Tomo Miličević s kolegama iz benda, Jaredom i Shannonom LetoNacional.hr: Osvojili ste dvije Kerrang Awards. što to znači za Vas osobno, ali i kao člana benda?

Tomo: Ta britanska nagrada znači mi kao i svaka druga, ona je potvrda da se trud isplatio, što mi mnogo znači i kao umjetniku i kao osobi u svakom smislu.

Nacional.hr: Rođeni ste u Sarajevu, ali Vaša obitelj živi u Zagrebu. Kako vi doživljavate nastup pred hrvatskom publikom? Razlikuje li se od nastupa pred primjerice američkom?

Tomo: Zagrebačka publika je doista prekrasna! Iznenadilo me da svi znaju riječi naših pjesama! Amerika ili Hrvatska - kad nas ponese, svi postajemo isti. Glazba spaja ljude i ruši sve barijere!

Nacional.hr: Da li vam je izlazak pred vašu obitelj bio teži nego pred tisuće neznanaca? Jeste li imali tremu pred nastup?

Tomo: Svih 18 članova obitelji došlo je na koncert, zbog čega mi je stvarno drago! Trema je bila uobičajena, no taj nastup mi znači puno više od drugih jer nije mala stvar svirati prvi put pred cijelom obitelji i pokazati im što radiš. Taj trenutak čekao sam cijeli život!

Nacional.hr: Kada ste posljednji put bili u Hrvatskoj i gdje? Hoćete li doći ponovno?

Tomo: Ooo joj, ima jedna smiješna anegdota od prošle godine. Naime, bio sam u kontaktu sa Sašom Mačekom, bivšim bubnjarom Voodoo Lizardsa, i u to vrijeme smo planirali neke suradnje te se dogovorili da se nađemo u Beču nakon mog koncerta pa da me Saša odveze u Zagreb. Zanimljivo je to što mi se također nakon koncerta javio drugi Saša, DJ Tesh, a ja sam mislio da je to Saša Maček te sam tek na pola puta do Zagreba shvatio da sam s pogrešnim Sašom u autu! Odlično da se taj moment i dogodio jer sam upoznao predivne ljude iz Čakovca proveo jedan dan sa njima u tom predivnom gradu, sad smo ostali dobri prijatelji (smijeh) Sve je na kraju dobro prošlo! Super sam se proveo sa svojom obitelji, Sašom i prijateljima u klubu Tvornica! Odlično smo se slagali te je moj bend pozvao Sašu i njegov tadašnji bend Voodoo Lizards u Milano na naš koncert gdje smo se družili i razmjenjivali iskustva. Hrvati su divni ljudi, definitivno ću doći opet čim bude prilike!

Nacional.hr: Vaš bend po prvi put gostuje u Hrvatskoj. Kakvi su vaši dojmovi?

Tomo: Zagreb je prekrasan grad, ljudi su divni i vrlo pristupačni. Divni su i ćevapi! (smijeh) Ne, stvarno, obožavam ćevape!

Nacional.hr: Vaša obitelj pobjegla je iz Sarajeva i omogućila vam bolji život u SAD-u. Pitate li se ikad što bi bilo da ste ostali?

Tomo Miličević na zagrebačkom koncertuTomo: Pa... zasigurno bih pojeo puno više ćevapa! (smijeh) Ne znam što bi bilo da sam ostao ondje. Bavio bih se glazbom, to je sigurno. Znate kako se kaže: nekad su čudni putevi u životu.

Nacional.hr: Čega se najviše sjećate iz "starog" života? Što vam najviše nedostaje?

Tomo: Ne sjećam se mnogo toga jer sam kao jako malen napustio svoj rodni kraj. Imam neka blijeda sjećanja, uglavnom vezana u ćevapčiće i sarmu (smijeh) defitnivno moja familija..:)

Nacional.hr: Svoju ste glazbenu karijeru započeli učeći svirati violinu i klasičnu glazbu. Kada se dogodio taj prelazak na modernu glazbu? Svirate li i dalje violinu?

Tomo: Na modernu glazbu prebacio sam se u pubertetu, kad sam shvatio da je glazba više od onog što se uči u glazbenoj školi. Violinu zasviram jako rijetko, no vrlo mi je draga kao instrument.

Nacional.hr: Na posljednjem albumu "This is War" malo ste više eksperimentirali s različitim zvukovima. Koliko ste vi osobno zadovoljni tim albumom, pogotovo jer album šalje nekoliko poruka?

Tomo: Jako sam zadovoljan, kao i ostali dečki iz benda. Mislim da smo jako napredovali kao glazbenici i da to publika i kritičari primijete kroz naš novi album koji se dosta razlikuje od prethodnih.

Nacional.hr: Za kraj, poruka hrvatskim fanovima? Jesu li vas čime iznenadili?

Tomo: Iznenadilo me što znaju baš sve riječi pjesama i to je divno! Poručujem im neka ostanu takvi kakvi su i da se vidimo opet što prije! Naravno, neka uvijek jedu ćevapčiće! Ja Tomo Miličević pozdravljam sve čitatelje Nacionala i Extre! Hrvati su ekstra!!

Intervjuirala: Nika Ostoić