Objavljeno u Nacionalu br. 450, 2004-06-29

Autor: Željko Rogošić

Obrat u haaškoj istrazi

Hrvat predao Haagu tajnu arhivu Republike Srpske

Saša Mišić (28), zapovjednik policijske postaje Lazarevo u Banja Luci, smijenjen je nakon što je haaškim istražiteljima predao 16 kutija ratne arhive što se čuvala u postaji iako je to vlast pokušala zatajiti

Tomljanović je političku karijeru započeo u HSS BiH, potom pristupio NHI, čiji je zastupnik u Narodnoj skupštini već duže vrijeme.Tomljanović je političku karijeru započeo u HSS BiH, potom pristupio NHI, čiji je zastupnik u Narodnoj skupštini već duže vrijeme.Prošlog se tjedna u središtu zbivanja našao predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić. On je prvi put javno osudio srpske ratne zločine nad Bošnjacima u Srebrenici. Iako izrečena pod pritiskom međunarodne zajednice, Čavićevo osobno priznanje genocida i srpskih zločina nad Bošnjacima ima veliku težinu, prvenstveno za Srbe i stanje u Republici Srpskoj. Visoki predstavnik UN-a Paddy Ashdown je vratio na popravak Izvješće o radu Komisije za Srebrenicu, želeći da srpske vlasti jasno kažu tko je odgovoran za taj ratni zločin. Ashdown je također najavio smjene visokih dužnosnika u Republici Srpskoj. S obzirom na to da će zbog odbijanja suradnje srpskih vlasti da uhapse i izruče Haagu Radovana Karadžića i Ratka Mladića u Istanbulu ovog tjedna biti odbijena kandidatura BiH za Partnerstvo za mir, Ashdown će zatražiti smjene odgovornih, prije svih predsjednika SDS-a i predsjednika Narodne skupštine Dragana Kalinića i ministra unutrašnjih poslova RS Zorana Đerića. Zbog slabog rada policije mogao bi biti smijenjen i direktor policije Radomir Njeguš. Đerić i Njeguš su proteklih dana sudionici nove afere s predajom ratnog arhiva MUP-a Republike Srpske haaškom Tužiteljstvu. Naime, 10. lipnja je u podrumu policijske postaje Lazarevo u Banja Luci, slučajno ili namjerno otkriveno 16 kutija ratne arhive. Tragajući prema Njeguševom nalogu za Karadžićevom ratnom arhivom, načelnik Odjeljenja za borbu protiv organiziranog kriminala Darko Ćulum i zapovjednik Druge policijske postaje Saša Mišić pronašli su u sobi 27 ono što nisu smjeli. Mišić, po nacionalnosti Hrvat, dokumentaciju je isporučio uredu haaškog tužiteljstva u Banja Luci.

Đerić i Njeguš su potom suspendirali Mišića s lažnim obrazloženjem da je prekoračio ovlasti, jer je svoje policajce poslao da pomognu u prijevozu vikendice dopredsjednika Republike Srpske Ivana Tomljenovića, nekadašnjeg profesora predsjednika Republike Dragana Čavića. Tako se u sjeni Asdownovih prijetnji smjenama odigrava još jedna borba ili za demokratizaciju institucija ili za produžetak dominacije Karadžićevih sljedbenika na najodgovornijim dužnostima. Tomljenović je dopredsjednik Republike Srpske, doktor fizike, profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, ranije i na Elektrotehničkom fakultetu u Banja Luci i član SDP BiH. Zahvaljujući ustavnim amandmanima Hrvati i Bošnjaci u Republici Srpskoj dobili su pravo na mjesto dopredsjednika. Banjalučanin Tomljenović se zalaže da takve dužnosti Hrvata prestanu biti tek ispunjavanje propisanih formi zbog pritisaka međunarodne zajednice na politiku vladajućeg SDS-a i pozdravlja istup predsjednika Čavića.

