Nakon tog unutarstranačkog trijumfa, Komadinu zajedno sa Željkom Antunović poznavatelji stanja u najjačoj stranci opozicije smatraju glavnim kandidatom za nasljednika Ivice Račana.Primorsko-goranski župan i čelnik tamošnjih socijaldemokrata Zlatko Komadina predvodi najjaču organizaciju SDP-a u Hrvatskoj. Riječka regija nikada od 1990. nije bila u rukama HDZ-a i uz Istru predstavlja jedini takav primjer u državi. Komadina je župan posljednje četiri godine, a kad se nedavno na Konvenciji SDP-a glasalo o potpredsjedničkim kandidatima, uvjerljivo je osvojio najveći broj glasova.

Nakon tog unutarstranačkog trijumfa, Komadinu zajedno sa Željkom Antunović poznavatelji stanja u najjačoj stranci opozicije smatraju glavnim kandidatom za nasljednika Ivice Račana. Premda još uvijek odbija istaknuti kandidaturu, činjenicu da je odnedavno jedan od glavnih stranačkih stratega potvrđuju i sve češći napadi na njega. Kritike prije svega dolaze iz redova pobornika Milana Bandića, koji Komadinu opisuju ljevičarom ? što je u krugu zagrebačkog dogradonačelnika jedna od najgorih anatema koje se mogu uputiti suparnicima. Drugim riječima, ako nakon Račanova odstupanja pokuša preuzeti vodstvo, morat će računati sa snažnom oporbom. Izgledi će mu posebno porasti ako 2005. SDP pod njegovim vodstvom u Primorju i Gorskom kotaru još jednom porazi Sanaderov HDZ.

Za razliku od većine ovdašnjih političara, Zlatko Komadina je poprilični skeptik kad je riječ o globalizaciji. Izrazito se protivi prodaji javnih poduzeća, golemom uvozu i već obavljenoj predaji banaka strancima te zagovara snažnu državnu pomoć nacionalnoj ekonomiji. Slagali se s njim ili ne, mora se priznati da se razumije u gospodarstvo jer vodi treću županiju po prihodima. Kad se ovome doda da zagovara regionalizaciju, čini se da oporba dobiva čelnika koji je poprilično samosvjesniji od većine esdepeovaca, koji su nalik jedan drugom kao jaje jajetu. U intervjuu Nacionalu Komadina govori o situaciji unutar SDP-a, kao i svojoj viziji izgradnje Hrvatske.

NACIONAL: Jeste li ljevičar kako vas optužuju oponenti? – Uvijek sam za društvo jednakih šansi i poštujem antifašizam. Ako to smatramo ljevicom, onda sam to i ja. Ali ako govorimo o gospodarstvu, pitanje je i u europskim razmjerima što je lijevo, a što desno. Nas u Rijeci percipiraju kao ljevičarsko uporište jer je cijeli ovaj kraj uporište SDP-a još od 1990. Premda nikad nismo previše popovali, naš jasan stav o brojnim pitanjima znao je ići na živce i nekima u vodstvu SDP-a. Ovaj kraj poznat je po svom inatu, ali i svjetonazoru koji je lijevo od centra. Uostalom, zašto bih se trebao sramiti što sam ljevičar, kao da je to nešto loše.

NACIONAL: Je li Ivica Račan nakon izbornog poraza trebao odstupiti s položaja predsjednika Socijaldemokratske partije? – Mi inženjeri poznajemo teoriju koja kaže da se u sustav može uvesti onoliko promjena koliko ih sustav može izdržati jer se inače urušava. Da smo uza sve promjene u SDP-u promijenili i predsjednika, to bi izazvalo potrese unutar stranke. Ivica Račan je čovjek koji još uvijek može garantirati stabilnost SDP-a i pod svojim vodstvom odbiti sve napade na nj dok se ne iskristalizira novo vodstvo, a to znači i naš budući predsjednik. Njegov izbor predstavlja umijeće mogućeg, iako se na konvenciji osjetilo i nezadovoljstvo osoba koje nisu izabrane u stranačko vodstvo. Kako su većina njih saborski zastupnici, vjerujem da nitko nije izgubljen za politiku i SDP.

NACIONAL: U kojim pitanjima ste se vi i Račan razilazili? – Kako mislite razilazili, pa mi smo se nakon 14 godina esdepeovanja tek pravo i sastali. Jasno, malo šale, uglavnom na unutarstranačkim pitanjima, no ne vjerujem da bi to građane previše zanimalo.

NACIONAL: Je li nakon posljednjeg Bandićeva incidenta s pismom protiv sutkinje koja vodi slučaj “Zagrepčanka”, on trebao biti izbačen iz SDP-a? – Osobno nikada ne bih napisao ono pismo, međutim Milan Bandić ima populističku crtu i to pismo mu je među dijelom birača donijelo popularnost. Možemo diskutirati kako je ovo pismo primljeno u akademskim krugovima, ali reakcija javnosti pokazala je da su mnogi ljudi u ovoj državi nezadovoljni pravnom državom. Nazvao bih to zagrebačkim poučkom – dok Bandićevu politiku ne honorira velik broj članova Socijaldemokratske partije, on ipak i dalje ima potporu birača. Ima tu još nešto, svatko je nevin dok mu se ne dokaže krivica, a istovremeno se traži da Bandiću sudi sud naše partije. Mislim da je Bandićeva sudbina najvećim dijelom u rukama zagrebačke organizacije i njega samoga, a ne vrha stranke. Ivica Račan je ponudio kompromis, što je dobro, jer unutar SDP-a trebamo zajedništvo. Vjerujem da će se ova situacija vrlo brzo raščistiti.

NACIONAL: Namjeravate li se u budućnosti kandidirati za predsjednika SDP-a? – Moja jedina ambicija je pobjeda SDP-a i koalicijskih partnera na idućim lokalnim izborima. HDZ želi pokazati kako može pobijediti gdje god hoće, a ja im hoću dokazati da u Primorsko-goranskoj županiji neće. No od puke pobjede nad HDZ-om važnije mi je dobiti priliku da dovršimo mnoge započete projekte prometne, komunalne i društvene infrastrukture. Nisam se planirao kandidirati ni za potpredsjednika, ali nagovorili su me stranački kolege i prijatelji i vidjelo se da uživam potporu i izvan Rijeke. U SDP-u se dobro poznajemo, 1990. sam s drugima u Kockici osnivao SDP i usvajao na stranačkom grbu zvjezdice koje su kasnije pretvorene u kvadratiće. Dugo sam u stranci i dobro me poznaju. Osim toga, uvjeren sam da se treba boriti za regionalni razvoj Hrvatske i načelo samoupravne supsidijarnosti, a ako jednog dana shvatite da to nije moguće iz Rijeke, nema druge nego uzeti kofere, otići u Zagreb i boriti se za preuzimanje odgovornosti.

NACIONAL: Zabrinjava li vas pad rejtinga SDP-a prije lokalnih izbora početkom 2005.? – Ne jer je to uobičajeno, uostalom ista se stvar nakon 3. siječnja dogodila i HDZ-u. Kad izgubite državne izbore, po inerciji vam pada popularnost, ali tek sada će se vidjeti koliko je Sanaderov HDZ sposoban rješavati prave probleme. Dolazi prvi pravi državni proračun, pritom imaju i koalicijske partnere, a uza sve to na lokalnim izborima ljudi ipak glasuju malo drukčije nego na državnim. Iako je HDZ pojedinačno najjača stranka, više nitko neće pobjeđivati samostalno, što znači da ćemo lokalne i županijske izbore dobiti koalirajući sa srodnim strankama.

NACIONAL: Kako ste se osjećali gledajući u Rijeci Sabor HDZ-a s kojeg su stizale poruke da će trijumfirati i u vašem kraju? – To su njihove zablude. Politička teorija govori da u pravilu idete tamo gdje ste jaki kako biste ondje zadržali potporu birača, jer tamo gdje ste slabi ništa vas neće bitno dići. To je osjetila i bivša vlast koja je primjerice gradila autocestu prema Dalmaciji, a ona nije donijela nikakav politički pomak jer je Dalmacija na prošlim državnim izborima, kao i najčešće dosad, ostala uglavnom uz HDZ. Stoga neka nitko ne očekuje da će jedan hadezeovski sabor donijeti promjene u Rijeci i Županiji, a to što su rekli da će pobijediti, logično je. Zar ste očekivali da priznaju da će izgubiti? Ali što se tiče političkog marketinga, skidam kapu premijeru Sanaderu koji je prvih šest mjeseci odradio gotovo bez pogreške. Sada počinju gospodarski problemi i on počinje griješiti, uostalom dva bitna HDZ-ova obećanja, o smanjenju PDV-a i povratu mirovina, već su pala u vodu. Ivo Sanader je dobro odradio opća mjesta, od poruka Hristos se rodi i lomljenja pogača, ali sad ćemo vidjeti što će napraviti s pravim problemima koji ga čekaju.

NACIONAL: Dio esdepeovaca vas kritizira da ste protivnik Zagreba i zadrti regionalist? – Brojke ne lažu, a one pokazuju da u Hrvatskoj postoji metropolizacija jer se više od 50 posto BDP-a pripisuje Gradu Zagrebu. To znači da imamo državu u kojoj se 780.000 stanovnika alimentira iz pola njenog bruto društvenog proizvoda, a isto toliko dobiva ostalih 3,5 milijuna građana. Država koja stanuje u Zagrebu uzima i oko 85 posto fiskalnih sredstava, jer od sedam kuna šest ostaje državi, a od ove preostale kune, pola ide Zagrebu, a pola cijeloj preostaloj samoupravi u zemlji. Svatko vidi da tu nešto ne štima jer je odnos BDP-a u Zagrebu i najsiromašnijim županijama 10 prema 1, što je strašno budući da je Hrvatska stvorena za regionalne opcije. Na Jadranu treba razvijati turizam, brodogradnju i promet, Zagreb je trgovinsko, bankarsko i industrijsko središte, Međimurje poduzetničko, Slavonija poljoprivredno itd. Zašto ministarstvo poljoprivrede ne detaširati u Osijek, a današnje Kalmetino podijeliti na turizam i pomorstvo i promet koji bi imali sjedišta u Rijeci i Splitu. Zagreb, Split, Osijek i Rijeka su i sveučilišni centri i treba ih razvijati umjesto da se danas svi vučemo za jednom točkom. To ne znači ukidanje županija, ali činjenica je da u Hrvatskoj imamo ova četiri makroregionalna centra i na njima treba bazirati budući policentrični razvoj. Regionalizam nije teritorijalno nego upravljačko pitanje. Opstojnost županija te samouprava gradova i općina jamče supsidijarnost i policentrični razvoj svake makroregije.

NACIONAL: Što treba mijenjati? – Prije svega upravljanje resursima. Uzmite Hrvatske vode i Hrvatske šume, koje su klasični primjeri tvrtki koje trebaju biti decentralizirane, a ne da se njima upravlja iz Zagreba. Gorski kotar je uz Slavoniju središte hrvatske drvne industrije i šumarstva, ali umjesto da se upravlja regionalno, vodi se politika kojom se sve isisa iz tog kraja, a onda po milosti božjoj vrati tek mali dio novca. Pamtim vremena kad su domaći ljudi upravljali resursima Gorskog kotara i sve što je napravljeno u tom razdoblju financiralo se iz akumulacije upravljanja i drvnim resursom. Ista je priča i s Hrvatskim vodama, jer nema logike da za građenje seoskog vodovoda morate tražiti sredstva od bivšeg ministra Čačića ili današnjeg Kalmete. S druge strane, za svoje mjesto u današnjem otvorenom društvu možemo se boriti samo znanjem, što znači da moramo ulagati u sveučilišta koja će stvarati obrazovane ljude. Oni će stvarati nove tehnologije, koje ćemo izvoziti, a ne da kao danas proizvodimo vrhunske brodove, ali smo nekonkurentni jer se na Dalekom istoku proizvode jeftiniji. Zato moramo uložiti u vlastitu pamet koja će biti sposobna stvarati sofisticirane proizvode i tako Hrvatskoj osigurati položaj na svjetskim tržištima.

NACIONAL: Kritike upućivane dok ste bili na vlasti odnosile su se na zanemarivanje socijaldemokratskog programa? – U svakom slučaju moramo biti više stranka rada, a manje kapitala. Koliko god je to u današnjim međunarodnim prilikama i globaliziranom svijetu teško postići, SDP treba biti pobornik nacionalne ekonomije. Socijaldemokratski glasači su većina zaposlenih, umirovljenici, a trebao bi biti i velik dio nezaposlenih. Problem hrvatskih izbora je glasanje protiv, a ne za, pa smo tako 3. siječnja mi došli na vlast jer su svi bili protiv HDZ-a, a izgubili jer smo se svima popeli na glavu baveći se sami sobom unutar koalicije. Osim toga u tranzicijskim zemljama ljudi žele relativno brzo osjetiti bolji život, a ne za osam godina koliko u pravilu treba da određena politika pokaže rezultate. A da biste to postigli, na ministarske položaje ne možete postavljati političare opće prakse nego ljude koji su barem neko vrijeme radili tamo gdje se stvara vrijednost i odgovornost, bilo u gospodarstvu, bilo u lokalnoj samoupravi.

NACIONAL: Čime ste se vi bavili osim politikom? – Radio sam svašta, najprije kao mladi inženjer u brodogradnji, onda sam se 10 godina bavio građenjem stambenih, komunalnih i energetskih objekata te ugovaranjem po cijeloj bivšoj državi, od Vojvodine i Velike Kladuše do uređenja predsjedničkih ureda na Pantovčaku, stambenim zgradama ili za ratnih vremena objekata u Gospiću. Prošao sam sve rukovodeće poslove u građevinarstvu i komunalnim djelatnostima, od šefa gradilišta, šefa komercijale do direktora. Bio sam i privatni poduzetnik, većinom kao nadzorni inženjer, do odlaska u Županijski dom Sabora. Od 1990. sam se politikom bavio više volonterski, u lokalnom stranačkom vodstvu ili kao vijećnik u samoupravi Rijeke, dok 2000. nisam postao primorsko-goranski župan i definitivno se profesionalno angažirao u politici. Nakon svega što sam prošao imam osjećaj da samo luđak može reći da zna sve, jer život vas nauči da svakog dana shvaćate koliko toga još ne znate. Zato se trebate okružiti strukom, specijalistima iz pojedinih područja.

NACIONAL: Može li se dogoditi koalicija SDP-a i HDZ-a? – Apsolutno ne jer inače politika nema smisla. Čemu onda izlaziti na izbore. Kad bismo se dogovorili s HDZ-om, to bi bila prijevara birača, što nećemo učiniti. SDP može biti ili na vlasti ili u oporbi i ne vidim što je loše u takvoj polarizaciji. Ako ona postoji u Americi, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i drugdje, može egzistirati i u Hrvatskoj. Drugo je pitanje ima li neka stranka u ovoj zemlji u vremenima tranzicije jasnu gospodarsku politiku. Sad svi govore o Europskoj uniji kao cilju, iako ona treba biti i sredstvo za ostvarenje kvalitetnijeg života naših građana. Hoćemo li ući u Europu nespremni pa da nam poslije bude i lošije? Tu je niz otvorenih pitanja, a vezano uz njih na našoj javnoj sceni ima dosta neznanja i populističke retorike.

NACIONAL: Dosta ljudi unutar SDP-a smatra kako bi priključenje EU i sve što Hrvatska od njega dobiva i gubi trebalo biti podvrgnuto snažnijoj kritici? – To je pitanje nacionalne ekonomije o kojoj govorim. Nitko u Hrvatskoj još nije rekao “idemo sjesti i vidjeti zašto uvozimo sve i svašta i tako stvaramo golemi trgovinski deficit”. Znam za zahtjeve međunarodne zajednice za potpunu liberalizaciju trgovine, međutim mi onda uvozimo “jeftinu” hranu iako smo sami u stanju nahraniti tri Hrvatske. Umjesto da izvozimo, propadaju nam poljoprivreda i stočarstvo. Ili drugi primjer, uvozimo hrpetine automobila svake godine, a de facto u Hrvatskoj nema gotovo ni jedan veći pogon gdje bismo kao kooperanti proizvodili neke dijelove za te aute. Čast dvama iznimkama za koje znam. Zašto se s nekim svjetskim automobilskim kompanijama ne dogovorimo o otvaranju tvornica u Hrvatskoj u kojima bismo zaposlili naše ljude, a zauzvrat im snizimo carine ili damo neke povlastice. Isto tako nitko ne govori o bankama koje smo prodali strancima, što je prvi korak u gubitku dijela gospodarskog suvereniteta. Strane banke stimuliraju našu potrošnju, a svoju proizvodnju. Dobiti koje iskazuju predstavljaju nacionalnu sramotu jer to je novac isisan iz depozita hrvatskih građana i našeg gospodarstva i mislim da je došlo vrijeme za razmišljanje o stvaranju jedne nacionalne kao i regionalnih banaka. To je jedini način da se discipliniraju strane banke. Uostalom zašto žuriti u EU pod ovakvim uvjetima. Usvojimo sve potrebno zakonodavstvo, ako treba uvedimo i euro, ali nemojmo juriti da bismo bili na gubitku.

NACIONAL: Treba li onda prodati preostali dio Ine i privatizirati na postojeći način HEP, Janaf i ostale javne tvrtke? – Ja to ne bih učinio, ali ako imate deficit platne bilance i preveliku javnu potrošnju, tada nažalost trebate novac kojim ćete pokriti tu razliku. Zato prvo moramo zauzdati javnu potrošnju, jer rasprodajom državne imovine pilimo granu na kojoj sjedimo. Stranci u Hrvatsku nisu ulagali otvarajući pogone i donoseći nove tehnologije, nego su preuzeli postojeće kapacitete i u pravilu smanjivali broj zaposlenih. Javna poduzeća možemo privatizirati, ali po sistemu 51 posto državi, a 49 stranim kupcima umjesto da im predamo energetiku, komunalne usluge ili Janaf. Želim da stranci dokapitaliziraju hrvatske tvrtke kako bi im pomogli da ojačaju i postanu konkurentni na svjetskom tržištu, a ne zbog špekulativnih poslova. Potrebne su nam u većoj mjeri greenfield investicije. Svjestan sam da je borba za nacionalnu ekonomiju teška u globalnoj utakmici, ali to se jednostavno mora napraviti.

NACIONAL: Zbog čega SDP nije formulirao ovako jasnu gospodarsku strategiju? – Osobno ću inzistirati na formuliranju jasne SDP-ove politike, ali ona prije svega mora biti usvojena unutar stranke. Vodstvo SDP-a mora okupiti pametne obrazovane ljude i odrediti se prema otvorenim pitanjima i problemima na temelju stručne rasprave, a ne paušalnih potreba. Moramo jasno definirati koncepciju razvitka Hrvatske i ciljeve i mjere kako to postići.