Postavljanjem svoga kandidata na predsjedničku funkciju, Sanader bi do kraja imao nadzor nad vojskom, tajnim službama a novi predsjednik RH bio bi de facto Sanaderova "tajnica".Nakon što je Hrvatska uspjela dobiti kandidaturu i de facto datum pregovora za ulazak u Europsku uniju, sva se pažnja političke javnosti usmjerava prema predsjedničkim izborima, koji bi trebali biti održani početkom veljače sljedeće godine. Iako u njima neće sudjelovati kao jedan od kandidata, ti će izbori biti od presudnoga značaja i za Ivu Sanadera i njegovu stranku. Ako na njima pobijedi HDZ-ov kandidat, Sanader će u svojim rukama imati vlast veću nego što ju je imao Franjo Tuđman. Na valovima uspjeha, Sanaderu se u potpunosti otvara put prema prijevremenim parlamentarnim izborima, koje će moći sa svojim predsjednikom države raspisati kad hoće jer bi imao potporu javnosti kojoj bi jednostavno objasnio zašto su potrebni prijevremeni izbori.

Za to bi prema njemu postojalo nekoliko razloga. Kao prvo, zbog vrlo male i labave većine u Saboru, Vladina pregovaračka pozicija prema Eurpskoj uniji je slaba. Da bi proveo velike promjene i reforme koje su neophodne za što brže približavanje EU, potrebno je također imati čvrstu većinu u Saboru. I treći razlog bio bi taj što bi se Sanader pokazao štedljivim premijerom pa bi parlamentarne izbore povezao s lokalnim izborima u proljeće. Tako bi troškove prijevremenih parlamentarnih izbora sveo na ništicu.

Postavljanjem svoga kandidata na predsjedničku funkciju, Sanader bi do kraja imao nadzor nad vojskom, tajnim službama a novi predsjednik RH bio bi de facto Sanaderova “tajnica” koja bi se slikala i obavljala protokolarne poslove, dok bi o svemu odlučivao sam predsjednik HDZ-a. Takva pozicija Jadranki Kosor bi i odgovarala, jer ona sigurno velikih predsjedničkih ambicija nema i točno zna gdje joj je mjesto u stranačkoj i državnoj hijerarhiji. No postavlja se pitanje hoće li uopće i kada Sanader i HDZ kandidirati Jadranku Kosor za predsjedničkog kadidata? Kad se simplificiraju stvari i odnosi, bilo bi logično da već sada, prije ljeta i šest mjeseci prije izbora, HDZ istakne svoga kandidata, koji bi na taj način dobio svu medijsku pažnju sljedećih pola godine. No, Sanaderov ego teško može podnijeti da je netko drugi iz HDZ-a a ne on sam centar medijske pažnje. Kako Nacional doznaje iz izvora blikih vrhu HDZ-a, vladajuća stranka neće žuriti s objavljivanjem svoga kandidat. To će učiniti tek krajem listopada, što znači dva i pol ili maksimalno tri mjeseca prije izbora. Sanader, kao vrlo oprezan i lukav političar i analitičar, koga su mnogi podcjenjivali (vidi slučaj Pašalić), odlučio se na šahovsku igru oko nominacija za predsjednika. On jako dobro zna da upravo predsjednički izbori za njega mogu biti početak kraja ili početak daljnjeg učvršćivanja vlasti. On poput revolveraša čeka prvi potez ili sićušni mig svoga protivnika, a to je u ovom slučaju Ivica Račan a ne Stipe Mesić, te da tek nakon poteza SDP-a on povuče svoj potez. Iako se SDP oglasio, doduše neslužbeno, da će podržati Stipu Mesića na izborima, to još uvijek Sanader ne vjeruje. Nedavni intervju Milanke Opačić, potpredsjednice SDP, u kojem je rekla da će oni podržati Stipu Mesića, nije HDZ-u dovoljno čvrsta i jasna odluka. Oni u to ne vjeruju sve dok službeno predsjedništvo SDP-a ne objavi da će podržati Mesića na izborima, Sanader neće objaviti svoga kandidata. Što to znači?

Sanader kao politički realist vidi da ovoga trenutka nema dostojnog konkurenta Stipi Mesiću. Pitanje je što će biti u listopadu ili u veljači sljedeće godine. Sanaderu se izbori ne gube, i on bi po svemu sudeći najradije igrao na sigurno ? dao podrški Stipi Mesiću a prije toga ga zbog te podrške dobro “zavezao” uz sebe i stranku. Kako su Tomčić, Račan a sada i Milanka Opačić, kao i Čačić iz HNS-a, izjavili da će podržati Mesića, Sanaderu je to sada nemoguće napraviti. Zbog toga on smatra da ne treba izlijetati sa svojim kandidatom nego čeka hoće li opozicija zaista i podržati Mesića. Ako ga ne podrži i formalno, tada bi se mogao očekivati savez Mesić ? Sanader. Tu postoji problem međusobnog povjerenja. Kako nigdje na svijetu političari ne vjeruju jedan drugome, ništa drukčije nije ni u Hrvatskoj. Niti Mesić vjeruje Sanaderu do kraja, niti je za Sanadera Mesić pouzdan. Sanader zna da, sve dok je Mesić na Pantovčaku, on ne može mirno spavati. S Jadrankom Kosor na Pantovčaku kao šeficom, Sanader može ne samo mirno spavati, nego može bez problema otići i na godišnji odmor na najbolja golf igrališta na svijetu (golf je omiljen Sanaderov sport) pri tome ne strepeći o “domaće kuhinje”.

Sanaderu bi najviše odgovaralo da SDP i HSS odustanu od Mesića, te da izađu na izbore sa svojim kadidatima. Tu bi bili potučeni do nogu od HDZ-a. No vrh HDZ-a zna da se to neće dogoditi. Prevelik je ulog u pitanju i bez obzira na animozitet Račana i Tomčića prema Mesiću, oni će ga morati podržati. Stoga ne treba biti iznenađen ako HDZ učini sve da posvađa Mesića i sadašnju opoziciju, na što se nitko ne bi smio ljutiti, jer je to potpuno legitiman način političke borbe, koja je u većini slučajeva krajnje pokvarena, nemoralna i sastoji se od mozaika nebrojenih međusobnih dealova.

Pri takvim kalkulacijama oko kandidature, Sanader bi mogao izgubiti, kao što je to nedavno izgubio njegov kolega Wolfgang Schussel, austrijski premijer koji je do zadnjega trena čekao s predsjedničkom kandidaturom Benite Ferrero-Waldner. Na kraju je ona izgubila za nekoliko postotaka od novog austrijskog predsjednika Fischera. Uz to, Sanader će imati i velik pritisak iz svoje stranačke baze, da HDZ kao najjača stranka što prije na površinu izbaci svoga predsjedničkog kandidata. Unutar jednog dijela HDZ-a smatraju da se Jadranku Kosor treba odmah nominirati i podržati te da se jedino na taj način može pobijediti Stipe Mesić. Sanader zna da to može biti dvosjekli mač. Ovoga trenutka Jadranka Kosor, kao ministrica koja se bavi humanitarnim pitanjima, nije baš previše zanimljiva medijima. Ona polako gradi svoj imidž dobre, mirne, požrtvovne i brižne “tete” koja se brine o pravima obespravljenih, točno ono što bi se od jednog predsjednika njenog kalibra i očekivalo. To novine prate, ali su to uglavnom dosadne vijesti, koje bi svaki urednik najradije izbacio iz svojih novina ili televizijske emisije. No čim postane službeni kandidat za predsjednika države, Jadranka Kosor mora biti svjesna onoga čega je već sada svjestan Ivo Sanader. Novinari će prekopati svaki dio njenog života, javit će se ljudi na koje je već davno zaboravila a s kojima je imala sukobe u životu i počet će pričati i drugu stranu medalje o osobi koja se do tog trenutka pojavljivala samo u pozitivnom svjetlu u javnosti. Dakle, svatko tko kreće u utrku za predsjednika mora znati da će se morati ogoliti do kraja u očima javnosti te da će i najmanji komadić prljavog rublja iz njegove prošlosti izići na vidjelo. Ako je Jadranka Kosor spremna na to i ako se toga ne boji, ona je zaista pravi HDZ-ov kandidat za predsjednika. Ona bi ujedno bila i vrlo nezgodan protivnik Mesiću koji se bez problema može u borbi jedan na jedan nositi u svakom TV ili radio dvoboju sa svakim muškim kandidatom. Brzog i ubojitog na jeziku, teško ga može pobijediti ijedan muški protukandidat. No u srazu sa ženom, Mesić bi zbog svoje kavalirštine teško upotrijebio sve oružje koje bi upotrijebio protiv muškoga protivnika.

Ipak u cijeloj toj zakulisnoj borbi, u kojoj se odmjerava svaki potez, ne treba očekivati nikakva međusobna napadanja Mesića i Sanadera. Jedan drugome trebaju i ako Mesić pobjedi. Sanader će biti sigurno prvi koji će mu čestitati, kao da ništa nije bilo prije toga. Isto tako će se ponašati i Mesić, zato jer ni jednome ni drugome ne odgovara međusobni rat. Mesić Sanadera može kočiti u svim vanjskopolitičkim pitanjima te pitanjima vojske i nacionalne sigurnosti, a Sanader može kroz Vladu i Sabor i ovako oskudna sredstva koja ima Ured predsjednika još više skresati. A da se o podmetanjima preko medija i ne govori. Sve u svemu, bit će to zanimljiva partija šaha. Pobijedit će onaj s najboljim živcima, mada i Sanader i Mesić igraju na međusobni pat, što bi i jednome i drugome najviše odgovaralo.