– Čavićev istup kojim je priznao da je u Srebrenici nad Bošnjacima počinjen stravičan ratni zločin i kojim je osudio takav čin kao genocid, koji je donio zlo i srpskom narodu u BiH, bio je hrabar i razuman korak. Neki će reći da je Čavić progovorio pod pritiskom međunarodne zajednice i najavama smjena koje bi mogao provesti Ashdown. Ali tim više valja pozdraviti Čavićevu hrabrost, jer je on prvi srpski političar koji je otvoreno rekao što su Srbi uradili nad Bošnjacima. Vjerujem da je Čavić spreman i na drastičnije iskorake, ali mu ih ne dopušta desno krilo SDS-a. Prije svih, predsjednik SDS Dragan Kalinić i Karadžićevi suradnici koji su zadržali pozicije i u stranci i u institucijama.

NACIONAL: Kakva je vaša suradnja s Čavićem, vašim bivšim učenikom? – Naša suradnja je na nuli i između nas uopće nema razgovora i dogovora. Očigledno je da se Čavić plaši da mu se iz SDS-a ne prigovori prevelika bliskost ili suradnja s dopredsjednicima iz redova hrvatskog i bošnjačkog naroda. Iako je moj nekadašnji učenik iz vremena na početku karijere kada sam predavao fiziku u banjalučkoj gimnaziji, Čavić me ne mora slušati. Želio bih samo da čuje moje mišljenje. Za mene nije nikakva zapreka našoj suradnji činjenica što ne pripadamo istom narodu i što smo članovi posve različitih političkih stranaka. Kao razuman čovjek Čavić bi bez straha morao popraviti odnos međusobnog uvažavanja. Moguće je da bi tada u Republici Srpskoj odnos prema Hrvatima na dužnostima u institucijama vlasti bio drugačiji.

NACIONAL: Kako komentirate “slučaj Mišić”, odnosno činjenicu da je ratna arhiva dospjela do Haaga? – Cijeli taj slučaj je prenapuhan. Ministar unutrašnjih poslova Đerić i šef policije Njeguš jako su ljuti jer je 16 kutija ratne arhive, koju su u podrumu Druge policijske stanice Lazarevo u Banja Luci pronašli inspektor Darko Ćulum i šef postaje Saša Mišić, stiglo do tužiteljstva haaškog Tribunala. Đerić i Njeguš očigledno moraju umiriti desno krilo SDS-a koje vjerojatno zna što se sve krije u toj ratnoj dokumentaciji i za koga su ti dokumenti kompromitirajući. Krivica Mišića je što je reagirao kao profesionalni policajac i što je Hrvat. On je jedan od rijetkih Hrvata koji su u Ministarstvu unutrašnjih poslova na nekoj istaknutijoj policijskoj dužnosti. Mišić je 28-godišnjak koji je, uz rad u policiji, završio Filozofski fakultet i s pravom je očekivao funkciju šefa policijske postaje. Direktor policije Njeguš je dugo otezao s njegovim postavljenjem pa sam o razlozima takvog ponašanja pitao ministra Đerića.

NACIONAL: Navodno je Mišić suspendiran zato jer vam je pomagao u transportu vikendice? – Nakon što su Mišić i Ćulum pronašli arhivu koja je skrivana šest godina i predali je međunarodnoj policiji i uredu haaškog Tužiteljstva u Banja Luci, Mišić je suspendiran i udaljen s posla pod lažnim izgovorom. Ćuluma su od suspenzije za sada spasili predstavnici Policijske misije Europske unije. Navodno je Mišić suspendiran zbog prekoračenja ovlaštenja kada je s policajcima pomogao u transportu i pratnji moje vikendice. Kako ne bi bilo zabune, radi se o montažnoj brvnari veličine 3,5 puta 4 metra čiji su transport iz Kneževa do Prijakovaca u blizini Banja Luke policajci iz Mišićeve postaje popratili da ne bi nastali problemi u prometu. Niti je Mišić bio prisutan, niti su policajci nosili ili skidali montažnu kućicu. Njegova suspenzija zbog navodnog prekoračenja ovlasti je Njegušu i Đeriću samo izgovor kako bi Mišića, koji im je kao Hrvat i ranije smetao, kaznili zbog toga što je haaškom tužiteljstvu izručio dokumentaciju. Za arhivu se može sumnjati da je i ratna Karadžićeva arhiva od 1992 do 1995. koju međunarodna zajednica potražuje, a za kojom je policija navodno bezuspješno tragala po izričitom Njeguševu nalogu.

