Sadašnja vlada nije odredila svog čovjeka za gospodarstvo. To zasigurno nisu resorni ministar Branko Vukelić ili Hebrang, koji su nekompetentni za tako složene poslove.Međunarodni monetarni fond dopustit će Hrvatskoj sklapanje novog stand-by aranžmana, ali cijena koju će za to morati platiti vlada Ive Sanadera bit će vrlo visoka. Morat će se odustati od bilo kakvih povećanih izdataka u socijalnoj sferi, radno zakonodavstvo postat će još “fleksibilnije”, a premijer i njegov kabinet moraju bespogovorno izvršavati zahtjeve središnje svjetske financijske institucije. Pojednostavljeno govoreći to znači da HDZ-ova vlada neće uspjeti ispuniti ni jedno važnije predizborno obećanje u gospodarsko-socijalnoj sferi i doista je upitno dokad će dobri rezultati koje postiže na međunarodnom planu amortizirati brojne neriješene probleme u zemlji. Izjavio je to za Nacional stručnjak dobro upućen u posljednje pregovore između hrvatske vlade i MMF-a čiji će rezultat u idućih desetak dana biti Pismo namjere.

Invalidi Domovinskog rata neće dobiti najavljene beneficije, niti će se omogućiti povećanje njihova broja, što će srušiti rejting Jadranke Kosor Nakon Ante Babića, koji je napravio gaf s idejom smanjenja PDV-a, Sanader će iz središta gospodarskog odlučivanja morati maknuti i Andriju HebrangaNjime će Sanaderova ekipa iznijeti svoju strategiju razvoja gospodarstva i čekati odgovor vodstva Monetarnog fonda. On će biti pozitivan jer MMF-ovi eksperti ovih dana sastavljaju opsežan popis mjera koje Hrvatska treba provesti želi li potpisati novi stand-by. Kada bude dovršen, popis će se dostaviti hrvatskoj vladi koja će ga prihvatiti ili odbaciti, međutim gotovo je sigurno da će njezin odgovor biti pozitivan. To više jer ministar financija Ivan Šuker uskoro odlazi u Washington na pregovore s predstavnicima MMF-a i Svjetske banke, a tamošnji dogovori nisu mogući bez usvajanja Pisma namjere. Iako je ministar tek pola godine, Šukera dobro upućeni smatraju kvalitetnim financijskim stručnjakom, ali misle da nema dovoljno iskustva u pregovaranju sa strancima. Podjednako ocjenjuju i Sanadera, Vladina gospodarskog koordinatora Andriju Hebranga i Antu Babića. Upravo je nedostatak iskustva rezultirao iznimno lošim stand-by aranžmanom prepunim pritisaka i restrikcija koji se priprema Hrvatskoj.

Strani ekonomisti ionako sadašnju ekonomsku politiku smatraju nekonzistentnom, ponajprije zato što nitko ne zna tko je uopće zadužen za gospodarstvo. Nakon 3. siječnja bilo je jasno da glavnu ulogu u kreiranju gospodarske politike ima Slavko Linić, no sadašnja vlada nije odredila svog čovjeka za gospodarstvo. To zasigurno nisu resorni ministar Branko Vukelić ili Hebrang, koji su nekompetentni za tako složene poslove, a Babić je već s idejom smanjivanja PDV-a napravio takav gaf da mora biti udaljen iz središta u kojem se donose najvažnije odluke. Stoga će jedan od Sanaderovih glavnih zadataka u skoroj budućnosti biti pronalaženje ekonomskog stručnjaka i kreatora gospodarske politike, makar ga to dovelo u sukob s Hebrangom. Sretna okolnost za premijera je to što Hebrangovi, sada već redoviti ispadi počinju živcirati i najbliže Sanaderove suradnike pa više nitko ne podržava incidentnog potpredsjednika Vlade. Zato neće biti nelogično ako pritisnut lošim ekonomskim pokazateljima Sanader Hebrangu ostavi samo ministarstvo zdravstva i socijale, a na ispražnjeno mjesto koordinatora za gospodarstvo imenuje nekog ekonomskog eksperta. Nešto slično napravio je i Račan kada je za ministra gospodarstva angažirao Ljubu Jurčića koji je za malo više od godine dana postao jedan od najcjenjenijih članova bivše vlade.

Najgore od svega je to što će novi stand-by koji se potpisuje na 18 mjeseci možda kreirati izgled čak triju državnih proračuna, smatraju pojedini stručnjaci. Dio njih predviđa rebalans već ove jeseni, a sasvim sigurno MMF-ovi uvjeti krucijalno će utjecati na izgled proračuna za 2005. i 2006. godinu. S obzirom na to da glavnu riječ u MMF-u vodi SAD, Sanader se gotovo sigurno neće znatnije suprotstaviti restriktivnim zahtjevima koji su upućeni iz Washingtona. Pritom će biti zanimljivo vidjeti i stajalište guvernera HNB-a Željka Rohatinskog koga je imenovala prijašnja vlada. Rohatinski je, smatraju dobro upućeni, kvalitetno upravljao Narodnom bankom i prvi upozoravao na pretjerano inozemno zaduživanje, zbog čega je došao u sukob s Matom Crkvencem. No ako nastavi napadati daljnje zaduživanje koje mora provoditi i Sanader, lako bi se moglo dogoditi da HNB dobije novoga guvernera.

Time završava i svojevrsno razdoblje primirja na relaciji hrvatska vlada ? MMF koje je trajalo nekoliko posljednjih mjeseci. Bivši prvi čovjek Fonda za Hrvatsku Hans Flickenschild podržavao je politiku Račanove vlade i vjerujući u njihovu izbornu pobjedu, obećao je donošenje stand-by aranžmana. No uslijedila je pobjeda HDZ-a i MMF se prema novoj vladi držao rezervirano sve dok Sanader nije dokazao proeuropsku orijentaciju prihvaćajući zahtjeve manjina, podržavajući suradnju s Haagom i zalažući se za ulazak Hrvatske u NATO. Flickenschilda je zamijenio Dimitrije Demekas koji je prošli tjedan odlučio pomoći novoj vladi, i to tako da je odgovornost za budžetski deficit javno prebacio na Račanov kabinet, a zauzvrat je Sanader odustao od smanjenja PDV-a. Da to nije napravljeno, znatno bi pale šanse za početak pregovora s Europskom unijom, a bio bi ugrožen i sadašnji kreditni rejting Hrvatske. Dakako, to je tek prvi i najmanje bolan korak na koji se Hrvatska obvezuje u novom Pismu namjere.

Prije svega, Vlada mora odustati od bilo kakvih novih socijalnih izdataka bez obzira na to je li riječ o ratnim invalidima, umirovljenicima, rodiljama ili stanovnicima nerazvijenih regija. Bit će to iznimno teška odluka za HDZ koji je tražeći povjerenje birača u studenome 2003. ponudio “Jamstvenu karticu” ispod koje stoji Sanaderov potpis i u kojoj je pobrojan čitav niz predizbornih, i kako se već sada vidi, uglavnom neostvarivih obećanja: smanjenje poreza, rast gospodarstva, standarda i zaposlenosti te pristupanje u EU i NATO. S iznimkom aktivne vanjske politike koja je doista napravila znatan iskorak u odnosu na prijašnje vlade, već sada je očito da premijer i njegovi ljudi nisu u stanju realizirati ništa od svojih predizbornih obećanja. Naprotiv, ekonomski eksperti smatraju da je sadašnje stanje u kojem se Hrvatska nalazi još i dobro s obzirom na skora rezanja socijalnih izdataka i daljnju liberalizaciju gospodarstva.

Potpisivanjem Protokola 7 dopušten je veći uvoz poljoprivrednih proizvoda iz 25 zemalja EU, što će hrvatske seljake dovesti u još lošiju situaciju od sadašnje. Sada slijede novi pritisci kako bi Vlada dodatno uštedjela na socijali i državnoj administraciji, što sasvim sigurno nije bio dio HDZ-ova optimističkog programa “Pokrenimo Hrvatsku”.
Umjesto toga, Sanader je nakon razgovora sa šefom MMF-a u Hrvatskoj Demekasom pristao povući obećanje o smanjenju PDV-a sa 22 na 20 posto. Premda je predizborno obećanje prekršeno pod izravnim pritiskom MMF-a, to vjerojatno i nije pretjerano naljutilo Sanaderovu ekipu koja je i sama svjesna pogubne ideje što ju je inaugurirao mladi ekonomist Babić. Svi oporbeni analitičari od Ljube Jurčića i Slavka Linića do Radimira Čačića izračunali su da bi provedba smanjenja PDV-a značila 3 milijarde kuna manje u proračunu, a profitirao bi isključivo mali broj najbogatijih Hrvata. Stoga se HDZ uvijek može izvući na MMF, iako mu odgovara zadržavanje postojeće stope poreza na dodanu vrijednost.

Ali sasvim sigurno mu ne odgovara to što će uskoro definitivno morati poručiti umirovljenicima ? čija ih četiri zastupnika drže na vlasti ? kako neće biti ništa od obećanog povećanja mirovina. Isto tako, ni invalidi Domovinskog rata neće dobiti gromko najavljene beneficije, niti će se omogućiti povećavanje broja ratnih invalida, posebno navodno oboljelih od PTSP-a. Na njih se ionako troši velik dio proračuna i uspjeh će biti ako se ta prava neće morati smanjiti. Pitanje je koliko će dugo Jadranka Kosor uživati visoku naklonost javnog mnijenja kada postane očito da njezino ministarstvo nije sposobno funkcionirati nimalo drugačije nego tijekom prethodne četiri godine. Uz to i Svjetska banka namjerava zatražiti dodatno smanjenje radničkih prava, što će izazvati revolt ovdašnjih sindikata. Unatoč potvrđenim podacima kako je cijena rada u Hrvatskoj previsoka, zbog čega investitori odlaze u druge države, sindikalna vodstva odbijaju bilo kakvu raspravu o restrikcijama radnog zakonodavstva. Za sada su sindikati poprilično pasivni, ali dođe li do najave većih otpuštanja, nisu isključeni ni štrajkovi. Nimalo povoljnije stanje nije ni u državnoj upravi za koju je još 1996. u vladi Zlatka Mateše izrađena analiza koja je pokazala da radi poboljšanja efikasnosti treba otpustiti čak 30 posto zaposlenih u ovim službama. Od tada je prošlo devet godina i sada će MMF zatražiti raščišćavanje situacije, bez obzira na realnu mogućnost socijalnih nemira. U dosadašnjim pregovorima ministar Šuker se obvezao i na bržu privatizaciju javnih poduzeća, a za sada će se zadržati i postojeći oblik financiranja izgradnje autocesta iz trošarina, što je uvela Račanova vlada.

Projekt izgradnje autocesta koji se bazira na samofinanciranju pokazao se uspješnim i jedan je od rijetkih koje kvalitetno realizira i HDZ.

Sanaderov problem moglo bi postati i to što se sve više poznatih hrvatskih ekonomskih eksperata protivi ovakvoj ulozi i utjecaju MMF-a na domaće gospodarstvo. Tako je Dubravko Radošević, savjetnik za gospodarstvo predsjednika Stipe Mesića, prije mjesec dana u Poslovnom glasniku objavio članak “Treba li Hrvatskoj sporazum s MMF-om?”. Zajedno sa Stjepanom Zdunićem, Ivanom Lovrinovićem, Zvonimirom Baletićem, Božom Marendićem i nekolicinom poznatih ekonomista, Radošević zagovara nužne promjene odnosa prema Monetarnom fondu. U najkraćim crtama riječ je o utjecajnom lobiju koji se zalaže za to da Hrvatska sama odredi kako će se razvijati, a onda traži potporu MMF-a. Oni ne osporavaju potrebu suradnje s međunarodnim financijskim institucijama, ali smatraju da je sadašnja Vladina politika a priornog prihvaćanja svih zahtjeva koji dolaze iz inozemstva kontraproduktivna i loša. Njihova stajališta sublimirao je Radošević predlažući ekonomski program koji bi se temeljio na bržim gospodarskim reformama, izvozu, stabilnoj fiskalnoj politici i novoj monetarnoj politici HNB-a. “U takvim okolnostima stupanj uvjetovanosti novog aranžmana Hrvatske s MMF-om morao bi biti manjeg intenziteta, kako bi postao politički i socijalno prihvatljiviji za Hrvatsku”, upozorio je Radošević.

Koliko god je utjecaj eksperata na Vladinu politiku mali, on pokazuje rasprostranjenu skepsu financijskih krugova prema njezinoj gospodarsko-socijalnoj politici. Kada se tome doda da se i dio stručnjaka u HNB-u protivi popuštanju prema MMF-u, očito je da Sanadera i Šukera čekaju teški pregovori kako bi javnost uvjerili da će joj restrikcije donijeti korist. Ali to je jednostavno tako, jer nakon prihvaćanja stand-by aranžmana, o strukturi i izgledu budućih hrvatskih proračuna podjednako će se odlučivati u Zagrebu i Washingtonu.

Deset kritičnih točaka Vladine politike i neispunjenih predizbornih obećanja

1.Nema smanjenja PDV-a sa 22 na 20 posto
2.Neće doći do najavljenog povećanja mirovina
3.Odgođeno donošenje novog zakona o braniteljima
4.Odgođen povrat imovine izbjeglim osobama srpske nacionalnosti
5.Odustajanje od ribolovno-gospodarskog pojasa na Jadranu
6.Katastrofalno stanje u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje
7.Nije povećan rast gospodarstva i plaća
8.Hrvatska neće 2007. postati članica EU i NATO
9.Državni dug kooperantima za obavljene poslove popeo se na 180 dana
10.Zaustavljena ulaganja u obnovu željeznica