“Izručite me odmah !”, energično je, navodno, poručio Ivo Sanader austrijskim vlastima koje ga već mjesecima u podalpskome pritvoru pokroviteljski hrane knedlima. Tvrdi se da je izrazio urgentnu specijalnu želju da “na hrvatskom sudu dokaže nevinost”, odnosno “razobliči laži koje mu se stavljaju na teret”. Iz Austrije još nema službenih komentara, no zahtjev će se formalizirati tek na ročištu 21. lipnja i proceduralne reakcije očekuju se nakon te seanse. Ako već sama protiv njega nije podigla nikakvu optužnicu, Austrija zapravo nema razloga da brzo ne udovolji njegovu najnovijem nostalgičnom apelu. Poznato je da je do jučer gospodin Sanader inzistirao na što duljem ostanku u Austriji, da se žalio na sudsku odluku o izručenju, i bježao od hrvatskoga pravosuđa glavom bez obzira; što je u pozadini nagle i drastične promjene njegovih boravišnih ambicija? Nezadovoljstvo zalcburškim zatvorskim menijem moglo bi igrati određenu ulogu, s obzirom na to da pri ruci nema Mladena Barišića koji će ga po narudžbi opskrb- ljivati skupim sirevima, pršutom i vinima, no teško je pretpostaviti da se glavni razlog skriva u lokalnoj zatvorskoj dijeti.

Nezajažljivi ekshibicionist
Sanader pokušava divergirati motive prema Europi. Ističe svoje zasluge na tom planu, spominje završetak pregovora kao "konac procesa koji je sam započeo i vodio", i razloge za svoj hrvatski retour - pa makar i u Remetinec - izvlači iz proeuropske patetike. Na njoj je, uostalom, zasnivao cijelu svoju pokvarenu vlast. Prevarant je bez premca, rođeni švindler s naglašenom sklonošću prema skupljanju umjetnina, svojstvom koje bi ga moglo dovesti u asocijativnu vezu sa slavnim Mimarom, mističnim i inteligentno samozatajnim kolekcionarom koji je u Salzburgu imao vlastiti dvorac, a ne pravo i obavezu raspolaganja zatvorskom ćelijom, koji također potječe iz Sanaderova kraja (Dalmatinska zagora). Da je Sanader glumački šarmantniji, i u boljoj tjelesnoj formi, moglo bi ga se stilizirano tretirati kao realističnu personifikaciju filmskog Thomasa Crowna. U stvarnosti se, međutim, radi samo o dežmekastom grabežljivcu koji je smatrao da će svojim talentom za jezike s lakoćom prevariti svijet, ne shvaćajući da svijetom upravljaju tradicijska središta moći potpuno nepodložna fascinaciji mimesisom, koja ga u trenutku mogu pretvoriti u nulu. Jadranka Kosor i društvo bili su na tom planu samo izvršioci naloga, a ne inicijatori.
Autor ove kolumne intimno je ipak uvjeren kako je gospodin Sanader svoj zatvorski status zaradio u prvome redu zbog ekshibicionističkih impulsa kombiniranih s teškom nezajažljivošću; da je uzeo za nijansu manje, i manje se razbacivao bogatstvom, postoji velika vjerojatnost da bi mu utjecajni eliminatorski krug - s obzirom na status i iskazanu subservijentnost u izvršavanju specijalnih naloga - nekako progledao kroz prste. No sudbina mu je bila određena prijetvornom bahatošću i varljivim osjećajem svemoći. U inozemstvu je nastupao kao komunikator, diplomat, salonska figura, larpurlartistički klimoglavac s naglašenim modnim stilom, slatkorječivi povlađivač "demokratskim procesima" i gorljivi restoranski zagovaratelj svih onih "reformi" koje su od njega tražili međunarodni arbitri. Kod kuće je, međutim, bio seoski gazda, nešto poput vlasnika jedine lokalne gostionice u zabačenoj provinciji.

Ortaci na slobodi
Držao je uza se tipa koji je razvio sustav reketarenja državnih firmi - a i privatnih, jer u Hrvatskoj mnoge privatne firme mogu ekonomski funkcionirati samo ako su paradržavne, u vlasništvu "prijatelja režima" - i donosio mu u njegovu vilu vreće novca. Umjetnine, jahte, stanovi, automobili, satovi, nakit, najskuplja kreatorska odijela i košulje, lukulovska prehrana, stranačke seanse s catering-bakanalijama, svi ti dekadentni motivi neraskidivo povezani sa Sanaderom, koji su zatrpali njegov istražni dossier, već se mjesecima i godinama učestalo vuku po medijima, i nepotrebno je ovdje iznova ih posebno opisivati u kontekstu njegovih aspiracija za povratkom. Sve će mu se to ionako bacati u lice, kad se suoči s domaćom inačicom pravde.
Za analitičare je, međutim, prilično intrigantno spekulirati o stvarnim razlozima zbog kojih je taj veliki varan - možda najveći među varanima koji su zadnjih dana navodno viđeni na hrvatskoj obali - iznenada istaknuo čežnju za povratkom u rodnu špilju. Neki njegovi prijatelji, saveznici ili suprofiteri neskriveno su izrazili oduševljenje mogućnošću repatrijacije druga i vođe. Jerko Rošin, na primjer, saborski zastupnik po hobiju, Sanaderov prijatelj po profesiji, u njegovo vrijeme jedan od suverenih gospodara-uništavatelja hrvatskih prostora, odmah se razgalio nad radosnom viješću i mudrozborno izrazio uvjerenje kako će "sve dobro završi-
ti" (implicirajući da će se gazda u Hrvatskoj na kraju doista ponosno izvući iz lonca "kleveta i laži").

Tko zna, možda je dotični idolopoklonik i odani yachting-pal u pravu. Prateći iz austrijskog zatvora tijek hrvatske "borbe protiv korupcije", gospodin Sanader nesumnjivo se mogao upitati što on tu, dovraga, radi, kad je većina njegovih ortaka na slobodi. Kad su ga svojedobno preliminarno obavijestili - možda iz policije, u kojoj je sam birao važne kadrove - da mu po višoj sili slijedi uhićenje, podlegao je panici, uplašio se za svoju kožu i hitro krenuo put Amerike (iz koje se nekoliko dana ranije vratio). Svijet je, međutim, već znao da Sanader nije više Sanader, da je veliki varan iz komforne rupe istjeran na sunčevu žegu. Američka viza ukinuta mu je u trenutku, na austrijskoj autocesti čekala ga je policija, i preostalo mu je samo da pokuša olakšati svoj pravni položaj tvrdnjom kako se zapravo vraćao u Hrvatsku - jer "imao je neodgodiv poslovni sastanak u Njemačkoj", baš na dan kad su ga trebali uhapsiti - a ne bježao iz nje.

Bolje u vili nego u pritvoru
Nitko se nije obazirao na njegove izmišljotine. Nakon toga, pokušavao je iz zatvora na razne pravne načine ishoditi što dulji boravak u Austriji gdje je uhvaćen, umjesto u dragoj Hrvatskoj u koju se "vraćao". Danas mu, čini se, postaje kristalno jasno da je bijeg iz Hrvatske za njega bio najgore rješenje. U Austriji se, kao prvo, nije mogao izboriti za obranu sa slobode, možda i zato što mu je činjenica da je uhvaćen u bijegu uzeta kao otegotna okolnost. Kao drugo, austrijski sud donio je već odluku o izručenju, s vrlo malom vjerojatnošću da bi se ona na žalbenoj instanci mogla promijeniti, odnosno da bi drugi sud mogao usvojiti argumente kako Sanader nije pljačkaš nego žrtva političkog progona. Ako već ne može izbjeći izručenje, dovitljivi gospodin Sanader procijenio je kako je bolje da sam pokaže inicijativu za povratkom - kojem se do jučer grčevito opirao - umjesto daljnjeg razvijanja dojma kako će se u Hrvatsku vratiti isključivo radi sudske prinude. Kad je već situacija takva kakva jest, neka ispadne da se sam želi vratiti zbog domoljublja, demonstracije nevinosti i oduševljenosti završetkom pregovora.

Komedija "Premijer Sanader" odigrava se, kako vidimo, na više dramskih razina. Treća od njih - razlika između hrvatskog i austrijskog zatvorskog potencijala - za Sanadera postaje posebno intrigantna. U Hrvatskoj se "borba protiv korupcije" vodi na način da se razni osumnjičenici pritvaraju - neki i više puta - da provedu dulje ili kraće vrijeme u Remetincu, i puštaju na slobodu "kad se ispitaju svjedoci", bez jasnih naznaka hoće li protiv njih u predvidljivoj budućnosti započeti proces. I Sanader bi, da je ostao ovdje, odavno već odguslao svoje vrijeme "ispitivanja svjedoka", i sad bi - po statusnoj analogiji s glavnim svjedokom Mladenom Barišićem i njegovom manipulatoricom iz Fimi-medije - daljnji razvoj događaja čekao u svojoj vili. Sunce tuđeg neba ne će vas grijati k'o što ovo grije......