NACIONAL: Ali između Vas i čelnih ljudi policije od ranije postoje zategnuti odnosi. Je li “otkrivanje” Mišićeve pomoći nagovještaj “otkrivanja hrvatske veze” koja je Haagu isporučila ratnu dokumentaciju? – Takva otkrića čelnih ljudi MUP-a su čista glupost. Ne postoji nikakva hrvatska veza u predaji dokumenata haaškom Tribunalu. Mišić je za mene učinio ono što bi učinio i za svakog kolegu u postaji, a kamoli za dopredsjednika Republike Srpske. Ministar i direktor policije su mi poručili da se ne miješam u rad MUP-a, ali to je moja obveza kao dopredsjednika. Otvoreno sam i oštro kritizirao MUP i loše provedenu akciju policije u Višegradu gdje su pripadnici specijalne policije u akciji hvatanja osumnjičenika za ratne zločine ubili pogrešnog čovjeka. Kritizirao sam Đerića i Njeguša zbog te nesposobnosti kao i namjernog odsustva inicijative i aktivnosti u hapšenju Mladića i Karadžića. Jasno je da se Karadžić krije u istočnom dijelu Republike Srpske i da je dio MUP-a povezan s organizatorima zaštite Karadžića. Zatražio sam da unutrašnja kontrola MUP-a otkrije ljude koji surađuju s Karadžićevim osiguranjem i onemogućuju njegovo hapšenje.

NACIONAL: Zašto prvim ljudima MUP-a smeta Vaš angažman? – Đeriću i Njegušu, koji su iz istočnog dijela Republike Srpske i koji možda iz straha za osobnu sigurnost ne poduzimaju energičnije korake, dijelu MUP-a koji podržava Karadžićev bijeg i desnom krilu SDS-a nikako ne odgovara da kao dopredsjednik tražim odlučnije mjere. Iako su ustavna ovlaštenja dopredsjednika jako mala, nisam i ne želim biti ničiji pijun. Prema članu 80. Ustava dopredsjednik radi ono što mu predsjednik dopusti, ali ja nisam Čavićev zamjenik, već dopredsjednik iz redova hrvatskog naroda. Kao što je i Adil Osmanović, dopredsjednik iz redova bošnjačkog naroda. Želim doprinijeti poboljšanju općeg stanja u Republici Srpskoj, posebno položaju Hrvata, i ubrzati njihov povratak u svoje domove. Tražio sam kontakte s bivšom vladom Ivice Račana, ali sva su nastojanja ostala uzaludna. Isto se sada događa i sa Sanaderovom Vladom. Nisam zadovoljan ni sa ponašanjem predstavnika Hrvata u institucijama BiH. Žalosno je da član Predsjedništva BiH Čović razgovara u Banja Luci s predsjednikom Republike Srpske Čavićem o problemima Hrvata, a mene na taj razgovor uopće nisu zvali.

Dopredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske iz redova hrvatskog naroda Tomislav Tomljanović mogao bi se naći u novim političkim okolnostima. Tomljanović je političku karijeru započeo u HSS BiH, potom pristupio NHI, čiji je zastupnik u Narodnoj skupštini već duže vrijeme. Diplomirani inženjer strojarstva je do rata u BiH živio u Derventi i bio uspješan direktor.

NACIONAL: Što mislite o slučaju pronalaska ratne arhive u drugoj policijskoj stanici u Banja Luci? – Jasno je da institucije vlasti u Republici Srpskoj ne postoje. One su privatizirane i služe da skriju i zaštite podatke koji bi trebali rasvijetliti jedno teško i dramatično vrijeme na ovom prostoru. Upravo MUP stvara nepotrebne afere – smijenjen je policajac Saša Mišić koji je predao ratnu arhivu sa smiješnim obrazloženjem. Sve se želi prikriti.

