Ministar zdravstva Andrija HebrangAndrija Hebrang, potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva i socijalne skrbi, prošli je tjedan svojim istupima ponovo HDZ-ovu vladu doveo u krajnje neugodan položaj, ali i vjerojatno posve obezvrijedio dosadašnje napore premijera Ive Sanadera da javnost uvjeri kako današnji HDZ više nema nikakvih poveznica sa svojim nazadnim, samovoljnim i neprimjerenim ponašanjem zbog čega je izgubio vlast početkom 2000. Iako ga je zbog njegove teške naravi i nekontroliranih istupa već krajem 2003. javnost počela doživljavati kao najomraženiju osobu Sanaderove vlade, Hebrang je svojim prošlotjednim istupima opet sve iznenadio, pa čak i posve apatičnu i razbijenu oporbu uspio objediniti u zahtjevima za njegovim odstupanjem. Štoviše, Hebrang je u prošli petak nakon sjednice Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) javnosti zapravo službeno priznao da su njegove upravljačke metode i politički uvjetovana kadrovska politika u zdravstvu posve promašeni. Čime je zapravo Hebrang javnosti i oporbi dao dosad najizravniji povod za legitimnu sumnju u učinkovitost rada cjelokupne HDZ-ove vlade?

On je u prošli petak službeno proglasio krizu zdravstvenog sustava, te priznao da su i njegove politički podobne kadrovske uzdanice nesposobne promijeniti rastuću potrošnju u zdravstvu. U prva tri mjeseca 2004. ukupna potrošnja lijekova porasla je u odnosu na prošlu godinu 15,6 posto, na recepte se potrošilo 654 milijuna kuna ili 12 posto više od planiranog, a u dopunskom osiguranju potrošilo se umalo duplo više od prošle godine. Medicinskog potrošnog materijala potrošilo se u istom razdoblju 13,7 posto više nego lani, kapitalna ulaganja porasla su umalo za 50 posto, a 1,5 posto više od plana porasle su i plaće.

“Nastavi li se ovim tempom, do kraja godine zdravstvo će imati 3,15 milijardi kuna obveza više od plana, a potom Međunarodni monetarni fond sa mnom više neće htjeti ni razgovarati”, javno se požalio Hebrang u strahu da neće moći kontrolirati budžetski deficit sukladno preporukama MMF-a. Kao i prije, Hebrang je svu krivnju pokušao svaliti na svoje prethodnike.

Ako se takva retorika kao uobičajeno verbalno iživljavanje nad poraženim političkim protivnicima krajem 2003. još mogla donekle razumjeti, danas ona Hebranga u najmanju ruku prokazuje kao političara koji je posve promašio pristup rješavanju kompleksnih problema u zdravstvenom sustavu. Za opisani nekontrolirani porast potrošnje u zdravstvu posve su odgovorni “Hebrangovi ljudi”. To su Stjepan Bačić, predsjednik Upravnog odbora HZZO-a, i Većeslav Bergman, direktor HZZO-a, koji je zamijenio Ljubicu Đukanović.

Bačić je istom prilikom prošlog tjedna rekao da su i za Hebrangova mandata u kliničkim bolnicama za 50 posto porasle obaveze prema dobavljačima lijekova. U općim bolnicama te su obaveze porasle za 29 posto, a u specijalnim za 8 posto. Hebrang je najavio da će zbog toga početi pozivati na razgovor ravnatelje bolnica, svoje političke uzdanice, jer od početka svog mandata kontinuirano provodi čistku ravnatelja bolnica javno tvrdeći da su to političke funkcije. Utoliko će i ti razgovori dodatno potkrijepiti tezu o njegovoj promašenoj kadrovskoj politici. Hebrangovi protivnici usto tvrde da bi on morao odlučiti tko je zapravo za što odgovoran, jer smatraju da za isti problem ne mogu jednom prilikom biti odgovorni šefovi HZZO-a, a drugom ravnatelji bolnica.

Hebrang se požalio i da loše spava. Dvije noći nije spavao zbog porasta potrošnje, mahom zbog kapitalnih ulaganja, u bolnici na Rebru pri KBC Zagreb. Međutim, njegovi protivnici Nacionalu su izjavili da nije suvislo objasnio zašto su i pod njegovom upravljačkom palicom ove godine kapitalna ulaganja porasla za 50 posto.

Nitko, pa ni njegovi najžešći protivnici, Hebrangu ne zamjeraju težnju za uspostavom financijske discipline u zdravstvu. Međutim, zamjeraju mu što je on svojim ponašanjem posve paralizirao zdravstveni sustav: imenovao je politički podobne kadrove koji ga se boje, on je u međuvremenu rastrzan drugim gospodarskim problemima i aktivnostima, a bez njegova blagoslova nitko u zdravstvu na svoju ruku ništa ne želi poduzeti.

Dvije večeri prije nego što je proglasio krizu zdravstvenog sustava, Hebrang je neposredno nakon Dnevnika na Hrvatskoj televiziji pokušao izvršiti pritisak na njegovu urednicu Sanju Mikleušević. Ona tvrdi da ju je Hebrang te večeri dvaput telefonom nazvao i tražio da HTV demantira prilog koji je neizravno kritizirao način kako je Vlada netransparentno htjela dati na upravljanje tvrtku Sunčani Hvar fondu koji vodi bivši HDZ-ov ministar financija Borislav Škegro.

Vlada je tu tvrtku htjela dati Škegrinu fondu na upravljanje po modelu javno-privatnog partnerstva. Tek pošto su mediji to počeli žestoko kritizirati, Vlada je odlučila raspisati javni natječaj za takav model privatizacije. Prije nego što se to dogodilo, Hebrang je na sjednici Vlade 5. svibnja javno branio spomenuti model privatizacije bez javnog natječaja tvrdeći da Vlada ne može raspisati javni natječaj za privatizaciju te tvrtke jer postoji zabrana raspolaganja sa 28 posto dionica Sunčanog Hvara, koju je svojedobno zatražio i sudskim putem dobio Fond Pleter.

Međutim, HTV je u Dnevniku u prošlu srijedu objavio da je Visoki trgovački sud u veljači ukinuo tu mjeru. Hebranga je to jako naljutilo jer HTV navodno nije objavio da je postupak zbog proceduralnih razloga i dalje u tijeku. Zbog toga je nazvao Sanju Mikleušević i odmah zatražio da se objavi njegov demanti.

Sanja Mikleušević detaljno je opisala kako je Hebrang vršio neprimjeren pritisak na HTV i prijetio promptnom naplatom duga PDV-a koji HTV ima prema državi.

“Hebrang me nazvao preko Centra za obavješćivanje i tražio da, bez ikakvih popratnih dokumenata, demantira prilog od tri minute do kraja Dnevnika. Želio mi je izdiktirati što trebamo reći, međutim, iako ne osporavam njegovo pravo na reakciju, uputila sam ga da napiše demanti i pošalje ga, jer sve ostalo je pritisak na medije. Osim toga, kolega Zoran Šprajc je za taj prilog, kako mi je rekao, zatražio stav druge strane, ali mu je glasnogovornik Vlade Ratko Maček rekao da Vlada ne može komentirati rad pravosuđa. Hebrang nije htio prihvatiti ni mogućnost ponuđene reakcije u Meridijanu 16 ili sutrašnjem Dnevniku. Iako nije povisio glas na mene, više puta mi je rekao da neće stati na tome, te da će HTV ipak morati na kraju platiti PDV. Također mi je rekao da uredništvo HTV-a vuče Hrvatsku na Balkan i širi laži, da je HTV-ov stav prema ovoj vladi prešao sve granice, znam li ja tko je on, da smo neprofesionalni? Zamjerio je i što je predsjednik Sabora Vladimir Šeks spomenut tek u 21. minuti Dnevnika. Rekao je da je to nama važnija vijest od Šeksa koga prima irska kraljica. Kada sam mu rekla da Irska nema kraljice, on je rekao ‘dobro kralja’, na što sam mu uzvratila da nema ni njega. Tada mi je rekao da je previše uzbuđen te da mu izvlačim riječi iz konteksta i manipuliram”, rekla je Sanja Mikleušević.

Hebrang je svoj napad na HTV pokušao opravdati navodnim bezobrazlukom Sanje Mikleušević. Osim šefa HSP-a Ante Đapića, u njenu su obranu stali gotovo svi važniji oporbeni političari. Oni su tražili Hebrangovu ispriku Sanji Mikleušević ili njegov odlazak. Šefica HNS-a Vesna Pusić pozvala je zbog toga na odgovornost cijelu Vladu.

Sanju Mikleušević čak su zaštitili i Hrvatsko novinarsko društvo i ravnateljstvo HTV-a, dvije institucije koje dosad uglavnom nisu reagirale u sličnim situacijama.

Unatoč svemu, Sanader je opet odlučio zaštititi Hebranga. Nacional je još 27. siječnja 2004. upozorio da će teška Hebrangova narav Sanadera stajati vlasti. Sanader je u međuvremenu istupe svog odanog stranačkog vojnika odlučio tolerirati, a Hebrang se javno ponosio kako je gromobran koji na svoja pleća prima sve napade uperene protiv HDZ-a. Neki Sanaderovi protivnici tvrde da je on Hebrangu namjerno povjerio takvu ulogu samo da preventivno oslabi mogući porast Hebrangove popularnosti unutar HDZ-a. Međutim, u posljednje vrijeme sve je više onih koji vjeruju da bi HDZ zbog Sanaderova toleriranja Hebrangovih ispada mogao značajno izgubiti na popularnosti.

Hebrang je svojim prošlotjednim istupima Sanadera prvi put doveo u posve defenzivnu poziciju. S obzirom na to da je opet odlučio zaštititi Hebranga, Sanader bi ponajviše za dobro vlastite stranke javnosti trebao osobno objasniti zašto Hebrangova kadrovska politika u zdravstvu nije potpuni promašaj.