Objavljeno u Nacionalu br. 814, 2011-06-20

Autor: Nataša Magdalenić Bantić

MALI ENGLEZI U VELIKIM DILEMAMA

Odgoj sponzoruša u Britaniji

Frizerski saloni za djevojčice mlađe od 12 godina, napirlitane sedmogodišnje mini-misice i podstavljeni dječji grudnjaci... Britanci su odlučili stati na kraj seksualizaciji djece pa bi se i muški lifestyle magazini mogli početi prodavati umotani u crnu foliju

U MJERAMA KOJIMA se želi zaštititi djecu od seksualnog svijeta na internetu, televiziji, novinama, modi, najviše je riječ o
djevojčicama mlađim
od 12 godina, koje su
u britanskom društvu
često glavni cilj
komercijalizacijeU MJERAMA KOJIMA se želi zaštititi djecu od seksualnog svijeta na internetu, televiziji, novinama, modi, najviše je riječ o djevojčicama mlađim od 12 godina, koje su u britanskom društvu često glavni cilj komercijalizacijeMeđu britanskim stručnjacima, vječno histeričnim tabloidima i zabrinutim roditeljima ovih se dana vodi žestoka rasprava o temi o kojoj se svi slažu ali nitko nema niti isto rješenje niti istog krivca. Svojim izvještajem “Neka djeca budu djeca” čelnik jedne humanitarne organizacije pozvao je vladu, poslovne ljude i društvo da prestanu seksualizirati i komercijalizirati djecu. Izvještaj izvršnog direktora kršćanske humanitarne udruge Mother’s Union Rega Baileyja nije, međutim, samo procijenio stanje, nego je predložio i cijelu seriju mjera koje je podupro i britanski premijer David Cameron. Osnovni je cilj smanjiti izloženost djece seksualnim slikama i ponašanju pa će, na primjer, od muških magazina biti traženo da se prodaju u tamnom najlonu kako sise, guze i nabildana torza s njihovih naslovnica ne bi boli dječje oči. Iste te oči, ipak, seksualizirane slike znatno češće viđaju na televiziji.


NAJGORIM KRIVCEM smatraju se videospotovi kojima se sprema uvođenje restriktivne klasifikacije, vrlo slične onoj koja se koristi u britanskim kinima. U Britaniji postoji pet kategorija: U za sve, PG (parental guidance) za djecu isključivo u pratnji odrasle osobe, 12A koji upozorava da film nije za djecu mlađu od 12 godina ali ga mogu gledati s odraslom osobom, te 15 i 18 - nitko tko ima manje od tih godina ne može gledati film (bez obzira na to jesu li u pratnji odrasle osobe). Budući da su psovanje i golotinja znatno oštrije tretirani od nasilja - ako zaista zaživi ova klasifikacija - veliki postotak aktualne video glazbene produkcije neće se moći gledati prije 21 sat. I zato nema pretjeranih optimista da će glazbena industrija ove prijedloge prihvatiti široko otvorenih ruku. Predbožićno finale pjevačkog natjecanja X-factor izazvalo je prošle godine lavinu protesta bijesnih roditelja nakon što su ultrapopularne međunarodne pjevačke zvijezde Rihanna i Christina Aguilera pred očima 17 milijuna gledatelja, među kojima i velikog broja djece, izvele svoje visoko erotizirane točke odjevene u minimalističke kostime koji mašti nisu ostavljali previše na volju. X-factor se prikazuje u udarnom terminu u 7 sati navečer - u terminu, dakle, kada se pred televizorom okuplja cijela obitelj i broj nezadovoljnika bio je rekordan za takvu emisiju. A pritom ni Rihanna ni Aguilera nisu bile ništa golušavije niti im se nastup razlikovao od njihovih uobičajenih spotova koji, pak, nisu ništa sočniji od bilo kojeg R’n’B izvođača ili pak bivše kraljice popa Britney Spears. Da spomenemo samo neke. Pa čak i da spotove ne nađu na televiziji, djeca ih mogu iskopati na internetu. Upravo zato Baileyjev izvještaj traži da se unutar kompjutersko-internetskomobitelne industrije postigne dogovor oko obaveznog ugrađivanja blokada koje bi roditeljima olakšale kontrolu onoga do čega djeca mogu doći surfajući netom ili kopajući po mobitelu.

U IME DJEČJE POŠTEDE od seksualiziranog svijeta oko njih, najveći robno-odjevni lanci pozvani su da prestanu prodavati dječje verzije podstavljenih grudnjaka. Devet velikih lanaca već se obavezalo da se takvi proizvodi neće nalaziti na njihovim policama. Mnogi su na to pristali jer su u posljednjih nekoliko godina i sami bili prisiljeni crvenih obraza povući proizvode neprimjerene djeci. Super jeftini a time i fenomenalno popularni robni lanac Primark bio je prisiljen povući kupaći kostim za sedmogodišnjakinje koji je najčitaniji tabloid u Britaniji nazvao “pedofilskim badićem”. THE SUN, kojega se dnevno proda u 2,8 milijuna primjeraka i koji ponosno tvrdi da će na izborima pobijediti ona strana kojoj taj tabloid pokloni svoju vjernost, razapeo je Primark tvrdeći da taj ružičasti dvodijelni kupaći kostim s blještavim zvjezdicama namijenjen 7-godišnjakinjama djevojčice jednostavno nudi pedofilima. I koliko god je zastrašujuća ta obrnuta logika u kojoj žrtva mora paziti da ne izaziva agresora - kampanja je pala na plodno tlo i požela uspjeh. U samo dva dana badić je nestao s polica. Najjači shopping-lanac u Britaniji Tesco morao je s odjela igračaka na svojoj internetskoj stranici skinuti 50 funti vrijedan komplet za pole-dancing. Ostavio ga je, ipak, na web stranici posvećenoj opremi za tjelovježbu. U nevolji se našao i lanac knjižara WH Smith koji je na policama sa školskom opremom prodavao i pernice, olovke i gumice s likom Playboyeve zečice. I ti su proizvodi na kraju nestali iz dućana. Disney se, pak, tijekom svoje kampanje za High School Musical 2 morao ispričati nakon što su se na tržištima našle gaćice za djevojčice na kojima je pisalo “Uronite!”. Iako nema sumnje da je upravo mašta odraslih uz taj slogan vezivala značenje koje osmogodišnjakinjama očaranima Zachom Effronom nije bilo ni u peti, gaćice su nestale iz trgovina. Ako bude po željama Baileyja i Camerona, ubuduće neće biti ni sočnih jumbo-plakata u blizini škola a dječjim će zvijezdama biti zabranjeno reklamirati proizvode namijenjene djeci. Ključna je riječ u ovoj inicijativi “ako”. Jer konzervativac Cameron ne namjerava ove ideje pretočiti ni u kakav formalniji oblik, a zakon, čini se, uopće ne dolazi u obzir. Čak i ako ih mjerodavna tijela i prozvane industrije u djelo ne provedu u zadanom, odnosno predloženom, roku od 18 mjeseci. Cameron je, naime, odlučio promjenu pokušati progurati kroz, kako je rekao, “društvenu odgovornost a ne kontrolu države” jer je itekako svjestan da su laburističke vlade njegovih prethodnika, osobito Tonya Blaira, često bile optuživane da se ponašaju kao države-dadilje koje propisuju ponašanje pojedinca. I pritom su često doživjele fijasko i žestoke kritike za projekte koji na kraju nisu zaživjeli jer, zapravo - svim dobrim namjerama unatoč - nisu bili provedivi. Takav je, recimo, zabrana roditeljima da na svoje dijete ikada dignu ruku. Torijevci su i tradicionalno za manju kontrolu države pa bi Cameron - sve i da sam želi provesti takvu mjeru - vrlo teško za nju našao podršku u svojoj stranci. Zbog toga takav zakon ne bi ni mogao progurati kroz parlament. Jedino što stvarno može jest svoja uvjerenja provoditi u vlastitoj obitelji i već je svojoj 6-godišnjoj kćeri ukinuo slušanje nekih pjesama omiljene joj Lily Allen zbog neprimjerenih tekstova za njene nježne dječje uši. Cameronov je plan, za sada, da u listopadu u Downing street pozove najmoćnije glave iz svijeta marketinga, trgovine, novinarstva, interneta, mobilne telefonije, videoigara i regulatorskih tijela kako bi razglabali o tome je li i u kojem stupnju postignut napredak u svim predloženim mjerama. Kako će se stvari dalje razvijati ovisi o samoj industriji i njenim regulatorima. A to će, sasvim sigurno, ovisiti o novcu i procjeni novih troškova i smanjenja profita. Upravo zato kritičari vjeruju da je cijela priča velika dimna zavjesa koja neće polučiti neke rezultate. Tema seksualizacije djece, dakako, uvijek lako zapali strasti i u ljudima budi najdublje emocije, ali one nisu dovoljne za istinsku akciju. Ako pritom, kažu Cameronovi protivnici, vlada još i ne provede konkretnu akciju, sve se svodi samo na užarenu diskusiju i minimalan učinak.

JEDINA PREDLOŽENA mjera koja će sigurno zaživjeti jest osnivanje internetske stranice prekoBRITANSKI RODITELJI optužuju Rihannu da svojim erotiziranim nastupom i izazovnom odjećom negativno utječe na odgoj djeceBRITANSKI RODITELJI optužuju Rihannu da svojim erotiziranim nastupom i izazovnom odjećom negativno utječe na odgoj djece koje će roditelji jednostavno moći mjerodavnim tijelima prijaviti ako nešto u okolini svoga djeteta smatraju neprimjereno seksualiziranim - bilo da je riječ o televiziji, internetu, mobitelima i tiskanim medijima ili, pak, odjeći i reklamama. I iako nema ozbiljne osobe u Britaniji koja će reći da seksualizacija, kao i komercijalizacija, djece nije rastući problem, velike su razlike u pogledu na to čija je to odgovornost. Jer, nema sumnje - svaki roditelj može svome djetetu ne dopustiti gledanje neprimjerenih sadržaja na televiziji i ne kupiti majicu namijenjenu trogodišnjakinji na kojoj piše “Sponzoruša u nastajanju” ili “Toliko frajera, tako malo vremena”. Ili, pak, poslati svoju 10-godišnju djevojčicu u školu u tanga-gaćicama - protiv čega je prije koji mjesec bila prisiljena pobuniti se ravnateljica jedne osnovne škole. Uostalom, svaki roditelj može ne odvesti svoju kćer u kozmetički salon. Jedan takav, namijenjen samo djeci mlađoj od 12 godina, otvoren je nedavno u Essexu. Salon “Trendy Monkeys” vodi samohrana majka dviju djevojčica koja u svemu vidi samo posao. U svom salonu Michelle Devine nudi tretmane lica, pedikuru i manikuru, šišanje, friziranje i šminkanje curica. Dodaju li roditelji još koju stotinu funta, mogu za svoje kćeri dobiti i kraljevski tretman. Po šest princeza doći će ružičasta limuzina i dovesti ih do salona na pampering. Ako žele, ponosni roditelji mogu doplatiti da djevojčice budu i našpricane lažnim tenom te da ih fotograf prati u stopu tijekom cijelog tuluma i slika svaki trenutak. Interes su pokazali roditelji djevojčica kojima je samo 16 mjeseci. Michelle ne misli da ima išta loše u tome da ljudi, bez obzira na dob, žele izgledati najbolje što mogu. I kaže da se u njenom ultraružičastom salonu nakon šminkanja djevojčice najnormalnije igraju, a - ako žele - i peku kolače. A ako pritom roditelji hoće platiti da im dijete bude poprskano umjetnim tenom - ona to, kao poslovna žena, sigurno neće odbiti. I - činjenica jest - da nema voljnih roditelja, ne bi bilo ni njenog businessa. Za sada Michelle ima listu čekanja.

ONO ŠTO JE ZAMJETNO i u svim primjerima koji se navode i u većini mjera koje se najavljuju jest to da se priča uglavnom odnosi na - djevojčice. To, dakako, otvara drugi niz pitanja, od toga kakva je uloga žene u današnjem britanskom društvu do toga kakvu sliku o njima samima društvo stvara u glavama tih curica. Prošle godine u Britaniji je prvi put održano natjecanje za mini Miss UK. Naprlitane sedmogodišnjakinje u monstruoznim haljinama i još monstruoznijeg umjetnog osmijeha zgrozile su većinu Britanaca kojima je taj koncept još uvijek ipak stran. Ove zime održano je i prvo takvo natjecanje za dječake. U oba slučaja uglavnom roditelji - ali i neka djeca - od toga zapravo očekuju da ih gurne prema slavi i glamuroznom životu poznatih. Današnja masovna kultura potpuno je usredotočena na ljude čiji se život sastoji od njihova glavnog posla i prodaje imidža. Osim toga, seks se prodaje. Prodavao se nekad, prodaje se danas i svakako će se prodavati i u budućnosti. Naravno da problem nastaje kada se seks u prikrivenim formama počinje prodavati i djeci. Ali se zapravo ne prodaje djeci nego njihovim roditeljima.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika