Nesmiljena konkurencija Japan Tobacco, Philip Morris i BAT drže 90% svjetskog tržišta cigaretama i već godinama bezupješno pokušavaju srušiti dominaciju TDR-a u Hrvatskoj, ali i u susjednim zemljamaProšlotjednom tužbom korporacije Japan Tobacco International protiv Tvornice duhana Rovinj i pet domaćih maloprodajnih trgovačkih lanaca zbog monopolskog udruživanja, službeno je započeo jedan od najvećih i najznačajnijih trgovačkih sporova u povijesti Hrvatske. Ako Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, pred kojom je tužba podnesena, utvrdi da je nezakonitog udruživanja bilo, tuženicima – TDR-u, Konzumu, Tisku, iNovinama, Mercatoru i Ultra Grosu – mogla bi biti izrečena kazna u visini od 10 posto njihova prošlogodišnjeg prihoda, što bi bilo više od 1,2 milijarde kuna.

Tužba JTI-ja, kojem bi se uskoro mogle pridružiti i preostale dvije velike multinacionalne duhanske kompanije Philip Morris i British American Tobacco, dosad je najsnažniji udar tih tvrtki na TDR, jedinu preostalu domaću duhansku tvrtku. Na temelju te pozicije TDR je u zadnjih dvadeset godina izrastao u Adris grupu, jednu od najuspješnijih domaćih kompanija s razgranatim poslovanjem u turizmu, građevini i marikulturi. Evidentno je da bi bilo kakva administrativna odluka koja bi rezultirala smanjenjem TDR-ova udjela na tržištu duhana rezultirala krupnim promjenama u nizu drugih sektora hrvatskoga gospodarstva.

Tužba JTI-ja protiv rovinjske tvrtke i domaćih maloprodajnih lanaca u većem dijelu temelji se na ugovorima o najmu prostora i marketinškim uslugama, kojima je TDR osigurao da su njegove cigarete dostupne na najreprezentativnijim prostorima u prodavaonicama, a rješenje AZTN-a moglo bi biti svojevrsni pravni presedan za sve ostale poslovne sektore u kojima se koriste slične vrste ugovora, kao što je, primjerice, pivarska industrija. Dok tri velike multinacionalne kompanije Japan Tobacco International, British American Tobacco i Philip Morris drže 90 posto svjetskog tržišta cigareta, TDR u regiji već godinama ima tržišni udjel od 25 posto, a u Hrvatskoj još do prije nekoliko godina više od 90 posto prodanih cigareta bilo je iz TDR-a. Tržišnu dominaciju rovinjske tvrtke u Hrvatskoj velike međunarodne kompanije u više su navrata pokušale prekinuti, no bez uspjeha.

UNATOČ TOME ŠTO su u Srbiji svoje proizvodne pogone otvorili veliki svjetski igrači, hrvatska tvrtka drži 10 posto tamošnjeg tržišta, a ukupno svaki četvrti pušač u regiji kupuje TDR-ove cigarete. Osim toga, cigarete iz Rovinaj prodaju se u Njemačkoj, Španjolskoj, Češkoj, Italiji, Austriji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Iranu. Iako se gotovo pola domaće proizvodnje cigareta izvozi, snaga TDR-a temelji se upravo na dominaciji na hrvatskom tržištu. U nemogućnosti da kvalitetno uđu na to tržište, velike svjetske kompanije počele su vršiti vanjski pritisak na rovinjsku tvrtku. Takva poslovna politika temeljila se na dvjema strategijama – proizvodnoj i političkoj. S proizvodne strane, BAT i Philip Morris počeli su plasirati goleme količine svojih proizvoda na tržišta susjednih zemalja, čak i višestruko veća od tamošnjih potreba. Posljedica prezasićenosti tržišta u BiH i Srbiji bila je porast šverca duhanskih proizvoda u Hrvatsku, a samim time i pad tržišnog udjela TDR-a u Hrvatskoj. Iako se ne može tvrditi da je to bio cilj poslovnih politika BAT-a i Philip Morrisa, porast šverca posljednjih godina bio je problem TDR-u, ali i državnom proračunu. Prema konzervativnijim procjenama, samo 2009. crno tržište cigareta u Hrvatskoj poraslo je između 15 do 20 posto, što znači da je oko 80 milijuna kutija cigareta nelegalno ušlo u Hrvatsku, a državni proračun oštećen je za barem 500 milijuna kuna.

TDR-ov udjel samo te godine smanjen je za 5,7 posto. Druga ključna poluga pritiska na TDR proteklih godina bila je ona politička, i to u okviru hrvatskih pregovora za pristupanje Europskoj uniji. Naime, s obzirom na to da je hrvatsku regulativu na tržištu trebalo uskladiti s pravilima EU, hrvatska vlada bila je suočena s pritiscima da se to tržište liberalizira, a vjerovati je da je tome pridonio i jak lobistički rad velikih međunarodnih kompanija. Također, u poslovnim krugovima u više su se navrata pojavljivale glasine da postoji osobni sukob između bivšeg premijera Ive Sanadera i čelnih ljudi Adris grupe na čelu s Antom Vlahovićem. Za vrijeme Sanaderove vladavine u više su navrata povećavane trošarine za duhan, što je posljedica i pokušaja Vlade da poboljša stanje u državnom proračunu, no najveći udarac na TDR dogodio se u ožujku 2009., kad je odlučeno da se promijeni cjelokupni tarifni porezni model za duhanske proizvode, kojim su porezna opterećenja domaćih i stranih cigareta izjednačena. Uz to, zabranjeno je svako reklamiranje duhanskih proizvoda, što je opet najviše utjecalo na TDR koji je jedini imao razvijen takav marketinški sustav. Posljedica svega navedenog bilo je da se u dvije godine tržišni udjel TDR-a u Hrvatskoj smanjio s više od 90 posto na 78 posto.

IZGUBI LI TDR TUŽBU, uslijedit će daljnji pad TDR-ova poslovanja, što će imati i šire ANTE VLAHOVIĆ, prvi čovjek Adris grupe koja ima razgranato poslovanje u turizmu, građevini i marikulturi te zapošljava mnoge kooperante TDR-aposljedice. TDR faktički objedinjuje cjelokupnu hrvatsku proizvodnju i preradu duhana, a JTI, BAT i Philip Morris nemaju interes za otvaranje novih proizvodnih pogona u Hrvatskoj i cigarete planiraju uvoziti iz svojih tvornica u njemačkom Trieru, srpskom Vranju i Nizozemskoj. Stoga svaki izgubl jeni postotak tržišta TDR-a znači i probleme za domaće proizvođače, njih otprilike 2000 u Slavoniji i Podravini, na što uvijek upozoravaju u TDR-u. No teško je očekivati da će se AZTN voditi tim argumentom u procesu donošenja odluke i vjerojatnije je da će analizirati jesu li sporni ugovori sklopljeni tako da je namjerno ograničena tržišna prisutnost konkurencije. Predrag Grubić, član Uprave TDR-a, kaže da je ovdje riječ o “pokušaju multinacionalnih kompanija da netržišnim sredstvima ostvare prednost na hrvatskom tržištu i pritom diskvalificiraju jedinog domaćeg proizvođača cigareta”.

“UVJERENI SMO”, KAŽE GRUBIĆ, “da te kompanije nisu zainteresirane za ulaganje u proizvodnju duhana na hrvatskom selu ni u proizvodnju cigareta u Hrvatskoj, nego žele na što jeftiniji način osvojiti hrvatsko tržište”. Strane duhanske kompanije i u prošlosti su se žalile AZTN-u zbog TDR-a, nekoliko tih tužbi su i dobile, no kazna rovinjskoj tvrtki nikad nije izrečena jer bi predmet na prekršajnom sudu koji je bio zadužen za izricanje kazne otišao u zastaru. U međuvremenu se zakon promijenio. Kaznu izriče sam AZTN, pa se može očekivati da će i čelnica te agencije Olgica Spevec biti pod povećanim pritiskom, osobito stoga što će funkcioniranje Agencije nakon ulaska Hrvatske u EU biti podređeno Europskoj komisiji. S druge strane, moguće je i da bi odluka AZTN-a mogla imati ozbiljne posljedice na poslovanje cjelokupne Adris Grupe koja je, zahvaljujući prihodima od duhanskog biznisa, već godinama najlikvidnija domaća kompanija, praktički bez značajnijih dugoročnih financijskih obveza i sa znatnom količinom gotovog novca na računima domaćih banaka. No nastavi li se pad prihoda na domaćem tržištu duhana, kompanija bi mogla biti prisiljena donijeti odluku o seljenju investicija u druge države.

Uostalom, TDR već gradi tvornicu u Iranu. Bez obzira na epilog, tužba protiv TDRa može se smatrati naznakom žestoke borbe kojoj će biti izložene hrvatske tvrtke nakon pridruživanja Europskoj uniji. U slučaju najvećih, kao što je Tvornica duhana Rovinj, ishod te borbe utjecat će na cjelokupnu hrvatsku ekonomiju.