Splitska hip-hop atrakcija, ili kako oni sebe vole nazivati pong-pong bend zdravoga đira, The Beat Fleet, iz svoje je kreativne radionice izbacio šesti album. Dok prvi singl s tog albuma “Mater” hara top ljestvicama uz “kavu s ladnin mlikom” porazgovarali smo s Mladenom Badovincem, Aleksandrom Sašom Antićem i Lukom Barbićem, osnivačima i vokalima benda, uvijek spremnima na šalu i zafrkanciju.

Album Pistacciho Metalic je izišao 15. lipnja, a stih "Moja mater te traži" iz prvoga singla "Mater" već je postao dio svakodnevnih razgovora. Kako je nastala ta pjesma?

Mladen: Saša je bio inspiriran i napisao taj super tekst, pa je Niko sjeo za klavijature i odsvirao neke note u onako ozbiljnom filmskom tonu "pam, pam, pam, pam". Onda se Nike manio klavira i uhvatio gitaru i počeli smo to malo razrađivat. Došlo je spontano, tako mi to funkcioniramo.

Uvijek imate zanimljiva imena albuma. Ping-pong (umjetnost zdravog đira), Uskladimo Toplomjere, Maxon Univerzal, Galerija Tutnplok, Perpetuum fritule, pa sada Pistacchio Metallic Otkuda to ime?

Saša: Smišljali smo razne nazive. Uvijek idemo s nekom idejom da omot i album imaju neki koncept, neku priču. Pala je ideja na brainstormingu da bude boja, pa je Niki, gitaristu, palo napamet da bude Pistacchio Metallic jer je te boje njegova gitara. "Metallic" efekt je postignut sa gumificiranim kartonom na koji je nanošena boja.

Luka: Ima jedanaest pjesama, i u neku ruku su lične prošlima, a opet, dosta su različite. Al' najbolje je čekat da ljudi čuju album, pa onda komentirat pjesme. Ovako bi mogli previše otkrit.

Saša: Ima dosta stvari koje su onako neki jammovi, tekstove ja pišem. Ovaj album smo sami producirali, to je velika razlika. I mislim da smo to dobro napravili, iako je rad u studiju nešto posve drukčije od svirke na pozornici. Album smo posvetili našem bivšem bubnjaru Sveslavu Vrandečiću, koji je preminuo od multiple skleroze prošle zime.

Kako ide priča postanka TBF-a? Na koji je način došlo do ove postave koja je sada tu?

Mladen: Pa priča ide da smo ja i Luka išli u razred zajedno i odlučili napravit bent. Tu smo repali na matrice tekstove na engleskom koje sam ja pisao. A TBF je dobio svoju pravu formu tek kad nam se priključio Saša jer u ti njegovi tekstovi su u principu ono najupečatljivije. Sad nas je već šest u bendu, pravi ping-pong bend smo.

Saša: Mislim da je službena godina nastanka 1990.To su neki početci, ali ima sad 14 godina da sviramo. Bili smo do prije nekoliko godina mladi bend, sad smo već stariji bend. Čini mi se da nismo imali vremena bit normalan bend. Neki srednji.

Prvi javni nastup imali ste kao predgrupa Dini Dvorniku 1992. Saša još nije bio s vama, bilo je vjerojatno puno bendova koji su htjeli takvu priliku... Kakvu ste vezu imali?

Mladen: Slučajnu vezu! Dino je polijepio plakate po gradu da ima promociju trećeg albuma 'Priroda i Društvo' i jednu večer je jedan naš prijatelj, malo pod utjecajem alkohola, vidio Dina u gradu koji se tu motao prije promocije. I dok je čovjek u miru Božjem jeo svoje ćevape, ovaj ga je udavio pričom da ima prijatelje koji su reperi, da su sjajni, fantastični i upilo ga je toliko da nas je čovjek pozvao da dođemo tamo u 9 navečer na promociju i da ćemo nastupat. Mi smo se naravno nacrtali tamo u 9, a on se naravno pojavio u ponoć, ponoć ipo. Mislim da je bio čak i iznenađen kad nas je vidio, al' to se tako munjevito dogodilo, on je izašao iz auta, rekao "A tu ste, ajmo ća unutra"... i to je bio naš prvi nastup. Nastupili smo s par pjesama koje sam ja pisao i to na engleskom.

Luka: Na tom smo nastupu upoznali Lukyja, tj. Dragana Lukića, koji je radio s Dinom kao producent. Pripremali smo i neku stvar na Hrvatskom, on ju je poslušao, svidjela mu se i odlučio je od nje napraviti nekakav remix.

Znači da nije bilo alkoholiziranog prijatelja, ne bi imali prvi nastup tako brzo i to kao predgrupa Dinu Dvorniku?

Mladen: A ja bi rekao razdragani prijatelj. Tu kod nas svatko svakom ulijeće kopačkom. Dalmatinska otvorenost je to. Rijetko se može desit da ti negdje drugdje neko povuče za rukav i kaže "Aj stani, ja ti mislim posolit malo pamet".

Cijeli intervju pročitajte u najnovijem izdanju Extre