Jovanovićev Dan dva dana prije njegove likvidacije napisao je tekst o sumnjivim privatizacijama hotela u Crnoj Gori i spomenuo da u nekima od njih sudjeluju ljudi koji se vezuju uz krijumčarenje cigareta.Unatoč brojnim policijskim kontrolnim punktovima na ulazu u Podgoricu, u subotu ujutro, samo dvadeset i četiri sata nakon ubojstva Duška Jovanovića, glavnog urednika lista Dan, malo tko je u Crnoj Gori vjerovao da crnogorski državni vrh iskreno želi uložiti sve napore da pronađe njegove ubojice. U redakciji lista Dan, u subotu popodne, Jovanovićevi suradnici pokušavali su održati uobičajenu radnu atmosferu, iako se nitko nije oporavio od šoka zbog ubojstva njihovog glavnog urednika. Jovanović, glavni urednik oporbenog lista Dan, ubijen je u noći s četvrtka na petak, samo nekoliko metara od ulaza u trokatnicu u kojoj je smještena redakcija. U trenutku kad je sa suradnicima petnaestak minuta prije ponoći napustio redakciju i krenuo prema automobilu marke peugeot 406, nepoznati su napadači ispalili u Jovanovića rafal iz automatske puške. Trenutak poslije atentata iz obližnje pekare istrčala su tri policajca koja su se tu slučajno zatekla i koje je pucnjava zaprepastila isto kao i stanare iz obližnje zgrade. Nije im preostalo ništa drugo osim pozvati pojačanje, koje je napravilo uviđaj, i kola hitne pomoći, jer je Jovanović krvario teško ranjen. Tri sata kasnije Jovanović je preminuo na operacijskom stolu podgoričke bolnice. Nepuna tri dana nakon ubojstva sve su brojniji Crnogorci koji sumnjaju da njihova vlast već počinje manipulirati tijek istrage i okolnosti ubojstva. Za tako nešto postoji nekoliko razloga. Kolege koji su s Jovanovićem napuštali zgradu redakcije nekoliko minuta prije atentata govore o dva automobila koja su se tog trenutka nalazila u maloj i mirnoj uličici u kojoj se nalazi redakcija. Dok su iz jednog napadači pucali, drugi ga je pretjecao velikom brzinom, odvlačeći pozornost eventualnih svjedoka.

Skupocjeni BMW koji je viđen na mjestu ubojstva povezuje se s detektivskom tvrtkom iz Novog Sada čiji su ljudi osiguravali Stanka Subotića MIODRAG JOVANIVIĆ, BRAT UBIJENOG 'Nastojanja policije da riješi ubojstvo obična su farsa. Duško mi je više puta nabrojao točno pet imena za koja je bio uvjeren da ga žele likvidirati'Nekoliko minuta nakon ubojstva na policijskoj radiovezi čulo se da policija traži BMW karavan tamne boje. Tek sat vremena poslije ubojstva policija je počela “tražiti” i drugo vozilo, prvo tamni volkswagen passat, a tek onda tamni volkswagen golf, koji se dan i pol poslije ubojstva misteriozno pojavio pred jednom podgoričkom zgradom. Prema tvrdnjama stanara zgrade, taj golf 3 registracijskih oznaka PG 347-77 jutro poslije ubojstva nitko nije vidio u dvorištu. Nemoguće je da su ga ubojice ondje ostavili dan i pol nakon ubojstva i da su nakon toga pobjegli. Zbog toga dio crnogorske javnosti sumnja da je netko automobil podmetnuo, možda i kako bi istragu usmjerio u krivom pravcu. Policija isprva uopće nije htjela dirati vozilo a pravdala je svoju glupost obrazloženjem da čekaju stručnjake iz Njemačke. Policijski stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao tvrde da je time crnogorska policija išla na ruku ubojicama, jer se najbolji rezultati istrage mogu postići samo ako se što brže analiziraju sva istražna otkrića. To crnogorska policija nije učinila i na taj način je otvorila dodatni prostor za bijeg ubojicama.

Poslije nekog vremena istražni sudac Radomir Ivanović potvrdio je da su u tom golfu našli registracijske oznake iz Vršca, grada u Vojvodini, te da je vozilo imalo ukradene registarske pločice. U vozilu su se nalazile i dvije čahure ispaljenih metaka te olovka s natpisom Srpske radikalne stranke. Na kundaku jedne od pušaka urezan je i neki nadimak. Koliko će ti tragovi, analizirani s namjernim zakašnjenjem, pomoći istrazi, tek treba vidjeti. Nedoumice policijskih stručnjaka izaziva i pronalazak velikog broja mogućih dokaza na jednom mjestu, što odudara od ranijih sličnih slučajeva. “Možda su ti tragovi dragocjeni za policiju, ali treba izuzetno biti oprezan. Bio sam viši inspektor, istraživao sam atentate i na ambasadore i na druga velika ubojstva u Beogradu, i često se događa da se u sklopu čitave strategije montira scena zločina kako bi se istraga policije okrenula u pogrešnom smjeru”, rekao je za crnogorski dnevnik Vijesti Marko Nicović, crnogorski policijski ekspert.

