Bandić je imao velikih motiva da se uhiti Darinko BagoLako je moguće da je zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić zbog svojih političkih, a možda i osobnih interesa, zajedno sa svojim dugogodišnjim prijateljem Velimirom Delongom, pouzdanikom USKOK-a, osmislio, a kasnije zahvaljujući svojoj kadrovskoj hobotnici i posve kontrolirao, cjelokupan tijek korupcijske afere ‘Granić i Bago’ koja prerasta u najveći pravosudni skandal od nastanka hrvatske države.

Dio SDP-a smatra da je Bandić Delongi preporučio odlazak u Uskok kako bi destabilizacijom Končara uoči stranačke konvencije ismijao Račana Bandićevi ljudi u Gradu Davor Jelavić, pročelnik gradskog ureda za prostorno uređenje, otac je policajca koji je bio uključen u operativni dio akcije protiv Granića i Bage Bandić je dosad javno tvrdio da se on u toj aferi našao slučajno, samo zato jer ga je Delonga pitao što da radi prije no što je otišao u USKOK i prijavio da bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić i šef Končara Darinko Bago od njega traže mito kako bi Končar otkupio njegove povlaštene dionice u toj firmi. Pošto mu je preporučio da sve prijavi USKOK-u, Bandić navodno više nije imao nikakve veze s tom aferom.

Međutim, šef Končara Darinko Bago više je puta prošli tjedan izjavio da je prava meta korupcijske afere zapravo tvrtka Končar, koja ima više stotina tisuća kvadratnih metara zemljišta koja Grad Zagreb može prenamijeniti u građevinske zone i tako učiniti bogatim svoje vlasnike.
Možda je ponajviše zato Bandić svom dugogodišnjem prijatelju Delongi ‘savjetovao’ da svoj slučaj prijavi USKOK-u.

Uzdrma li se Končar korupcijskom aferom koja bi smijenila postojeću upravu i dovela novu s idejom razbijanja Končara na male tvrtke i njihovom potpunom privatizacijom, novi vlasnici Končarevih zemljišta mogli bi od grada tražiti njihovu prenamjenu u građevinske zone. O tomu bi tada odlučivao upravo Bandić sa svojom interesnom grupom, koju i dalje politički pokriva Ivica Račan i vrh SDP-a, iako javnost sve više sa zgražanjem prati kako oni upravljaju Zagrebom.

O čemu bi tada potencijalno odlučivala Bandićeva interesna grupa? Odlučivala bi o mogućoj prenamjeni 103.139 m2 zemljišta na Fallerovom šetalištu, gotovo u središtu Zagreba, 45.612 m2 zemljišta na Borongaju, 31.189 m2 zemljišta na Jankomiru i 220.991 m2 zemljišta u Sesvetskom Kraljevcu. Tih 400.931m2 zemljišta danas je livada, ali jednim potezom Bandićeve interesne grupe u Zagrebu ta zemljišta mogu postati građevinske zone čija bi vrijednost porasla najmanje 50 puta. Bandićevi protivnici tvrde da bi novopečeni vlasnici tih građevinskih parcela imali višemilijunske razloge za ‘skromnu zahvalu’ vladajućoj gradskoj eliti koja bi dopustila prenamjenu tog zemljišta.
U dijelu SDP-a sumnjaju da je Bandić Delongi preporučio odlazak u USKOK i kako bi destabilizacijom Končara uoči konvencije SDP-a neizravno ismijao Ivicu Račana. Končar je, među ostalim, zajedno s Đurom Đakovićem i Gredeljem član tročlanog konzorcija domaćih tvrtki koji je dobio posao izgradnje niskopodnih tramvaja za grad Zagreb.

Za taj posao vrijedan 150 milijuna eura natjecale su se i ugledne inozemne tvrtke Siemens, AD Trans i Ansaldo-Breda. Nacional je još u ožujku 2001. pisao da je Bandićevo Gradsko poglavarstvo sklonije stranim investitorima. Nakon žestokih lobiranja posao je dobio domaći konzorcij. Tu je odluku izravno sugerirao i tadašnji premijer Račan, neslužbeno poručivši nekim svojim suradnicima da posao nikako ne smije dobiti Siemens što su uporno zagovarali Milan Bandić i Zdravko Tomac.

Siemensovi stručnjaci žestoko su lobirali za taj projekt. Čak i poslije sklapanja ugovora, koji je stupio na snagu u svibnju 2003., predstavnici Siemensa iz njihove centrale u Munchenu, pokušali su lobirati da oni budu podizvođač za taj posao u Hrvatskoj. Oni su mimo znanja Siemensa u Beču, koji kontrolira ovaj dio Europe, i Siemensa u Zagrebu kontaktirali gradske vlasti i tražili da ih spoje s Darinkom Bagom u Končaru. Rekli su da Končar sigurno neće moći proizvesti tramvaje na vrijeme te su nudili da oni u okviru postojećeg ugovora odrade taj posao, a da u vrijednosti tog posla članovima domaćeg konzorcija širom svijeta ustupe neke svoje poslove koje bi oni mogli kvalitetno odraditi. Usput su nudili gradu Zagrebu i tzv. javnu proviziju u vidu mogućeg financiranja postavljanja nove žičare na Sljemenu.

Pregovori su načelno počeli, ali nikad nisu okončani pa projekt bez Siemensa danas radi domaći konzorcij predvođen Končarom. U Končaru tvrde da im se ‘čudni’ predstavnici Siemensa nikad nisu javili s ozbiljnom ponudom, a u dijelu gradskih vlasti sumnjaju da je sve opstruirao Bago kako bi odabir podizvođača držao pod svojom kontrolom. U Končaru tvrde da taj projekt neće kasniti jer su već angažirali 12 podizvođača koji će ga realizirati, te da se konzorcij sastaje najmanje jednom mjesečno radi koordinacije izvedbe projekta. U Končaru navode da je Siemens svojedobno Zagrebu nudio tramvaj Combino te da 500 tih tramvaja zbog grešaka povlače iz različitih dijelova Europe.

Kako je Bandićeva interesna grupa žestoko lobirala za Siemens, Bandićevi protivnici tvrde da bi Bandić zato mogao biti zainteresiran destabilizirati Končar i dovesti u pitanje uspješnu realizaciju projekta hrvatskih niskopodnih tramvaja samo da napakosti Račanu, koji je isključio iz tog projekta opciju koju je Bandić zagovarao.

Dosadašnji tijek korupcijske afere ‘Granić i Bago’ nije ponudio suvislo objašnjenje zašto je od svih prijatelja kojima se mogao obratiti Velimir Delonga otišao po savjet upravo Bandiću. Neki Bandićevi suradnici koji se posljednjih dana od njega sve više distanciraju Nacionalu su izjavili da je Bandić, pošto je Delongu usmjerio prema USKOK-u, preko svoje kadrovske hobotnice, mogao biti posve upoznat s cijelom akcijom tajnog praćenja, snimanja i prisluškivanja Mate Granića i Darinka Bage.

Parafrazirajući nedavnu Bandićevu izjavu prema kojoj se nada da mafija u Hrvatskoj još ne posjeduje instrumente pravne države, Bandićevi su protivnici Nacionalu otkrili zašto je legitimno sumnjati da za razliku od mafije, Bandić sigurno ima utjecaja na neke mehanizme pravne države.
Detaljne informacije o tajnoj akciji USKOK-a u svim njenim fazama Bandiću su mogla pružiti dva njegova bliska suradnika. To su Davor Jelavić, Bandićev osobni prijatelj koji zahvaljujući Bandiću u gradu Zagrebu obnaša funkciju pročelnika Ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet te Darko Đuran, načelnik Odjela unutarnje kontrole Poglavarstva Grada Zagreba.

Sin Davora Jelavića, koji bi zbog svoje funkcije u slučaju moguće prenamjene zemljišta Končara u građevinsku zonu vjerojatno uime Bandićeve grupe elaborirao zašto je to potrebno učiniti, policijski je djelatnik koji je bio uključen u operativni dio korupcijske afere ‘Granić i Bago’. On se zove Andrijano Jelavić, rođen je 9. srpnja 1970. i voditelj je Odsjeka za nedozvoljenu trgovinu Odjela gospodarskog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke, a Darinko Bago tvrdi da je on bio izravno uključen u njegovu obradu. Dio Bandićevih suradnika tvrdi kako je posve legitimno pretpostaviti da je Andrijano Jelavić svom ocu, ujedno bliskom prijatelju i suradniku Milana Bandića, sve vrijeme mogao povjeravati detalje iz te obrade.

Darko Đuran, načelnik Odjela unutarnje kontrole Poglavarstva Grada Zagreba, također je lako mogao doznati kako teče provedba tajnog praćenja, snimanja i prisluškivanja Mate Granića i Darinka Bage. Đuran je na svoje sadašnje radno mjesto stigao iz Carinske uprave, a počeo je raditi u proljeće 2003. Navodno je zaposlen upravo po preporuci Bandićeve interesne grupe, bez javnog natječaja, na radnom mjestu koje je bilo upražnjeno tri godine. Rijetki u gradu Zagrebu pouzdano znaju čime se Đuran bavi. Kakvi su mu radni rezultati u poslu koji bi se trebao sastojati u kontroli zakonitosti rada Bandićevog poglavarstva, najbolje sugeriraju afera Zagrepčanka te sramotni proglas kojim je Bandić napao pravosuđe i priskrbio sebi i svojim trabantima kaznene prijave Općinskog suda u Zagrebu. Dio Bandićevih suradnika misli da profesionalne manjkavosti Đuran nadomješta nekim drugim informacijama kojima snabdijeva Bandićevu interesnu grupu.
Njegovi bivši suradnici tvrde da je Đuran najbolji prijatelj Igora Batkovića, policijskog djelatnika koji je istražnom sucu odvodio Matu Granića i bio uključen u cijeli slučaj. Batković i Đuran su navodno obojica podrijetlom iz Banja Luke, otkud su početkom 90-ih preselili u Zagreb. Batković je inače i blizak suradnik Andrijana Jelavića. Bandićevi protivnici tvrde da on preko istih veza ima dobar uvid i u policijsko postupanje u nekim drugim slučajevima, pa i u slučaju Zagrepčanka, u koji su u nekim dijelovima Batković i Jelavić također bili uključeni. Kao posebnu zanimljivost oni navode i to da bi isti dvojac i njihovi kolege trebali ispitati kakva je Bandićeva uloga u aferi Zagrepčanka.

Bandićevi protivnici navode da ne bi trebalo sumnjati niti u dobru upućenost Jelavića i Batkovića u slučaj ‘Granić i Bago’, niti u zakonitost njihova rada. Isto su tako sigurni da ne bi trebalo dvojiti jesu li se oni o svojoj posljednjoj akciji povjerili ocu ili najboljem prijatelju, inače bliskim Bandićevim suradnicima.
Bandićevi protivnici zato smatraju da bi trebalo dodatno preispitati kakva je doista bila Bandićeva uloga u aferi ‘Granić i Bago’ te navode da će biti prava šteta ako Bandić kao svjedok USKOK-a nikada neće trebati pod prisegom govoriti o pravoj pozadini svog angažmana u tom slučaju.

Za razliku od Bandićevih protivnika, s kojima je Nacional razgovarao, Robert Matijević, bivši pomoćnik ravnatelja Carinske uprave i šef Službe za suzbijanje krijumčarenja i analitiku, na temelju vlastitog iskustva ozbiljno sumnja u nezakonitu spregu ravnatelja USKOK-a Željka Žganjera s Igorom Batkovićem, mogućim Bandićevim doušnikom iz zagrebačke policije.
Protiv Matijevića su prošle godine MUP i USKOK poveli kazneni postupak zbog navodnog nesavjesnog rada i suspendirali ga, a Matijević već duže vrijeme pokušava dokazati da je suspendiran jer se zamjerio političkim moćnicima i jer je, među ostalim, otkrio šverc kavom koji je pokrivao Igor Batković. No, pošto je otkrio tu organiziranu skupinu krijumčara kave i odbio njihovu ponudu da slučaj zataška, ubrzo ga je policija zajedno s tom grupom osumnjičila da je upravo on nesavjesnim radom pomagao krijumčarima.
Tada se Matijević našao na udaru MUP-a i USKOK-a, a javnost je tjednima pratila korupcijski skandal u čijem je središtu bio Matijević. Županijski sud u Zagrebu 14. travnja 2003. donio je rješenje iz kojeg se vidi da je USKOK neovlašteno obrađivao Roberta Matijevića jer nesavjestan rad u službi uopće nije u nadležnosti USKOK-a. Zato je Županijski sud odlučio izdvojiti Matijevića iz postupka koji je USKOK pokrenuo protiv njega i krijumčara kave te se proglasio nenadležnim za postupanje protiv Matijevića.
5. svibnja 2004., godinu dana nakon što je Županijski sud rješenjem konstatirao da je USKOK mimo Zakona o USKOK-u provodio mjere protiv Matijevića, Matijević je doznao da je Žganjer u ljeto prošle godine ponovo poduzimao mjere protiv njega i to opet zbog nesavjesnog rada što nije u njegovoj nadležnosti.
To se vidi iz posebnog izvješća koje je 27. kolovoza 2003. Igor Batković poslao Željku Žganjeru u USKOK. Batković navodi da mu šalje izvješće na temelju zahtjeva koji mu je Žganjer poslao 1. srpnja 2003., dakle dva i pol mjeseca pošto je Županijski sud u Zagrebu rekao da Žganjer za to uopće nije nadležan. Batković navodi da je zatražio od Carinske uprave dokumentaciju oko spornog slučaja otkrivanja krijumčara kave, te da je u tim dokumentima vidio ‘brojne nepravilnosti tijekom provođenja predmetnog nadzora koje je osobno počinio Robert Matijević’.
Za Batkovića i Žganjera posebno je u tom slučaju neugodno Uvjerenje koje je 12. kolovoza 2003. Matijević dobio od Općinskog suda u Zagrebu. Po ovlaštenju Đure Sesse, Matijević je dobio pismeno uvjerenje da se protiv njega ne vodi nikakva istraga. To pak sugerira da su Žganjer i Batković posve samostalno ‘obrađivali’ Matijevića.
Matijević je zato prošli tjedan Državnom odvjetništvu i POA-i dostavio kaznenu prijavu protiv Željka Žganjera zbog nezakonitog postupanja. Matijević je na iste adrese dostavio i opsežnu dokumentaciju koja jasno sugerira da je Carinska uprava mjesecima prije sporne akcije otkrivanja krijumčara kave policiju upozorila na njene aktivnosti. Dokumentacija sugerira i da upravo Batković mjesecima nije htio postupati protiv iste krijumčarske skupine pošto je Carinska uprava na nju upozorila. Matijević sumnja da je Batković eksponent korumpiranih policajaca, te da ga je zato uz nezakonitu pomoć Žganjera htio kompromitirati i udaljiti iz Carinske uprave.
Zato je po Matijeviću Batković imao i još jedan dodatni razlog. Matijević je zbog neučinkovitosti po dolasku u carinsku Službu za suzbijanje krijumčarenja i analitiku smijenio Batkovićevog prijatelja Darka Đurana, koji je po preporuci Bandićeve grupe poslije zaposlen u Gradskom poglavarstvu.