Zacijelo ste već negdje počitali, čuli, ili se i osobno uvjerili: desničari, jednostavno, nisu duhoviti ljudi. Kad kažem “duhoviti”, ne mislim samo na smisao za humor i smijanje (i) na vlastiti račun, nego i na sposobnost za kreativnu zaigranost, za stvaranje neke priče koja će i najukočenija lica, makar na časak, razmekšati i razvući u smiješak. A desničarima tuđi osmijesi (pogotovo oni iskreni!) ne trebaju, baš kao ni vlastiti, jer situacija je uvijek ozbiljna, a glasni smijeh drugih siguran je znak da paklenski demoni i dalje rovare te šuruju glede podrivanja temelja nacije i vjere, te njihova opstanka kao takvog.

Podjela na ljevicu i desnicu, znam, u političkom smislu ne vrijedi već barem desetljeće i pol, ali to je i dalje najjednostavnija svjetonazorska razdioba jer nitko još nije smislio nove definicije koje bi stale u manje slova. Zato: kad kažem “desničari”, mislim na zatucane likove koji vam ne bi znali suvislo objasniti ni zašto razmišljaju tako usko, niti zašto vjeruju da bi nam svima bilo bolje kad bismo svi razmišljali skučeno poput njih, na one koji mogu u isto vrijeme i kukati zbog izumiranja Hrvata i biti spremni da nas barem polovicu pobiju, ako se ne opametimo i ne svedemo misli u gabarite njihovih sposobnosti spoznavanja svijeta.

Kad bi, dakle, desničari bili duhoviti (u ovom se slučaju ograničimo samo na one u subotnjem Splitu, inače provjereno najduhovitijem gradu u Hrvatskoj, što je paradoks na kvadrat!) onda bi sigurno nekome među njima na vrijeme palo na pamet (a i ostali bi prihvatili, nakon kraće rasprave) da je najmudrije, najrječitije i najbezbolnije rješenje - pozvati na bojkot splitskog Gay Pridea. Umjesto stotina fašističih i huškačkih grafita, grad bi bio išaran jednako ružnim, ali i daleko manje glupim, porukama sa zajedničkim nazivnikom: "pokažimo im da nas ne zanimaju - NEMOJTE na Rivu 11. 6.". Prilično je izvjesno da bi tad sva ova subotnja bagra ponosno, domoljubno i pravovjerno ostala doma ili otišla nekamo na kupanje, kao što je to ove subote napravilo i preostalih dvjestotinjak tisuća Splićana i bližih okolišana (kojih subotom u dva i pol popodne ionako nikad nema na Rivi). Da desničari, ukratko, imaju duha, svi ti dragi, simpatični i veseli ljudi iz povorke bili bi u isto vrijeme i sami svoji paraderi i sami svoja publika.

Nitko ne bi bio ozlijeđen, nitko ne bi bio povrijeđen, policajci bi na pripeci besposleno kopali nos i nestrpljivo čekali zapovijed za povratak u bazu. Turisti bi snimili po fotku-dvije i pošli dalje, televizijski novinari zbunjeno bi treptali i zamuckivali dok neuobičajeno velikom količinom blesavoća pune predviđeno vrijeme za izravno izvještavanje, a brojni ljudi koje volim mirno bi se razišli kućama, ponosni na to što su, evo, i oni sudjelovali na Gay Prideu, premda nisu gay. Gradonačelnik Kerum i njegovi ljudi zatiltali bi skroz naskroz na takav prizor, istovremeno i zbunjeni i sretni što u ime Grada Splita mogu prid kameran reć da ode usplitu uočgledno nema intresa za vako paradiranje, kojomu inačo svaka čas, duobrodošli i duogodne, jel tako? Nu, eta!

Za razliku od desničara, sudionici splitskoga, a i svakog drugog Gay Pridea na brdovitom Balkanu, jesu duhoviti. Jesu. Njihove su audiovizualne poruke meni većinom zgodne, često i smiješne. Ona splitska, sa Severinom u gotovo prirodnoj veličini, ispod transparenta "I moj dragi je Srbin!", meni je bila upravo divna u svojoj multidimenzionalnosti, ali tek za pedalj jača od kartonskog Thompsona koji nekome plješće usred gay-povorke, hej, nemojmo se zezat, to je Umjetnost s velikim "U", ali bez krilaca. Međutim, cijela ta QWERTZU i OPŠ populacija, unatoč imanju duha, zdravog i veselog, iskazuje značajnu insuficijentnost racionalnosti. Odabrati baš Split za prvi iskorak izvan Zagreba, ej, to mogu samo blesani. A kad se blesani krenu praviti blesavi pred neduhovitim idiotima - to će teško završiti bez krvi. Jer idiota bez duha, barem to smo trebali naučiti, uvijek je deset puta više, i mrze vas najmanje deset puta više nego što ih se vi bojite.

To se, dovraga, moralo ukalkulirati u procjene prije donošenja odluke o tome treba li ponosno iskoračiti na splitsku Rivu. Zdrav vam je razum, braćo i sestre, sigurno stalno šaptao da ne treba organizirati Gay Pride u gradu koji sve više nalikuje slučajnoj, truloj naplavini na obali pod padinama Mosora. Zašto niste poslušali taj neumorni šapat? Zašto ste dopustili da policija (odavna i posvud metafora za manjak inteligencije!) na kraju ispadne razumnija od vas, premda i dalje nedovoljno inteligentna? Policajci su preoptimistično procijenili da će idiota biti tek dvije tisuće, ajde možda tri, i izišli na teren sa snagama koje bi to apsolutno mogle držati pod kontrolom. Možda ste im vi na nekom radnom dogovoru i rekli da očekujete znatno veći broj idiota, a murjaci su samo odmahnuli rukom, ali - vratimo se koji redak poviše - zašto onda niste poslušali zdrav razum? Ej, ljudi, pa čak i Zdravko Mamić zna da nema smisla obilježavati izmišljenu stogodišnjicu Dinama na Poljudu!
Sve u svemu: primitivci likuju i drkaju, crkvenjaci u novinama svršavaju od boguugode, petero je ljudi ozlijeđeno (pazi ovo: tri novinara, jedan policajac i jedan straight podupiratelj parade!), svijet se zgražava, normalna se čeljad srami sugrađana, uhapšenih je idiota više nego sudionika povorke, Kerum je zadovoljan jer moglo je biti i gore, socijalna pozicija QWERTZU i OPŠ zajednice nije se pomakla ni za nanometar i sve će to skupa porezne obveznike koštati, prema prvim procjenama, najmanje milijun kuna. A ne bi nas koštalo ništa, samo kad bi desničari bili duhoviti i kad u glavama ponosnih paradera zdrav razum ne bi bio - ugrožena manjina.