U međuvremenu je spomenuti BMW netragom nestao iz medijskih izvještaja, a vjerojatno i s liste prioriteta policijskih istražitelja, iako bi to vozilo možda moglo otkriti ključne informacije o motivima ubojstva i njegovim naručiteljima. Nacional je koncem prošlog tjedna u Podgorici doznao da su to vozilo brojni Podgoričani u centru grada viđali nekoliko dana. Isto vozilo vidjeli su i dan prije Jovanovića ubojstva nekoliko desetaka metara udaljeno od njega i trudne supruge, koji su se šetali centrom Podgorice. Nije ga bilo teško zamijetiti, jer je riječ o vrlo rijetkom i skupom vozilu – BMW-u karavan tamne boje – koje je, prema tvrdnjama očevidaca, imalo registarske oznake NS 13-55. Vozilo je proizvedeno 1996., a riječ je o rijetkom modelu M5. U SR Jugoslaviju uvezao ga je Slavko Mijović, beogradski kriminalac ubijen u sličnoj beogradskoj “sačekuši”. On je to vozilo prodao trgovcu automobilima iz Novog Sada čije je prezime Grubač, a potom je taj BMW navodno kupila detektivska agencija Gvozden iz Novog Sada.

Riječ je o zanimljivoj firmi čiji su poneki zaposlenici i bivši pripadnici zloglasnih Crvenih beretki, poput Branka Čurčića, koji je bivši zapovjednik vojvođanskog ogranka te jedinice. Čurčićevi ljudi bili su zaduženi za diskretno osiguranje Stanka Subotića Caneta tijekom nekoliko njegovih posljednjih posjeta Srbiji i Crnoj Gori. Zbog svega toga vlasnici spornog vozila neizravno se mogu povezati i s vjerojatnim Jovanovićevim ubojicama, ali i sa Subotićem, koji je prema uvjerenju Jovanovićevih suradnika imao brojne razloge za slavlje nakon likvidacije glavnog urednika dnevnika Dan. Posebno je zanimljivo i to što se oba vozila koja se povezuju s atentatom mogu povezati s Vojvodinom. Subotić je jedan od petorice ljudi koje je Jovanović spomenuo kao moguće naručitelje njegova ubojstva svom bratu i suradnicima. U razgovoru za Nacional oni to nisu demantirali, ali su se o njihovim imenima iz posve razumljivih razloga bojali javno govoriti.

Jovanovićev Dan dva dana prije njegove likvidacije napisao je tekst o sumnjivim privatizacijama hotela u Crnoj Gori i spomenuo da u nekima od njih sudjeluju ljudi koji se vezuju uz krijumčarenje cigareta. Dan je jedini pisao da Subotić namjerava s malim novcem praktično kupiti pola crnogorske obale. Neki sugovornici zato tvrde da je Subotić imao dodatne razloge da naruči njegovo ubojstvo. Oni su uvjereni da je Subotiću bilo izuzetno važno pronaći nove kanale za plasman svog novca. Kako su mu oslabile političke veze u Srbiji, a Milo Đukanović još nije u zatvoru, neki misle da je Subotić procijenio da se ponovo može poslovno aktivirati u Crnoj Gori. Zbog toga mu sigurno nije odgovaralo da netko u novinama minira njegove poslovne planove na crnogorskoj rivijeri, a upravo je to Jovanović činio. Nagrada od milijun eura, koju je ponudio MUP Crne Gore za informaciju o mogućim počiniteljima, trebala je dokazati da je crnogorski državni vrh iznimno zainteresiran za rješavanje ovog slučaja. Između ostalog, i zbog skidanja vlastite odgovornosti i sumnji javnosti jer je likvidiran čelni čovjek novina koje su u posljednjih nekoliko godina otkrivale povezanost i umiješanost premijera Đukanovića u brojne prljave poslove, od šverca cigareta do trgovine s ljudima.

Nakon komemoracije koja je održana u subotu popodne, Miodrag Jovanović, stariji brat ubijenog urednika, nije krio ogorčenost zbog neefikasnosti crnogorskog MUP-a. “Sve te patrole po gradu i novčane nagrade za otkrivanje počinitelja su obična farsa. Ne moraju dijeliti nikakve nagrade i ako im je doista stalo da rasvijetle ubojstvo, mogu to učiniti odmah. Duško i ja smo mnogo puta razgovarali o tome odakle mu prijeti opasnost i on mi je nabrojao točno pet imena za koja je bio uvjeren da su u stanju naručiti njegovu likvidaciju. Iz razumljivih razloga neću vam reći o kome je riječ, jer je to zadatak istrage. Ako je vlasti u interesu da rasvijetli slučaj, mogu to vrlo brzo otkriti jer jako dobro znaju tko su ljudi koji stoje iza ubojstva. No uopće ne vjerujem da će se to dogoditi. Nažalost, u Crnoj Gori još nema one kritične mase koja bi se usudila protusloviti šačici moćnika, niti još uvijek postoji probuđena građanska svijest.”

Prema riječima kolega i suradnika, lista Jovanovićevih neprijatelja je doista poduža jer gotovo da i nije bilo afere u koju je umiješan netko iz vrha vlasti, a da to njegove novine nisu objavile. O Jovanovićevoj tiskovini u Crnoj Gori počelo se najviše pričati nakon što je Dan u cijelosti prenio sva otkrića Nacionala o balkanskoj duhanskom mafiji pod Đukanovićevim političkim pokroviteljstvom. Dnevnik Dan i njihov urednik vjerno su prenosili ove tekstove upotpunjujući ih vlastitim otkrićima. Posebno su oštri bili prema Veselinu Baroviću, jednom od Đukanovićevih intimusa, kojega talijansko pravosuđe zajedno sa premijerom sumnjiči za krijumčarenje cigareta. Barović je dio mafijaškog novca prao preko Košarkaškog kluba Budućnost. Dan je također vrlo kritički pisao i o Dušanki Jeknić, udovici bivšeg crnogorskog ministra vanjskih poslova koji je krajem 90-ih stradao u prometnoj nesreći u nikad razjašnjenim okolnostima. U međuvremenu, Dušanka Jeknić postala je trgovački ataše u Milanu i ljubavnica premijera Đukanovića, a snimanjem njihovih telefonskih razgovora talijanska ih je policija prošle godine osumnjičila za krijumčarenje cigaretama.

Prema riječima nekih Jovanovićevih prijatelja i suradnika, svi oni su povremeno slali prijeteće poruke glavnom uredniku jedinih pravih nezavisnih crnogorskih novina. I Nikola Marković, urednikov pomoćnik, prisjetio se da je, iako vrlo nerado, Jovanović u nekoliko navrata priznao da mu prijete. “Točno je znao kad su prijetnje utemeljene, a kad su lažne. Sjećam se da smo jednom čak i objavili pismo anonimnog djelatnika Službe državne bezbjednosti koji je htio upozoriti Jovanovića da neki krugovi planiraju njegovo ubojstvo i precizno opisao situaciju, datum, mjesto i vrijeme kad je trebao biti ubijen, a prema nekim detaljima iz pisma Duško je zaključio da je pismo istinito. Drugi put je u znak upozorenja da će ga likvidirati u poštanskom sandučiću pronašao šaržer pun metaka.” Znajući da mu prijeti opasnost, Jovanović je imao i privatnog tjelohranitelja, 46-godišnjeg Milorada Mitrovića, bivšeg djelatnika Kazneno-popravnog doma Spuž, koji je i te večeri bio uz njega, ali je u trenutku pucnjave već sjedio u svom automobilu. Do zaključenja ovog broja Nacionala policijska istraga nije daleko odmakla. Osim automobila iz kojega je navodno likvidiran Jovanović, crnogorska policija nije službeno osumnjičila ni jednu osobu koja bi mogla biti umiješana u atentat. Crnogorska javnost uopće ne vjeruje da će se to dogoditi, jer policija do danas nije bila u stanju otkriti ni počinitelje ubojstva visokih policijskih dužnosnika Gorana Žugića i Darka Raspopovića Belog, koji su bili umiješani u šverc cigaretama pod patronatom premijera Đukanovića.

Posebno licemjernim Jovanovićevi suradnici i obitelj smatraju Đukanovićeve izjave koji je između ostalog izjavio da bi trebalo dobro analizirati tko može imati motive da zločinom pošalje ovakvu poruku. Jovanovićevi suradnici misle da bi Đukanović to mogao lako doznati ako bi nazvao neke svoje suučesnike u krijumčarenju duhanom. Da Đukanoviću malo tko vjeruje sugeriraju i povici “Milo ubico” koje su uzvikivali neki sudionici mimohoda održanog poslije Jovanovićevog ubojstva. Iako je zasad teško procjenjivati, neki čak vjeruju da bi tijek istrage o ubojstvu Jovanovića mogao premijera politički uzdrmati.

Pitanja na koja bi istražitelji morali odgovoriti

Crnogorski dnevnik Vijesti donio je zanimljiv popis najvažnijih pitanja na koja bi istraga morala odgovoriti. Policijski eksperti s kojima su razgovarali poredali su ih ovako
1. Pokazuje li činjenica da su ubojice pucali bez prigušivača iz kalašnjikova kako se ne radi o profesionalcima, ili da su oni bili sigurni da ih nitko neće tražiti i da imaju dosta vremena da pobjegnu?
2. Je li bar vozač stanovnik Podgorice jer očigledno odlično poznaje grad, ili su se ubojice dobro pripremile i prethodno ispitale teren i sve moguće odstupnice?
3. Je li sporni golf na mjesto gdje je pronađen dovezen odmah nakon ubojstva?
4. Jesu li bačene rukavice i kapa velika greška mogućih sudionika u ubojstvu – jer na njima može biti DNK tragova – ili je riječ o namjeri da se zavede istraga?
5. Sugerira li doista pronađena olovka s imenom stranke iz Srbije da je automobil tamo ukraden, ili ona zajedno s odbačenim registarskim tablicama iz Vršca ponovo pokazuje nečiju namjeru da zavede istragu na pogrešan trag?