Objavljeno u Nacionalu br. 451, 2004-06-06

Autor: Ivo Pukanić

RANI START PREDSJEDNIČKE KAMPANJE

Račan će gurnuti Mesića u rat sa Sanaderom

Aktualni predsjednik Stipe Mesić kampanju za reizbor počeo je sedam mjeseci prije održavanja izbora: na tom putu naći će se na udaru njemu neprijateljskih medija i u opasnosti da mu se kao HDZ-ov kandidat suprostavi jedini čovjek koji ga može pobijediti, Ivo Sanader

Sudeći prema Mesićevu itinereru, on je kampanju počeo čak sedam mjeseci prije, obilazeći sva mjesta u Hrvatskoj.Sudeći prema Mesićevu itinereru, on je kampanju počeo čak sedam mjeseci prije, obilazeći sva mjesta u Hrvatskoj.Politička top tema u Hrvatskoj sljedećih šest mjeseci apsolutno postaju predsjednički izbori. Nakon uzbudljive završnice s dobivanjem avisa i kandidature za Europsku uniju, u kojoj su glavnu ulogu imali Sanader i Žužul, razgovori će se voditi na administrativno-tehničkoj razini a politika će se ponovo uključiti u studenome kad će se početi intenzivno razgovarati o datumu početka pregovora između EU i Republike Hrvatske.

Kao što je uobičajeno u demokratskim zemljama, aktualni predsjednik počinje svoju kampanju za reizbor šest mjeseci prije samih izbora, koji će u Hrvatskoj biti početkom veljače. A sudeći prema Mesićevu itinereru, on je kampanju počeo čak sedam mjeseci prije, obilazeći sva mjesta u Hrvatskoj. Njegova pokretljivost, energija i želja za još jednim mandatom mnogo će mu pomoći na putu prema cilju. Na tom teškom putu čeka ga mnoštvo “mina” iz njemu neprijateljskih medija, kojima su gazde kriminalci što smatraju da imaju neraščišćene račune s hrvatskim predsjednikom, koji se zalagao za funkcioniranje pravne države, a samim tim i za trpanje tih kriminalaca u zatvor. Kako Hrvatska ipak nije pravna država, kriminalci su ostali na slobodi a predsjednik na vjetrometini njihovih medijskih podvala, insinuacija i laži.

Ako želi pobijediti, Mesić mora voditi politiku hladne glave i odlučno parirati takvim napadima, kojih će s približavanjem izbora biti sve više. Da je već i prije odlučno zaštitio svoga bivšeg savjetnika Željka Bagića, danas Bagić ne bi bio persona non grata Europske unije, a Mesića više nitko zbog toga ne bi napadao. A parirati takvim napadima bilo je vrlo jednostavno ? ne politički kalkulirati nego javno i izravno iznijeti istinu. A istina je vrlo jednostavna ? Željko Bagić, kao čovjek zadužen za pitanja Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY) u Uredu predsjednika, bio je jedan od onih koji je najviše pomogao Haaškom sudu u Hrvatskoj. To zna predsjednik Mesić, kao i ljudi Carle Del Ponte s kojima je Bagić surađivao po naputku predsjednika i Vladina Ureda za suradnju sa Sudom iz Den Haaga. O Bagićevu odnosu prema haaškoj problematici može svjedočiti i Goran Granić, koji je bio zadužen u Račanovoj vladi za odnose s Haagom.

Da je Mesić odmah istupio u javnosti i čvrsto stao iza svojih ljudi, a to je mogao, jer su istina i pravda bili na njegovoj strani, danas ne bi imao suvišnu aferu, a Bagić i Franjo Turek i dalje bi normalno radili. A ovako su, ni krivi ni dužni, bili žrtve pritiska pojedinih medija i novinara, koji su svojim lažima, u suradnji s inozemnim agentima, lažirali aferu koju su na kraju kao istinu prihvatili i ICTY i EU. Nitko pritom ne misli da i Bagić i Turek imaju djecu, obitelji i prijatelje koji će trpjeti zbog kolopleta laži onih kojima nije odgovaralo da Ante Gotovina riješi svoje probleme s Haaškim sudom u poštenom istražnom postupku i, poslije, sudskom procesu. A upravo je to bio cilj cijele operacije oko Gotovine, jer to je jedini način da se taj teret skine s leđa i ICTY-ju, i Hrvatskoj, i samom odbjeglom generalu. Drugog načina rješenja toga problema nema, jer da ga je dosad koja svjetska policija mogla uhititi, već bi to učinila. A da se o našoj policiji i službama i ne govori. Bez obzira na to tko je na vlasti, svatko bi ga uhitio da je Gotovina u Hrvatskoj, i to je odbjeglome generalu posve jasno. A to je očito bilo jasno i predsjedniku Mesiću, kao i svakom tko imalo racionalno politički razmišlja. Stoga oštrim, javnim stavom o Bagiću i Gotovini, Stipe Mesić štiti sebe. On na to ima pravo jer ni on ni njegov savjetnik, a da se o bivšem šefu POA i ne govori, nisu povukli ni jedan pogrešan, a kamoli nezakonit potez u slučaju Gotovina, nego su, naprotiv, poduzeli sve da se taj problem riješi i skine s dnevnog reda. Jedina greška bila je u tome što to nekomu nije odgovaralo.

Drugi problem u kampanji Mesiću će prirediti Ivica Račan, koji će ga na čelu oporbe iskoristiti u ratu protiv Sanadera. Iako to Mesiću neće odgovarati, teško može izbjeći takav scenarij. Mesiću neće preostati drugo doli da stane na stranu onih koji će ga po prirodi stvari podržati na izborima ? SDP, HSS i HNS. Te tri stranke Mesića će, htio to on ili ne htio, instrumentalizirati u okršaju protiv Sanadera i HDZ-a. To neće odgovarati ni Sanaderu, no on neće moći ne odgovoriti na napade oporbe, što će ga izravno konfrontirati s Mesićem.

Ako Mesić pobijedi, što je izgledno, teško je zamisliva normalna kohabitacija između predsjednika i premijera. A to će u prvom redu štetiti Sanaderu, jer ga čekaju teški pregovori s Europskom unijom i, po svemu sudeći, val socijalnih nemira i neostvarivih zahtjeva sindikata, seljaka, ribara, umirovljenika, vojske, policije i ostalih državnih službenika. Još mu samo treba neprijateljstvo, nakon pobjede na izborima, rasterećenoga Mesića, koji također ima velik ego i nije ništa manje osvetoljubiv od Sanadera. A već mu sad nije pravo što je imao sporednu ulogu na proslavi kandidature za EU i pri otvaranju novih dionica autoceste. Koji je za Sanadera izlaz iz te neugodne situacije? Samo jedan ? da pobijedi na izborima! Ili će to učiniti njegov kandidat ili će to morati učiniti sam.

Posljednjih nekoliko dana sve se češće čuje da bi jedino Sanader sam na predsjedničkim izborima mogao pobijediti Mesića. To bi donijelo velik rizik, na koji, po svemu sudeći, Sanader nije spreman, jer bi tada trebao otići s mjesta predsjednika HDZ-a. Predsjednik mora biti nestranački čovjek. Na mjesto predsjednika stranke postavio bi yacijelo Vladimira Šeksa. Drugi bi mu problem bio ? koga postaviti za premijera, koji zasad jedini ima pravu moć. Na to mjesto mogu doći samo dva njegova čovjeka ? ili Andrija Hebrang ili Miomir Žužul. Da bi Sanader potpuno kontrolirao situaciju, kandidati za ta mjesta trebali bi biti zapravo Sanaderove tajnice, koje bi sve radile po njegovim instrukcijama. A vlast jako utječe na ljudsku psihu i pitanje je bi li nakon nekog vremena novi šef stranke i novi premijer htjeli glumiti pijune u Sanaderovim rukama. Vrijeme Franje Tuđmana otišlo je u nepovrat i iz toga bi svatko trebao izvući zaključak.

Treći je problem Stipe Mesića u tome što još nije artikulirao predsjednički program za svoj sljedeći mandat. Od njega građani, koji uvijek nakon izvjesnog vremena postaju nezadovoljni postojećom vlašću, očekuju da ponudi rješenje teške ekonomske krize. Nije dovoljno da Mesić samo uokolo hoda i rukuje se sa svakim hrvatskim državljaninom. Potrebne su konkretne mjere i prijedlozi. Pitanje je samo ima li ih on. A postavlja se ponovo i pitanje ekipe koju je okupio oko sebe. Sudeći po dosadašnjoj retorici, ona ili ne postoji, ili je posve slabašna. Na ovim izborima s financiranjem neće imati problema, no moglo bi ih biti s okupljanjem stručnog i djelotvornog tima koji bi ga mogao podržavati ne samo u predizbornoj kampanji nego i nakon eventualne pobjede. A kako se dosad ponašao prema sebi lojalnim ljudima, trebat će mu mnogo umješnosti da okupi financijsku, gospodarsku i političku elitu Hrvatske.

Vezane vijesti

Sanader je bio svemoguć

Sanader je bio svemoguć

Bivši glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak završio je danas trodnevno svjedočenje u slučaju Fimi medija, ustvrdivši u odgovoru bivšem premijeru i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika