Za Teneta i CIA-u zacijelo će biti porazan izvještaj dvostranačke komisije Senata, koja je ispitivala propuste obavještajnih službi zbog kojih nije na vrijeme otkrivena i spriječena zavjera Osame bin Ladena i Al Qaede 11. rujna 2001.Objavljujući prošlog petka svoju odluku da napusti mjesto direktora američke Centralne obavještajne agencije, George Tenet je izjavio da se na to odlučio “iz obiteljskih razloga, jer mu je obitelj najvažnija”, ali tom objašnjenju, zašto nakon sedam godina bez najave napušta vodstvo najjače američke špijunske agencije, nitko ne vjeruje. Svima je jasno da odlazi kako bi preduhitrili udar na sebe i svog šefa, predsjednika Georgea W. Busha, kad ovih dana budu objavljeni izvještaji istražnih komisija što su ispitivale zašto američke obavještajne agencije nisu uočile za SAD opasne međunarodne procese i pravodobno upozoravale sigurnosne službe i usmjeravale američku vanjsku politiku.

Za Teneta i CIA-u zacijelo će biti porazan izvještaj dvostranačke komisije Senata, koja je ispitivala propuste obavještajnih službi zbog kojih nije na vrijeme otkrivena i spriječena zavjera Osame bin Ladena i Al Qaede 11. rujna 2001. Da će taj izvještaj biti porazan, jasno je nagovijestio republikanski senator Pat Roberts, predsjednik senatskog Odbora za obavještajne službe, koji je ujutro prije Tenetove ostavke izjavio: “Obavještajna zajednica sama sebe zavarava u vezi s opsegom nedostataka u svom radu oko Iraka te oko 11. rujna 2001.” Roberts tvrdi da CIA sama sebi ne želi priznati svoje goleme propuste. A CIA i druge američke obavještajne agencije zaista nisu znale što se Americi sprema 11. rujna 2001., kad su se teroristi avionima punih putnika zabili u neke od najvećih američkih simbola i pritom ubili gotovo 3000 ljudi, a to je njihov najveći propust.

Otkako je Tenet prije sedam godina preuzeo CIA-u, propusta je bilo i prije i nakon toga. CIA nije znala da 1998. Indija i Pakistan pripremaju niz nuklearnih pokusa i ulaze u konfrontaciju s mogućim katastrofalnim posljedicama za cijeli svijet, pa američka administracija nije na vrijeme reagirala. U napadima NATO-a 1999. na Srbiju zbog Kosova, greškom CIA-e koja nije ažurirala karte ciljeva, američki avion bombardirao je kinesku ambasadu u Beogradu koja se preselila u novu zgradu, zbog čega su umalo prekinuti kinesko-američki diplomatski odnosi.

Danas se drugim najvećim Tenetovim grijehom smatra ono što je CIA činila skupljajući tobožnje podatke o iračkom oružju za masovno uništavanje, uvjeravajući Busha i njegove ratoborne suradnike da to oružje postoji i da stoga Saddama Husseina treba napasti i srušiti. Danas je jasno da tog oružja nije bilo i da su se Tenetove tvrdnje temeljile na sumnjivim obavještajnim podacima.

Teneta je na mjesto direktora CIA-e postavio prethodni demokratski predsjednik Bill Clinton, poštujući njegovu stručnost koju nije stekao kao operativac CIA-e nego baveći se obavještajnomom problematikom u Kongresu i potom u predsjednikovu Savjetu za nacionalnu sigurnost. Clinton je u svom prvom mandatu izmijenio nekoliko direktora CIA-e. Želio je da tamo bude moćan i lojalan čovjeka pa je objavio da će za direktora CIA-e postaviti Anthonyja Lakea, koji je četiri godine prvog Clintonova mandata bio njegov uspješan savjetnik za nacionalnu sigurnost. No na to imenovanje bilo je mnogo primjedaba u Kongresu i Lake je odustao od kandidature, a Clinton se tada se sjetio Teneta.

George Tenet rodio se 5. siječnja 1953. u New Yorku u obitelji grčkih useljenika, vlasnika restorana. Diplomirao je političke znanosti na sveučilištu Georgetown i doktorirao 1978. na sveučilištu Columbia. Počeo je karijeru kao pomoćnik demokratskog senatora Johna Heinza u njegovu uredu, a 1985. u senatskom Odboru za obavještajne službe. Novoizabrani demokratski predsjednik Clinton, koji nije imao osobitih veza u obavještajnoj zajednici, 1992. je trebao čovjeka koji će za njega u Bijeloj kući raditi na tim poslovima pa su mu preporučili Teneta.

Clinton nije bio u dobrim odnosima s obavještajnom zajednicom. Smatrao je da troši previše novca za posao koji nije osobito važan i ne daje rezultate. Clinton je želio da se CIA drastično reformira i u četiri godine svog prvog mandata na njenom čelu promijenio je četiri čovjeka, ali u tome nisu uspjeli zbog unutarnjih otpora. Među onima koje je poslao u CIA-u da je reformiraju bio je 1995. i George Tenet, koji je tada postao zamjenik šefa operacija. Kad je 1997. propala kombinacija s Lakeom, Clinton je odlučio da na mjesto direktora CIA-e imenuje Teneta, o kojem je imao dobro mišljenje. Upoznao ga je kao člana svog Savjeta za nacionalnu sigurnost. Tenet je već dvije godine bio u CIA-i, donekle poznavao organizaciju iznutra i uspostavio dobre odnose sa starim obavještajcima. Bilo je u CIA-i i ljudi koji su se tom imenovanju protivili, jer Tenet nije nikad bio obavještajni operativac, nije imao iskustva sa špijunima i analitikom. No u Kongresu je njegovo imenovanje dobilo podršku i stoga što je do 1993. ondje radio. Brzo je stekao povjerenje jer je dao do znanja da će se ponašati kao “čovjek iznutra”, a ne “čovjek izvana”. Na zid u svom uredu dao je objesiti fotografiju Richarda Helmsa, jednog od najpoznatijih direktora CIA-e, iskusnog operativca koji je na čelo agencije došao iz same CIA-e, bio na njenom čelu od 1966. do 1973., branio CIA-u od političkih pritisaka i nije dopustio da je tadašnji predsjednik Richard Nixon zloupotrijebi u aferi “Watergate”, zbog čega ga je Nixon smijenio. Helms je bio jedini direktor CIA-e koji je lagao pred istražnom komisijom Kongresa, zbog čega je bio kažnjen globom i uvjetnom zatvorskom kaznom.

Tenet je stabilizirao stanje unutar agencije i uvjerio Clintona da radikalna reforma nije potrebna. Mnogi su u CIA-i promijenili svoje negativno mišljenje o njemu jer je poboljšao odnose s političarima i izvlačio CIA-u iz neugodnih situacija. Kad je Bush 2001. preuzeo vođenje države, Tenet se prvi put upoznao s novim predsjednikom i s njim uspostavio čak i bolje odnose nego s Clintonom. Bush je zadržao Teneta. S vremenom su postali bliski, Tenet je svakog jutra, šest dana u tjednu, dolazio u Bijelu kuću brifirati vanjskopolitički i sigurnosno posve neukog predsjednika o najvažnijim informacijama koje je prethodnog dana CIA prikupila diljem svijeta. Štoviše, Bush je neposredno po preuzimanju predsjedničkog položaja dao Tenetu posebne zadatke koji su nadilazili njegove dotadašnje ingerencije.

Direktori CIA-e nisu posve nepoznatii ljudi, kao, na primjer, direktori britanskih tajnih službi MI5 i MI6, no po naravi svog posla nastoje se ipak držati diskretno, što manje isticati u javnosti, a posebno ne sudjeluju u poslovima koji se izravno ne tiču obavještajne djelatnosti. Stoga je bilo neuobičajeno da je Bush direktora CIA-e u proljeće 2001. poslao u diplomatsku misiju na Bliski istok da se pokuša dogovoriti o prvoj fazi sređivanja odnosa između Izraela i Palestinaca.

Bilo je to doba kad je neposredno nakon preuzimanja vlasti Bush objavio da se SAD više neće miješati u rješavanje bliskoistočnih sporova, ali zbog bujanje nasilja na Bliskom istoku Bushova administracija je tada nekoliko istaknutih osoba poslala da se bave tom krizom. Prihvatila je izvještaj bivšeg senatora Georgea Mitchella, koji je dao i političke preporuke, i poslala Teneta da dogovori provedbu prve Mitchellove preporuke, prekid vatre. Za daljnje diplomatske napore pripremila je iskusnog diplomata Williama Burnsa, tada imenovanog pomoćnika ministra vanjskih poslova za bliskoistočne probleme, koji će biti stalni američki posrednik u tom konfliktu.

Tenet je na Bliski istok stigao jer je s američke strane bio najupćeniji da razgovara o problemu koji se mora prvi riješiti, prekid vatre. Njegova misija bila je ograničena, isključivo tehnička. Zadatak mu je bio samo postići prekid vatre, bez ulaženja u šira politička pitanja. Budući da je Tenet kao direktor CIA-e imao sve potrebne informacije o tome kakva je situacija na terenu, tko raspolaže kakvim snagama, tko ima kakve namjere, mogao je kompetentno razgovarati s obje strane samo sa sigurnosnog stajališta. Njegov je cilj bio da nasilje prestane i da se situacija vrati na stanje prije 28. rujna 2000., kad je nasilje počelo, a da se pritom izbjegne da se primirje opet odgodi iz političkih razloga. Tenet je u tome uspio, zbog čega ga je Bush još više cijenio, a nije se u tom mišljenju pokolebao ni kad je prekid vatre propao a nasilje se još više rasplamsalo.

Tenet je od samog početka bio lojalan Bushu, a i Bush Tenetu, pa ga nije smijenio ni nakon 11. rujna 2001., iako je mogao lako svu krivnju za tu tragediju svaliti na Teneta i CIA-u. Tenet se za podršku, koju je od Busha dobio nakon napada na New York i Washington, odužio podrškom Bushovoj agresivnoj politici u tzv. ratu protiv terorizma.

CIA se, doduše, iskazala točnim procjenama i spretnim operativnim djelovanjem u pripremi i izvedbi neortodoksne američke operacije svrgavanja talibana u Afganistanu, ali je potpuno zatajila s obzirom na Irak. Sumnja se čak da je CIA, kako bi zadovoljila “jastrebove” u Bijeloj kući, napuhavala u javnosti neke svoje podatke, samo da Bushu da opravdanje za napad na Irak. Zbog takvog odnosa prema podacima Tenetova CIA blamirala je i samog Busha kad je nastao skandal zbog netočne tvrdnje u govoru o stanju nacije što ga je Bush održao u veljači 2003., uoči napada na Irak ? da je Husseinov režim u Africi pokušavao nabaviti uran za atomsku bombu. Američki ambasador Joseph Wilson, koji je istraživao tobožnje dokaze o Husseinovoj nabavi urana u Africi, utvrdio je da nikakve nabave urana nije bilo i to javno obznanio. Iizričito je rekao da je o tome da je ta informacija netočna obavijestio vodeće ljude američke administracije i da se stoga čudi da se ta lažna informacija ipak našla u Bushovu govoru. Tisak je stao optuživati Bijelu kuću da je Bushov govor ratoborno intonirala kako bi u SAD-u potaknula antiiračko raspoloženje i olakšala Bushu da uđe u rat protiv Iraka, pri čemu su govor umetnute i takve tvrdnje za koje se znalo da nisu točne.

Tada su zaredale spekulacije da je možda i sam Bush znao da su te tvrdnje lažne, a ipak ih je izrekao. Bushova savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice skinula je s Busha bilo kakvu odgovornost objavivši da je “govor bio na provjeri u CIA-i”. To je u neugodnu situaciju dovelo CIA-u i njenog direktora Georgea Teneta, jer je Condoleezza Rice na njega prebacila svu odgovornost.

Tenet je samo nekoliko sati nakon te tvrdnje Condoleezze Rice u priopćenju preuzeo svu odgovornost u ime CIA-e, rekavši da je riječ o greški i da se “spornih 16 riječi o tome nikada nije trebalo naći u Bushovu govoru”. Nakon što je preuzeo odgovornost za jedan od najneugodnijih Bushovih skandala otkad je ušao u Bijelu kuću, koji je snažno potkopao Bushovu vjerodostojnost pred američkom javnošću, zaredale su ocjene da bi osoba odgovorna za taj skandal, George Tenet, trebala podnijeti ostavku. Ali Bush je obznanio da od njega neće tražiti ostavku, da ima “puno povjerenje u Teneta” i da “cijeli slučaj smatra završenim ovom Tenetovom izjavom”. I CIA-in predstavnik za tisak obznanio je da “Tenet uopće ne razmišlja o ostavci”.

Poznavatelji prilika u američkoj obavještajnoj zajednici tvrdili su tada da nije čudno što je Tenet preživio taj skandal iako je preuzeo odgovornost, jer poznat po političkoj spretnosti u prebrođivanju kriza. Ili je to barem dosad bio.

Tako je na čelu CIA-e preživio sedam godina. Jedan je od direktora CIA-e s najduljim stažem. No sada je procijenio da neće moći prebroditi ovo što mu sada prijeti. Kako se najavljuje u američkim političkim krugovima, izvještaji istražnih komisija o djelovanju CIA-e i prije 11. rujna 2001. i prije rata u Iraku bit će za CIA-u porazni jer će biti izravno optužena da je svojim propustima omogućila teroristima napad 11. rujna 2001. te da je pogrešno izvještavala predsjednika o iračkoj prijetnji oružjem za masovno uništavanje iako ga nije bilo, što je morala znati.

Tenet je zaključio da je bolje da on ode s položaja prije nego što izvještaji budu objavljeni jer će tako njihov udar biti barem donekle amortiziran. Njegovim odlaskom bit će zaštićena Bijela kuća, jer će se moći reći da je Tenet svojom ostavkom priznao da je odgovornost isključivo njegova. Tako čini uslugu predsjedniku, i to dvostruku. Ne samo da ga štiti, nego je zaključio da treba otići što prije i zbog predsjedničkih izbora u studenome. Bolje je da ode sad nego da skandal poslije postane tema zahuktale predizborne kampanje, pogodna za napade na Busha. Zbog toga Bush može biti i dvostruko zahvalan dosadašnjem direktoru CIA-e.