NACIONAL: Je li se ta arhiva s Pala doista selila po Republici Srpskoj? – Jasno je da je tu arhivu pod kontrolom imao direktor policije Radomir Njeguš. U javnosti se pojavljuje informacija da je ključ od sobe u kojoj je bila skrivena arhiva bio kod Njeguša, što on negira. Sve te priče za malu djecu govore o tome da MUP o tome sve zna i da akcijom prikrivanja arhive izravno sudjeluju u prikrivanju Karadžića i njegova naslijeđa. U cijeloj toj priči nesporna je odgovornost ministra unutrašnjih poslova Zorana Đerića. Prije godinu dana SFOR je u zgradi Narodne skupštine otkrio službu praćenja. Ne znam što se nalazi u toj arhivi od 1992. do 1998., ali očigledno nekome smeta. Netko je naređivao, a netko izvršavao i to je vrlo neugodno. Ti dokumenti su očigledno trebali biti uklonjeni ili držani u tajnosti. Nedavno je policija prilikom hapšenja osumnjičenika za ratne zločine ubila jednog građanina koji nije bio među osumnjičenim. Ubojstvo nevina čovjeka ukazuje na neprofesionalnosti u radu policije. Kada su u akciji SFOR-a na Palama stradala dva srpska svećenika, ministar Đerić je bio pun kritika na račun SFOR-a. Tvrdio je da se to policiji Republike Srpske nikada ne bi dogodilo. Suspenzija Mišića je poruka svima drugima da se ne smiju se oko toga petljati, ali svatko zna da se 16 kutija dokumentacije ne može bez veze seljakati.

NACIONAL: Pošto su Mišić i Tomljenović Hrvati, implicira se hrvatska zavjera u Republici Srpskoj? – Hrvati nemaju nikakav pristup tim dokumentima. Moguće je da je Mišiću netko i namjerno podmetnuo dokumentaciju u postaju u nadi da će je on pronaći i dati a onda će se za isporuku ratne arhive optužiti Hrvate. Mišić je iskorišten kao žrtva. Manji je grijeh ako neugodnu ratnu arhivu Haagu preda neki pojedinac druge nacionalnosti, nego ako to napravi neka institucija Republike Srpske. Mišić nema nikakvu moć ili utjecaj na te procese, kao što u Banja Luci moć ili utjecaj na stvarne procese zasigurno nema ni jedan Hrvat. Hrvati nemaju nikakva upliva u policiji, vojsci i drugim institucijama, a u politici minimalno. Za sada su Hrvati u političkom životu Republike Srpske još uvijek samo folklor i riječ je o čistom ispunjavanju ustavne obveze. Hrvati su onemogućeni, ali se i teško mogu izabrati na dužnosti u institucijama vlasti, jer su odselili. Na području Republike Srpske sada je oko 180.000 Hrvata i mogli bi izabrati devet zastupnika u Narodnoj skupštini. Ali, s obzirom na to da o upisu izbjeglih i raseljenih Hrvata izvan BiH u biračke spiskove malo tko brine, imamo samo jednog izabranog zastupnika. Hrvati nemaju povjerenja u povratak, ali nitko i ne upućuje konkretni poziv za povratak. Nudi se izgradnja kuća, ali ništa više. Bez posla nema egzistencije.

BANJA LUKA
Ustavni amandmani koje je 2002. nametnuo Republici Srpskoj tadašnji Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch omogućili su da u Narodnoj skupštini budu zajamčena četiri zastupnika iz redova hrvatskog naroda. Osim toga, Skupština ima dva dopredsjednika, po jednog iz redova hrvatskog i bošnjačkog naroda. Vijeće naroda u Skupštini trebalo bi štititi vitalne nacionalne interese i u njemu je jednak broj Hrvata, Srba i Bošnjaka. Prema Ustavu na 6 vitalnih funkcija u Republici Srpskoj – Narodna skupština, Vlada, Vijeće naroda, Ustavni i Vrhovni sud i Tužiteljstvo – predstavnici jednog naroda ne mogu istovremeno biti na više od dvije funkcije. Srbi Dragan Kalinić i Dragan Mikerević predsjedavaju Narodnom skupštinom i Vladom, Hrvati imaju dopredsjednika Narodne skupštine Tomislava Tomljanovića i dopredsjednika Vlade Borisa Gašpara. Srbi imaju mjesto predsjednika Dragana Čavića, a Hrvati mjesto dopredsjednika Ivana Tomljenovića koji se našao u središtu priče o izručenju ratne arhive Republike Srpske haaškim istražiteljima.

Vezane vijesti

Banja Luka - grad bez autohtonih građana

Banja Luka - grad bez autohtonih građana

"Jako dobro pamtim kako smo 22. travnja slavili prije ovog posljednjeg rata. Skupili bismo se ispred škole Kasim Hadžić, ulicom Nurije Pozderca bismo… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika