Objavljeno u Nacionalu br. 444, 2004-05-18

Autor: Robert Bajruši

POLITICAL REPORT

Nesposobni Žganjer ugrožava europsku kandidaturu RH

Senzacionalistička i šlampavo provedena akcija Uskoka protiv Mate Granića i šefa Končara Darinka Bage povećala je ionako veliko nezadovoljstvo Europske komisije prema hrvatskom pravosuđu koje Bruxelles smatra nekvalitetnim i podložnim korupciji

Posljednjih je dana Željko Žganjer svjesno varao javnost tvrdeći kako održava kontakte sa stručnjacima europske administracijePosljednjih je dana Željko Žganjer svjesno varao javnost tvrdeći kako održava kontakte sa stručnjacima europske administracijeSkandalozno ponašanje Željka Žganjera, šefa Ureda za suzbijanje organiziranog kriminala u aferi vezanoj uz Matu Granića i Darinka Bagu, imat će bitne negativne reperkusije prigodom Hrvatskog približavanja Europskoj uniji. U Bruxellesu su ionako izrazito nezadovoljni situacijom u hrvatskom pravosuđu koje ocjenjuju nekvalitetnim, slabo kadrovski ekipiranim i podložnim korupciji, a način kako je Uskok namjestio aferu navodnog pokušaja podmićivanja dodatno je pojačao sumnje koje su prisutne u sjedištu EU. Ovo mišljenje dijeli nekoliko pravnika i diplomata koji su posljednjih dana razgovarajući za Nacional potvrdili tezu po kojoj je Žganjerova nepromišljenost stavila Hrvatsku u loš međunarodni položaj. Stoga čak ni vrlo vjerojatna odluka Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića koji bi trebao smijeniti Žganjera neće značajno popraviti poziciju Hrvatske koju su Uskok i njegov čelni čovjek dodatno kompromitirali. Pokazalo se kako je ravnatelj Uskoka obznanio cjelokupnu operaciju kako bi na taj način – baš kao što je u prošlosti nerijetko činio i Radovan Ortynski – stekao aureolu beskompromisnog borca protiv kriminala i tako onemogućio smjenu koja mu se spremala. Takvo što moralo je propasti i ubrzo je cjelokupna akcija doživjela fijasko. Njegove posljedice, figurativno govoreći, osjetile su se i u Bruxellesu jer je afera Granić – Bago još jednom pokazala dramatično lošu kadrovsku shemu na vodećim položajima u pravosuđu, ali i to da čak i navodno elitne ekipe kakav bi trebao biti Uskok imaju niz mana, od curenja podataka do u najmanju ruku čudnog odabira ljudi koji ih vode. Stoga ne iznenađuje da je iz ministarstva pravosuđa prošli tjedan Žganjeru zabranjen bilo kakav istup u javnosti kako bi se šteta zadržala na sadašnjoj razini, premda u pravosudnim krugovima postoje stručnjaci koji su već prilikom njegovog imenovanja interno upozoravali kako se radi o katastrofalnom kadrovskom potezu. Uostalom, neki uvaženi pravnici iz inozemstva još su 2001. dobili jasnu sliku o tome tko je Žganjer.

U okviru Cards programa UE će za profesionalizaciju Uskoka Hrvatskoj dati milijun eura čije će trošenje nadzirati španjolski kriminalisti Prema procijeni stručnjaka hrvatski pravni sustav potpuno je nekompatibilan i u njega nitko ne može vjerovati Hrvatski pravni centar i Hrvatski helsinški odbor te su godine organizirali u Trakošćanu pravni skup “Zapovjedna odgovornost”, posvećen kažnjavanju ratnih zločina i načinu kako voditi ovakve procese. Da se simpozij odvijao na najvišoj razini svjedočilo je prisustvo Ruth Wedgwood, glavne pravne savjetnice Billa Clintona tijekom NATO-ve intervencije na Kosovu. U više-manje uobičajenoj atmosferi kakva vlada na sličnim skupovima sudionici su, između ostalog, zaključili kako veliki dio odgovornosti leži na pravosuđu koje je u bivšoj Jugoslaviji nedovoljno progonilo počinitelje ratnih zločina. To je ponukalo na istup tadašnjeg šibenskog tužitelja Žganjera da javno prizna kako nije procesuirao sve slučajeve koji su se dogodili, “ali ako mene maknete, na moje mjesto doći će netko još gori”. Priznanje je šezdesetak okupljenih pravnika, sveučilišnih profesora i inozemnih eksperata i diplomata ostavilo bez riječi sve dok se nije javio dubrovački odvjetnik Srđ Jakšić i kratko rezimirao: “Gospodine Žganjer, upravo ste priznali da ste nemoralni, a sada nas pustite da radimo svoj posao”. Kao županijski državni odvjetnik, Žganjer je propustio procesuirati brojne slučajeve poput istrage o lažnom bombardiranju Šibenika, nije našao dokaze protiv ubojica tri zarobljena pripadnika vojske tzv. Krajine koji su likvidirani nakon Oluje u Siveriću pokraj Drniša, a zbog loše odrađenog posla oslobođene su i ubojice bračnog para Damjanić iz Prokljana. Jednako tako na slobodu su pušteni i vojnici koji su u selima Varivode i Gošići ubile šesnaest starih Srba, također zbog nekvalitetno napisanih optužnica.

Unatoč brojnim profesionalnim gafovima kao i ekscesu iz Trakošćana koji se dugo prepričavao u pravosudnim krugovima, njegov glavni sudionik imenovan je ravnateljem Uskoka. Uz sve to, posljednjih je dana Željko Žganjer svjesno varao javnost tvrdeći kako održava kontakte sa stručnjacima europske administracije. “To je besmisleno, baš političare u Bruxellesu briga za nekakvog Žganjera”, smatra jedan hrvatski diplomat. Ono što stvarno povezuje EU i Uskok je nepobitno saznanje o nesposobnosti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta čega su u Uniji posve svjesni. Stoga je u okviru Cards programa financijske pomoći zemljama jugoistočne Europe za Uskok predviđen milijun eura koji bi trebali osigurati kakvu-takvu profesionalizaciju rada ove institucije. U trošenju novca Žganjer, odnosno njegov nasljednik neće biti samostalni jer će ih nadzirati kriminalistički stručnjaci iz Španjolske koji će uvelike odlučivati i o načinu raspodjele sredstava. Sve što se dešavalo posljednjih dana u potpunosti se poklapa i s izrazito kritičkim ocjenama hrvatskog pravosuđa iznesenim u Avisu koji je Europska komisija donijela prije mjesec dana.

U njemu se navodi pet prioriteta EU-u Hrvatskoj: demokratska stabilizacija, gospodarski i socijalni razvoj, pravosuđe i unutarnji poslovi, jačanje administrativne sposobnosti te zaštita okoliša. “Na nacionalnoj razini Uskok je glavno tijelo zaduženo za borbu protiv tih oblika kriminala, što uključuje i terorizam. Međutim, upravni i operativni kapacitet Ureda je još uvijek ograničen i broj osoblja nije dovoljan. Suradnja s ostalim agencijama mora biti intenzivnija. Konačno, potrebno je razviti strateški bolji pristup borbi protiv organiziranog kriminala”, piše u Avisu. Uskok se spominje i u dijelu koji govori o korupciji, no i ovdje s dosta skepse. “Uskok još nije u potpunosti operativan i njegovim administrativnim i operativnim kapacitetima potrebna su znatna poboljšanja”, zaključili su europski pravni eksperti. Istina, cjelokupni dio posvećen pravosudnom sustavu Hrvatske izuzetno je kritičan, iako se kao olakotna okolnost navodi nešto bolja situacija tijekom posljednjih godina. Ali, snažno se upozorava na drastične kadrovske smjene od kojih se pravosuđe još uvijek nije oporavilo, informatizacija sudstva je spora, a zgrade u kojima se nalaze sudovi stare su i trošne. Suci se odabiru lošim putem, nerijetko su nekompetentni i neučinkoviti što je rezultiralo s 1.380.000 neriješenih predmeta. EU upozorava da je posljedica ovakvog stanja korupcija koja zadire u razne aspekte društva, uz dodatak kako treba znatan napor na podizanju javne svijesti o korupciji kao teškom kaznenom djelu. U takvim okolnostima afera Bago – Granić dodatno je doprinijela stigmatizaciji hrvatskog pravosudnog sustava. Uhićenje poznate javne osobe kakva je Granić bez adekvatnih dokaza najdrastičniji je primjer traljavog obavljanja posla, a još više kako hrvatsko pravosuđe može uništiti nečiju javnu karijeru, tvrde pojedini pravnici. Zaslugom Uskoka stvorena je paradoksalna situacija u kojoj su na slobodi tajkuni protiv kojih se vode postupci poput Miroslava Kutle i Josipa Gucića, ili osobe osumnjičene za ubojstvo kakav je Vinko Žuljević-Klica, dok je u zatvoru završila osoba protiv koje nije podnesen ni jedan važniji dokaz. Pritom nitko neće odgovarati ako držanje u pritvoru dovede u pitanje Granićevu poslovnu karijeru, a time i buduću egzistenciju.

Za razliku od EU-a, u Hrvatskoj je skoro nemoguće tužiti državu u ovakvim situacijama. Jedan od paradigmatičnih primjera ovakve besmislene pravne prakse je slučaj Mate Majića koji je početkom 2000. pritvoren zajedno s Ivanom Herakom pod optužbom da je stajao iza sumnjivih elaborata o izgradnji golf igrališta u Istri. Iako protiv njega nisu postojali važni dokazi, a privatno vještačenje je potvrdilo da je njegovim postupcima Hrvatska čak i zaradila, Majić je u pritvoru držan više od 400 dana. Pušten je tek u proljeće 2001., a do danas nije pokrenut sudski postupak protiv njega. Najgore od svega je da ovakvi primjeri nisu slučajnost već – istina ne uvijek – rezultat namjernog ponašanja pravosudne administracije. Jer sa stajališta države to je i normalno, budući da sve do okončanja procesa Majić Hrvatsku ne može tužiti zbog ugrožavanja građanskih prava i zatražiti odštetu, pa zato pravosuđe i ne započinje ovaj proces. S druge strane, ni idealan scenarij neće mu pretjerano pomoći, budući da za svaki dan proveden u pritvoru može dobiti tridesetak eura, što znači da više od jednogodišnje psihičke torture iza rešetaka vrijedi oko 12.000 eura. U EU dobro su upoznati s ovakvim slučajevima koji iz bruxellske perspektive djeluju zastrašujuće. Hrvatski pravni sustav potpuno je nekompatibilan s onim u EU i u njega nitko ne može vjerovati, neovisno je li riječ o obiteljima čijeg je člana ubio pripiti kriminalac, ljudima koji su deložirani iz vlastitih kuća, ili stranim poduzetnicima koji legalno žele investirati u ovdašnje gospodarstvo. “S ovakvim pravosuđem budite sigurni da nećemo ući u EU”, potvrdio je za Nacional jedan ugledni zagrebački odvjetnik.

Kada se tome pridoda dramatična neučinkovitost policije i pravosuđa koji nisu kaznili ni jednog počinitelja desetak mafijaških ubojstava, kao i brojne ubojice civila između 1991. i 1995., postaju jasni razlozi zbog kojih su iz EU-a poslali nedvosmislenu poruku hrvatskoj vladi da napokon mora krenuti u raščišćavanje stanja u pravosuđu. Svojim posljednjim postupcima Žganjer je opet ukazao na akutni problem koji predstavlja pravosudni sustav i njegova smjena ili dobrovoljni odstup mogao bi predstavljati prvi korak u ispunjavanju europskih zahtjeva. Kako je dobivanje datuma za početak pregovora s Unijom trenutno glavni cilj premijera Ive Sanadera, teško je vjerovati da eliminacija nesposobnog Uskokovog šefa neće predstavljati jedan od prvih poteza u ispunjavanju zahtjeva Europske komisije. Ali šteta je da Žganjer odlazi zbog toga jer je dodijao Bruxellesu, a ne zbog vlastite nesposobnosti koju su daleko najjače osjećali hrvatski građani.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika