zrakoplova iste klase koji povremeno koristi američki predsjednik.

Zrakoplov kojim se danas služe najviši hrvatski državni dužnosnici kupila je državna agencija za promet naoružanjem financijskim sredstvima Ministarstva obrane. Državna je revizija 2000. ustanovila niz nepravilnosti oko kupnje zrakoplova Challenger 604. Od ukupne MORH-ove svote od 40 milijuna kuna pristigle 1998. na račun RH Alana, 10,8 milijuna kuna izravno je bilo uplaćeno za otplatu prvog obroka zajma za Tuđmanov Challenger 604.

U kupnju Challengera 604 krenulo se odlukom Matešine vlade, donesenom sredinom prosinca 1996., a u cijeli sporazum bile su uključene kanadske tvrtke “Bombardier Inc.” i “Export Development Corporation”. Prema otplatnom planu “Challenger 604” otplaćuje se od 1. prosinca 1997. pa sve do 1. lipnja 2004., u polugodišnjim obrocima od 1,7 milijuna dolara. Iz zaključaka Matešine vlade nije bilo vidljivo iz kojih će se sredstava vraćati odobreni zajam kanadskoj kompaniji “Export Development Corporation”, ustvrdili su revizori. “U poslovnim knjigama nisu evidentirane obveze prema inozemnom zajmodavcu na iznos 18 milijuna dolara, i obveze prema poslovnoj banci za odobreni kratkoročni devizni zajam na 4,5 milijuna dolara. Inozemni zajam nije prijavljen Hrvatskoj narodnoj banci, što je obveza propisana Zakonom o kreditnim odnosima s inozemstvom. Društvo nije vratilo kratkoročni devizni zajam poslovnoj banci i nije otplatilo pet obroka dugoročnog inozemnog duga”, stajalo je u izvješću državne revizije.

Dolaskom Račanove koalicije na vlast, u listopadu 2000. na sjednici Vlade odlučeno je da se zrakoplov tipa Chalenger 601 proda za 15 milijuna američkih dolara kako bi se pomoglo u obnovi Vukovara. Zrakoplov je prodan tek u srpnju 2001. američkoj tvrtki TWR za 12,5 milijuna dolara. Postojala je i povoljnija ponuda, no tvrtka iz Teksasa koja je za Challenger nudila 15 milijuna dolara u posljednji se trenutak povukla iz posla.

Novac koji je na račun hrvatske države, nakon gotovo dvomjesečnih pregovora, došao 5. srpnja 2001., bio je namijenjen obnovi Vukovara, u skladu s već donesenom Vladinom odlukom, premda je bilo dosta i onih koji su zagovarali da se novcem od prodaje zrakoplova kojima se služe državni čelnici nabave kanaderi. Međutim, novac od prodaje ovog Challengera ne bi bio dovoljan za kupnju novog kanadera, jer je on stajao približno 20 milijuna dolara.

PRIJEVOZ ORGANA ZA TRANSPLANTACIJE
Sve funkcije hrvatskog Challengera 604

Kanadska tvrtka “Bombardier Inc.” predstavila je javnosti turbomlazni interkontinentalni poslovni zrakoplov Challenger 604 prvi put 1996. i do sada je prodala 220 zrakoplova toga tipa. Zrakoplov može s članovima posade ukupno prevoziti 19 putnika s maksimalnim doletom od 7550 km, što primjerice znači da s punim spremnicima goriva može bez zaustavljanja letjeti na relaciji London – Chicago ili Riyadh – Pariz.
Kontrolna ploča zrakoplova opremljena je dvostrukim komandama za pilota i kopilota. Ploča je temeljena na Rockwell Collins Pro Line 4 integriranom sustavu elektroničkog informacijskog sustava zrakoplova. Posada komunicira putem VHF i HF uređaja, zrakoplov je opremljen transponderima za identifikaciju i glasovnim uređajem za snimanje razgovora tijekom leta. TWR-854 digitalni radar u boji osigurava zaštitu od turbulencija u zraku. Najviše zrakoplova Challenger 604 u vlasništvu je vlada pojedinih zemalja. Dužina zrakoplova je 20,85 metara, nosi 9 tona goriva, a prosječna mu je potrošnja 1100 kg goriva na sat vremena. Postiže najveću brzinu od 870 km/h, krstareća brzina je 850 km/h, a brzina na interkontinentalnim letovima oko 780 km/h. Maksimalna visina na kojoj može letjeti je 12,5 tisuća metara odnosno 41 000 ft.