Objavljeno u Nacionalu br. 442, 2004-05-04
Sanader između EU i SDSS-a
Povrat stanova Srbima stajat će milijardu eura
Sanader mora udovoljiti pritisku OESS-a i ultimatumu Pupovčeva SDSS-a da se Srbima vrate stanovi nad kojima su 1991. imali stanarsko pravo, no nema novca za stanove za 30.000 obitelji koliko sada živi u zauzetoj srpskoj imovini
Vilenica je do mirne reintegracije živio u Vukovaru, u kući prognanog Hrvata, Stjepana Špera. Kada se Šper poželio vratiti u svoju kuću, obitelj Vilenica mu je prepustila kuću, odlučivši se vratiti u svoju kuću u Karlovac.”Živimo od moje mirovine koja je jako mala, a nemamo vode i osnovne uvjete. Dosta mi je potucanja i moljakanja prijatelja da se kod njih okupam. Imam svoj stan i želim sa svojim sinom u njemu živjeti, a ne poput pustinjaka u garaži,” kaže Anka Mileusnić koja ne može ući u svoj stan. Oduševljenje pozitivnog avisaom Europske komisije moglo bi splasnuti jer uskoro istječu rokovi za realizaciju sporazuma između Vlade i Srpske demokratske samostalne stranke. Osim povrata imovine, najveći problem s kojim će se Sanaderova vlada uskoro morati suočiti je rješavanje problema bivših korisnika stanarskih prava. To zahtjeva međunarodna zajednica čiji predstavnici ponavljaju kako će Hrvatska postati kandidat za Europsku uniju tek kada vlasnicima vrati društvene stanove ili barem nadoknadi štetu. To je prije nekoliko dana potvrdio i Peter Semneby, voditelj misije OESS-a u Hrvatskoj, koji je izjavio da pitanje povratka građana srpske nacionalnosti treba biti jedan od prioriteta Vlade na njenom putu u punopravno članstvo u EU. Prvi korak prema rješenju pitanja povratka Srba i njihove imovine Vlada je napravila potpisivanjem sporazuma s SDSS-om, strankom za koju je na prošlim izborima glasalo najviše pripadnika srpske nacionalne manjine. Takav sporazum, kojim je HDZ osigurao neophodnu srpsku glasačku potporu trojice zastupnika SDSS-a u Saboru, pozdravila je i međunarodna zajednica. Međutim, uskoro se pokazalo kako provedba sporazuma neće biti nimalo laka jer su rokovi za njegovu provedbu prekratki, pa je uskoro došlo i do ultimatuma od strane SDSS-a, koji nije bio zadovoljan brzinom realizacije preuzetih obaveza od strane Vlade. Prvenstveno je bilo riječ o povratu oduzete imovine i sigurnosti povratnika, posebno u zadarskom zaleđu, gdje su se dogodili i napadi na povratnike.
Većina povratnika vjerojatno će stanove otkupiti, prodati po većoj cijeni i napustiti HrvatskuNitko u Hrvatskoj ? od vladinih dužnosnika i predstavnika nevladinih udruga i srpskih stranaka pa do OESS-a ? ne zna kolika je vrijednost društvenih stanova koji bi trebali biti vraćeni osobama koje su do početka 90-ih živjele u njima. Čak je nepoznat i točan broj stanova, međutim prema nekim pokazateljima riječ je o 30 tisuća objekata. Njihov otkup u državni bi proračun ulio 300.000.000 eura, iako je njihova tržišna vrijednost najmanje trostruka. Sporazum o suradnji između vlade i SDSS-a vraćanje društvenih stanova spominje samo u jednoj rečenici i bez vremenskih rokova.
Problem je u tome da su ti stanovi zauzeti, što znači da bi Vlada trebala sadašnjim korisnicima osigurati novih 30.000 stanova, a cijena bi na tržištu iznosila milijardu eura, tako da bi vlasti za realizaciju najvažnijeg zahtjeva EU morale platiti najmanje 700 milijuna eura. Takvo nešto nije se usuđivala napraviti Račanova vlada, što je za Nacional potvrdio i jedan od njegovih ministara: “Ako Sanader stvarno vrati stanove pod ovakvim uvjetima, to će biti financijski izuzetno teško provediva odluka, pogotovo jer će većina povratnika stanove prodati po višestrukoj cijeni i vratiti se u zemlje u kojima sada žive.”
“Postoje jasne odluke i uredbe o rješavanju ovih pitanja, a kontrolira ih Povjerenstvo za povratak koje vodi Gordana Turić. Vlada je zauzela jasan stav da se svi građani mogu vratiti i da će biti riješena pitanja njihove privatne imovine”, pojasnio je vladin glasnogovornik Ratko Maček. Prema Mačeku, rok za povrat zauzetih kuća i stanova prolongiran je do kraja rujna, a Vlada jamči da će cjelokupni problem biti riješen u 2005. Ipak, na pitanje što će biti s neriješenim problemom stanarskih prava, ni on ne zna kako će se riješiti. U OESS-u kažu kako su zadovoljni suradnjom s novom vladom koja je puna inicijativa i novih ideja, međutim prema riječima glasnogovornika OESS-a Alessandra Fracassettija, “problemi se javljaju prilikom realizacije tih ideja”.
Rok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših korisnika stanarskih prava istječe 31. prosinca 2004., a očekuje se da će program izgradnje novih stanova biti završen tek 2006., do kada će se bivši korisnici stanarskih prava morati snalaziti kako znaju i umiju. Kako to izgleda u praksi najbolje govori primjer Anke Mileusnić iz Karlovca. Anka Mileusnić bila je trgovački putnik tvrtke Takovo iz Gornjeg Milanovca Srbiji. U listopadu 1991. bila je raspoređena za rad na području Vojvodine. Kako se zbog ratnih okolnost nije mogla vratiti u Karlovac, stambena komisija joj je ukinula stanarsko pravo i stan dodijelila pričuvnom policajcu. U to vrijeme na snazi je bila i zakonska odredba kojom je moguće otkazati stanarsko pravo osobi ako stan ne koristi duže od šest mjeseci. Međutim, u slučaju Anke Mileusnić to se nije poštovalo. Čim je bila u mogućnosti, Anka Mileusnić je došla u stan da bi spasila ostavljene stvari, ali je to bio loš potez jer ju je na vratima dočekao novi stanar “koji mi je počeo prijetiti, rekao da se gubim i da je to njegov stan.”
Anka Mileusnić potražila je pravdu na Općinskom sudu u Karlovcu, a nakon što je Sud odbio zahtjev, obratila se karlovačkom Županijskom sudu. Međutim, i taj Sud ju je odbio pa je zatražila pravorijek Vrhovnog suda koji je presudio u njenu korist i predmet vratio na ponovno razmatranje u Karlovac. U obrazloženju Vrhovnog suda stoji kako je Anku Mileusnić trebao tretirati kao osobu zaposlenu u inozemstvu, a ne kao osobu koja je bez razloga napustila stan. Inače, Anka Mileusnić već godinama živi u garaži sa sinom i čeka da se riješi slučaj. U kakvom stanju je hrvatsko pravosuđe i koliko su u pravu promatrači OESS-a kada kažu da će biti potrebno puno vremena da sporazum hrvatske vlade i SDSS-a počne funkcionirati na terenu, Nacionalu je objasnila predsjednica Odbora za ljudska prava iz Karlovca, Jelka Glumičić. Ona kaže kako je početkom devedesetih u Karlovcu vladala organizirana hajka na nositelje stanarskih prava srpske nacionalnosti. “Svaka zagrada u to vrijeme imala je svog tzv. povjerenika koji je stambenoj komisiji javljao kada bi se neki stan ispraznio. Tada se odmah useljavala hrvatska obitelj, a vlasnik je završavao na ulici. Jednom prigodom je vlasnik stan na povratku s vikenda u svom stanu zatekao novog stanara. Kako je novi stanar bio pošten, zajedno su otišli raščistiti nesporazum u stambenu komisiju. Tamo im je predsjednik komisije doslovno rekao kako se novi vlasnik Hrvat odmah mora vratiti u dodijeljeni stan, a Srbinu je uz prijetnje ponudio ulicu.” U takvim okolnostima, kojima je prethodila egzekucija grupe srpskih rezervista na Koranskom mostu od strane Mihajla Hrastova, koji je za to djelo oslobođen dva puta, a sada čeka ponovno suđenje, mnogo je Srba, ali i Hrvata napustilo grad, što su pojedinci jedva dočekali kako bi se dočepali njihovih stanova. U tome im je, kaže Jelka Glumičić, pomoglo i pravosuđe koje je samo legaliziralo otimačinu.
Kada je u pitanju povrat i obnova imovine građana srpske nacionalnosti, tu stvari stoje puno bolje, čime su zadovoljni i u OESS-u. Prema Fracassettijevim riječima, “do 2001. nije vraćena gotovo ni jedna kuća, da bi danas od nekadašnjeg broja od 19.000 objekata za povrat ostalo još oko 3000. OESS je zadovoljan i sa suradnjom s novom vladom. “Suradnja s novom vladom i predsjednicom Povjerenstva za provedbu sporazuma između vlade i SDSS-a je korektna, a očekujemo da pitanje povrata i obnove imovine građana srpske nacionalnosti vlada riješi odlučno i do kraja,” kaže Fracassetti. U prva tri mjeseca 2004. građanima srpske nacionalnosti vraćena su 522 stambena objekta, nakon što su iz njih iseljeni privremeni korisnici. Pritom se 110 slučajeva odnosi na objekte koji su protupravno korišteni. Još je u Hrvatskoj preostalo 2987 objekata koji čekaju povrat. Od toga je 413 slučajeva u kojima privremeni korisnici nemaju pravo na stambeno zbrinjavanje. Prema sporazumu, rok za rješavanje tih slučajeva istječe u lipnju ove godine. Ostalih 2574 riješit će se do kraja 2004. Koliko je teško prolaziti pokraj vlastite kuće koju ste svojim radom i odricanjem podigli opisuje Dušan Vilenica iz Karlovca, u čijoj kući živi obitelj Alispahić iz Sarajeva. Vilenica je do mirne reintegracije živio u Vukovaru, u kući prognanog Hrvata, Stjepana Špera. Kada se Šper poželio vratiti u svoju kuću, obitelj Vilenica mu je prepustila kuću, odlučivši se vratiti u svoju kuću u Karlovac. Tamo su zatekli obitelj Alispahić koja se odbila iseliti iz njihove kuće. Vilenice su 1999. podnijeli zahtjev za povrat svoje imovine. Sud je 2000. presudio kako se obitelj Alispahić mora iseliti. Alispahićima je dva put nuđen i alternativni smještaj koji oni nisu željeli ni pogledati, pa su izgubili pravo na smještaja. No još uvijek živi u kući Dušana Vilenice a Vilenica to teško proživljava. ”Životna mi je greška što prije nekoliko godina nisam Alispahićima dao 15.000 njemačkih maraka, koliko su tražili da se isele. Kuća ima 14 soba, oni se koriste jednim katom, a meni ne daju na gornji i kažu da ne žele živjeti s četnikom. Iako imaju kuću na drugom mjestu, moju ne žele napustiti!”
Primjera poput ovih još uvijek je previše. Međunarodna zajednica, trenutno očito oduševljena deklarativnom podrškom povratku od strane Vlade, ne koristi teške riječi ocjenjujući provedbu sporazuma. Za to vrijeme, prema riječima terenskih operativaca nevladinih udruga bez čijeg učinka bi situacija bila puno lošija, i dalje traju konstantne opstrukcije povratka Srba u Hrvatsku. Stoga je 22. travnja ove godine karlovački Odbor za ljudska prava brojnim hrvatskim i stranim institucijama uputi dopis u kojem se konstatira kako je povrat privatne imovine u posjed i korištenje vlasnicima i nerješavanje stanarskih prava i dalje najveća prepreka povratku. U dopisu se navodi kako su i dalje regionalni uredi za povratak izbjeglica i prognanika, kao i nadležna ministarstva, najveća prepreka povratku i provedbi Zakona o područjima od posebne državne skrbi. Odbor tvrdi kako je, ako se nešto hitno ne promijeni, potpuno sigurno da se rok za povrat imovine, koji je prolongiran do 31. prosinca 2004., neće moći poštovati jer se i dalje odugovlači s povratom imovine i tamo gdje je privremenim korisnicima nuđen alternativni smještaj. Takve slučajeve regionalni uredi za prognanike i izbjeglice uopće ne registriraju jer bi tako privremeni korisnici ostali bez prava na alternativni smještaj. Osim toga, u slučajevima kada privremeni korisnik posjeduje imovinu na nekom drugom mjestu, protivno zakonu i dalje mu se nudi alternativni smještaj. Poseban problem je pravosuđe koje nepotrebno odugovlači sudske sporove, dok za to vrijeme brojni povratnici, poput Anke Mileusnić, žive u garažama.
Rješenjem problema bivših korisnika stanarskih prava, pretežno srpske nacionalnosti, Vlada će otvoriti niz drugih problema vezanih za tu problematiku. Pored srpskih stanova tu su i stanovi brojnih Hrvata, primjerice u Vukovaru, koji su nekad također bili nositelji stanarskih prava, a zbog progonstva nisu mogli otkupiti stanove u koje nisu mogli ući ni nakon mirne reintegracije. Osim toga, tu je i problem stanara koji su bili nositelji stanarskih prava u stanovima koji su nakon drugog svjetskog rata nacionalizirani i konfiscirani, a koje nakon denacionalizacije potražuju stari vlasnici.
Vezane vijesti
Sanader je bio svemoguć
Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu