Objavljeno u Nacionalu br. 442, 2004-05-04

Autor: Ivo Pukanić

POLITICAL REPORT

Carla Del Ponte lomi Čermaka i Markača kako bi dokazala Tuđmanovu

Da bi opravdala tužbu o zločinačkom planu etničkog čišćenja za vrijeme i nakon 'Oluje', glavna haaška tužiteljica čini sve kako bi netko od pritvorenih hrvatskih generala okrivio tadašnji vojni i državni vrh na čelu s pokojnim Franjom Tuđmanom i Gojkom Šuškom

Na račun obećanja Carle Del Ponte da će se Čermak i Markač brzo vratiti u Hrvatsku i čekati početak suđenja na slobodi, HDZ je uspio smiriti Sabor i javnost te bez ikakvih problema i brzo poslati generale u Haag.Na račun obećanja Carle Del Ponte da će se Čermak i Markač brzo vratiti u Hrvatsku i čekati početak suđenja na slobodi, HDZ je uspio smiriti Sabor i javnost te bez ikakvih problema i brzo poslati generale u Haag.Odluka Vijeća sudaca, a prije toga glavne tužiteljice Haaškog suda Carle Del Ponte, da se generali Ivan Čermak i Mladen Markač ne puste iz pritvora, prvi je veliki vanjskopolitički neuspjeh Ive Sanadera i njegove vlade. Najveću pljusku doživjela je ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, koja je za razliku od Sanadera i ostalih ministara neoprezno optimistički izjavljivala da će se dvojica generala vratiti čak prije Uskrsa.

Zbog odluka Vijeća sudaca Haaškog suda, Sanader će dopretrpjeti žestoke kritike u svojoj stranci od članova koji se protive takvoj suradnji Zbog određivanja datuma početka pregovora s EU Sanaderova vlada nema hrabrosti javno reći što misli o postupku Carle Del PonteNa račun obećanja Carle Del Ponte da će se Čermak i Markač brzo vratiti u Hrvatsku i čekati početak suđenja na slobodi, HDZ je uspio smiriti Sabor i javnost te bez ikakvih problema i brzo poslati generale u Haag. Takva brzina bila je i glavni element na osnovi kojeg je Carla Del Ponte dala Europskoj komisiji pozitivno mišljenje o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom. A na osnovi toga Hrvatska je dobila pozitivan avis koji joj otvara put za ulazak u Europsku uniju.

Kad je prošlog petka u Saboru objavljeno da je došla vijest iz Haaga da do daljnjega neće puštati optužene generale, na Markovu trgu zavladao je tajac. Vidjelo se na licu predsjednika Sabora Vladimira Šeksa da mu je strašno neugodno i da sjednicu želi što prije završiti. Svima je bilo jasno da je Carla Del Ponte prevarila Sanadera, a da Vlada nema nikakav manevarski prostor – a ni hrabrosti – da javno kažu što o takvom perfidnom postupku misli. Sanader i njegovi ministri boje se da bi zbog zakuhavanja odnosa s Haagom mogli imati problema s dobivanjem kandidature i datuma pregovora o ulasku u Europsku uniju, o čemu se odluka mora donijeti 19. lipnja na sastanku EU u Dublinu. No Sanader neće imati problema sa slabom oporbom, u kojoj jedino HSP sada ima veću snagu, nego s članovima vlastite stranke, od kojih mnogi nisu zadovolji takvom politikom prema Haagu. Dosad su šutjeli, no nakon što ih je izigrala Carla Del Ponte, javno će napasti Sanadera.

A plan glavne haaške tužiteljice može se svesti na staro načelo – podijeli pa vladaj. Ona kao razlog nepuštanja dvojice generala navodi želju tužiteljstva da oni daju svoj iskaz. Optuženici mogu dati iskaz na kraju ili na početku suđenja. Markač i Čermak odlučili su se za kraj, kad vide što im se sve stavlja na teret. Glavna tužiteljica želi da to učine prije suđenja, pa da ih tek nakon tog iskaza pusti kući. Tako ih podvrgava psihološkom pritisku u nadi da će svaliti krivnju na odbjeglog Antu Gotovinu, a još više na Gojka Šuška i Franju Tuđmana. Da bi opravdala svoju tužbu o “zločinačkom planu” etničkoga čišćenja za vrijeme i nakon “Oluje”, glavnoj haaškoj tužiteljici nije dovoljna sadašnja razina svjedočanstava i dokaza. Njene spoznaje sežu do razine generala, ali ni milimetar dalje. Ako tako ostane, njena je tužba na klimavim nogama i po mišljenju pravnih stručnjaka nema šanse da opstane do kraja suđenja i da Sud potvrdi da se radilo o “zločinačkom planu”. Kako bi to dokazala, netko od generala mora okriviti pokojnog ministra obrane Šuška, a tada bi bila samo stvar tužiteljske tehnologije da se u proces uvuče i Tuđman i održi teza o “zločinačkom planu u optužnici.

Nekolicina ministara koji su bili članovi HDZ-ovih vlada do 2000. rekli su za Nacional da Šušak nikad nije naredio ni jedno ubojstvo ili palež. Ali on je štitio počinitelje zločina i zaustavljao sva nastojanja MUP-a da kazni počinitelje. Čak ni Tuđman, nego jedino Šušak imao je tada moć da zaustavi zlodjela na oslobođenom području. A to nije učinio. Zbog takve glupe politike, po kojoj se tobože ne može učiniti zločin u obrambenom ratu, danas Hrvatska i njeni generali plaćaju visoku cijenu. Umjesto da su egzemplarno i odmah počinitelji zločina bili kažnjeni dugogodišnjim zatvorom, palež, pljačka i ubojstva su se tolerirali. Zbog te Šuškove tolerancije danas je Carla Del Ponte netolerantna prema Čermaku i Markaču.

Priča se da je nedavno objavljena videokazeta podvala Gotovinine strane kojom bi se Čermaku otežala situacija: na taj način Haag želi izazvati bijes Čermaka i njegovih odvjetnika protiv Gotovine i njegovih odvjetnika, kako bi jedni druge počeli optuživati. Iako bi to bila perfidnost haaškog tužiteljstva, to je potpuno legitimna borba Carle Del Ponte za svoj cilj – dokazivanje navoda iz optužnice i teške zatvorske kazne za sve koje je dovela u Scheveningen. Taj njen plan uspijeva, jer odvjetnici Čermaka i Markača tvrde da “kazeta njihovim klijentima nije pomogla”.

Neutralni odvjetnici tvrde da ta kazeta pomaže Gotovini prikazujući kako se on nije slagao sa zločinom i kako je pozivao sve zapovjednike da se drže ratnog prava, a da Čermaku ne nanosi nikakvu štetu jer se i on na njoj slaže s Gotovinom koji osuđuje “barbarstvo i nevojničko ponašanje”. Prošloga tjedna zaredale su i nove priče kojima je cilj pomutiti odnose i izazvati nervozu među haaškim optuženicima. Pismo Frane Krnića, hrvatskog veleposlanik u Haagu, koje je Nacional objavio u prošlom broju i koje jasno pokazuje da Carla Del Ponte svjesno manipulira činjenicama i služi se podvalama, dio Vlade ocijenio je štetnim za haaške optuženike. To također nije točno. To pismo nema nikakve veze s njima nego razotkriva način djelovanja te neslaganja unutar Haaškog suda između Predsjedništva suda i Tužiteljstva. Carla Del Ponte može biti ljuta na Nacional i Vladu, kojoj je taj dokument iscurio u javnost, no zaista nema ni jedan razlog da zbog toga bude ljuta na haaške optuženike. Ako se ona služi perfidnim metodama pritiska, mora biti svjesna da ljudi nisu glupi pa da to ne vide. A kad vide i shvate što je posrijedi, postoji i velika opasnost da to završi u javnosti. Dakle, sve je to dio igre koju je ona pokrenula pa je mora shvatiti sportski.

Po svemu sudeći, zasad nema šanse da u dogledno vrijeme budu pušteni i bosanski Hrvati za koje je također Vlada dala jamstvo da će se prema potrebi pojaviti na Sudu. Vlada dosad nije učinila ono što je obećala – nije formirala ekspertnu skupinu u kojoj bi trebali biti međunarodni pravnici, odvjetnici, politolozi, povjesničari. U njoj bi moralo biti mjesta i za Ivana Šimonovića, Ivu Josipovića, Davorina Rudolfa, Dušana Bilandžića i slične koji bi pomogli Vladi da se riješi optužbi za “zločinačko planiranje”. Vesna Škare-Ožbolt javno je iznijela neozbiljne prijedloge da bi u taj tim trebalo uključiti i Hansa-Dietricha Genschera, Madeleine Albright, Alaina Finkielkrauta. Njih bi trebalo angažirati jedino kao neutralne svjedoke, a ne kao članove tima, koji treba biti sastavljen od hrvatskih stručnjaka.

Sanader je smatrao da pozitivnim avisom riješio pritiska Haaškog suda. Kako bi sačuvao svoju vjerodostojnost, on mora poduzeti sve kako bi optužene generale izbavio iz zatvora kao što je obećao. Mora ispuniti obećanja koja je kao predsjednik Vlade dao onima koji su dobrovoljno otišli u Haag, u prvom redu Čermak i Markač. Jako je pogriješio misleći da će njihovim odlaskom riješiti sve svoje probleme. Navno je povjerovao da će Carla Del Ponte ispuniti riječ. Ona će generale pustiti tek kad bude vidjela da od njih neće imati nikakve koristi i da oni neće teretiti druge. Da su se Sanader i drugi u Vladi zaduženi za odnose s Haagom raspitali kod članova prethodne vlade o njihovim odnosima s Carlom Del Ponte, doznali bi kako je jedino s njom moguće komunicirati. Prvi je glavnu haašku tužiteljicu prozreo Goran Granić, koji ju je optužio da mu je lagala u “slučaju Bobetko”. Javno ju je napao i zbog toga dospio u nemilost Ivice Račana, kojem se haaška tužiteljica požalila na Granića. Sljedeći put, kada se trebalo dogovoriti o “slučaju Norac”, Granić je od Carle Del Ponte zatražio da svojim potpisom potvrdi dogovor. A dogovor je bio jednostavan: ako se Norcu odredi primjerena kazna za zločin u Gospiću, Haag će prepustiti Hrvatskoj suđenje o Medačkom džepu, za koji je opet optužen Norac. U politički eksplozivnoj situaciji, Granić se nije htio dovoditi u bezizglednu situaciju i tražio je pisani dokaz njezina obećanja. Nakon višetjednog natezanja Carla Del Ponte dala je pisano jamstvo da će se držati dogovora. Norac je dobio 12 godina zatvora i njegovo suđenje za Medak, prema haaškoj optužnici, održat će se u Hrvatskoj. Tako je trebala postupiti i Vesna Škare-Ožbolt. No štiteći ministricu pravosuđa Sanader štiti i sebe.

Drugi će Sanaderov problem biti i zahtjev Britanaca da se ogradi od Gotovininih pomagača. To je također jedna od perfidnih igara Haaga, jer od koga će se Sanader ograditi i čiju će imovinu zamrznuti proglasivši ga pomagačem Ante Gotovine? Pitanje je samo tko će biti odabrane žrtve. Sad mu ih je malo teže i odrediti jer više nije aktivan najveći policajac među Hrvatima i velika uzdanica haaškog tužiteljstva Ranko Ostojić. Da je HDZ bio pametan i zadržao ga na mjestu ravnatelja MUP-a, danas bi Sanader imao “pomagača” Ante Gotovine koliko želi.


Ekonomija, Sanaderov nerješiv problem
Uz velike probleme koji mu predstoje u Saboru zbog Haaga, Sanader se još nije pomaknuo s mrtve točke u gospodarstvu. On nema čovjeka za taj posao: to nisu ni bezlični ministar Branko Vukelić ni Andrija Hebrang koji nije ekonomist i nema potrebnih znanja. Bez obzira na to koliko tko voli Slavka Linića, on je ipak prepoznat kao čovjek koji se brine o gospodarstvu. Danas Sanaderova vlada ne vuče nikakve gospodarske poteze. Ako Sanader ne pronađe čovjeka za komunikaciju između Vlade i privrede, narast će nezadovoljstvo sindikata, koji su zasad razjedinjeni. No kad shvate da su takvi posve bezopasni za Sanadera, ujedinit će se i postati velika opasnost za njega. To može spriječiti samo hitnim pokretanjem privrede. A to ne znaju ni on ni njegovi ministri.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika