Skupina haaških odvjetnika već neko vrijeme pokušava nagovoriti aktualnu ministricu pravosuđa Vesnu Škare-Ožbolt da se u haaškim slučajevima primjenjuje elastično tumačenje zakonskih odredbi po kojima bi optuženik, ako nema novca za odvjetnika,Prošlotjedna odluka Hrvatske odvjetničke komore o povisivanju iznosa odvjetničke tarife koja je uzburkala domaću javnost plod je snažnog lobiranja dviju elitističkih skupina odvjetnika, dok se toj odluci većina članova Komore snažno protivi. Kako Nacional doznaje, ogromno povećanje odvjetničkih usluga pogoduje odvjetničkim društvima koja zastupaju najveće hrvatske tvrtke, a u odvjetničkim krugovima posljednjih se tjedana učestalo spominje da su nove tarife zapravo dio priprema za prebacivanje haaških predmeta na nacionalne sudove. Nekoliko zagrebačkih odvjetnika za Nacional je potvrdilo da se u odvjetničkim krugovima već danima priča o tome da su dosadašnji haaški odvjetnici u nekoliko proteklih mjeseci izvršili snažan pritisak na rukovodstvo Komore, koja je na svojoj godišnjoj skupštini 19. lipnja izglasala nove iznose i time hrvatsku javnost podigla na noge. “Novi, povišeni iznosi odvjetničke tarife sramota su za hrvatsko odvjetništvo, jer su potpuno nerealni i samo će navući bijes građana na sve hrvatske odvjetnike, a najbolje će proći dvadesetak kolega koji ionako vrlo dobro žive od pružanja svojih usluga”, kazao je ovih dana Nacionalovom novinaru jedan od zagrebačkih odvjetnika. Premda se u javnosti odvjetnici često navode kao elitistička skupina koja zarađuje basnoslovne iznose, među dvije i po tisuće hrvatskih odvjetnika postoje velike razlike. “Svatko u Hrvatskoj zna nabrojati dvadesetak haaških odvjetnika, ili onih koji zastupaju velike hrvatske tvrtke, a nitko ne razmišlja o nama ostalima koji ne živimo tako dobro. Naše stranke su hrvatski građani koji nemaju novaca za skupe odvjetničke usluge, pa je i dosad bilo uobičajeno da se sa strankom izravno dogovorimo oko honorara, ovisno o tome koliko stranka uopće može platiti, a ne na temelju odvjetničke tarife. Nove tarife još su besmislenije, tako da je riječ o autogolu Komore”, za Nacional je kazao odvjetnik iz Splita.

Kako ističu odvjetnici nezadovoljni povišenjem tarife, nova tarifa pogoduje odvjetničkim društvima koja zastupaju velike tvrtke. Takvi su uredi, osim za osjetljive parnice, zaduženi i za brojne tužbe u kojima velike tvrtke imaju prema svojim korisnicima. Jasno je da odvjetnički ured koji ih zastupa po novoj tarifi može naplaćivati ogromne iznose za pisanje i slanje opomena, pripremanje ovršnih zahtjeva, dolaske na sud i slično. Javna je tajna da je odvjetnički lobi vrlo jak u svim institucijama vlasti, pa su u zadnjih nekoliko godina odvjetnici utjecali i na zakonske odredbe koje je usvajao Sabor, a išle su u prilog odvjetnicima. U razgovoru s Nacionalovim novinarom neki su odvjetnici spomenuli i korist koju će od nove tarife imati skupina od dvadesetak odvjetnika koji već godinama brane hrvatske okrivljenike na Haaškom sudu i koji su navikli na enormno visoke iznose koje im za zastupanje optuženika plaća Tribunal. Većina haaških odvjetnika proteklih je godina nerado pričala o honorarima koje im daje Tribunal. Međutim, budući da je riječ o javnim informacijama, Nacional je u uredu haaškog glasnogovornika Jima Landallea saznao iznose tih honorara. Tako je u predraspravnoj fazi zastupnik obrane plaćen po satu, a satnica se, ovisno o godinama iskustva i težini slučaja u kojem odvjetnik sudjeluje, kreće od 80 do 110 dolara. Ipak, broj sati koje obrana može utrošiti u predraspravnom postupku ograničen je i iznosi do 1400 sati, iz čega se jednostavnim izračunom može zaključiti da pojedini odvjetnik samo u pripremnom postupku može zaraditi oko 150.000 dolara, odnosno više od milijun kuna. Nakon što započne rasprava, odvjetnici na mjesečnoj bazi dobivaju paušalni iznos honorara čiji se iznos razlikuje ovisno o težini slučaja: najniži iznos mjesečnog honorara za “teški” slučaj je 29,847 dolara uvećan za 2500 eura, a u “ekstremno teškom” slučaju zastupnik obrane dobiva 29,847 dolara uvećan za 12.500 eura. Iz toga proizlazi da je obrana haaških optuženika vrlo unosan posao za hrvatske odvjetnike koji su već godinama angažirani na Tribunalu, jer se iznos njihovog mjesečnog honorara samo za obranu kreće od 200 do 290 tisuća kuna. Međutim, u posljednje vrijeme Ministarstvo pravosuđa na čelu s ministricom Vesnom Škare-Ožbolt postiglo je čvrste dogovore s Tribunalom da se pojedini slučajevi polako prebacuju na nacionalne sudove, što predstavlja značajan cilj hrvatskih vlasti i pravosuđa, jer se time Europskoj uniji i cjelokupnoj međunarodnoj zajednici želi dokazati nezavisnost i stručnost hrvatskog pravosuđa, no skupini od dvadesetak haaških odvjetnika to nikako ne ide u prilog.

Naime, u dosadašnjim postupcima pred Tribunalom obrana se financirala iz tri moguća izvora. Prva mogućnost je da optuženik sam plaća svoju obranu, što se dosad zapravo i nije događalo jer je svaki optuženik iskoristio mogućnost da izjavi kako “nema vlastitih financijskih sredstava za plaćanje obrane”. U tom slučaju teret plaćanja optuženikove obrane plaćao je Tribunal, što je druga mogućnost. Treća mogućnost je da optuženikovu obranu plaća država, što se događalo u nekoliko slučajeva od kojih je svakako najpoznatiji primjer američkih odvjetnika Davida Rivkina koji je na obrani generala Tihomira Blaškića ubrao više od deset milijuna dolara, ili njegovog kolege Russela Haymana kojem je hrvatska vlada, osim honorara za Blaškićevu obranu, od 1996. plaćala i najam stana u Haagu, jer je Hayman te godine zamrznuo svoj status u losanđeleskoj odvjetničkoj tvrtki i preselio se u Haag. Haymana je, koji je hrvatskoj javnosti relativno nepoznat, proteklih mjesec dana u medijima spominjao Anto Nobilo, tvrdeći da će mu taj američki kolega pomoći u pripremi tužbi protiv stranih web stranica koji i dalje distribuiraju snimku sa Severinom Vučković. Preseljenje haaških slučajeva na nacionalne sudove zapravo je vrlo zahtjevan proces u kojem mnogi detalji još nisu definirani, a nitko se još nije ni pozabavio škakljivim pitanjima vezanim uz troškove čitavog procesa. Kako je, naime, Nacionalovom novinaru istaknuo jedan od haaških odvjetnika, ni do danas nisu definirane dvije vrlo bitne stvari: tko će plaćati troškove obrane sudskih procesa koji će se voditi u Hrvatskoj i po kojoj će tarifi zastupnici obrane biti plaćani. “Nema nikakvog razloga da troškove obrane plaća Tribunal jer ti procesi više neće biti pod njihovom ingerencijom. Dakle, treba utvrdi hoće li zastupnike obrane plaćati hrvatski porezni obveznici ili sami optuženici. S druge strane, nejasno je i koja će tarifa biti važeća u tim slučajevima, jer nema nikakvog razloga da se u Hrvatskoj primjenjuje haaška tarifa”, objasnio je za Nacional haški odvjetnik.

Ipak, relativno je izvjesno da će troškove obrane haaških optuženika na hrvatskim sudovima snositi hrvatska država, no otvoreno je pitanje kako će biti izabirani njihovi odvjetnici. Prema trenutačno važećim pravilima, ako optuženik nema novaca za unajmljivanje odvjetnika po svom izboru, sud mu mora omogućiti odvjetnika čiji rad je za optuženika besplatan, odnosno plaća ga hrvatsko pravosuđe. Iz tog razloga skupina haaških odvjetnika već neko vrijeme pokušava nagovoriti aktualnu ministricu pravosuđa Vesnu Škare-Ožbolt da se u haaškim slučajevima primjenjuje elastično tumačenje zakonskih odredbi po kojima bi optuženik, ako nema novca za odvjetnika, mogao samostalno odabrati odvjetnika koji će ga zastupati pred hrvatskim sudovima. U tom slučaju vrlo je izvjesno da bi optuženici odabirali “iskusne” haaške odvjetnike, a ne one “besplatne” koje bi im sud dodijelio slučajnim odabirom. Dok se ne riješi ovo otvoreno pitanje, skupina haaških odvjetnika potrudila se lobirati za izmjenu, po njihovom mišljenju, mizerne odvjetničke tarife: dok je dosad sat rada na određenom slučaju odvjetnik mogao zaračunati tek četrdesetak kuna, po novoj tarifi njegov sat rada vrijedi 500 kuna. Doduše, hrvatski odvjetnici posljednjih dana upozoravaju da je riječ o bruto iznosu od kojeg oni namiruju poreze, osiguranja i druga davanja, no nova odvjetnička tarifa otkriva da se iznos vrijednosti sata rada odvjetnika od 500 kuna može i ? povećati. U članku 37. nove tarife piše da se “za posebno stručno i specijalističko znanje koje zahtijeva obrađeni predmet, osobitu težinu predmeta ili posebnu odgovornost za obavljeni rad tarifne stavke mogu povisiti za 100 posto”. Članak nadalje objašnjava situacije u kojima vrijednost sata rada može iznositi i do tisuću kuna. “Posebna stručnost i specijalističko znanje priznaje se osobito prilikom složenih sporova ili postupaka kad je riječ o potrebi poznavanja ili proučavanja stranog prava ili pravne literature, upotrebe stranih jezika i slično”, što zapravo znači da su izglasavanjem nove tarife odvjetnici uvećali vrijednost svog sata rada u tolikoj mjeri da je on danas veći od vrijednosti sata rada u Haagu. Ako se uzme u obzir da je, primjerice, suđenje gospićkoj skupini trajalo više od 14 mjeseci i da je u tom procesu na sudu uz prisutnost zastupnika obrane saslušano više od 150 svjedoka, jasno je da su odvjetnici Mirka Norca i Tihomira Oreškovića na cijeli proces utrošili nekoliko stotina sati rada, a visoke iznose takvih sati rada ubuduće će najvjerojatnije snositi hrvatski porezni obveznici.